Imamejn Hasanejn - Baština pozitivnih misli

Kršćanstvo u Srednjem vijeku

Prvih pet vjekova kršćanstva bio je period u kome je kršćanska teologija, nakon brojnih sukoba i nesuglasica, konačno stigla do svog krajnjeg oblika. Jedan kršćanski pisac nakon opisa sukoba između Augustina i Pelagija i njegovog rješavanja na saboru u Orangeu, kaže:

“Trojstvo je prije bilo teološki definirano. Isus Krist je već mnogo ranije obožavan kao Sin Božiji i potvrđeno je da je Sin Božiji jednak Bogu. Sada je jasno rečeno da je zbog iskonskog grijeha dubina stanja palog čovjeka takva da se spasenje posredstvom samoga Boga čini nužnim. Čovjek nije samodovoljan i sam njegov razum i snaga volje ne mogu ga izbaviti.”

Srž govora kršćanstva u izvanjskoj formi pozicioniran je ovako: “Druga osoba presvetog trojstva utjelovila se kao jedan čovjek da bi iskupila grijehe i da bi donijela Božiju milost koju nismo zaslužili – ali bez koje ništa nismo mogli učiniti. Na kraju petog stoljeća uobličena su glavna načela matice kršćanstva i njegova učenja su definirana u današnjem obliku.” Tako je na kraju ovog perioda ustvari dat glas apsolutnoj vladavini Pavlove teologije. Pavlova mišljenja su objašnjena i definirana kao zakonomjerna, tako da od ovog vremena pa nadalje, u povijesti kršćanstva se rijetko može vidjeti mišljenje suprotno tome. Ovaj teološki sistem ostao je bez temeljne promjene do danas i, iako se u tijelu kršćanstva desilo važno razdvajanje, nije se vidjela neka korjenita i temeljna razlika u načelima ove teologije.

U periodu poznatom kao srednji vijek, koji je trajao oko hiljadu godina, načela ovog teološkog sistema nisu bila predmet nesuglasica, već su svi napori ulagani u objašnjavanje načela ovog sistema i njihovu odbranu. Uprkos tome, proučavanje povijesti Kršćanske crkve srednjeg vijeka ima veliki značaj. U ovom periodu dogodio se važan rascjep u Crkvi i istočna Pravoslavna crkva odvojena je od katoličke – zapadne. Također, ulagani su veliki napori u objašnjavanje Isusovih učenja i njihovu odbranu i pojavili se posebni misaoni pravci. Sljedeća važna tema je djelovanje Katoličke crkve u Srednjem vijeku, koje je privuklo na sebe veliku pažnju. Cjelovitost mišljenja i djelovanja Crkve u Srednjem vijeku pripremili su teren mišljenjima novog vremena i zbog toga je značajno njihovo poznavanje.

Raskol istoka i zapada i teološke razlike dviju crkvi

U prvim stoljećima nove ere pet biskupija je imalo posebnu važnost: Rim, Konstantinopol, Jerusalem, Antiohija i Aleksandrija. Kao što je već rečeno, od drugog stoljeća ustrojeno je učenje o mjerodavnosti Crkve za suprotstavljanje herezama i priznat položaj jednog autoriteta za određivanje ispravnih vjerovanja. Ono što se u ovom učenju isticalo od samog početka jeste da je rimska biskupija značajnija i po položaju viša od ostalih biskupija i da, također, biskup Rima ima prednost nad ostalim biskupima, te da njegovo stanovište za ostale ima mjerodavnu vrijednost. Prenošenjem prijestolnice Imperije iz Rima u Konstantinopolj 330. godine grad Rim je izgubio svoju političku važnost, ali je ovo uvećalo važnost rimskog pape. Ustvari, papski ured je preuzeo političku moć koja je bila preostala u tom gradu i zato je papa ispunjavao ulogu imperatora. S druge strane, ovo premještanje prijestolnice je utrlo put rascjepu na Istočnu i Zapadnu crkvu. Smatra se da je u istočnom dijelu moć vlasti imala veći uticaj na Crkvu i Crkva je bila pod nadzorom imperatora, iako je rimski papa u kriznim trenucima igrao ulogu jednog političkog vođe. Smatra se da je ovaj čin također, bio uzrokom rascjepa i sukoba između istoka i zapada. Naprimjer, Leon III Izaurijac, imperator istoka je, da bi otklonio optužbu o idolopoklonstvu koja je dolazila od strane muslimana, zabranio klečanje pred slikama i kipovima i 730. godine je naredio da se sve slike i kipovi izbace iz crkve i unište, osim krsta. Sve ovo se dešavalo na istoku dok istovremeno to nikada nije prihvaćeno od strane zapadnjaka. Crkva u Konstantinopolu se od početka protivila učenju o prednosti rimske biskupije i smatrala je jednakim svih pet biskupija. Osim toga, ova sukobljavanja bi ponekad uzrokovala privremeni rascjep, ali se konačni rascjep između Rima i Konstantinopola desio 1054. godine. Sukob koji je uzrokovao konačnu podjelu i odvajanje istočne Pravoslavne crkve od rimske Katoličke bio je jedan beznačajan čin, odnosno korištenje beskvasnog hljeba na ceremoniji euharistije na zapadu što je Konstantinopol odbio. Iako su u ovom vremenu nastala dva odvojena pravca u kršćanstvu, ova dva pravca nisu se razlikovala u osnovnim kršćanskim učenjima, kao što su kristologija, antropologija i čovjekovo spasenje. Jedna od nesuglasica između ove dvije crkve je pitanje prednosti rimskog pape. Pravoslavna crkva također prihvata mjerodavnost crkve čiji lanac biskupa seže do Isusa, ali svih pet biskupija smatra jednakim.6 Druga razlika između ove dvije crkve je pitanje ikona koje je već spomenuto. Osim toga, u istočnoj crkvi Marija se obožava kao

Majka Božija i smatra se nadljudskim bićem, dok na zapadu ovo poštivanje nije izraženo u tolikoj mjeri. U sedam sakramenata postoje, također, male razlike između ove dvije crkve. Sljedeća razlika je u tome što su katolici zakonu dodali vjerovanje da je Sveti Duh proizašao iz Oca i Sina, dok Pravoslavna crkva kaže samo iz Oca. Raskol istočne Pravoslavne crkve i rimske Katoličke je naizgled i s aspekta broja sljedbenika dvije crkve, jedan veliki raskol, ali sa teološkog gledišta nema veliki značaj, jer obje crkve prihvataju onaj teološki sistem koji je nastao u prvim stoljećima i zato su njihove teološke razlike neznatne. Od ovog vremena pa nadalje nisu se desile značajne teološke rasprave u istočnoj crkvi. Učenjaci istočne crkve su poklanjali više pažnje praktičnim temama i bogoštovlju i stvorili su značajna djela iz ove oblasti. Drugim riječima, ova crkva je od tada pa nadalje bila uglavnom gnostički orijentirana.

Teološki napori zapadne crkve u Srednjem vijeku

Srednji vijek se dijeli na dva razdoblja: Prvo razdoblje traje od 500. do 1000. godine nove ere i poznato je kao “mračno doba”. U ovom periodu zapadni dio Imperije je izložen napadu barbarskih i drugih plemena i rijetko je imao periode mira. Zato, u ovom razdoblju nije bilo značajnih teoloških aktivnosti, jedino je u devetom stoljeću sa dolaskom na vlast imperatora Karla Velikog kratko vrijeme zavladao red i mir, što je pogodovalo razvoju i relativnom prosperitetu. U ovom razdoblju od pet stotina godina o teologiji je raspravljano u monaškim ćelijama i uglavnom za ciljeve bogoštovlja i prakse. Zato u ovom periodu nalazimo manje važnih teoloških djela. Početkom jedanaestog stoljeća situacija se promijenila: u ovom vremenu, ulaskom grčke filozofije posredstvom islamskih zemalja, zajedništvo vjerovanja i razuma postalo je glavno pitanje u Crkvi. Uticaj filozofije donio je novi pristup prema teologiji koji se naziva skolastički ili učenjački. U ovoj filozofsko-teološkoj metodi nastoje se racionalistički braniti religijska učenja. Anselmo se može smatrati prvom osobom koja je koristila ovu metodu u jedanaestom stoljeću. Korištenje filozofske metode u kasnijim desetljećima suočilo se sa otporima, ali je nastavilo živjeti. U trinaestom stoljeću, sa izlaganjem Aristotelove filozofije, uložen je veliki napor da se pomire ova filozofija i kršćansko vjerovanje. Najveća ličnost ovog razdoblja, koja je ulagala veliki napor u ovoj oblasti, bio je Toma Akvinski. Kako god, kao ishod napora teoloških učenjaka ovog razdoblja razvila se nauka koja se naziva filozofija kršćanstva ili racionalistička teologija. U četrnaestom i petnaestom stoljeću institucija zapadne crkve suočena je sa ozbiljnim problemima. U godinama između 1305. i 1377. pape borave u gradu Avinjonu pod dominacijom francuskih kraljeva. Nakon ovog perioda, koje se ponekad naziva i “babilonsko ropstvo”, pojavio se neobičan nered u papskoj instituciji, tako da su se ponekad nalazila dvojica papa istovremeno u biskupskoj stolici Rima. Krajem srednjeg vijeka nastao je kršćanski gnosticizam. Gnostičko usmjerenje ovog perioda može se smatrati rezultatom poklanjanja velike pažnje izvanjskim sloganima unutar crkve i snažnim racionalnim stremljenjima na univerzitetima. Jedan od najvećih gnostika ovog perioda je Meister Eckhart (1260-1327) koji bio veoma uticajan u ovom području.

Djelovanje Katoličke crkve u Srednjem vijeku

Povijest djelovanja Katoličke crkve u toku Srednjeg vijeka je takva da danas malo ko – što unutar Crkve što izvan nje – brani to djelovanje. Budući da se djelovanje Katoličke crkve oslanjalo na jedan teološki princip, tj. mjerodavnost Crkve, a također, zato što je ovo djelovanje glavni činilac teološkog sukoba u kasnijem periodu, potrebno ga je spomenuti. Kao što je prethodno rečeno, u prvim stoljećima kršćanstva ustanovljeno je pravilo mjerodavnosti crkvenog mišljenja radi borbe protiv heretičkih učenja. Crkva, čiji lanac biskupa seže do apostola, a posredstvom njih do Isusa potvrđena je Svetim Duhom i ona objašnjava i načela i vjerovanja pravovjerja. Zato, svi dostojanstvenici Crkve trebaju biti imenovani od strane biskupa, da bi se očuvao ovaj lanac. Crkva je, pored tumačenja pravovjernih učenja, posrednik milosti i sa sredstvom sakramenata udjeljuje blagoslov.11 Osim toga, u Katoličkoj crkvi se vjerovalo da biskupija u Rimu i njezin biskup imaju prednost nad ostalim biskupijama i biskupima i zato su njihov stav i mišljenje mjerodavni za druge. Ovo učenje je u toku srednjeg vijeka donijelo bolna iskustva Katoličkoj crkvi i bilo je uzrokom pojavljivanja jednog veoma kompliciranog sistema u ustroju Crkve. U ovom sistemu, koji je bio nezavisan od vlasti i naroda, postepeno je postalo uobičajeno zgrtanje imovine bilo kojim mogućim putem: s jednom krivotvorenom Konstantinovom darovnicom glavni zemljišni posjedi u Evropi pripali su Crkvi. Također, Crkva je na različite načine uzimala novac od ljudi. Ovakvo stanje uzrokovalo je da se imenovanje na određene položaje iznajmljivalo u tom smislu da ko god je imenovan na neki položaj trebalo je da plati jednu sumu novca onome ko ga je imenovao. Pitanje ovosvjetskog kažnjavanja grijeha, koje se činilo radi pokajanja i priznanja, postepeno se pretvorilo u prodavanje oprosta: grješnici su, da bi bili oslobođeni kaznena onom svijetu, trebali platiti Crkvi određenu sumu kako bi svi njihovi grijesi ili dio njih bili oprošteni. S druge strane, obilje bogatstva u Crkvi prouzročilo je širenje raznih vrsta

izopačenosti, kao što je seksualni razvrat u Crkvi i među svećenicima, tako da je učestalost razvrata među svećenicima bila veća od one u drugima dijelovima društva i čak ni pape nisu bile nevine u pogledu ovih izopačenja. Pored toga, crkveni djelatnici sebe su smatrali boljim i uzvišenijim od ostalog naroda, svoje zanimanje su smatrali božanskim, a druga zanimanja ovosvjetskim. Ovakvo stanje je prouzročilo osjećaj poniženosti kod naroda, naroda koji je čak i za uspostavljanje komunikacije sa Bogom imao potrebu za crkvom i svećenikom. Sve ono što je rečeno uzrokovalo je da krajem Srednjeg vijeka svećenstvo bude omrznuto kod naroda i da se pojavi opće vjerovanje kako se Crkva treba reformirati.

