Priprema imama Alija za borbu protiv Muavije
Kada su se svi putevi kojima je imam Ali išao s ciljem uspostavljanja mira završili neuspjehom zbog upornog Muavijinog ustrajavanja na ratovanju protiv zakonite vlasti, rušenju islamskog hilafeta, vraćanju džahilijetskih ideala i pokretanju vojske prema Siffinu i zauzimanju Eufrata, Zapovjednik vjernih se spremio za boj i pozvao je muhadžire i ensarije koji su mu pohitali u pomoć pa im rekao: „Doista, vi ste blagoslovljenog mišljenja, velike suzdržljivosti, istinitog govora, časnih djela i zapovjedi, željeli bismo krenuti prema našim neprijateljima, ukažite nam na vaše mišljenje o tome.“
Veliki broj islamskih ličnosti, kao Ammar ibn Jasir, Sehl ibn Hunejf, Malik el-Ešter, Kajs ibn Sa'd, 'Adi ibn Hatem, Hašim ibn 'Utbe, krenuli su da bi pokazali svoju podršku imamu Aliju u polasku i suprotstavljanju neprijateljima.
Imam Hasan, a.s., je održao važan govor u kojem je rekao: „Sva hvala pripada Allahu, nema boga osim Njega, Jedini bez suparnika, i veličam Ga kako Mu dostoji. Doista, Allahova prava nad vama su toliko velika i blagodati Njegove su vam tako savršene da se ne mogu obuhvatiti spominjanjem, ne može se dostojno zahvaliti na njima niti ih opisati ili pohvaliti, a mi smo se rasrdili radi Allaha i zbog vas. On nas je počastio onim što Mu dolikuje, da zahvalimo na Njegovim milostima, kušnjama i blagodetima govorom u kojem će se ka Njemu uzdići zadovoljstvo, raširiti se dobročinstvo iskrenosti, Svevišnji Allah će potvrditi naš govor, a mi ćemo zaslužiti još više od našeg Gospodara govorom koji će se uvećavati, a neće nestati. Doista, ni jedan narod se nije okupio oko jedne stvari, a da im se ona nije učvrstila i ojačao čvor, pa okupite se u borbi protiv našeg neprijatelja Muavije i njegovih vojnika, jer on je zaista stigao. I nemojte jedan drugog obeshrabrivati jer doista obeshrabrivanje prekida najdublja čuvstva. Zaista, smjelost naspram kopalja spas je i zaštita, jer doista ni jedan narod nije ojačao, a da Svevišnji Allah nije otklonio od njih mahane, zaštitio ih od žestine poniženja i uputio ih u znamenitosti vjere.“ Zatim je recitovao stih: „Što se tiče mira – dobiješ od njega ono čime si zadovoljan, a rat – od njegovih prijatnih ukusa dovoljno ti je samo nekoliko gutljaja.“
Ovaj njegov rječiti govor pun je poziva na jedinstvo i međusobno pomaganje u borbi protiv nepravednih pobunjenika. Narod se odazvao njegovom pozivu i požurili su u pomoć pravu i odbrani časne vjere.
U Bici na Siffinu
Dvije vojske su se sastale na Siffinu. Imam Ali je više puta pokušao da spriječi izbijanje rata s Muavijom. Međutim, ti pokušaji nisu završili s uspjehom. To je primoralo imama Alija da uđe u vrtlog rata koji je trajao više mjeseci, u kojem su zbog Muavijine čežnje za vlašću više hiljada muslimana i vjernika bili žrtve. Imam Hasan, a.s., je imao značajnu ulogu u Bici na Siffinu. Historičari su prenijeli: kada je imam Ali ibn ebi Talib rasporedio svoju vojsku, desno krilo je stavio pod komandu imama Hasana, njegovog brata imama Husejna, Abdullaha ibn Džafera i Muslima ibn Akila.U to vrijeme Muavija je htio da ispita imama Hasana te je poslao do njega Ubejdullaha ibn Omera da izazove kod njega želju za hilafetom i da ga prevari da ostavi svog oca. Ubejdullah je otišao do njega i rekao mu: „Treba mi nešto od tebe.“ Imam Hasan, a.s., ga je pitao: „Šta želiš?“ i Ubejdullah mu je rekao: „Tvoj otac je prestrašio Kurejšije od prvog do posljednjeg i oni su ga uzeli kao neprijatelja. Želiš li ti da ga zamijeniš, a da ti mi prepustimo ovu vlast?“Imam Hasan, a.s., mu je odlučno odgovorio: „Nikada, tako mi Allaha, to neće biti“, pa dodao: „Boga mi, kao da te gledam kako si pao ubijen, danas ili sutra. Znaj da ti je doista šejtan uljepšavao tvoje stanje i varao te sve dok te nije uvjerio da si uljepšan lijepim moralom, ali žene stanovnika Šama vide tvoj stav, a uskoro će te Allah spustiti na zemlju i oborit će te ubijenog licem prema tlu.“
Ubejdullah se vratio do Muavije razočaran, klonuo i poražen u svom zadatku i obavijestio ga o riječima imama Hasana. Muavija je samo kratko prokomentarisao: „Doista je on sin svog oca.“Ubejdullah je tog dana izašao na bojno polje boreći se na strani Muavije i ubrzo ga je ubio čovjek iz plemena Hamdan. Imam Hasan, a.s., je prolazeći kroz bojno polje vidio čovjeka koji je legao na nekog ubijenog u čije oko je bilo zabodeno koplje, a za nogu privezan konj ubice, pa je rekao ljudima oko sebe: „Pogledajte ko je ono.“ Obavijestili su ga da je to čovjek iz plemena Hamdan, a ubijeni je Ubejdullah ibn Omer.