Za detaljnije proučavanje pogledati sljedeće izvore:

1. Tony Lane, A ConciseHistoryofChristianThought, prijevod na perzijski jezik Robert Asrijan, pogl. 2-3.

2. Earle E. Cairns, Christianity Through the Centuries, pogl. 16-23.

3. John B. Noss, A History of the World’s Religions, str. 645-664.

4. William James Durant, Historija civilizacije, prijevod na perzijski jezik – skupina prevodilaca, sv. 6, pogl. 1.

5. Einar Moland, Svijet kršćanstva, prijevod na perzijski jezik Muhamad Bakir Ansari, pogl. 1.

Dvadeset osmo predavanje

Reformacijski pokret i njegovi ishodi

Na kraju razdoblja srednjeg vijeka pojedinci su ustali protiv postojećeg stanja, ali neki od njih nisu postigli poseban uspjeh. Međutim, u petnaestom i šesnaestom stoljeću neki su uspjeli postići treći važni rascjep u povijesti kršćanske teologije. Martin Luther (1483-1546), Huldrych Zwingli (1484-1531) i Jean Calvin (1509-1546) osnovali su i vodili jedan tok u povijesti kršćanstva, koji je imao velikog uticaja na religijskom polju savremenog Zapada, a također i u drugim područjima. Oni s aspekta mišljenja nisu bili potpuno saglasni i čak se njihovi sljedbenici smatraju odvojenim religijskim sljedbama, ali uprkos tome, oni su u ukupnosti svojih općih načela, koja su bila suprotstavljena načelima Katoličke crkve, bili saglasni. Ova činjenica je pokazatelj da je kolijevka njihovog ustanka i njihovog uspona bila jedna. Reformacijski religijski pokret ili protestantizam pojavio se kao protest protiv djelovanja Katoličke crkve u Srednjem vijeku i radi popravljanja stanja korupcije koje je zahvatilo sve pore Crkve. Propadanje same konstrukcije i pokvarenost crkvenih službenika obuhvatila je sve – od samog pape do nižih nivoa – i njihovo udaljavanje od glavnih ciljeva Crkve, vrijeđali su reformatore protestante i upravo po tome je ovaj pokret postao poznat (protivljenje). Oni su s druge strane sebe smatrali reformatorima i željeli su da reformiraju iskrivljena načela ili načela koja su zloupotrijebljena. Neki su vjerovali da je glavni činilac pojavljivanja ovog pokreta pokvarenost Crkve i shodno tome, istaknute su reforme učenja:

“U pojavljivanju religijskog reformacijskog pokreta može se smatrati uticajnim nekoliko činilaca. Precizno proučavanje djelovanja papskog sistema u Srednjem vijeku pokazuje da apsolutna moć postaje uzrokom pokvarenosti i propasti. U ovom vremenu uzdigla su se mnoga osjećanja protiv papskog sistema. Viklif grešaka može, također, da obuhvati i kritiku učenja. Crkva je posjedovala mitsko bogatstvo, dok je oskudijevala moralnim odlikama da bi na osnovu njih mogla narodnim masama opravdati svoj uzvišen status.”

“Stvar je dotle došla da obični svijet što bi god više stekao suštinskih nadležnosti i lične nezavisnosti, Crkva bi u njegovim očima bila pokvarenija i njezino stanje bi se doimalo lošijim nego prije. Crkva u očima naroda tog vremena bila je kao neka prostrana i visoka institucija koja nema drugog cilja osim skupljanja novca i materijalnih dobara. Sa svih strana iz Evrope slijevale su se rijeke zlata i srebra u Rim, gdje su se raširili u najvećoj mjeri, bez ikakvih smetnji i zapreka, materijalizam, uživanje i neprilična djela, čak i razvrat među crkvenim osobljem i svećenicima. Na koncu su raspoznali da je institucija Crkve, ne samo pokvarena i izopačena, nego i da je veoma daleko zaostala od karavana progresa i prioriteta vremena. Ta institucija u ovom promjenljivom svijetu – koji brzo napreduje – ostala je poput jedne nežive okamenjene ustanove iz stoljeća u stoljeće, sa zastarjelim i neprilagođenim sistemom i svakome se čini kao jedna bezdušna vjera i religija.” Međutim, neki su krenuli putem teorije, što je suprotno ovome. Naprimjer, Luther, koji je najveći vođa reformacije, počeo je s teorijskim diskusijama, tako da su praktični protesti bili posljedica toga:

“U međuvremenu, dok je Luther bio zaokupljen ovim mislima, papin opunomoćenik Tetzel došao je u područje Vitenberga da bi kršćanima te oblasti darovao pokajanje i oprost i za to uzeo novac. Luther je ovo djelo smatrao nepriličnim i otvoreno je govorio protiv ovog ružnog čina. Sa grupom svojih prijatelja istog uvjerenja 31. oktobra 1717. napisao je javnu raspravu sa 95 teza koja je čuvena u povijesti Crkve. U ovoj raspravi on detaljno govori o kupovini i prodaji oproštajnica, što je bio izvor prihoda za svećenike i to osuđuje i prekorava.” U Njemačkoj je osnivač reformacijskog pokreta bio Martin Luther, a u Švicarskoj Huldrych Zwingli, a s obzirom da je Zwingli brzo umro, njegovo djelovanje je nastavio Francuz Jean Calvin. Ustvari, osobe koje su stvorile reformacijski tok nisu imale potpuno jedinstveno mišljenje i njihovi sljedbenici, također, sebe ne smatraju jednim religijskim pravcem. Međutim, neki su vjerovali da iako je reformacija obuhvatala mnoge skupine koje su imale različita mišljenja, među njima je postojalo jedno zajedničko uvjerenje. To zajedničko uvjerenje je da čovjek ima nezavisnost i da se Bog prema njemu ophodi kao prema jednoj osobi. Zato čovjek treba izgrađivati svoje vjerovanje u skladu sa svojim razumijevanjem i shvatanjem i sa svojom odgovornošću. Ovo načelo, koje nužno zahtjeva pluralitet i raznovrsnost, ujedinjuje sva ova stremljenja.

Ovo osnovno načelo protestanata protivno je mišljenju i djelovanju Katoličke crkve srednjeg vijeka u vezi s čovjekom. U skladu sa vjerovanjem i djelovanjem ove Crkve, čovjek nema pravo razmišljati o svojim religijskim propisima i Crkva je ta koja objašnjava vjerovanje i tumači svetu knjigu. Čak u odnosu čovjeka prema Bogu Crkva je posrednik i milost Božija se preko ove institucije prenosi na čovjeka. Zbog toga, ljudi trebaju koristiti ovu instituciju kao posrednika za svoje pokajanje i vraćanje Bogu. Glavno načelo koje je prouzrokovalo mnoga nedolična djela Crkve bilo načelo mjerodavnosti crkvenog stava. Na osnovu ovog načela sve stvari se okončavaju s Crkvom i biskupom. Na osnovu rečenog, trebamo se vratiti na važan slogan protestantskih reformatora, tj. povratak svetoj knjizi i mjerodavnost ograničenu na samu knjigu. Reformatori su odbili mjerodavnost crkvene tradicije i jedino su svetu knjigu smatrali mjerodavnom. Oni su govorili da se svi zakoni i običaji trebaju procjenjivati svetom knjigom. Svakako je švicarski ogranak reformacije poznat kao reformirana crkva bio ozbiljniji u ovom pravcu. Naprimjer, ova crkva je smatrala da svih sedam sakramenata, kojih nema izričito spomenutih u svetoj knjizi, treba odbaciti. A sam Luther je govorio da treba zadržati svaki sakrament koji nije suprotstavljen svetoj knjizi. Sve to je prouzročilo da broj sakramenata u različitim ograncima reformacijskog pokreta bude različit. Neki su u insistiranju na svetoj knjizi otišli dalje i iznosili su mišljenje da trojstva nema u Novom zavjetu, već da je na Nikejskom saboru unijeto u kršćanstvo. Zato treba biti odbačeno. Ovo mišljenje nije prihvatio glavni protestantski ogranak, tako da su oni zagovornika ovog stanovišta živog u vatri spalili. U vezi s pitanjem čovjeka i spasenja protestanti su ponavljali mišljenja Svetog Augustina, koji su ustvari bili Pavlovi stavovi. Prehodno je rečeno da su u prvim stoljećima kršćanstva crkveni sabori prihvatili Augustinove stavove sa malim izmjenama. Protestantski reformatori su u vezi s ovim u potpunosti prihvatili ova mišljenja, vjerovali su da je s Adamovim grijehom njegovo potomstvo zapalo u takvo stanje da se nikada ne bi moglo samo spasiti. Samo vjerom u Isusa – koji je svojim raspećem iskupio ljudske grijehe – čovjekovo spasenje postaje moguće. Jedno od najvažnijih uvjerenja reformatora u vezi s čovjekovim spasenjem bilo je da se spasenje može postići jedino vjerovanjem i da djelo ovdje nema nikakvog uticaja. Prigodno je spomenuti da je ovo mišljenje bilo, također, oslonjeno na Pavlove poslanice. Sljedeća razlika između protestanata i katolika bila je u vezi sa svećeničkom službom i svjetovnim zanimanjima. Katolici su crkvena zvanja smatrali božanskim, a druga zanimanja svjetovnim, dok su protestanti sva zanimanja smatrali božanskim. Zato se vjeruje da je ova činjenica utjecala na zapadni kapitalizam. S druge strane, oni nisu prihvatili povezanost lanca biskupa do Petra i Isusa te nisu smatrali potrebnim imenovanje za crkvenu službu od strane biskupa. Zato su oni vjerovali da su svi ljudi svećenici, ali da službu vrši samo jedna osoba.

Mnogobrojne grupe smatraju se protestantskim, od kojih su neke kao što je Anglikanska crkva (crkva Engleske) bliži katolicima od ostalih, a neki kao što je anabaptistička, radikalnije su drugih.

Reakcija Katoličke crkve

Brzina napredovanja reformacijskog pokreta oduzela je katolicima mogućnost reagiranja, ali su oni postepeno ovladali situacijom i pokrenuli su neke aktivnosti. Jedna od tih aktivnosti je održavanje Tridentskog sabora u razdoblju između 1545. i 1563. godine. Na ovom saboru potvrđena su načela Katoličke crkve naspram protestanata. Unutar Katoličke crkve osnovan je red Jezuita (Isusovaca) čiji je smisao bio reforma Crkve i suprotstavljanje protestantima.10 U svakom slučaju, koliko god da su katolici naglašavali svoja načela naspram protestanata, reformacija u Crkvi bila je neizbježna.

Kršćanstvo u novom dobu

Na kraju srednjeg vijeka val humanizma obuhvatio je svijet kršćanskog zapada. Ovaj val, koji je sebe pokazao u religijskom obrascu u reformacijskom pokretu, pojavio se u pokretu renesanse. Smatra se da se poslije ovaj tok nastavio i da je svoj vrhunac doživio u pokretu intelektualizma. Suštinska tvrdnja intelektualizma je bila da čovjek sve stvari treba procjenjivati svojim kritičkim razumom i metodom empirijskih nauka, da bi ih dobro razumio. Na liniji ovog pokreta neki ljudi su vjerovali da i svetu knjigu, također, treba podvrgnuti naučnom razmatranju i da se zato ona ne razlikuje od drugih pojava. Tako je sveta knjiga odnijeta u laboratoriju i podvrgnuta naučnom promatranju, naravno uz poseban svjetonazor ovog perioda, koji je prihvatao samo empirijski dokazane činjenice. Ishod ovih djelovanja poznatih kao “povijesna kritika svete knjige”, bio je stravičan za kršćansko vjerovanje. Mnoga prošla vjerovanja o povijesti pisanja i piscima Starog i Novog zavjeta došla su pod znak pitanja i upućene su ozbiljne kritike u pogledu sadržaja. Ustvari, ovo dešavanje zadalo je žestok udarac strukturi kršćanskog vjerovanja.

Pored toga, nova naučna otkrića, koja nisu bila u skladu sa spoljašnjošću svetih tekstova, bila su druga povreda nanesena religijskom tkivu Zapada. Učenjaci kršćanske teologije trebali su reagirati na ove dvije pojave. U vezi s tim reakcija katolika i protestanata bila je različita: Katolici su negativnim stavom odbili nove pojave i naglašavali su stara vjerovanja, dok su teološki učenjaci protestantizma nastojali pronaći novi put da bi očuvali vjeru kod naroda. Oni su prihvatili da mnoge teme treba ponovo i ispočetka objasniti. U svakom slučaju, ishod njihovog truda je stekao naučni karakter i nazvan je “Nova kršćanska teologija”, ili “Novi govor”. U Katoličkoj crkvi u devetnaestom i dvadesetom stoljeću činjeni su, također, napori za reformu Crkve i njezino prilagođavanje savremenom svijetu. Na Prvom (1869-1870) i Drugom (1962-1965) vatikanskom saboru desila su se važna usklađivanja u ovom smislu. Prema riječima jednog kršćanskog autora četiri teme se razvijaju u kršćanstvu na kraju dvadesetog stoljeća, koje mogu oblikovati kršćanstvo sljedećeg milenija. Ove četiri teme su:

– Oblik kršćanstva, koji se zasniva na ličnom iskustvu Svetog Duha, i njegovi sljedbenici koji tvrde da mogu činiti začuđujuća djela postižući izravnu vezu sa Svetim Duhom;

– Pojava slobodnih teoloških sistema koji obraćaju pažnju na siromašne i potrebite;

– Pojava tema koje poklanjaju posebnu pažnju ulozi žena u teologiji i vođenju Crkve;

– Pojava usmjerenja koja naglašavaju razgovor i suživot između kršćana i sljedbenika drugih religija.

Za detaljnije proučavanje pogledati sljedeće izvore:

1. John Leslie Dunstan, Protestantism, prijevod na perzijski jezik Abdurrahim Soleimani, pogl. 1-2.

2. John Elder, Historija reformacije u Crkvi, od 11. pogl.

3. Mary Jo Weaver,IntroductiontoChristianity,prijevodna perzijski jezik Hasan Kanberi, pogl. 5-8 i 12.

4. Tony Lane, AConciseHistory of Christian Thought, prijevod na perzijski jezik Robert Asrijan, pogl. 4-5.

5. William E. Hordern, A Layman’s Guide to Protestant Theology, prijevod na perzijski jezik T. Mikailijan.

Otac

Najljepši odnos između oca i kćeri

U posljednjim danima života, Božiji Poslanik, s.a.v.a., se bio popeo na minber i rekao: “Kome god sam šta dužan, neka mi traži.” Potom je Bilal medinskim sokacima povikao:

“Evo Muhammed nudi sebe za odmazdu prije Dana sudnjega!”

Onda je neki čovjek ustao i rekao: “Božiji Poslaniče, dok si redao redove vojske u bici na Bedru, svojim štapom si udario po mom golom stomaku.” Poslanik, s.a.v.a., je spremno rekao: “Priđi i uzmi odmazdu.” Čovjek je onda postavio uvjet: “Treba da bude onaj isti štap”, pa je Poslanik, s.a.v.a., poslao Bilala do hazreti Fatimine kuće da donese štap.

Kad je Bilal zatražio štap od hazreti Fatime, upitala ga je:

“Bilale, šta će mome ocu taj štap? Danas nije dan za njegovo korištenje”, a kada joj je Bilal objasnio razlog, rekla je:

“Uh, žalosti zbog tvoje žalosti, oče moj. Ko će se brinuti za siromašne i bijedne i sve ostale, o, Božiji miljeniče i miljeniče svih srca! Bilale, reci Hasanu i Husejnu da stanu ispred tog čovjeka, da uzme odmazdu od njih, da mu ne dozvole da izvrši odmazdu na Poslaniku.”

Hazreti Fatima, s.a., o Poslanikovoj toploj očinskoj ljubaznosti prenosi:

“Kada je objavljen ajet: Ne dozivajte Poslanika među sobom kao što jedni druge dozivate! (En-Nur, 63), bilo me je strah da Božijem Poslaniku, s.a.v.a., kažem: ‘Oče’, pa sam govorila: ‘Božiji Poslaniče’, a on se onda okrenuo od mene jedanput, ili dva puta, ili tri puta, pa se napokon okrenuo prema meni i rekao:

‘Fatima, taj ajet se ne odnosi na tebe, ni na porodicu tvoju niti na potomstvo tvoje – ti si od mene, a ja sam od tebe. Taj ajet se odnosi na osorne i grube ljude iz plemena Kurejša koji se gorde i ohole. Ti govori: ‘Oče’, jer uistinu to srcu daje više radosti i više priziva Božije zadovoljstvo.’”

Očevozadovoljstvo

Jedno od pohvalnih i pažnje vrijednih pravila u braku jeste da djeca pokažu poštovanje prema mišljenju roditelja. Djevojke i mladići trebaju znati da im njihovi roditelji žele samo sreću, savršenstvo i dobrobit, te zbog toga ne trebaju zanemarivati njihova mišljenja i stavove po pitanju braka. Kada je Božiji Poslanik, s.a.v.a., pokazao svoje poštovanje cijeneći svoju kćer i tražio njeno mišljenje o udaji za hazreti Alija, hazreti Fatima je također pokazala poštovanje prema ocu i cijenila njegovo mišljenje i stav te rekla:

“Božiji Poslaniče, tvoje mišljenje je preče.”

Traženje pomoći od oca

Ponekad bi oskudica i glad toliko pritisli Fatimu, s.a., da bi zbog podizanja i odgoja djece bila primorana da se obrati Zapovjedniku vjernih:

“Ali, idi do mog oca i donesi nam nešto od njega.”

Težina rastanka sa ocem

U vrijeme preseljenja Allahovog Poslanika, kada je čula očeve riječi kada je rekao “Plačem za svojim potomstvom”, hazreti Fatima je gorko zaplakala. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kćeri moja, nemoj plakati, smiri se”, a ona je objasnila:

“Ne plačem zbog onoga što će biti sa mnom poslije tebe, već plačem zbog rastanka s tobom, Allahov Poslaniče.”

Beskrajnatuga

Varaka ibn Abdullah Ezdi je prenio od Fidde da je pričala:

“Hazreti Fatima je nakon ukopa Božijeg Poslanika uzrujana izašla iz kuće i jedva hodeći od plača i boli došla do mezara svog oca.

Kada je ugledala mjesto ezana i Poslanikovog mihraba, vrisnula je i pala u nesvijest. Vidjevši to, medinske žene su joj pritekle u pomoć. Donijele su joj vode, te je umile po licu da dođe sebi.

Ugledavši kabur svog oca, rekla je:

‘Oduzeta mi je snaga, izdala me čvrstina moja, raduju se moji neprijatelji, a tuga me ubija. Oče moj, ostala sam ožalošćena, sama, zbunjena, usamljena, glas mi se utišao, kičma mi se slomila, život mi se ogorčao i vrijeme mi je pocrnilo. Oče moj, nakon tebe ne mogu naći druga u svojoj usamljenosti, niti nešto što bi mi suze zaustavilo, niti nekog ko bi mi pomogao u mojoj slabosti.

Doista, nakon tebe, nestao je dolazak Objave i mjesto spuštanja Džebraila i mjesto dolaska Mikaila. Oče moj, nakon tebe sve se prevrnulo i sva vrata su se preda mnom zatvorila. Ja nakon tebe prezirem ovaj svijet i za tobom uzdišući plačem. Moja čežnja za tobom neće nestati niti moja tuga, oče moj! O, moj prisni prijatelju!’”

Kad čežnja ojača, hodočastim ti mezar, plačna, jaukom i žalom, ne dobijam odgovor od tebe.

O, stanovnici dunjaluka! Ti si me plaču podučio, a sjećanje na te u zaborav sve nedaće odnosi.

Pa ako si u zemlji od mene sakriven, nikad iz tužnog srca odsutan biti nećeš.

Razdvajanje od tebe najteže mi pada, takav gubitak i najčvršći lanac kida. Plakat ću od žala i jaukati od tuge, za prisnim koji ode i otvori mi pute. O, oko moje, pomozi mi, obilno budi, tuga mi trajna, za prijateljem uplakana.

Varaka bin Abdullah Ezdi prenosi od Fidde da je hazreti Fatima, a.s., jednog dana sjela pokraj očevog mezara i žalila za njim:

Zaista je moja tuga za tobom meni nova tuga, a moje srce, Allaha mi, postojano u plaču. Svaki dan mi tuga sve veća i veća, a potištenost za tobom ne prestaje. Ogromna nedaća otkri moju žalost, moj plač za tobom uvijek se iznova javlja. Zbilja je srce koje može biti strpljivo ili se utješiti poslije tebe, čvrsto.

Sjećanje na oca i čežnja za slušanjem ezana

Nakon preseljenja Allahovog Poslanika, sjećajući se lijepih dana njegovog prisustva i veličanstva islama rekla je:

“Silno želim čuti mujezina mog oca, s.a.v.a., dok uči ezan.”

Kada je ova želja stigla do Bilala, iako je bio odlučio da ga više ne uči, spremio se i stanovnici Medine još jedanput su čuli milozvučni Bilalov ezan. Grad se utapao u radosti sve dok nije stigao do: “Ešhedu enne Muhammeden resulullah”, kada su odjednom od njega zatražili da prestane učiti, jer se hazreti Fatima bila onesvijestila.

MAJKA

Zabrinutostzbogmajke

Na dan preseljenja hazreti Hatidže, s.a., Fatima je hodala oko oca zapitkujući: “Oče, gdje je moja majka?” Džibrail je rekao: “Allahov Poslaniče, prenesi moj selam Fatimi i reci joj da joj je majka, Hatidža, u dženetskim boravištima u društvu Asje i Merjeme.” Kada je čula ovu radosnu vijest, hazreti Fatima, s.a., je rekla:

“Doista, Allah je darivatelj mira, od Njega dolazi i Njemu ide mir.”

Položajmajke

Hazreti Fatima je ukazivala djeci na visok položaj majke, kao što je Božiji Poslanik, s.a.v.a., u poznatom hadisu govorio: “Džennet je pod majčinim stopama.” Hazreti Fatima je jednom djetetu za njegov odnos s majkom oporučila:

“Budi majci na usluzi, jer se doista Džennet nalazi pod nje- nim stopalima.”

SUPRUG

Istinskevrijednostisupruga

Časni Poslanik je jednom okupljenim prijateljima ukazao na vrijednost Alija i izrazio svoju silnu ljubav i privrženost prema njemu. Poznavajući veličinu i vrijednost Imama, Fatima je potvrdila:

“Kunem se Bogom, koji je tebe odabrao za poslanicu i uputio tebe, a preko tebe i čitav islamski ummet, dok sam živa, svjedočit ću o Alijevim vrlinama.”

Hazreti Zehra, a.s., s početka bračnog života, izrekla je hvalospjev u kome je predstavila svoga primjernog supruga:

Ponos i visoka čast dotakla je nas, mi se istaknuli međ’ ‘Adnana rodom,

stiže do visina ispevši se ponad svakog sina, iza tvoje slave ostadoše sini ljudi i džina.

Na Alija mislim, najboljega što po zemlji kroči, dostojnik je slave, dobročinstva i vrline,

Njegove su ćudi uzvišena svojstva i moralne vīsi, po granama ptica što je, o njem pjesmu poje.

Nakon sklapanja braka između hazreti Alija i hazreti Fatime i zasnivanja porodičnog života, Poslanik, s.a.v.a., se zanimao za njihove odnose, pa je postavio Imamu Aliju pitanje: “Kakva je ti supruga?” Imam Ali je odgovorio:

“Divan li mi je pomagač u pokornosti Allahu.”

Potom je upitao hazreti Fatimu: “Kakav ti je tvoj muž?”, a ona, mir neka je s njom, reče:

“Najbolji muž.”

Privrženostmužu

Kada je Imam Ali sam i obespravljen izašao iz medinske džamije, krenuo je prema kući. Hazreti Fatima mu se obratila:

“Život bih svoj za tebe dala i dušu bih svoju postavila kao štit za dušu tvoju, Ebu-l-Hasane! Budeš li u dobru, bit ću uz tebe, budeš li u zlu, bit ću uz tebe.”

Međusobnopoštivanjeirazumijevanje

Imam Ali je prodao svoju bašču za dvanaest hiljada dirhema, ali je sav novac podijelio siromasima Medine, te se vratio kući praznih ruku. Djeca i supruga su, naravno, očekivali da, nakon što je prodao bašču, otac dođe kući s hranom i voćem pa ga je hazreti Fatima upitala: “A gdje je naša hrana za danas?” Imam Ali je onda ponovo izašao iz kuće kako bi nabavio hranu, a Fatima se rastužila što mu je postavila takvo pitanje i rekla:

“Uistinu od Boga tražim oprost i više nikad to neću ponoviti.”

Nakon gorkog događaja poslije preseljenja Poslanika, s.a.v.a., čelnici Sekife su pokušavali nekako pridobiti zadovoljstvo hazreti Fatime, pa su tražili dozvolu da je posjete i ponašali se kao da žele nadoknaditi sve propuste. Ali, hazreti Fatima je odbila primiti ih i razgovarati s njima.

Međutim, kada je jednog dana Imam Ali ušao u kuću i saopštio joj: “Draga Fatima, taj i taj su pred vratima i čekaju tvoju dozvolu da uđu. Šta ti misliš?”, hazreti Fatima mu je odvratila:

“Kuća je tvoja, a ja sam tvoja supruga, pa uradi ono što želiš.”

Razumijevanjesupruga uteškoćama

Idealna supruga za očuvanje toplote porodičnog ambijen ta treba da bude ljubazna i požrtvovana, drugima daje prednost nad sobom, miri se s teškoćama i nedaćama te svojim radosnim osmijesima odstranjuje tminu tuge i neraspoloženja sa srca svoga muža. U vezi s ovim, trebamo obratiti pažnju na govore hazreti Fatime.

Jedno jutro Imam Ali je rekao: “Draga Fatima, imaš li išta od hrane da utolim glad?” Odgovorila je: “Ne, tako mi Onoga koji je odabrao moga oca za vjerovjesništvo, a tebe za vođstvo ummeta, već dva dana u kući nemamo dovoljno hrane. I od onog malo što je bilo hranila sam tebe i našu djecu, Hasana i Husejna, a ja nisam ništa uzela.” Imam Ali se sažalio i upitao je: “Draga Fatima, što me nisi obavijestila da pokušam obezbijediti hranu?”, a Fatima, mir neka je s njom, mu je odgovorila:

“Ebu-l-Hasane, uistinu se Boga stidim zahtijevati od tebe ono što je iznad tvojih mogućnosti.” Žene bi u današnjem vremenu trebale uzeti pouku iz ova- kvih očitovanja požrtvovanosti u životu. Odabirući jednostavniji život, odabiremo i način da sačuvamo sebe od grijeha, a izbjegavanjem neispunjivih želja, svoj bračni život učinimo trajnim.

Jednog dana je Imam Ali, a.s., upitao:

“Draga Fatima, ima li hrane da doneseš?” Odgovorila mu je:

“Tako mi Onoga Koji je uzdigao pravo tvoje, već tri dana u kući nemamo hrane osim ono malo što sam tebi ustupila.”

Imam je upitao: “Zašto mi nisi rekla?” Ona je odgovorila:

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., mi je zabranio da tražim od tebe. Rekao mi je: ‘Ne pitaj amidžića svog. Ako ti što donese – prihvati, a u suprotnom – nemoj da tražiš.’”

Nakon što je čuo ove riječi i vidio Fatiminu požrtvovanost, Imam je izašao iz kuće i pozajmljujući od svojih prijatelja riješio problem porodice.