Jasno je da je ovaj događaj pokazatelj kerameta imama Hasana, kada je nagovijestio Ubejdullahovu sudbinu prije nego što će se dogoditi i obavijestio ga o njegovom mizernom završetku, i to se dogodilo ovakvom brzinom.
„Zadržite mi ovog mladića“
Suočavanje na Siffinu nije bilo jednoliko, ponekad je to bilo kao sukob između dvije strane, a katkad kao potpuno ratovanje između dvije vojske. U prvom suočavanju koje se dogodilo kao potpuno ratovanje imam Ali je vidio svog sina Hasana kako se sprema da napadne na redove neprijateljske vojske. Onima oko sebe je rekao: „Zadržite mi ovog mladića da me ne slomi, jer zaista, ja ne dam da ova dva mladića budu ubijeni da se ne bi prekinuo rod Allahovog Poslanika.“
Imam Hasan, a.s., i suđenje
Nakon što je prošlo nekoliko mjeseci suočavanja između vojski imama Alija i Muavije i nakon velikih gubitaka koji su naneseni objema stranama, vojska istine pod vođstvom Zapovjednika vjernih se približila pobjedi i zaustavljanju daljeg Muavijinog prolijevanja krvi u tijelu islamskog ummeta. Međutim, Amr ibn As je spasio Muavijinu vojsku od sigurnog poraza kada je pozvao ovu vojsku da podignu Kur'ane na vrhove kopalja i traže Kur'an kao sud između dvije strane. Imam Ali je bio primoran da prihvati suđenje nakon što je grupa njegovih boraca izvršila veliki pritisak na njega. Zbog njihovog neznanja uspjela je Ibn Asova varka. Također, licemjeri i oni koji traže priliku iskoristili su ovu situaciju da ojačaju pritiske tih neznalica na imama Alija.
Nakon što je u pitanju suđenja Ebu Musaa, predstavnika Iračana, prevario Amr ibn As, predstavnik Šama, oni koji su nametnuli suđenje imamu Aliju primijetili su ogromnu grešku koju su napravili pa su se obratili njemu tražeći da pregazi svoje obaveze date potpisivanjem pod njihovim pritiskom i da ponovo započnu rat protiv Muavije. Štaviše, smatrali su da je imam Ali pogriješio što je prihvatio suđenje pa su digli izreke: „Nema vlasti osim Allahove“, što je nagovještavalo novu nestabilnost i tragediju u vojsci imama Alija.
Imam Ali je smatrao nužnim sprječavanje nove tragedije, i to je učinio pozivanjem osobe koja je uživala povjerenje i poštovanje kod svih da održi govor koji će sadržavati pobijanje odluke Ebu Musa Ešerija dokazom i argumentom i objasniti zakonsko utemeljenje prihvatanja suđenja. Za ovu svrhu imam Ali je odabrao svog sina Hasana i rekao mu: „Ustani, sine moj, i govori ljudima o ova dva čovjeka: o Abdullahu ibn Kejsu (Ebu Musa Ešeri) i Amru ibn Asu.“ Imam Hasan, a.s., je ustao, izašao na minber i govorio: „Ljudi, mnogo ste pričali o ovoj dvojici, oni su bili samo poslani da donesu presudu po časnom Kur'anu protiv prohtjeva, a njih je donijela presuda na osnovu strasti protiv Božije Knjige. Onaj koji je takav nije dostojan da bude nazvan sudijom – on je osuđeni. Doista, Abdullah ibn Kajs je pogriješio u tri stvari kada je odredio hilafet za Abdullaha ibn Omera: prvo, što se protivio Abdullahovom ocu Omeru, jer nije njega odabrao za takvo mjesto niti ga je odredio kao člana šure; drugo, što se nije posavjetovao s njim; treće, što se muhadžiri i ensarije nisu složili o njemu, a njihovom slogom se učvršćuje čvor vlasti i njima vladaju nad ljudima. Što se tiče određivanja suđenja, zaista je Božiji Poslanik odredio S'ada ibn Muaza kao suca u plemenu Beni Kurejde i on je donio presudu kojom je Allah bio zadovoljan jer, nema sumnje, da je pogriješio, Božiji Poslanik to ne bi odobrio.“ Imam Hasan, a.s., je u izvrsnom govoru izložio najvažnije osjetljive tačke oko kojih su bile prepirke i koje su bile izvor smutnje pa je objasnio da se riječi čovjeka izabranog za presudu prihvataju, a njegovo mišljenje je konačna presuda samo onda kada donese presudu po pravu i ne podlegne naklonostima i prljavim strastima. Ebu Musa u svom donošenju presude nije bio pokoran istini već je slijedio svoje strasti pa je imenovao Abdullaha ibn Omera za mjesto halife, iako ga njegov otac nije smatrao dostojnim te pozicije, pored toga što je temeljni uvjet za odabir halife saglasnost muhadžira i ensarija, a to se nije dogodilo. Također je u svom govoru objasnio zakonsku utemeljenost presude kojoj su se haridžije suprotstavile pozivajući se na to što je Božiji Poslanik odredio S'ada ibn Muaza kao suca u Beni Kurejde.