Teškoća rastanka od muža

U trenutku kada se sjetila svoga duhovnog leta, obratila se Aliju, a.s., riječima:

Ako ćeš plakati nada mnom, plači, o, najbolji vodiču, i roni suze, jer, evo, danas je dan rastanka, drugaru Betule, zavještam ti djecu, što svikoše na čežnju i ljubav.

Nada mnom plači i nad jetimima mojim, i ne zaboravi žrtvu dušmana na zemlji Iraka, rastavljeni, osvanut će kao jetimi, zapanjeni, birajući Boga, tog dana, dana rastanka. Hazreti Fatima je u posljednjim trenucima života oporučila Imamu Aliju:

“Ebu-l-Hasane, meni je ostao samo trenutak života i stigao mi je trenutak odlaska i opraštanja. Zato poslušaj moje riječi, jer zaista poslije ovoga nikada više nećeš čuti Fatimin glas. Oporučujem ti, Ebu-l-Hasane, da me ne zaboraviš i da me zijaretiš poslije moje smrti.”

DJECA

Zabrinutostzadjecu

Jedna od njenih oporuka je bila preporuka Imamu Aliju da se oženi njenom sestričnom po imenu Umame. U njoj je navela:

“Allah te dobrim nagradio, amidžiću Poslanika Božijeg, s.a.v.a. Prije svega, oporučujem ti da se poslije mene oženiš kćerkom moje sestre Umame, jer ona će se odnositi prema mojoj djeci onako kako bih se i ja odnosila. Zaista muškarci imaju potrebu za ženama.”

ŽIVOT

Svakodnevnikućniposlovi

Ummu Seleme prenosi od Imama Alija. a.s.: “Jednog dana nam je u kuću ušao Božiji Poslanik. Pitao nas je o našem porodičnom životu. Hazreti Fatima, s.a., je odgovorila:

‘Božiji Poslaniče, na mojim rukama su izbili žuljevi od mlina, jer nekada meljem pšenicu, a nekada mijesim brašno.’”

Hazreti Fatima je radila kao i sve druge žene u društvu: mljela je pšenicu ručnim mlinom, pekla hljeb, obavljala svakodnevne poslove, obraćala posebnu pažnju na podizanje i odgoj djece, sve dok se nisu obje ruke te neponovljive žene ispunile ranama. Bila je prinuđena da dođe kod Poslanika, s.a.v.a. Došla je i rekla:

“Nažuljala sam ruke od mlina: sinoć sam cijelu noć okretala mlin, sve dok nije svanulo, a Ali je čuvao Hasana i Husejna.”

Kućni red i podjela poslova

Jedna od stvari koje uzrokuje radost i napredak u porodici jest određivanje granica odgovornosti članova porodice. Podjelom poslova stvara se društvena pravda koja je uvjet za sreću u porodici, a žena se ne upušta u poslove koji joj ne priliče.

Imam Bakir, a.s. je prenio: “Hazreti Fatima, s.a., je ovako podijelila kućne poslove s Imamom Alijem: Hazreti Fatima, s.a., preuzima na sebe obavezu miješenja tijesta, pečenje hljeba, čišćenje i metenje kuće, a hazreti Ali, a.s., preuzima poslove izvan kuće, kao što su sakupljanje drva i nabavka potrebnih namirnica za hranu.”

Imam Sadik, a.s., je dodao: “Ova podjela poslova se desila uz Poslanikovo, s.a.v.a., usmjeravanje. Kada je Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Neka poslove unutar kuće obavlja Fatima, a izvan kuće hazreti Ali’, hazreti Fatima je radosno rekla:

‘Samo Bog zna koliko me je obradovalo to što me Božiji Poslanik, s.a.v.a., oslobodio podnošenja pogleda muškaraca.’”

Časni Poslanik, s.a.v.a., je poslije niza godina podnošenja problema i preporučivanja strpljenja, odabrao pomoćnicu za hazreti Fatimu, s.a. Preporučio joj je i objasnio sve što je bilo potrebno. Jednog dana je vidio da se pomoćnica odmara, a hazreti Fatima radi. Upitao je za razlog i hazreti Fatima je odgovorila:

“Poslaniče Božiji, ja imam svoj dan, a i ona svoj.” Poslanikove oči su se natopile suzama. Rekao je:

“Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.”

Životneteškoće

Časni Poslanik, s.a.v.a., je jednog dana ušao u Fatiminu, s.a., kuću i upitao: “Kćeri, kako si i kako živiš?” Čuo je sljedeći odgovor:

“Doista sam bolesna i svakog trena bolest mi se pogoršava, jer, zaista, nemam hrane da jedem i utolim glad.”

Časni Poslanik, s.a.v.a., je onda upitao: “Kćerkice moja, zar nisi zadovoljna time što si prvakinja svih žena svijeta?”, a Fatima, s.a., mu je uzvratila pitanjem: “A gdje je Merjema, kćerka Imranova?” Objasnio joj je ovako: “Ona je prvakinja svog svije- ta (vremena), a ti si svih svjetova. Tako mi Boga, udao sam te za čovjeka koji je prvak i na dunjaluku i na ahiretu.”

Poslanik, s.a.v.a., je jednog jutra ušao u kuću svoje kćerke Fatime. Nazvao joj je selam i upitao je:

“Kćeri moja, kako si osvanula?” Odgovorila mu je:

“Tako mi Boga, osvanula sam veoma bolesna, i doista mi je glad narušila zdravlje.”

Fatima, s.a., je veoma dobro podnosila životne problem i pritisak gladi, te nikada nije pred komšije i prijatelje iznosila tajne svog života. Međutim, svaki put kada bi je izdalo strpljenje i kada bi joj bol i slabost od gladi oduzimali snagu i spokoj, odlazila bi kod Poslanika i pred njim “rasprostirala trpezu” svog srca. Tako je jednog dana došla kod Poslanika i rekla:

“Mir s tobom, Poslaniče Božiji! Tako mi Boga, već pet dana u Alijevoj, a.s., kući nema hrane. Od prije pet dana nisam ništa stavila u usta, a nemamo ni ovcu ni kamilu, niti u njegovoj kući ima zalogaja hrane.”

Jednog dana je hazreti Fatima došla kod Poslanika i požalila sa na životne probleme, kao i nedostatak sredstava koji joj omogućuju ugodan život i rekla:

“Ja i moj amidžić nemamo prostirke osim ovčije kože, na kojoj noću spavamo, a danju dajemo našoj kamili da iz nje jede.”

Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

“Kćerkice moja, strpi se. Zaista je Musa, sin Imranov, živio sa svojom suprugom deset godina, a nije imao prostirke osim kitvanskog ogrtača.”

Jednog dana došao je časni Poslanik, s.a.v.a., kod svoje kćerke i uvjerio se kakvim je teškim životnim pritiscima izložena porodica njegovih najmilijih. Vidjevši svoju kćerku zabrinutu, upitao je: “Draga Fatima, kako si i zašto si zabrinuta?” Odgovorila je:

“Kao što vidiš, živimo s ogrtačem od kojeg je jedna polovina ispod nas i služi nam kao prostirka, a druga je iznad nas i služi nam kao pokrivač.”

Nastavljajući raditi mnoštvo kućnih poslova, dok je mljela brašno kamenim mlinom, rekla je:

“Tako mi Boga, bole me ruke od ovolikog mljevenja brašna na kamenom mlinu.”

PutdoBožijegzadovoljstva

Časni Poslanik islama, s.a.v.a., je upitao svoje prijatelje:

“U kojem trenutku je žena najbliža Bogu?” Nije bio ponuđen odgovarajući odgovor sve dok hazreti Fatima nije čula očevo pitanje i odgovorila:

“Žena je najbliža Gospodaru svome kada ostane u kući svojoj.”

MORAL I ODGOJ

Odgoj

Odgojna uloga Poslanika, s.a.v.a., i Imama Alija

Hazreti Fatima, uzimajući u obzir neophodnost postojanja savršenog odgojnog uzora u ljudskom društvu, ukazala je na odgojnu ulogu Božijeg Poslanika i Imama Alija i rekla:

“Očevi ovog ummeta su Muhammed i Ali koji ispravljaju njihove krivine i izbavljaju ih iz vječne patnje ako im se budu pokorili i daruju im vječnu blagodat ako ih budu slijedili.”

Poslanikova, s.a.v.a., posebnapažnjapremadjeci

Hazreti Fatima je sjećajući se lijepih dana i Poslanikove ljubaznosti govorila svojoj djeci:

“Gdje je vaš otac koji vas je uvažavao i stalno nosio? Gdje je vaš otac koji se najviše brinuo za vas i nije dozvoljavao da hodate po zemlji? Ne vidim da će ikada više otvoriti ova vrata, niti će vas nositi na svojim ramenima, onako kako je to uvijek činio.”

Pravednopostupanjepremadjeci

Poslanik, s.a.v.a., je o takmičenju između Hasana i Husejna u krasnopisu rekao: “Onaj čiji je rukopis ljepši, jači je.” Obojica su pisali lijepo, ali Poslanik, s.a.v.a., nije želio presuđivati između njih dvojice, već ih je uputio njihovoj majci, kako bi ona majčinskom ljubaznošću nadoknadila emotivnu posljedicu presude.

Hazreti Fatima, s.a., je vidjela da su obojica pisala lijepo i uložili veliki trud, pa se zapitala šta da radi i kako da to riješi:

“Šta da učinim i kako da presudim između njih dvojice?” Uzimajući u obzir sve odgojne aspekte, donijela je ovu odluku:

“Oči moje, pokidat ću svoju ogrlicu iznad glava vaših i rasuti zrna između vas, pa ko od vas dvojice sakupi više, njegov rukopis je ljepši i on je snažniji.”

Odgojdjecedavanjemuzora

Kada bi hazreti Zehra, a.s., uzimala svoju djecu da se s njima poigra, ali i da ih odgaja, bilo tjelesno, bilo duhovno, u tim bi prilikama sricala lijepe odgojne stihove:

Budi kao otac, Hasane, skini povez sa grla istine, obožavaj milosnoga Boga, bliskim ne uzimaj dušmana svoga. A kada bi milovala Husejna, govorila bi:

Ti na moga baba ličiš na Aliju ti ne sličiš. Imam Ali, a.s, bi ove riječi slušao s osmijehom na licu.

Moralne vrline

Čednostisramežljivost

Jedan slijepac, nakon što je dobio dozvolu, ušao je u kuću Imama Alija. Poslanik, s.a.v.a., je vidio kako je hazreti Fatima odmah ustala da se skloni, pa joj rekao: “Kćeri moja, ovaj čovjek ne vidi.” Ona je odgovorila:

“Ako on mene ne vidi, ja vidim njega, a uz to, on osjeća miris.”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada je to čuo, rekao je:

“Svjedočim da si ti dio mene.”

Esma bint Umejs je rekla: “Kada sam vidjela hazreti Fatiminu zabrinutost u oporuci hazreti Aliju:

‘Oporučujem ti, amidžiću, da mi načiniš jedan tabut čiji oblik mi meleki pokazaše’, ja sam hazreti Aliju objasnila da sam u Abesiniji vidjela drugačiji tabut za nošenje tijela umrlih, koji je mogao pokriti tijelo umrlog. Potom sam uz pomoć grana napravila sličan oblik da mu pokažem. Kad je to vidjela, hazreti Fatima se obradovala i rekla:

‘Načinimijedantakav;prekrijme,BogteodVatre zaklonio.’”

Imam Ali, a.s., priča: “Bili smo kod Božijeg Poslanika.

On je upitao: ‘Šta je dobro i prikladno za žene?’, a hazreti Fatima, s.a., je odgovorila:

‘Najbolje za žene je da ne vide muškarce i da oni ne vide njih.’”

Od Esme bint Umejs se prenosi da je pričala: “U posljednjim danima života hazreti Fatime bila sam s njom. Jednom mi je govorila o načinu prenošenja umrlog ženskog tijela na dženazi. Izrazila je nezadovoljstvo zbog načina na koji se to radi, tako da se žensko tijelo stavlja na dasku i nosi na rukama muškaraca. Rekla je:

‘Smatram ružnim ono što se čini sa ženama: preko (tijela) žene baci se platno koje je istakne onom ko (u nju) pogleda. Ne stavljaj me zato na otvorena nosila. Prekrij me, Bog te od Vatre zaklonio.’”

Pravednost

Hazreti Fatima, s.a., se u svom blagoslovljenom život potpuno posvećivala poslu i izvršavanju porodičnih i odgojnih obaveza. Ne samo da je radila i zadovoljavala potrebe porodice, već se posvećivala i podjeli poslova u kući i uspostavi pravde u malom porodičnom okruženju. Poslove u kući i oko porodice je dijelila sa Zapovjednikom vjernih, a svakodnevne poslove unutar kuće je dijelila podjednako sa sluškinjom Fiddom.

Selman Farsi priča: “Vidio sam Fatimu, s.a., kako svojim blagodarnim rukama melje pšenicu na ručnom mlinu. Prišao sam i nakon što sam je poselamio, posavjetovao sam je: Kćerko Božijeg Poslanika, nemoj se opterećavati, pored tebe stoji tvoja kuć- na pomoćnica Fidda. Prepusti joj kućne poslove. Hazreti Fatima mi je odgovorila:

‘Božiji Poslanik, s.a.v.a., mi je oporučio da jedan dan ona obavlja kućne poslove, a jedan dan ja. Jučer je bio njen dan, a danas je moj dan.’”