Oporuka Zapovjednika vjernih svom sinu Hasanu
Po povratku iz Siffina na mjestu zvanom Hadirin imam Ali je uputio svom sinu važnu oporuku koja je sadržavala najvažnije lekcije:
„Od roditelja koji je smrtan, koji priznaje tegobe vremena, koji se okrenuo od života, koji se predao usudu vremena, koji kori svijet ovaj, koji nastanjuje prebivališta mrtvih i koji će ih sutra napustiti – sinu koji čezne za onim što se ne može postići, koji korača putem onih koji su nestali, koji je meta bolesti, koji je zatočenik dana, koji je žrtva tegoba...
A sad, zaista, ono što sam shvatio iz okretanja svijeta ovog od mene, iz snažnog napada vremena i približavanja svijeta onoga, dovoljno je da me spriječi od sjećanja na bilo koga osim na sebe i od pridavanja važnosti nekom mimo sebe. Ali kad se ograničim na brige svoje, ostavljajući brige drugih, razum me moj izbavljuje i štiti od želja mojih. To pročišćava pitanja moja i vodi me ozbiljnosti, gdje nema igre, i Istini koja nije pomućena lažima. Smatram te dijelom sebe; tačnije – smatram te cjelinom svojom. Tako, ako te išta zadesi, to je kao da je zadesilo mene. I ako ti smrt dođe, isto je kao da je došla meni. Ono što je tvoje zato me se tiče kao i ono što je moje. Pišem ti, tako, savjet ovaj da preko njega tražiš pomoć, bilo da ti ostanem živ, bilo da ti prestanem postojati.
Savjetujem ti svjesnost o Bogu, sinak moj, da ustraješ na odredbama Njegovim, da ispuniš srce svoje sjećanjem na Nj i da se držiš za uže Njegovo. Koja je veza pouzdanija od veze između tebe i Boga, budeš li se držao užeta Njegovog?!
Okrijepi srce svoje savjetom lijepim, smiri ga sustezanjem, ojačaj ga vjerovanjem čvrstim, obasjaj ga mudrošću, učini ga poniznim sjećanjem na smrt, navedi ga da vjeruje u prolaznost, omogući da sagleda nesreće svijeta ovoga, upozori ga na moć vremena i brzinu mijene noći i dana, predoči mu događaje naroda minulih, podsjeti ga na ono što je zadesilo one koji bijahu prije tebe te prohodaj između staništa i tragova njihovih, pogledaj ono šta su činili, od čega su otišli i gdje su dospjeli i ostali. Uvidjet ćeš da su otputovali od prijatelja i nastanili kuće samoće. Uskoro ćeš i ti biti poput jednoga od njih. Uredi zato mjesto boravka svoga i ne prodaj budući svijet svoj za svijet ovaj.
Okani se raspravljanja o onome što ne znaš i ne govori o onome što te se ne tiče... Baci se u opasnosti radi Istine, ma gdje ona bila, i uputi se u razumijevanje vjere. Privikni dušu svoju da trpi neugodnosti, budući da je najbolje svojstvo ćudi trpljenje u pitanjima Istine. U svim poslovima predaj se Bogu svome, jer tako ćeš se predati zaklonu sigurnom i zaštitniku jakom. Išći samo od Gospodara svoga, jer je u ruci Njegovoj sve, davanje i uskraćivanje. Traži dobro što god više možeš. Razumij ovu oporuku moju i nemoj je nipošto ostavljati, jer je zaista govor najbolji koji koristi. I znaj da nema dobra nikakva u znanju koje ne koristi. Ako znanje nije korisno, onda ni stjecanje njegovo nije opravdano.