PožrtvovanostnaBožijemputu

Neki gladni čovjek je u Poslanikovoj džamiji ustao i rekao: “Muslimani, otežala mi je glad, primite me kao svog gosta.” Poslanik, s.a.v.a., je upitao: “Ko će ovog čovjeka večeras ugostiti?” Hazreti Ali, a.s., se odmah javio, pa otišao kući i upitao hazreti Fatimu: “Imamo li hrane, pozvao sam gosta?” Hazreti Fatima, s.a., mu je odgovorila:

“Samo koliko je dovoljno za djecu, ali ćemo njemu dati prednost!” Hazreti Ali, a.s., joj je onda rekao:

“Kćeri Muhammedova, uspavaj djecu i ugasi svjetlo!”

Darežljivostivelikodušnost

Hazreti Fatima, a.s., je jednom otišla kod Allahovog Poslanika, s.a.v.a., i obavijestila ga o požrtvovanosti Alija rekavši mu:

“Allahov Poslaniče, Ali ne ostavlja ništa od svoje opskrbe, a da je ne podijeli siromašnima.”

Strpljivostisuzdržanostuteškoćama

Božiji Poslanik, s.a.v.a., jednom je uzeo abdest u Fatiminoj kući, a potom je upitao: “Kako si, kćeri moja?” Hazreti Fatima mu je odgovorila:

“Tako mi Allaha, doista mi je tuga uvećana, oskudica otežana i bolest mi se oduljila.”

Sljedećeg dana Fatiminu djecu pred vratima je vidio njihov plemeniti djed. Potrčali su prema Poslaniku, s.a.v.a., i ubrzo se našli na njegovim ramenima. Onda su mu se požalili: “Poslaniče Božiji, gladni smo! Reci mami da nam da zalogaj hljeba da utolimo glad.” Poslanik, s.a.v.a., je odmah rekao: “Kćeri moja, daj mojim sinovima da jedu”, ali ona je odgovorila:

“U kući nema ništa osim Poslanikovog blagoslova.”

EsmabintUmejsjepričala kakojeBožijiPoslanik, s.a.v.a., jednom pokucao na Fatimina vrata i upitao: “Gdje su mi Hasan i Husejn?”, a hazreti Fatima mu je odgovorila:

“Osvanuli smo, a nemamo u kući ništa čime bi utolili glad, ali mi zahvaljujemo Svevišnjem Allahu na svemu.”

Hazreti Fatima je novčane probleme i teškoće oko podizanja djece strpljivo podnosila i nije ih obznanjivala pred drugima. Ponekad, kada bi Božiji Poslanik, s.a.v.a., uporno pitao: “Zašto si blijeda? Zašto se mojim sinovima Hasanu i Husejnu promijenila boja lica?”, bila bi primorana da kaže i povjeri ocu svoju životnu situaciju pa bi rekla:

“Dragi oče, već tri dana nismo ništa jeli, i Hasan i Husejn su se zbog silne gladi uznemirili, a potom su poput raspršenih ptica zaspali.”

Lijepoophođenjesljudima

Mjerilo i način određivanja vrijednosti čovjeka, s gledi šta hazreti Fatime, s.a., jest dostojan odnos prema ljudima i po- rodici. Ona kaže:

“Najbolji među vama je onaj ko je najblaži u ophođenju s ljudima, a najbolji su oni muškarci koji se najljepše odnose pre- ma svojim ženama.”

Imam Sadik, a.s., o načinu ispravnog društvenog ophođenja prema bogobojaznima, razvratnicima i neprijateljima, preno- si od hazreti Fatime sljedeće: “Rekla je:

‘Osmijeh na licu vjernika uvodi ga u Džennet, a osmijeh na licu drskog griješnika čuva ga od patnje Džehennema.’”

Korištenje svake prilike za dobro djelo

Jedan Arapin, koji je tek bio primio islam, zatražio je pomoć u džamiji. Poslanik, s.a.v.a., je pogledao svoje ashabe i Selman je odmah ustao da mu riješi problem, ali gdje god je pokušao, vratio se praznih ruku. Očajno se vraćao prema džamiji kad se sjetio hazreti Fatime. Otišao je do njene kuće, pokucao na vrata i objasnio potrebu bijednog čovjeka. Hazreti Fatima, s.a., je rekla:

“Selmane, tako mi Onoga Koji je uistinu Muhammeda za poslanika izabrao, već tri dana nismo ništa okusili, a Hasan i

Husejn su se od silne gladi prvo uznemirili, pa su, kao dva ptića očerupana zaspali, ali kad mi dobro na vrata dođe, ja ga ne odbijam.” Potom je Selmanu dala svoju košulju da je ostavi kao zalog kod jevreja Šemuna i posudi malo ječma i hurme.

Selman je poslije pričao: “Kad sam nabavio hurme i ječam, vratio sam se do Fatimine kuće i rekao joj: Kćeri Božijeg Poslanika, uzmite malo od ove hrane za svoju gladnu djecu!, Ali ona je odgovorila:

‘Selmane, to je nešto što u ime Boga obavismo, od toga ništa uzeti nećemo.’”

Imam Ali je prenio da je jedna Medinjanka došla kod hazreti Fatime i rekla: “Imam staru majku koja me poslala do vas da pitam o propisima u vezi s namazom.” Hazreti Fatima, s.a., je rekla: “Pitaj.” Ona je postavila više pitanja i dobila je odgovor, ali se postidila dalje pitati pa je rekla: “Kćeri Božijeg Poslanika, ne bih vas više mučila svojim pitanjima.” Hazreti Fatima, mir neka je s njom, je rekla:

“Dođi i pitaj šta želiš? Zar misliš da je teško onome koga se unajmi da na krov odnese neki teški tovar za najamninu od sto hiljada zlatnika?”

Medinjanka se složila da nije pa joj je Fatima, s.a., pojasnila:

Neprivrženostdunjaluku

Hazreti Fatima, s.a., je o privrženosti dunjaluku rekla:

“Doista, ja ne volim dunjaluk.”

“Znajte da doista vidim da ste se opustili u udobnosti, udaljili onoga koji je preći za upravljanje, osamili se s rahatlukom i izbavili od tjeskoba blagostanjem pa ste izbacili kroz usta ono što ste pojmili i povratili ono što ste opravdavali. Akoli nezahvalni budete vi, a i svi drugi na Zemlji, pa, zbilja je opet Allah neovisan od svih i hvaljen! (Ibrahim, 8)”

Uspjehvjernika

Između dvije Medinjanke došlo je do nesuglasice u vezi s jednim vjerskim pitanjem. Jedna je bila hazreti Fatimina prijateljica, vjernica, a druga protivnica Ehli bejta i griješnica. S neriješenim sporom otišle su kod hazreti Zehre.

Nakon što je saslušala njihove tvrdnje i argumente, potvrdila je stav vjernice potkrijepivši ga jakim i zadovoljavajućim dokazima, a opovrgla tvrdnju druge žene, i to sve tako da su obje prihvatile presudu. Nakon što je nesuglasica riješena, vjernica nije krila svoju radost zbog pobjede istine nad zabludom. Hazreti Fatima je rekla:

“Zaista je radost meleka zbog tvoje pobjede nad griješnicom veća od tvoje radosti, a briga i tuga šejtana i njegovih prijatelja zbog tebe je veća od njene tuge.”

UČTIVOST

Učtivostobjeda

Hazreti Fatima, a.s., je o pravilima kod jela i opće higijene rekla:

“Za trpezom postoji dvanaest navika koje treba znati svaki musliman. Četiri od njih su obavezne, četiri pohvalne, a četiri učtive. Što se onih obaveznih tiče, to su: spoznaja, zadovoljstvo, započinjanje obroka s imenom Božijim i zahvaljivanje. Što se onih pohvalnih tiče, to su: uzimanje abdesta prije jela, sjedenje na lijevoj strani tijela, objedovanje sjedeći i s tri prsta. A što se onih učtivih tiče, to su: uzimanje onog što je pred tobom, uzima- nje malih zalogaja, potpuno žvakanje te rijetko gledanje u lica drugih.”

Održavanjehigijene

Hazreti Fatima, a.s., o čistoći ruku je rekla:

“Neka samog sebe grdi onaj ko prenoći s vonjem mesne ma- snoće na rukama.”

Pokudalažnihvrijednosti

Mnoge djevojke imaju materijalističke i džahilijetske poglede na udaju, kao i na svog budućeg muža. To je glavni razlog zbog čega nalaze mahane i ovom i onom, ne cijene ljudske i islamske vrijednosti duhovno savršenih supružnika, te ih na taj način posredno i alegorično kude.

Hazreti Fatima se kod svog oca, Allahovog Poslanika, žalila na ovakve džahilijetske težnje. Rekla je:

“Allahov Poslaniče, došla je kod mene grupa Kurejšijskih žena, te su mi rekle: ‘Allahov Poslanik te udao za siromašnog, bez igdje ičega.’”

Nedaće kao čišćenje od grijeha

Jedan od sljedbenika Ehli bejta, koji je živio u Medini, poslao je svoju ženu kod hazreti Zehre, a.s., da je pita je li on njihov sljedbenik ili nije. Hazreti Zehra je dala općenit odgovor rekavši joj:

“Ukoliko čini ono što mi naređujemo i suzdržava se od onog što branimo, onda je naš sljedbenik. U suprotnom nije.”

Nakon što je čuo ovaj odgovor, čovjek se uznemirio, te s obzirom na svoje slabosti rekao: “Teško meni, bit ću vječno u Vatri.”

Njegova žena prenijela je zabrinutost i riječi svoga muža hazreti Fatimi, a.s. Ona joj je odgovorila:

“Reci mu: Nije tako. Naši sljedbenici su najbolje dženetlije. Svi oni koji nas vole i koji su prijatelji naših prijatelja i neprijatelji naših neprijatelja i koji nam se pokore srcima i jezikom, kada krše naša naređenja i zabrane, nisu naši (pravi) sljedbenici. Ipak, i pored toga, oni će biti u Džennetu. Međutim, nakon što se očiste od grijeha nevoljama i nedaćama ili izlaganjem na Sudnjem danu različitim teškoćama, ili patnjom u gornjem sloju Džehennema, mi ćemo ih osloboditi iz njega zbog ljubavi prema nama i prebacit ćemo ih kod sebe.”

Miris

Ummu Seleme priča: “Upitala sam hazreti Fatimu: ‘Jesi li možda negdje sačuvala mirisa?’ Odgovorila mi je da jeste, otišla, donijela bočicu i malo mi nasula na dlan. Mirisao je ljepše od ičega što sam ikad pomirisala pa sam je upitala gdje je nabavila tako lijep miris, i odgovorila mi je:

‘Ovaj miris je misk koji se slio sa Džibrilovih krila.’”

Ukrašavanje i korištenje mirisa je toliko vrijedno za žene da se s jedne strane računa kao ibadet, a s druge strane je izvor toplote i radosti u bračnom životu.

Poslanik, s.a.v.a., poklonio je pažnju i ovim suptilnim detaljima u životu, pa je tako bio naredio Ammaru Jasiru da nabavi miris za prvu bračnu noć hazreti Fatime. Ammar je pričao: “Nabavio sam miris i odnio ga Fatimi, s.a. Ona me upitala:

‘Amare Jasirov, kakav je ovo miomiris?’

Odgovorio sam joj: ‘Vaš otac, Allahov Poslanik, mi je nare- dio da ga nabavim.’”

DRUŠTVO I POLITIKA

Odgovornost

Grad Medinu su u Bici na Hendeku neprijatelji bili opkolili sa svih strana. Zbog toga je svaki pojedinac u okviru svojih mogućnosti učestvovao u borbi. I hazreti Fatima je uzela učešća tako što je pekla hljeb i na taj način pomagala borcima: jednom je, za vrijeme bitke, bila ispekla hljeb za svoju djecu, ali kad je krenula da ga jede, sjetila se svoga oca. Nije ga pojela, nego je krenula na prvu liniju borbe kod njega, našla ga i rekla mu:

“Ispekla sam somun, ali se nisam mogla njime počastiti, sve dok tebi ne donesem jedan komad.” Poslanik joj je rekao: “Poslije tri dana ovo je prva hrana koju tvoj otac jede.”

Društvena ulogaEhlibejta

Hazreti Fatima, a.s., je o značaju Ehli bejta govorila:

“Mi smo među Božijim robovima Njegovo sredstvo za uspostavljanje veze s Njim, Njegovi odabranici, mjesto Njegove svetosti, Njegovi dokazi u tminama; mi smo nasljednici Njegovih vjerovjesnika.”

ZabrinutostzabudućnostEhlibejta

Jednom prilikom, na porodičnom skupu, časni Poslanik je upoznao svoju kćerku Fatimu s problemima i nevoljama koji će poslije njega snaći Zapovjednika vjernih. Rastužena i zabrinuta upitala je:

“Allahov Poslaniče, zar nećeš tražiti od Allaha da udalji od Alija te nevolje?” Odgovorio je: “Hoću, ali nema drugog puta, jer ljudi su slobodni i oni blagodat slobode zloupotrebljavaju.”

Još u prvim trenucima proglašavanja vođstva Predvodnika pravovjernih, hazreti Alija, na Gadir Humu i javnoga davanja prisege Vilajetu, hazreti Fatima, a.s., je bila svjesna da će data prisega biti pogažena. Kada je Haris ibn Nu’man javno izjavio neslaganje rekavši: “Bože, ukoliko je vođstvo Alija uistinu Tvoja odredba, pa pošalji kamen s neba nek me ubije”, istog trenutka s neba dolazi kamen i ubija ga. Hazreti Zehra, a.s., je uputila zabrinut pogled prema Imamu Aliju, a.s., rekavši:

“Ebu-l-Hasane, zar misliš da je on jedini?” Hazreti Ali joj na to reče:”Ja ću izvršavati Božiju i Poslanikovu dužnost i oslanjam se na Boga, jer On je najbolji pomagač.”

Otac

Najljepši odnos između oca i kćeri

U posljednjim danima života, Božiji Poslanik, s.a.v.a., se bio popeo na minber i rekao: “Kome god sam šta dužan, neka mi traži.” Potom je Bilal medinskim sokacima povikao:

“Evo Muhammed nudi sebe za odmazdu prije Dana sudnjega!”

Onda je neki čovjek ustao i rekao: “Božiji Poslaniče, dok si redao redove vojske u bici na Bedru, svojim štapom si udario po mom golom stomaku.” Poslanik, s.a.v.a., je spremno rekao: “Priđi i uzmi odmazdu.” Čovjek je onda postavio uvjet: “Treba da bude onaj isti štap”, pa je Poslanik, s.a.v.a., poslao Bilala do hazreti Fatimine kuće da donese štap.

Kad je Bilal zatražio štap od hazreti Fatime, upitala ga je:

“Bilale, šta će mome ocu taj štap? Danas nije dan za njegovo korištenje”, a kada joj je Bilal objasnio razlog, rekla je:

“Uh, žalosti zbog tvoje žalosti, oče moj. Ko će se brinuti za siromašne i bijedne i sve ostale, o, Božiji miljeniče i miljeniče svih srca! Bilale, reci Hasanu i Husejnu da stanu ispred tog čovjeka, da uzme odmazdu od njih, da mu ne dozvole da izvrši odmazdu na Poslaniku.”

Hazreti Fatima, s.a., o Poslanikovoj toploj očinskoj ljubaznosti prenosi:

“Kada je objavljen ajet: Ne dozivajte Poslanika među sobom kao što jedni druge dozivate! (En-Nur, 63), bilo me je strah da Božijem Poslaniku, s.a.v.a., kažem: ‘Oče’, pa sam govorila: ‘Božiji Poslaniče’, a on se onda okrenuo od mene jedanput, ili dva puta, ili tri puta, pa se napokon okrenuo prema meni i rekao:

‘Fatima, taj ajet se ne odnosi na tebe, ni na porodicu tvoju niti na potomstvo tvoje – ti si od mene, a ja sam od tebe. Taj ajet se odnosi na osorne i grube ljude iz plemena Kurejša koji se gorde i ohole. Ti govori: ‘Oče’, jer uistinu to srcu daje više radosti i više priziva Božije zadovoljstvo.’”

Očevozadovoljstvo

Jedno od pohvalnih i pažnje vrijednih pravila u braku jeste da djeca pokažu poštovanje prema mišljenju roditelja. Djevojke i mladići trebaju znati da im njihovi roditelji žele samo sreću, savršenstvo i dobrobit, te zbog toga ne trebaju zanemarivati njihova mišljenja i stavove po pitanju braka. Kada je Božiji Poslanik, s.a.v.a., pokazao svoje poštovanje cijeneći svoju kćer i tražio njeno mišljenje o udaji za hazreti Alija, hazreti Fatima je također pokazala poštovanje prema ocu i cijenila njegovo mišljenje i stav te rekla:

“Božiji Poslaniče, tvoje mišljenje je preče.”

Traženje pomoći od oca

Ponekad bi oskudica i glad toliko pritisli Fatimu, s.a., da bi zbog podizanja i odgoja djece bila primorana da se obrati Zapovjedniku vjernih:

“Ali, idi do mog oca i donesi nam nešto od njega.”

Težina rastanka sa ocem

U vrijeme preseljenja Allahovog Poslanika, kada je čula očeve riječi kada je rekao “Plačem za svojim potomstvom”, hazreti Fatima je gorko zaplakala. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kćeri moja, nemoj plakati, smiri se”, a ona je objasnila:

“Ne plačem zbog onoga što će biti sa mnom poslije tebe, već plačem zbog rastanka s tobom, Allahov Poslaniče.”

Beskrajnatuga

Varaka ibn Abdullah Ezdi je prenio od Fidde da je pričala:

“Hazreti Fatima je nakon ukopa Božijeg Poslanika uzrujana izašla iz kuće i jedva hodeći od plača i boli došla do mezara svog oca.

Kada je ugledala mjesto ezana i Poslanikovog mihraba, vrisnula je i pala u nesvijest. Vidjevši to, medinske žene su joj pritekle u pomoć. Donijele su joj vode, te je umile po licu da dođe sebi.

Ugledavši kabur svog oca, rekla je:

‘Oduzeta mi je snaga, izdala me čvrstina moja, raduju se moji neprijatelji, a tuga me ubija. Oče moj, ostala sam ožalošćena, sama, zbunjena, usamljena, glas mi se utišao, kičma mi se slomila, život mi se ogorčao i vrijeme mi je pocrnilo. Oče moj, nakon tebe ne mogu naći druga u svojoj usamljenosti, niti nešto što bi mi suze zaustavilo, niti nekog ko bi mi pomogao u mojoj slabosti.

Doista, nakon tebe, nestao je dolazak Objave i mjesto spuštanja Džebraila i mjesto dolaska Mikaila. Oče moj, nakon tebe sve se prevrnulo i sva vrata su se preda mnom zatvorila. Ja nakon tebe prezirem ovaj svijet i za tobom uzdišući plačem. Moja čežnja za tobom neće nestati niti moja tuga, oče moj! O, moj prisni prijatelju!’”

Kad čežnja ojača, hodočastim ti mezar, plačna, jaukom i žalom, ne dobijam odgovor od tebe.

O, stanovnici dunjaluka! Ti si me plaču podučio, a sjećanje na te u zaborav sve nedaće odnosi.

Pa ako si u zemlji od mene sakriven, nikad iz tužnog srca odsutan biti nećeš.

Razdvajanje od tebe najteže mi pada, takav gubitak i najčvršći lanac kida. Plakat ću od žala i jaukati od tuge, za prisnim koji ode i otvori mi pute. O, oko moje, pomozi mi, obilno budi, tuga mi trajna, za prijateljem uplakana.

Varaka bin Abdullah Ezdi prenosi od Fidde da je hazreti Fatima, a.s., jednog dana sjela pokraj očevog mezara i žalila za njim:

Zaista je moja tuga za tobom meni nova tuga, a moje srce, Allaha mi, postojano u plaču. Svaki dan mi tuga sve veća i veća, a potištenost za tobom ne prestaje. Ogromna nedaća otkri moju žalost, moj plač za tobom uvijek se iznova javlja. Zbilja je srce koje može biti strpljivo ili se utješiti poslije tebe, čvrsto.

Sjećanje na oca i čežnja za slušanjem ezana

Nakon preseljenja Allahovog Poslanika, sjećajući se lijepih dana njegovog prisustva i veličanstva islama rekla je:

“Silno želim čuti mujezina mog oca, s.a.v.a., dok uči ezan.”

Kada je ova želja stigla do Bilala, iako je bio odlučio da ga više ne uči, spremio se i stanovnici Medine još jedanput su čuli milozvučni Bilalov ezan. Grad se utapao u radosti sve dok nije stigao do: “Ešhedu enne Muhammeden resulullah”, kada su odjednom od njega zatražili da prestane učiti, jer se hazreti Fatima bila onesvijestila.

MAJKA

Zabrinutostzbogmajke

Na dan preseljenja hazreti Hatidže, s.a., Fatima je hodala oko oca zapitkujući: “Oče, gdje je moja majka?” Džibrail je rekao: “Allahov Poslaniče, prenesi moj selam Fatimi i reci joj da joj je majka, Hatidža, u dženetskim boravištima u društvu Asje i Merjeme.” Kada je čula ovu radosnu vijest, hazreti Fatima, s.a., je rekla:

“Doista, Allah je darivatelj mira, od Njega dolazi i Njemu ide mir.”

Položajmajke

Hazreti Fatima je ukazivala djeci na visok položaj majke, kao što je Božiji Poslanik, s.a.v.a., u poznatom hadisu govorio: “Džennet je pod majčinim stopama.” Hazreti Fatima je jednom djetetu za njegov odnos s majkom oporučila:

“Budi majci na usluzi, jer se doista Džennet nalazi pod nje- nim stopalima.”

SUPRUG

Istinskevrijednostisupruga

Časni Poslanik je jednom okupljenim prijateljima ukazao na vrijednost Alija i izrazio svoju silnu ljubav i privrženost prema njemu. Poznavajući veličinu i vrijednost Imama, Fatima je potvrdila:

“Kunem se Bogom, koji je tebe odabrao za poslanicu i uputio tebe, a preko tebe i čitav islamski ummet, dok sam živa, svjedočit ću o Alijevim vrlinama.”

Hazreti Zehra, a.s., s početka bračnog života, izrekla je hvalospjev u kome je predstavila svoga primjernog supruga:

Ponos i visoka čast dotakla je nas, mi se istaknuli međ’ ‘Adnana rodom,

stiže do visina ispevši se ponad svakog sina, iza tvoje slave ostadoše sini ljudi i džina.

Na Alija mislim, najboljega što po zemlji kroči, dostojnik je slave, dobročinstva i vrline,

Njegove su ćudi uzvišena svojstva i moralne vīsi, po granama ptica što je, o njem pjesmu poje.

Nakon sklapanja braka između hazreti Alija i hazreti Fatime i zasnivanja porodičnog života, Poslanik, s.a.v.a., se zanimao za njihove odnose, pa je postavio Imamu Aliju pitanje: “Kakva je ti supruga?” Imam Ali je odgovorio:

“Divan li mi je pomagač u pokornosti Allahu.”

Potom je upitao hazreti Fatimu: “Kakav ti je tvoj muž?”, a ona, mir neka je s njom, reče:

“Najbolji muž.”

Privrženostmužu

Kada je Imam Ali sam i obespravljen izašao iz medinske džamije, krenuo je prema kući. Hazreti Fatima mu se obratila:

“Život bih svoj za tebe dala i dušu bih svoju postavila kao štit za dušu tvoju, Ebu-l-Hasane! Budeš li u dobru, bit ću uz tebe, budeš li u zlu, bit ću uz tebe.”

Međusobnopoštivanjeirazumijevanje

Imam Ali je prodao svoju bašču za dvanaest hiljada dirhema, ali je sav novac podijelio siromasima Medine, te se vratio kući praznih ruku. Djeca i supruga su, naravno, očekivali da, nakon što je prodao bašču, otac dođe kući s hranom i voćem pa ga je hazreti Fatima upitala: “A gdje je naša hrana za danas?” Imam Ali je onda ponovo izašao iz kuće kako bi nabavio hranu, a Fatima se rastužila što mu je postavila takvo pitanje i rekla:

“Uistinu od Boga tražim oprost i više nikad to neću ponoviti.”

Nakon gorkog događaja poslije preseljenja Poslanika, s.a.v.a., čelnici Sekife su pokušavali nekako pridobiti zadovoljstvo hazreti Fatime, pa su tražili dozvolu da je posjete i ponašali se kao da žele nadoknaditi sve propuste. Ali, hazreti Fatima je odbila primiti ih i razgovarati s njima.

Međutim, kada je jednog dana Imam Ali ušao u kuću i saopštio joj: “Draga Fatima, taj i taj su pred vratima i čekaju tvoju dozvolu da uđu. Šta ti misliš?”, hazreti Fatima mu je odvratila:

“Kuća je tvoja, a ja sam tvoja supruga, pa uradi ono što želiš.”

Razumijevanjesupruga uteškoćama

Idealna supruga za očuvanje toplote porodičnog ambijen ta treba da bude ljubazna i požrtvovana, drugima daje prednost nad sobom, miri se s teškoćama i nedaćama te svojim radosnim osmijesima odstranjuje tminu tuge i neraspoloženja sa srca svoga muža. U vezi s ovim, trebamo obratiti pažnju na govore hazreti Fatime.

Jedno jutro Imam Ali je rekao: “Draga Fatima, imaš li išta od hrane da utolim glad?” Odgovorila je: “Ne, tako mi Onoga koji je odabrao moga oca za vjerovjesništvo, a tebe za vođstvo ummeta, već dva dana u kući nemamo dovoljno hrane. I od onog malo što je bilo hranila sam tebe i našu djecu, Hasana i Husejna, a ja nisam ništa uzela.” Imam Ali se sažalio i upitao je: “Draga Fatima, što me nisi obavijestila da pokušam obezbijediti hranu?”, a Fatima, mir neka je s njom, mu je odgovorila:

“Ebu-l-Hasane, uistinu se Boga stidim zahtijevati od tebe ono što je iznad tvojih mogućnosti.” Žene bi u današnjem vremenu trebale uzeti pouku iz ova- kvih očitovanja požrtvovanosti u životu. Odabirući jednostavniji život, odabiremo i način da sačuvamo sebe od grijeha, a izbjegavanjem neispunjivih želja, svoj bračni život učinimo trajnim.

Jednog dana je Imam Ali, a.s., upitao:

“Draga Fatima, ima li hrane da doneseš?” Odgovorila mu je:

“Tako mi Onoga Koji je uzdigao pravo tvoje, već tri dana u kući nemamo hrane osim ono malo što sam tebi ustupila.”

Imam je upitao: “Zašto mi nisi rekla?” Ona je odgovorila:

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., mi je zabranio da tražim od tebe. Rekao mi je: ‘Ne pitaj amidžića svog. Ako ti što donese – prihvati, a u suprotnom – nemoj da tražiš.’”

Nakon što je čuo ove riječi i vidio Fatiminu požrtvovanost, Imam je izašao iz kuće i pozajmljujući od svojih prijatelja riješio problem porodice.