Sinak moj, kad sam opazio da sam dobrahno ostario i kad sam primijetio da slabim, požurih s oporukom svojom tebi te iznesoh glavne poruke njezine, kako me smrt ne bi sustigla prije nego ti otkrijem ono što mi je u srcu, prije nego što pamet moja bude pogođena kako je pogođeno tijelo moje i prije nego što te nadvladaju sile strasti ili iskušenja svijeta ovog, čineći te poput deve tvrdoglave. Srce čovjeka mlada doista je kao zemlja neobrađena koja prima sve što se u nju baci. Požurih zato da te odgojim prije nego ti srce otvrdne i um ti postane zauzet, tako da bi bio spreman prihvatiti kroz razum svoj plodove iskustva drugih i tako bio pošteđen da sam prolaziš kroz ta iskustva. Na taj ćeš način zaobići tegobu traženja njihova i sačuvati se od teškoće pokušavanja. Time postižeš saznavanje onog što smo mi iskusili, postaje ti jasno čak i ono što smo mi možda propustili.
Sinak moj, makar ne dosegoh doba koje su dosegli oni prije mene, ipak sam razmatrao djela njihova i razmišljao o događajima iz života njihovih. Slijedio sam tragove njihove, tako da sam postao poput njih; zapravo, preko onog njihovog što mi postade poznato kao da sam živio s njima od početka do kraja. Bio sam zato u stanju razlučiti ono što je čisto od onoga što je prljavo i ono što je korisno od onoga što je štetno.
Odabrao sam za te najizvrsnije od toga i sabrao za te dobre biti toga, a udaljio od tebe nekorisnosti. Budući da te osjećam onako kako roditelj brižni treba osjećati i da te namjeravam podučiti, mislio sam da to treba da bude u vrijeme kad ti uznapreduješ u dobi svojoj i dok si svjež na pozornici svijeta, imajući namjeru ispravnu i srce čisto, i da bi valjalo započeti s podučavanjem Knjizi Boga, Moćnog i Uzvišenog, i s tumačenjem njezinim, odredbama islama i propisima njegovim, o onome što on zabranjuje i dopušta, te da ne bi trebalo ići izvan tog radi tebe. Onda sam se pobojao da se ne zapleteš u nejasnoće onako kako su se drugi ljudi zapleli uslijed strasti i mišljenja svojih. Pa i pored moga osjećanja nesklonosti prema načinu da tako budeš opomenut, ustvrdio sam da mi je bolje ojačati to stanje, nego te ostaviti u položaju u kojem te ne smatram zaštićenim od pada u propast. Nadao sam se da će ti Allah pomoći u razboritosti tvojoj i voditi te u nakani tvojoj. Ostavljam ti zato kao obavezu ovu oporuku moju.
Znaj, sinak moj, ono što bih najviše želio da usvojiš za sebe iz oporuke moje jeste da si svjestan Boga, da se ograničiš na ono što ti je Allah učinio obaveznim i da slijediš djela minulih predaka svojih i ljudi dobrih porodice svoje. Oni nisu propustili da se brinu o sebi kao što se i ti brineš i razmišljaju kao što i ti razmišljaš. I to ih je onda na kraju dovelo do toga da prihvate ono što su saznali, a da se suzdrže od onoga što im nije stavljeno u dužnost. Ako srce tvoje to ne prihvaća bez stjecanja znanja kao što su ga oni stjecali, onda neka traženje tvoje bude s razumijevanjem i učenjem, a ne zapadanjem u sumnje ili zaplitanjem u rasprave.
Prije nego se okušaš u tome, zatraži pomoć od Boga svoga i obrati Mu se da ti omogući da uspiješ i da napustiš sve ono što bi te bacilo u sumnju ili odvelo u zabludu. Kad se uvjeriš da ti je srce čisto i ponizno i da se mišljenje tvoje upotpunilo i sabralo te da ti je to postalo brigom jedinom, onda ćeš uvidjeti ono što sam ti razjasnio. Ako, međutim, nisi sposoban dosegnuti tu smirenost promatranja i mišljenja koje bi želio imati, onda znaj da ti samo gaziš zemlju poput deve slijepe i da zapadaš u mrak, a onaj koji luta po mraku i stvara zapletenost nije tragalac pravi za vjerom. Bolje je sustegnuti se od toga.
Nastoj dobro shvatiti moj savjet, sinak moj, i znaj da je Gospodar smrti također Gospodar života, da Onaj Koji stvara također umrtvljuje, da je Onaj Koji uništava također Obnovitelj života i da je Onaj Koji daje bolest također i Izlječitelj. Svijet ovaj traje na način koji je Allah ustvrdio za nj u odnosu na zadovoljstva njegova, kušnje, nagrade na Danu sudnjem i sve ono što On hoće, a ti ne znaš. Ako nešto od ovoga nisi razumio, tada to pripiši neznanju svome o tom, jer kad si rođen, rođen si kao neznalica. Potom si stekao znanje. Mnogo je onog o čemu ne znaš ništa i u čemu se koleba misao tvoja i luta pogled tvoj, ali ga poslije spoznaš. Drži se zato Onoga Koji te je stvorio, opskrbu ti dao i potpunim te učinio. Neka služenje tvoje bude Njemu, čežnja tvoja za Njim, a strepnja tvoja od Njega.