Teškoća rastanka od muža

U trenutku kada se sjetila svoga duhovnog leta, obratila se Aliju, a.s., riječima:

Ako ćeš plakati nada mnom, plači, o, najbolji vodiču, i roni suze, jer, evo, danas je dan rastanka, drugaru Betule, zavještam ti djecu, što svikoše na čežnju i ljubav.

Nada mnom plači i nad jetimima mojim, i ne zaboravi žrtvu dušmana na zemlji Iraka, rastavljeni, osvanut će kao jetimi, zapanjeni, birajući Boga, tog dana, dana rastanka. Hazreti Fatima je u posljednjim trenucima života oporučila Imamu Aliju:

“Ebu-l-Hasane, meni je ostao samo trenutak života i stigao mi je trenutak odlaska i opraštanja. Zato poslušaj moje riječi, jer zaista poslije ovoga nikada više nećeš čuti Fatimin glas. Oporučujem ti, Ebu-l-Hasane, da me ne zaboraviš i da me zijaretiš poslije moje smrti.”

DJECA

Zabrinutostzadjecu

Jedna od njenih oporuka je bila preporuka Imamu Aliju da se oženi njenom sestričnom po imenu Umame. U njoj je navela:

“Allah te dobrim nagradio, amidžiću Poslanika Božijeg, s.a.v.a. Prije svega, oporučujem ti da se poslije mene oženiš kćerkom moje sestre Umame, jer ona će se odnositi prema mojoj djeci onako kako bih se i ja odnosila. Zaista muškarci imaju potrebu za ženama.”

ŽIVOT

Svakodnevnikućniposlovi

Ummu Seleme prenosi od Imama Alija. a.s.: “Jednog dana nam je u kuću ušao Božiji Poslanik. Pitao nas je o našem porodičnom životu. Hazreti Fatima, s.a., je odgovorila:

‘Božiji Poslaniče, na mojim rukama su izbili žuljevi od mlina, jer nekada meljem pšenicu, a nekada mijesim brašno.’”

Hazreti Fatima je radila kao i sve druge žene u društvu: mljela je pšenicu ručnim mlinom, pekla hljeb, obavljala svakodnevne poslove, obraćala posebnu pažnju na podizanje i odgoj djece, sve dok se nisu obje ruke te neponovljive žene ispunile ranama. Bila je prinuđena da dođe kod Poslanika, s.a.v.a. Došla je i rekla:

“Nažuljala sam ruke od mlina: sinoć sam cijelu noć okretala mlin, sve dok nije svanulo, a Ali je čuvao Hasana i Husejna.”

Kućni red i podjela poslova

Jedna od stvari koje uzrokuje radost i napredak u porodici jest određivanje granica odgovornosti članova porodice. Podjelom poslova stvara se društvena pravda koja je uvjet za sreću u porodici, a žena se ne upušta u poslove koji joj ne priliče.

Imam Bakir, a.s. je prenio: “Hazreti Fatima, s.a., je ovako podijelila kućne poslove s Imamom Alijem: Hazreti Fatima, s.a., preuzima na sebe obavezu miješenja tijesta, pečenje hljeba, čišćenje i metenje kuće, a hazreti Ali, a.s., preuzima poslove izvan kuće, kao što su sakupljanje drva i nabavka potrebnih namirnica za hranu.”

Imam Sadik, a.s., je dodao: “Ova podjela poslova se desila uz Poslanikovo, s.a.v.a., usmjeravanje. Kada je Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Neka poslove unutar kuće obavlja Fatima, a izvan kuće hazreti Ali’, hazreti Fatima je radosno rekla:

‘Samo Bog zna koliko me je obradovalo to što me Božiji Poslanik, s.a.v.a., oslobodio podnošenja pogleda muškaraca.’”

Časni Poslanik, s.a.v.a., je poslije niza godina podnošenja problema i preporučivanja strpljenja, odabrao pomoćnicu za hazreti Fatimu, s.a. Preporučio joj je i objasnio sve što je bilo potrebno. Jednog dana je vidio da se pomoćnica odmara, a hazreti Fatima radi. Upitao je za razlog i hazreti Fatima je odgovorila:

“Poslaniče Božiji, ja imam svoj dan, a i ona svoj.” Poslanikove oči su se natopile suzama. Rekao je:

“Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.”

Životneteškoće

Časni Poslanik, s.a.v.a., je jednog dana ušao u Fatiminu, s.a., kuću i upitao: “Kćeri, kako si i kako živiš?” Čuo je sljedeći odgovor:

“Doista sam bolesna i svakog trena bolest mi se pogoršava, jer, zaista, nemam hrane da jedem i utolim glad.”

Časni Poslanik, s.a.v.a., je onda upitao: “Kćerkice moja, zar nisi zadovoljna time što si prvakinja svih žena svijeta?”, a Fatima, s.a., mu je uzvratila pitanjem: “A gdje je Merjema, kćerka Imranova?” Objasnio joj je ovako: “Ona je prvakinja svog svije- ta (vremena), a ti si svih svjetova. Tako mi Boga, udao sam te za čovjeka koji je prvak i na dunjaluku i na ahiretu.”

Poslanik, s.a.v.a., je jednog jutra ušao u kuću svoje kćerke Fatime. Nazvao joj je selam i upitao je:

“Kćeri moja, kako si osvanula?” Odgovorila mu je:

“Tako mi Boga, osvanula sam veoma bolesna, i doista mi je glad narušila zdravlje.”

Fatima, s.a., je veoma dobro podnosila životne problem i pritisak gladi, te nikada nije pred komšije i prijatelje iznosila tajne svog života. Međutim, svaki put kada bi je izdalo strpljenje i kada bi joj bol i slabost od gladi oduzimali snagu i spokoj, odlazila bi kod Poslanika i pred njim “rasprostirala trpezu” svog srca. Tako je jednog dana došla kod Poslanika i rekla:

“Mir s tobom, Poslaniče Božiji! Tako mi Boga, već pet dana u Alijevoj, a.s., kući nema hrane. Od prije pet dana nisam ništa stavila u usta, a nemamo ni ovcu ni kamilu, niti u njegovoj kući ima zalogaja hrane.”

Jednog dana je hazreti Fatima došla kod Poslanika i požalila sa na životne probleme, kao i nedostatak sredstava koji joj omogućuju ugodan život i rekla:

“Ja i moj amidžić nemamo prostirke osim ovčije kože, na kojoj noću spavamo, a danju dajemo našoj kamili da iz nje jede.”

Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

“Kćerkice moja, strpi se. Zaista je Musa, sin Imranov, živio sa svojom suprugom deset godina, a nije imao prostirke osim kitvanskog ogrtača.”

Jednog dana došao je časni Poslanik, s.a.v.a., kod svoje kćerke i uvjerio se kakvim je teškim životnim pritiscima izložena porodica njegovih najmilijih. Vidjevši svoju kćerku zabrinutu, upitao je: “Draga Fatima, kako si i zašto si zabrinuta?” Odgovorila je:

“Kao što vidiš, živimo s ogrtačem od kojeg je jedna polovina ispod nas i služi nam kao prostirka, a druga je iznad nas i služi nam kao pokrivač.”

Nastavljajući raditi mnoštvo kućnih poslova, dok je mljela brašno kamenim mlinom, rekla je:

“Tako mi Boga, bole me ruke od ovolikog mljevenja brašna na kamenom mlinu.”

PutdoBožijegzadovoljstva

Časni Poslanik islama, s.a.v.a., je upitao svoje prijatelje:

“U kojem trenutku je žena najbliža Bogu?” Nije bio ponuđen odgovarajući odgovor sve dok hazreti Fatima nije čula očevo pitanje i odgovorila:

“Žena je najbliža Gospodaru svome kada ostane u kući svojoj.”

MORAL I ODGOJ

Odgoj

Odgojna uloga Poslanika, s.a.v.a., i Imama Alija

Hazreti Fatima, uzimajući u obzir neophodnost postojanja savršenog odgojnog uzora u ljudskom društvu, ukazala je na odgojnu ulogu Božijeg Poslanika i Imama Alija i rekla:

“Očevi ovog ummeta su Muhammed i Ali koji ispravljaju njihove krivine i izbavljaju ih iz vječne patnje ako im se budu pokorili i daruju im vječnu blagodat ako ih budu slijedili.”

Poslanikova, s.a.v.a., posebnapažnjapremadjeci

Hazreti Fatima je sjećajući se lijepih dana i Poslanikove ljubaznosti govorila svojoj djeci:

“Gdje je vaš otac koji vas je uvažavao i stalno nosio? Gdje je vaš otac koji se najviše brinuo za vas i nije dozvoljavao da hodate po zemlji? Ne vidim da će ikada više otvoriti ova vrata, niti će vas nositi na svojim ramenima, onako kako je to uvijek činio.”

Pravednopostupanjepremadjeci

Poslanik, s.a.v.a., je o takmičenju između Hasana i Husejna u krasnopisu rekao: “Onaj čiji je rukopis ljepši, jači je.” Obojica su pisali lijepo, ali Poslanik, s.a.v.a., nije želio presuđivati između njih dvojice, već ih je uputio njihovoj majci, kako bi ona majčinskom ljubaznošću nadoknadila emotivnu posljedicu presude.

Hazreti Fatima, s.a., je vidjela da su obojica pisala lijepo i uložili veliki trud, pa se zapitala šta da radi i kako da to riješi:

“Šta da učinim i kako da presudim između njih dvojice?” Uzimajući u obzir sve odgojne aspekte, donijela je ovu odluku:

“Oči moje, pokidat ću svoju ogrlicu iznad glava vaših i rasuti zrna između vas, pa ko od vas dvojice sakupi više, njegov rukopis je ljepši i on je snažniji.”

Odgojdjecedavanjemuzora

Kada bi hazreti Zehra, a.s., uzimala svoju djecu da se s njima poigra, ali i da ih odgaja, bilo tjelesno, bilo duhovno, u tim bi prilikama sricala lijepe odgojne stihove:

Budi kao otac, Hasane, skini povez sa grla istine, obožavaj milosnoga Boga, bliskim ne uzimaj dušmana svoga. A kada bi milovala Husejna, govorila bi:

Ti na moga baba ličiš na Aliju ti ne sličiš. Imam Ali, a.s, bi ove riječi slušao s osmijehom na licu.

Moralne vrline

Čednostisramežljivost

Jedan slijepac, nakon što je dobio dozvolu, ušao je u kuću Imama Alija. Poslanik, s.a.v.a., je vidio kako je hazreti Fatima odmah ustala da se skloni, pa joj rekao: “Kćeri moja, ovaj čovjek ne vidi.” Ona je odgovorila:

“Ako on mene ne vidi, ja vidim njega, a uz to, on osjeća miris.”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada je to čuo, rekao je:

“Svjedočim da si ti dio mene.”

Esma bint Umejs je rekla: “Kada sam vidjela hazreti Fatiminu zabrinutost u oporuci hazreti Aliju:

‘Oporučujem ti, amidžiću, da mi načiniš jedan tabut čiji oblik mi meleki pokazaše’, ja sam hazreti Aliju objasnila da sam u Abesiniji vidjela drugačiji tabut za nošenje tijela umrlih, koji je mogao pokriti tijelo umrlog. Potom sam uz pomoć grana napravila sličan oblik da mu pokažem. Kad je to vidjela, hazreti Fatima se obradovala i rekla:

‘Načinimijedantakav;prekrijme,BogteodVatre zaklonio.’”

Imam Ali, a.s., priča: “Bili smo kod Božijeg Poslanika.

On je upitao: ‘Šta je dobro i prikladno za žene?’, a hazreti Fatima, s.a., je odgovorila:

‘Najbolje za žene je da ne vide muškarce i da oni ne vide njih.’”

Od Esme bint Umejs se prenosi da je pričala: “U posljednjim danima života hazreti Fatime bila sam s njom. Jednom mi je govorila o načinu prenošenja umrlog ženskog tijela na dženazi. Izrazila je nezadovoljstvo zbog načina na koji se to radi, tako da se žensko tijelo stavlja na dasku i nosi na rukama muškaraca. Rekla je:

‘Smatram ružnim ono što se čini sa ženama: preko (tijela) žene baci se platno koje je istakne onom ko (u nju) pogleda. Ne stavljaj me zato na otvorena nosila. Prekrij me, Bog te od Vatre zaklonio.’”

Pravednost

Hazreti Fatima, s.a., se u svom blagoslovljenom život potpuno posvećivala poslu i izvršavanju porodičnih i odgojnih obaveza. Ne samo da je radila i zadovoljavala potrebe porodice, već se posvećivala i podjeli poslova u kući i uspostavi pravde u malom porodičnom okruženju. Poslove u kući i oko porodice je dijelila sa Zapovjednikom vjernih, a svakodnevne poslove unutar kuće je dijelila podjednako sa sluškinjom Fiddom.

Selman Farsi priča: “Vidio sam Fatimu, s.a., kako svojim blagodarnim rukama melje pšenicu na ručnom mlinu. Prišao sam i nakon što sam je poselamio, posavjetovao sam je: Kćerko Božijeg Poslanika, nemoj se opterećavati, pored tebe stoji tvoja kuć- na pomoćnica Fidda. Prepusti joj kućne poslove. Hazreti Fatima mi je odgovorila:

‘Božiji Poslanik, s.a.v.a., mi je oporučio da jedan dan ona obavlja kućne poslove, a jedan dan ja. Jučer je bio njen dan, a danas je moj dan.’”