Znaj, sinak moj, da niko nije izvijestio o Bogu Uzvišenom kao što je izvijestio Poslanik – blagoslovi Božiji neka su s njim i njegovim! Zato budi zadovoljan s njim kao vodičem i predvodnikom prema izbavljenju. Doista neću štedjeti truda nikakva da bih te posavjetovao. I doista, čak ako se silno potrudiš, nećeš moći postići dobrobit kakvu osobno imam za tebe.
Znaj, sinak moj, kad bi Gospodar tvoj imao sudionika, poslanici Njegovi bi ti također dolazili i ti bi vidio znake vlasti i moći Njegove te bi upoznao djela i svojstva Njegova. Ali, On je Bog, Jedan i Jedini, kako je On opisao Sebe Sama. Niko Mu ne može biti oprečan u vlasti Njegovoj. On je oduvijek i zauvijek. On je prije svega, bez početka ikakva i On je posljednji, bez kraja ikakva. On je toliko velik da gospodstvo Njegovo ne može biti obuhvaćeno srcem ili okom. Kad shvatiš ovo, onda treba da činiš ono što bi činio sličan tebi uz nisko stanje svoje, manjkanje moći svoje, rastuću nesposobnost i golemu potrebu za Gospodarom svojim u traženju pokornosti Njemu, bojeći se kazne Njegove i strepeći od gnjeva Njegova, jer On ti doista nije zapovijedio ništa do ono što je dobro i nije ti zabranio ništa do ono što je nevaljalo.
Sinak moj, izvijestio sam te o svijetu ovom, stanju njegovom, rasapu i prolaženju njegovom. Izvijestio sam te i o svijetu budućem i onom što je u njemu pripremljeno za stanovnike njegove. Iznio sam ti primjere, tako da možeš izvući iz njih pouku i raditi sukladno njima. Primjer onih koji su razumjeli svijet ovaj jest poput putnika onih koji, osjećajući omrazu prema krajevima pogođenim sušom, kreću prema predjelu zelenom i plodnom, onda trpe teškoće na putu, razdvajanje od prijatelja, tegobe putovanja i hranu oporu da bi dosegli prostranstva staništa svoga i predio boravka svoga. Zato oni u svemu tome ne osjećaju bol nikakvu i ne smatraju nikakav trošak gubitkom. Ništa im nije draže od onog što ih približava cilju i što ih vodi bliže predjelu boravka. A primjer onih koji se zavaravaju svijetom ovim jest poput ljudi koji su bili u kraju zelenom, ali im je omrznuo, te odlaze u predio sušom pogođen. Zato njima nije ništa odvratnije ili gadnije od napuštanja mjesta iz koga trebaju ići u mjesto u koje moraju iznenada dospjeti i prema kojem se kreću.
Sinak moj, učini sebe mjerom u onom što je između tebe i drugih. Tako, želi drugom ono što želiš sebi, a mrzi u njega ono što mrziš u sebe. Ne tlači, kao što i ne želiš da budeš tlačen, čini dobro, kao što želiš da dobro čine tebi. Smatraj lošim za sebe šta god smatraš lošim za druge. Zadovolji se u ljudi onim čime si zadovoljan s njima u vezi sa sobom. Ne govori o onome što ne znaš, čak ni o onom o čemu znaš vrlo malo. Ne reci drugima ono što ne voliš da bude kazano tebi.
Znaj da je ushićivanje sobom suprotno ispravnosti i nesreća za razum. Ojačaj, zato, napor svoj i ne postani rizničar za drugog. Kad si vođen na Putu pravom, budi skrušen pred Gospodarem svojim koliko god više možeš.
Znaj da je pred tobom put duljine velike i tegoba žestokih, te da ne možeš zaobići traženje njegovo. Procijeni potrebu svoju u opskrbi koja te neće opteretiti. Nemoj nipošto natovariti leđa svoja mimo snage svoje, pa da taj teret postane nedaća za tebe. Kad god susretneš osobu kojoj je potrebna pomoć i koja može nositi za te opskrbu tvoju do uručenja natrag na Danu sudnjem, kad će ti ona trebati, onda je primi kao priliku dobru i podaj da ti opskrbu nosi. Stavi u nju što više možeš, jer možda ćeš je tražiti, pa je nećeš moći naći. Ako osoba neka želi pozajmiti od tebe u doba obilja tvoga da bi ti to vratila u doba potrebe tvoje, onda iskoristi tu priliku.
Znaj da je ispred tebe uspon tegoban i strm, na kojem će osoba s bremenom lahkim biti u položaju boljem od one s teškim, dok će spora i na njemu biti u položaju gorem od brže. Tvoj krajnji ishod prolaženja tog bit će neizbježno ili Džennet ili Džehennem. Razvidi zato, radi sebe, prije spuštanja i pripremi mjesto prije stizanja, jer poslije smrti nema primicanja nikakva, niti povratka na svijet ovaj.
Znaj da ti je Onaj u čijoj su vlasti riznice nebesa i zemlje dopustio da Ga moliš i da ti je obećao primanje molitve. On ti je naredio da išćeš od Njega, da bi ti On udijelio, i da tražiš milost Njegovu, da bi ti se On smilovao. On nije postavio ništa između tebe i Njega što bi te zastrlo od Njega. On te ne primorava da sebi pribaviš posrednika u Njega. A ako pogriješiš, On te ne priječi u pokajanju. On ne žuri s kaznom. On te ne kori što se kaješ, niti te On sramoti kada je sramoćenje tvoje umjesno. On nije strog prema tebi u primanju pokajanja. On te ne ispituje oštro u grijesima tvojim. On te ne razočarava milošću Svojom. Štaviše, On tvoje napuštanje grijeha ubraja u djelo dobro. On računa jedan grijeh tvoj kao jedan, dok jedno dobro tvoje On računa deseterostrukim.
On ti je otvorio kapiju kajanja i kapiju traženja zadovoljstva. Zato, kad god Ga zoveš, On čuje poziv tvoj, a kad Mu se tajno obraćaš, On zna tajno obraćanje tvoje. Položi pred Njega potrebe svoje, razotkrij se pred Njim, požali Mu se na brige svoje, moli Ga da otkloni neprilike tvoje, utječi se pomoći Njegovoj u poslovima svojim i traži iz riznica milosti Njegovih ono što niko drugi ne može dati, a to je duljina života, zdravlje tijela i obilje opskrbe. Uz to, On je stavio ključe riznica Svojih u ruke tvoje, time što ti je dopustio da od Njega tražiš.
Otvaraj zato molitvom kapije blagodati Njegove gdje god želiš, pa neka se kiše obilne milosti Njegove izliju na tebe. Odgoda u prihvaćanju Njegovu ne smije te razočarati, budući da je dar doista primjeren namjeri. Možda je prihvaćanje odgođeno zato da bi to tražitelju bilo vrelo nagrade veće i darivanja obilnijeg onome koji iščekuje. Možda si tražio nešto što ti tada nije dato, pa ti je ubrzo ili kasnije podareno nešto bolje od tog, ili je od tebe odbijeno zato što je to bolje za te. Možda si ti tražio puno onog u čemu bi, da ti je dato, bila propast za vjeru tvoju. Zato, tvoje traženje mora biti radi onog čija je ljepota trajna i čiji će teret ostati daleko od tebe. Što se tiče imetka, on neće vječno biti tvoj, niti ćeš ti vječno pripadati njemu.
Znaj, sinak moj, da si stvoren za svijet budući, a ne za ovaj, za nestanak, a ne za trajanje vječno, za smrt, a ne za život. Ti se nalaziš na mjestu koje ti ne pripada, u kući pripremanja i na putu prema svijetu budućem. Gonjen si smrću od koje bjegunac ne može izmaći, budući da će ga ona, zasigurno, nadvladati. Zato budi oprezan spram nje da te iznenada ne bi nadvladala, kad si u stanju grješnom i misliš o pokajanju, ali ona stvara smetnju između tebe i pokajanja. U slučaju takvom, upropastit ćeš sebe.
Sinak moj, često se sjećaj smrti i mjesta gdje ćeš iznenada otići i dospjeti poslije smrti, tako da si, kad ti dođe, već na oprezu spram nje i da si već sebe pripremio za nju, te ti ona ne dolazi sasvim iznenada i ne zatiče te. Pazi se da te ne bi zavarale sklonosti ljudi prema dražima svijeta ovoga i navaljivanje njihovo na njih. Allah te je upozorio u pogledu toga, a svijet te je ovaj obavijestio o prolaznosti svojoj i razotkrio ti zla svoja.
Doista, oni koji su za njega sliče psima što laju, ili zvijerima proždrljivim koje reže jedna na drugu. Jača izjeda slabiju i velika gazi malu. Neki su poput vezane, a neki poput odvezane stoke koja se raspametila i juri u smjerovima nepoznatim. Oni su stada nevolja koja lutaju po dolinama surim. Nema čobana da ih zadrži, niti se iko nudi da ih uzme na ispašu. Svijet ovaj ih vodi putem sljepila i odvraća im pogled od svjetionika upute. Oni su zato zapleteni u pometnjama njegovim i tonu u užicima njegovim. Uzimaju ga kao gospodara, pa se on njima poigrava, a oni se igraju s njim i zaboravljaju ono što je iza njega.
Tmina iščezava polahko. Sad je to kao da putnici sjahuju, a oni koji žure uskoro će stići. Znaj, sinak moj, da je onaj u sedlu noći i dana nošen njima, makar mirovao, i prevaljuje razdaljinu, makar stajao i počivao.