PožrtvovanostnaBožijemputu

Neki gladni čovjek je u Poslanikovoj džamiji ustao i rekao: “Muslimani, otežala mi je glad, primite me kao svog gosta.” Poslanik, s.a.v.a., je upitao: “Ko će ovog čovjeka večeras ugostiti?” Hazreti Ali, a.s., se odmah javio, pa otišao kući i upitao hazreti Fatimu: “Imamo li hrane, pozvao sam gosta?” Hazreti Fatima, s.a., mu je odgovorila:

“Samo koliko je dovoljno za djecu, ali ćemo njemu dati prednost!” Hazreti Ali, a.s., joj je onda rekao:

“Kćeri Muhammedova, uspavaj djecu i ugasi svjetlo!”

Darežljivostivelikodušnost

Hazreti Fatima, a.s., je jednom otišla kod Allahovog Poslanika, s.a.v.a., i obavijestila ga o požrtvovanosti Alija rekavši mu:

“Allahov Poslaniče, Ali ne ostavlja ništa od svoje opskrbe, a da je ne podijeli siromašnima.”

Strpljivostisuzdržanostuteškoćama

Božiji Poslanik, s.a.v.a., jednom je uzeo abdest u Fatiminoj kući, a potom je upitao: “Kako si, kćeri moja?” Hazreti Fatima mu je odgovorila:

“Tako mi Allaha, doista mi je tuga uvećana, oskudica otežana i bolest mi se oduljila.”

Sljedećeg dana Fatiminu djecu pred vratima je vidio njihov plemeniti djed. Potrčali su prema Poslaniku, s.a.v.a., i ubrzo se našli na njegovim ramenima. Onda su mu se požalili: “Poslaniče Božiji, gladni smo! Reci mami da nam da zalogaj hljeba da utolimo glad.” Poslanik, s.a.v.a., je odmah rekao: “Kćeri moja, daj mojim sinovima da jedu”, ali ona je odgovorila:

“U kući nema ništa osim Poslanikovog blagoslova.”

EsmabintUmejsjepričala kakojeBožijiPoslanik, s.a.v.a., jednom pokucao na Fatimina vrata i upitao: “Gdje su mi Hasan i Husejn?”, a hazreti Fatima mu je odgovorila:

“Osvanuli smo, a nemamo u kući ništa čime bi utolili glad, ali mi zahvaljujemo Svevišnjem Allahu na svemu.”

Hazreti Fatima je novčane probleme i teškoće oko podizanja djece strpljivo podnosila i nije ih obznanjivala pred drugima. Ponekad, kada bi Božiji Poslanik, s.a.v.a., uporno pitao: “Zašto si blijeda? Zašto se mojim sinovima Hasanu i Husejnu promijenila boja lica?”, bila bi primorana da kaže i povjeri ocu svoju životnu situaciju pa bi rekla:

“Dragi oče, već tri dana nismo ništa jeli, i Hasan i Husejn su se zbog silne gladi uznemirili, a potom su poput raspršenih ptica zaspali.”

Lijepoophođenjesljudima

Mjerilo i način određivanja vrijednosti čovjeka, s gledi šta hazreti Fatime, s.a., jest dostojan odnos prema ljudima i po- rodici. Ona kaže:

“Najbolji među vama je onaj ko je najblaži u ophođenju s ljudima, a najbolji su oni muškarci koji se najljepše odnose pre- ma svojim ženama.”

Imam Sadik, a.s., o načinu ispravnog društvenog ophođenja prema bogobojaznima, razvratnicima i neprijateljima, preno- si od hazreti Fatime sljedeće: “Rekla je:

‘Osmijeh na licu vjernika uvodi ga u Džennet, a osmijeh na licu drskog griješnika čuva ga od patnje Džehennema.’”

Korištenje svake prilike za dobro djelo

Jedan Arapin, koji je tek bio primio islam, zatražio je pomoć u džamiji. Poslanik, s.a.v.a., je pogledao svoje ashabe i Selman je odmah ustao da mu riješi problem, ali gdje god je pokušao, vratio se praznih ruku. Očajno se vraćao prema džamiji kad se sjetio hazreti Fatime. Otišao je do njene kuće, pokucao na vrata i objasnio potrebu bijednog čovjeka. Hazreti Fatima, s.a., je rekla:

“Selmane, tako mi Onoga Koji je uistinu Muhammeda za poslanika izabrao, već tri dana nismo ništa okusili, a Hasan i

Husejn su se od silne gladi prvo uznemirili, pa su, kao dva ptića očerupana zaspali, ali kad mi dobro na vrata dođe, ja ga ne odbijam.” Potom je Selmanu dala svoju košulju da je ostavi kao zalog kod jevreja Šemuna i posudi malo ječma i hurme.

Selman je poslije pričao: “Kad sam nabavio hurme i ječam, vratio sam se do Fatimine kuće i rekao joj: Kćeri Božijeg Poslanika, uzmite malo od ove hrane za svoju gladnu djecu!, Ali ona je odgovorila:

‘Selmane, to je nešto što u ime Boga obavismo, od toga ništa uzeti nećemo.’”

Imam Ali je prenio da je jedna Medinjanka došla kod hazreti Fatime i rekla: “Imam staru majku koja me poslala do vas da pitam o propisima u vezi s namazom.” Hazreti Fatima, s.a., je rekla: “Pitaj.” Ona je postavila više pitanja i dobila je odgovor, ali se postidila dalje pitati pa je rekla: “Kćeri Božijeg Poslanika, ne bih vas više mučila svojim pitanjima.” Hazreti Fatima, mir neka je s njom, je rekla:

“Dođi i pitaj šta želiš? Zar misliš da je teško onome koga se unajmi da na krov odnese neki teški tovar za najamninu od sto hiljada zlatnika?”

Medinjanka se složila da nije pa joj je Fatima, s.a., pojasnila:

Neprivrženostdunjaluku

Hazreti Fatima, s.a., je o privrženosti dunjaluku rekla:

“Doista, ja ne volim dunjaluk.”

“Znajte da doista vidim da ste se opustili u udobnosti, udaljili onoga koji je preći za upravljanje, osamili se s rahatlukom i izbavili od tjeskoba blagostanjem pa ste izbacili kroz usta ono što ste pojmili i povratili ono što ste opravdavali. Akoli nezahvalni budete vi, a i svi drugi na Zemlji, pa, zbilja je opet Allah neovisan od svih i hvaljen! (Ibrahim, 8)”

Uspjehvjernika

Između dvije Medinjanke došlo je do nesuglasice u vezi s jednim vjerskim pitanjem. Jedna je bila hazreti Fatimina prijateljica, vjernica, a druga protivnica Ehli bejta i griješnica. S neriješenim sporom otišle su kod hazreti Zehre.

Nakon što je saslušala njihove tvrdnje i argumente, potvrdila je stav vjernice potkrijepivši ga jakim i zadovoljavajućim dokazima, a opovrgla tvrdnju druge žene, i to sve tako da su obje prihvatile presudu. Nakon što je nesuglasica riješena, vjernica nije krila svoju radost zbog pobjede istine nad zabludom. Hazreti Fatima je rekla:

“Zaista je radost meleka zbog tvoje pobjede nad griješnicom veća od tvoje radosti, a briga i tuga šejtana i njegovih prijatelja zbog tebe je veća od njene tuge.”

UČTIVOST

Učtivostobjeda

Hazreti Fatima, a.s., je o pravilima kod jela i opće higijene rekla:

“Za trpezom postoji dvanaest navika koje treba znati svaki musliman. Četiri od njih su obavezne, četiri pohvalne, a četiri učtive. Što se onih obaveznih tiče, to su: spoznaja, zadovoljstvo, započinjanje obroka s imenom Božijim i zahvaljivanje. Što se onih pohvalnih tiče, to su: uzimanje abdesta prije jela, sjedenje na lijevoj strani tijela, objedovanje sjedeći i s tri prsta. A što se onih učtivih tiče, to su: uzimanje onog što je pred tobom, uzima- nje malih zalogaja, potpuno žvakanje te rijetko gledanje u lica drugih.”

Održavanjehigijene

Hazreti Fatima, a.s., o čistoći ruku je rekla:

“Neka samog sebe grdi onaj ko prenoći s vonjem mesne ma- snoće na rukama.”

Pokudalažnihvrijednosti

Mnoge djevojke imaju materijalističke i džahilijetske poglede na udaju, kao i na svog budućeg muža. To je glavni razlog zbog čega nalaze mahane i ovom i onom, ne cijene ljudske i islamske vrijednosti duhovno savršenih supružnika, te ih na taj način posredno i alegorično kude.

Hazreti Fatima se kod svog oca, Allahovog Poslanika, žalila na ovakve džahilijetske težnje. Rekla je:

“Allahov Poslaniče, došla je kod mene grupa Kurejšijskih žena, te su mi rekle: ‘Allahov Poslanik te udao za siromašnog, bez igdje ičega.’”

Nedaće kao čišćenje od grijeha

Jedan od sljedbenika Ehli bejta, koji je živio u Medini, poslao je svoju ženu kod hazreti Zehre, a.s., da je pita je li on njihov sljedbenik ili nije. Hazreti Zehra je dala općenit odgovor rekavši joj:

“Ukoliko čini ono što mi naređujemo i suzdržava se od onog što branimo, onda je naš sljedbenik. U suprotnom nije.”

Nakon što je čuo ovaj odgovor, čovjek se uznemirio, te s obzirom na svoje slabosti rekao: “Teško meni, bit ću vječno u Vatri.”

Njegova žena prenijela je zabrinutost i riječi svoga muža hazreti Fatimi, a.s. Ona joj je odgovorila:

“Reci mu: Nije tako. Naši sljedbenici su najbolje dženetlije. Svi oni koji nas vole i koji su prijatelji naših prijatelja i neprijatelji naših neprijatelja i koji nam se pokore srcima i jezikom, kada krše naša naređenja i zabrane, nisu naši (pravi) sljedbenici. Ipak, i pored toga, oni će biti u Džennetu. Međutim, nakon što se očiste od grijeha nevoljama i nedaćama ili izlaganjem na Sudnjem danu različitim teškoćama, ili patnjom u gornjem sloju Džehennema, mi ćemo ih osloboditi iz njega zbog ljubavi prema nama i prebacit ćemo ih kod sebe.”

Miris

Ummu Seleme priča: “Upitala sam hazreti Fatimu: ‘Jesi li možda negdje sačuvala mirisa?’ Odgovorila mi je da jeste, otišla, donijela bočicu i malo mi nasula na dlan. Mirisao je ljepše od ičega što sam ikad pomirisala pa sam je upitala gdje je nabavila tako lijep miris, i odgovorila mi je:

‘Ovaj miris je misk koji se slio sa Džibrilovih krila.’”

Ukrašavanje i korištenje mirisa je toliko vrijedno za žene da se s jedne strane računa kao ibadet, a s druge strane je izvor toplote i radosti u bračnom životu.

Poslanik, s.a.v.a., poklonio je pažnju i ovim suptilnim detaljima u životu, pa je tako bio naredio Ammaru Jasiru da nabavi miris za prvu bračnu noć hazreti Fatime. Ammar je pričao: “Nabavio sam miris i odnio ga Fatimi, s.a. Ona me upitala:

‘Amare Jasirov, kakav je ovo miomiris?’

Odgovorio sam joj: ‘Vaš otac, Allahov Poslanik, mi je nare- dio da ga nabavim.’”

DRUŠTVO I POLITIKA

Odgovornost

Grad Medinu su u Bici na Hendeku neprijatelji bili opkolili sa svih strana. Zbog toga je svaki pojedinac u okviru svojih mogućnosti učestvovao u borbi. I hazreti Fatima je uzela učešća tako što je pekla hljeb i na taj način pomagala borcima: jednom je, za vrijeme bitke, bila ispekla hljeb za svoju djecu, ali kad je krenula da ga jede, sjetila se svoga oca. Nije ga pojela, nego je krenula na prvu liniju borbe kod njega, našla ga i rekla mu:

“Ispekla sam somun, ali se nisam mogla njime počastiti, sve dok tebi ne donesem jedan komad.” Poslanik joj je rekao: “Poslije tri dana ovo je prva hrana koju tvoj otac jede.”

Društvena ulogaEhlibejta

Hazreti Fatima, a.s., je o značaju Ehli bejta govorila:

“Mi smo među Božijim robovima Njegovo sredstvo za uspostavljanje veze s Njim, Njegovi odabranici, mjesto Njegove svetosti, Njegovi dokazi u tminama; mi smo nasljednici Njegovih vjerovjesnika.”

ZabrinutostzabudućnostEhlibejta

Jednom prilikom, na porodičnom skupu, časni Poslanik je upoznao svoju kćerku Fatimu s problemima i nevoljama koji će poslije njega snaći Zapovjednika vjernih. Rastužena i zabrinuta upitala je:

“Allahov Poslaniče, zar nećeš tražiti od Allaha da udalji od Alija te nevolje?” Odgovorio je: “Hoću, ali nema drugog puta, jer ljudi su slobodni i oni blagodat slobode zloupotrebljavaju.”

Još u prvim trenucima proglašavanja vođstva Predvodnika pravovjernih, hazreti Alija, na Gadir Humu i javnoga davanja prisege Vilajetu, hazreti Fatima, a.s., je bila svjesna da će data prisega biti pogažena. Kada je Haris ibn Nu’man javno izjavio neslaganje rekavši: “Bože, ukoliko je vođstvo Alija uistinu Tvoja odredba, pa pošalji kamen s neba nek me ubije”, istog trenutka s neba dolazi kamen i ubija ga. Hazreti Zehra, a.s., je uputila zabrinut pogled prema Imamu Aliju, a.s., rekavši:

“Ebu-l-Hasane, zar misliš da je on jedini?” Hazreti Ali joj na to reče:”Ja ću izvršavati Božiju i Poslanikovu dužnost i oslanjam se na Boga, jer On je najbolji pomagač.”