Znaj sa sigurnošću da ne možeš ostvariti želju svoju i premašiti određeni rok svoj i da si na stazi onih prije tebe. Budi zato ponizan u iskanju i stječi na način najljepši, jer mnogo je iskanja koja vode gubljenju. Nije tražitelj svaki darivan opskrbom, niti je uskraćen svaki onaj koji traži na lijep način. Izdigni dušu svoju iznad niskosti svake, pa makar te vodila željenim ciljevima tvojim, zato što nikad nećeš moći nadoknaditi ono što si žrtvovao od sebe. Ne budi rob drugog, jer te je Allah stvorio slobodnim. Nema dobra u dobru koje se postiže preko zla i nema dobra nikakva u ugodnosti koja se postiže preko tegobe.
Pripazi se da te ne nose životinje pohlepe i da te ne strovale u vrela propasti. Ako možeš provesti da ne bude osobe imućne između tebe i Boga, učini tako, budući da ćeš svakako naći ono što je tebi dovoljno i dobiti udio svoj. Malo, izravno dobijeno od Boga Slavnog, veće je i plemenitije od mnoštva dobijenog preko stvorova Njegovih, mada je sve od Njega.
Lakše je ispraviti ono što si propustio šutnjom svojom, nego dosegnuti ono što si izgubio riječima. Ono što je u posudi zadržava se stavljanjem poklopca. Meni je draže da zadržiš ono što je u rukama tvojim, nego da tražiš ono što je u rukama drugih. Bolja je gorčina neuspjeha, nego traženje od ljudi. Rad rukama uz čestitost bolji je od imetka uz razvrat. Čovjek je čuvar najbolji tajni svojih. Mnogo je trudbenika u onome što im šteti. Onaj koji mnogo govori – besmisleno govori. Ko god razmišlja – shvaća. Druži se s ljudima vrline – bit ćeš jedan od njih. Drži se podalje od ljudi opačine – napustit ćeš ih. Najgora hrana je ona koja je zabranjena. Tlačenje slabih jest tlačenje najopakije.
Tamo gdje je blagost neprikladna, strogost je blagost. Često je lijek bolest, a bolest lijek. Često zlonamjernik ispravno savjetuje, dok dobronamjernik prevari. Čuvaj se oslanjanja na želje, jer su one odjeća mrtvih. Mudro je upratiti iskustvo nečije. Najbolje iskustvo tvoje je ono koje te poučava. Požuri iskoristiti priliku prije nego što ona postane jad teški. Tragalac svaki ne nalazi, niti se svaki koji odlazi vraća. Upropastiti opskrbu i steći zlo za Dan sudnji – znači propasti. Sve ima posljedicu. Ono što ti je određeno, stići će te. Trgovac je onaj koji se izlaže gubitku. Neznatno je često korisnije od mnoštva. Nema dobra nikakva u pomagaču podlom i prijatelju nepouzdanom. Budi popustljiv prema vremenu sve dok ti je ono podložno. Ne izlaži opasnosti bilo šta očekujući više od tog. Pripazi da te ne nadvlada osjećanje neprijateljstva.
Ponašaj se prema bratu svome tako da ti čuvaš srodstvo ako ga on i zanemari. Kad se on odmetne, budi ljubazan prema njemu i primakni mu se. Kad on škrtari u dijeljenju, troši za nj. Kad se on udaljava, približuj mu se. Kad je on strog, budi blag. Kad on počini krivo, misli o izvinjenju njegovom toliko kao da si mu ti rob, a on gospodar blagonaklon. I čuvaj se da to ne učiniš tamo gdje nije mjesto ili da to ne učiniš onima koji ne zaslužuju. Ne uzimaj nipošto neprijatelja prijatelja svog kao prijatelja, jer ćeš tako postati neprijatelj prijatelja svog. Daj pravi savjet bratu svome, bio on dobar ili gorak. Progutaj srdžbu, jer ne nađoh ništa slađe od tog naposljetku i ništa ugodnije u ishodu. Budi blag prema onom koji je grub prema tebi, jer je vjerovatno da će on ubrzo postati blag prema tebi. Postupaj blagonaklono s neprijateljem svojim, jer je to ugodnije od dva uspjeha.
Ako kaniš prekinuti s bratom svojim, ostavi mu nešto prostora sa strane svoje kojim on ponovno može započeti prijateljstvo, ako to bude htio jednog dana. Ako bilo ko ima mišljenje dobro o tebi, povjeruj u to mišljenje njegovo. Ne zapostavljaj nipošto pravo brata svoga oslanjajući se na odnose između tebe i njega, jer nije ti brat onaj čije si pravo upropastio. Neka ukućani Tvoji ne budu ljudi najsiromašniji radi tebe. Ne teži nipošto onome ko se sklanja od tebe. Neka brat tvoj nipošto ne bude postojaniji u prekidanju veze s tobom nego što si ti u održavanju te veze. I nikada ne dopusti da zlo bude jače od tvoga činjenja dobra. Neka ti nipošto ne pada teško tlačenje onoga koji te tlači, jer on doista žuri naškoditi sebi, a koristiti tebi. Nije naknada odgovarajuća da činiš zlo onome koji ti ugađa.
Znaj, sinak moj, da su dvije vrste opskrbe: opskrba koju tražiš i opskrba koja tebe traži, pa ako ti ne dođeš do nje, ona će doći do tebe. Kako li je ružna poniznost pri potrebi, a grubost u neovisnosti! Od svijeta ovoga trebaš imati samo ono čime možeš unaprijediti trajno boravište svoje. Ako tuguješ nad onim što je otišlo iz ruku tvojih, onda tuguj i za svim onim što uopće nije stiglo do tebe. Zaključuj o onom što se još nije dogodilo iz onog što se već dogodilo, jer su pojave uvijek slične. Ne budi od onih kojim poučavanje javno ne koristi sve dok im ne naneseš bol, jer razuman uzima uputu iz podučavanja, dok životinje podučava udaranje.
Odbij od sebe jake napade briga čvrstinom trpljenja i čistotom vjere. Onaj koji zanemaruje umjerenosti – zastranjuje. Drug je poput srodnika, prijatelj je onaj čije odsustvo također dokazuje prijateljstvo. Strast je drugarica sljepoće. Mnogo je udaljenih koji su bliži od bližnjih i mnogo je bližnjih koji su udaljeniji od udaljenih. Stranac je onaj koji nema prijatelja. Onaj koji krši pravo, sužava put svoj. Ko se ograniči na mjeru svoju – ustrajava na njoj. Veza najpouzdanija koje se držiš jest veza između tebe i Boga Uzvišenog. Onaj koji se ne brine o tebi, neprijatelj ti je. Kad pohlepa vodi uništenju, odricanje je postignuće. Nije manjkavost svaka vidljiva, niti je prilika svaka iskoristiva.
Često onaj koji vidi promaši stazu, dok slijepac pronalazi put ispravan. Odgodi zlo, jer kad htjedneš, možeš ga ubrzati. Napuštanje neznalice ravno je posjećivanju razumnog. Onoga koji uzima trajanje ovo sigurnim – ono će izdati, onoga koji ga drži velikim – ono će poniziti. Ne ustrjeljuje svaki koji strijelja. Kad se promijeni vlast, promijeni se i vrijeme. Raspitaj se o saputniku prije putovanja i susjedu prije kupovine kuće. Pripazi da ne bi spominjao u govoru svome ono što ismijava, pa makar to prenosio i od drugoga.
Čuvaj se savjetovanja sa ženama, jer mišljenje je njihovo slabašno, a odlučnost njihova nestalna. Pokrij poglede njihove držeći ih pod velom, jer ih strogost zastiranja opsežno zaštićuje. Izlaženje njihovo u javnost nije gore od odobrenja tvoga čovjeku nepouzdanom da ih posjeti. Ako možeš udesiti da one ne upoznaju nikog drugog osim tebe – učini tako. Ne dopusti nipošto ženi drugo do ono o njoj samoj, jer je žena doista biljka mirisna, a ne upravitelj. Ne iskazuj joj štovanje mimo istine o njoj. Ne potiči je da posreduje za druge. Čuvaj se ljubomore neumjesne u vidu sumnjičenja, jer to ženi zdravoj donosi bolest, a krjeposnu baca u sumnju.
Za svakog među slugama svojim utvrdi posao za koji ga možeš smatrati odgovornim. Na taj način oni neće prebacivati posao jedan na drugog u služenju tebi. Poštuj bližu rodbinu svoju jer oni su krila kojima letiš, početak kojem se vraćaš i ruke kojima napadaš. Položi vjeru svoju i svijet svoj Bogu na čuvanje i išći od Njega da odredi najbolje za te spram bliskog i dalekog, svijeta ovog i budućeg.
Selam!“
Nahravan i zavjera ubistva Zapovjednika vjernih
Licemjerje, nepokornost neznalica i pretvaranje pobožnosti dovelo je do neposlušnosti velike skupine u vojsci Zapovjednika vjernih, pa su odbili postupiti po naredbi. Čak su ti odmetnici od vjere otišli i mnogo dalje, i to izdavanjem proglasa o nevjerstvu imama Alija.
Nakon zločina koje su počinili odmetnici u Iraku, odredili su Nahravan za svoju bazu, pa je imam Ali bio primoran da krene prema njima i nakon što je vodio pregovore i upotpunio dokaz protiv njih, najavio je rat protiv onih koji su bili uporni u svom zastranjenju, prkosu i nevjerstvu, pa je pobio sve osim nekolicine ljudi. Između malog broja onih koji su pobjegli s Nahravana bio je i Abdurrahman ibn Muldžem el-Muradij koji je tajio slijepu mržnju prema imamu Aliju i stoga smislio zavjeru za ubistvo Zapovjednika vjernih. Na koncu, poslije dogovora s nekim haridžijama i kufljanskim licemjerima, on je uoči 19. ramazana časnog 40. godine izvršio atentat na imama Alija, koji je bio u mihrabu kufske džamije u ibadetu pred Allahom. Odjeknuo je tada horizontom njegov vječni povik: „Tako mi Gospodara Kabe, postigao sam sreću!“
16%
Grupa: Islam
