Mufaddal ibn Omer prenosi od Imama Sadika, a.s.:
“...Otkako je hazreti Hatidža stupila u brak s Poslanikom, žene Mekke joj okrenuše leđa. Nisu je posjećivale, nisu je pozdravljale, nijednoj ženi nisu dozvoljavale da ode do nje. Hatidža se osjećala veoma usamljeno, što je Poslaniku vrlo teško padalo. Kada je Hatidža ostala noseća, Fatima je sa svojom majkom razgovarala iz njene utrobe i pozivala je da bude strpljiva. Hatidža je tu tajnu krila od Poslanika. Ipak, jedanput Poslanik uđe u kuću i ču Hatidžu kako razgovara s nekim. Upita je: “S kim si razgovarala?” i ona mu odgovori: “Plod koji nosim u trbuhu razgovara sa mnom i pravi mi društvo.” Poslanik joj onda saopšti: “Hatidža, sada me Džebrail obavijestio da je plod čista i blagoslovljena djevojčica, i da će mi Bog preko nje dati potomstvo...”
Kada je Hatidža trebala donijeti dijete na ovaj svijet, kao i svaka druga žena, u tim teškim trenucima imala je potrebu da joj neko pomogne.
U predaji se kaže:
“...Kada se trebala poroditi, poslala je da se pozovu neke Kurejšijke, da joj pomognu u onome u čemu svaka žena ima potrebu da joj se pomogne. One su se suzdržale, rekavši: ‘Zato što si se udala za Muhammeda, nećemo ti doći.’ Upravo tada dođoše joj četiri žene, neopisivo lijepa i svijetla lica. Jedna od njih reče: ‘Ja sam tvoja majka Hava’, druga reče: ‘Ja sam Asija, kćerka Mazahima’, treća reče: ‘Ja sam Kulsum, Musaova sestra’, a četvrta kaza: ‘Ja sam Merjem, Imranova kći. Došle smo ti da obavimo ono što žene u ovakvoj situaciji obaviti trebaju.’” Hatidža je poslije pričala: “Kada je došla na ovaj svijet, Fatima učini sedždu prema kibli, podiže prst i izgovori šehadet.”
Iako se u povijesnim knjigama navode različiti datumi hazreti Fatiminog rođenja, od Poslanikovog Ehli bejta najviše je potvrđeno da je to bilo 20. džumade-s-sani, pete godine poslanstva.
U najtežim danima Poslanikovog i Hatidžinog života, Fatimino rođenje je bio velik i lijep događaj. Dolazak takvog evlada bio je nagovještaj pobjede i realiziranja Božijih obećanja. Njen dolazak bijaše nova potvrda vječnosti Poslanikove misije. Jer njeno rođenje je početak nove faze na stazi Božije upute.
Poslanikova kći dobila je ime Fatima. Poslanik je rekao:
“Fatima, znaš li zašto si dobila ime Fatima?” Imam Ali je pitao: “Božiji Poslaniče, zašto?” Odgovorio je: “Zato što je uistinu Bog tebe i tvoje potomstvo spasio od vatre na Sudnjem danu.”
U drugoj se predaji kaže:
“Moja kći Fatima je hurija od ljudskog roda,…, a Bog je nazvao Fatimom jer je nju i onog ko je voli sačuvao od Vatre.”
Još jedno ime Poslanikove miljenice je Zehra. Imam Sadik, a.s., je rekao:
“Njeno ime je Zehra, jer kada bi stupila u ibadet, njena svjetlost koja je sijala na stanovnike nebesa bila je poput svjetlosti zvijezda koje sijaju na stanovnike zemlje.”
Fatima je odgojena u okrilju Objave i posebne Božije pažnje, i ovaj se proces odvijao iz trenutka u trenutak kroz cijeli njen život. Ona je odrastala ukorak sa poslanstvom, ćutila je teškoće i muke poslanstva prolazeći njegovim usponima i padovima. Postala je i bila je dijelom toga i sve njene nade, osjećaji, tuge i radosti bile su vezane za poslanstvo njenoga oca. Ustvari, ona se stopila u smjeru Božije upute, nemavši ličnosti odvojene od njeg.
Jedna od važnih i osjetljivih faza njenoga života jest godina vjenčanja i izabiranja životnog druga. Jasno je da je djevojka poput Fatime imala brojne prosioce koji su tražili njenu ruku. Veliki broj poznatih ličnosti odvažio se zaprositi je. Poslanik, s.a.v.a., je na te prošnje s lahkoćom davao negativan odgovor.
Svakom bi govorio:
“Još uvijek od Boga o tome nije stigla naredba” jer je znao da je Uzvišeni Allah njen život učinio dijelom staze upute i poslanstva, i On ga iz trenutka u trenutak potvrđuje. Enes ibn Malik kazuje:
“Bijah kod Poslanika, s.a.v.a., u trenutku dok je primao objavu. Kada se vratio u obično stanje upita me: ‘Znaš li kakvu mi naredbu donese Džebrail?’ ‘Bog i Poslanik to znaju’, odgovorih. Onda mi reče: ‘Stigla mi je naredba da Fatimu udam za Alija. Idi i pozovi Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alija, Talhu, Zubejra i još neke ensarije da dođu kod mene.” Fatimi je rekao:
“Nisam ja donio odluku o tvom vjenčanju s Alijem, Bog mi je naredio da te za njega udam”, a Imamu Aliju je više puta rekao:
“S nebesa mi je naređeno da ti nađem ženu.” Časni Poslanik, s.a.v.a., čija dužnost je predvođenje putem Božije upute, zbog ovog događaja se obradovao više od svih ljudi. Više puta je govorio svojoj kćerki:
“Dao sam sve od sebe da te udam za najboljeg čovjeka.” Također Enes bin Malik kaže:
“Poslanik je rekao Aliju u džamiji: ‘Sada me Džebrail obavijestio da je Allah učinio da ti Fatima bude žena; četrdeset hiljada meleka učinio je svjedocima tog povezivanja, a drvetu Tuba je naredio da pospe po melekima rubine i bisere da blagoslove ovu vezu. Drvo Tuba je posulo po njima rubine i bisere, a hurije pohitaše da ih pokupe.’”
Božija pažnja da Fatima bude uzor i da joj sudbina bude ista kao sudbina poslanstva i upute, iz trenutka u trenutak se nastavlja. Najočitija karakteristika svakog uzora ljepote je njena čistota od svake vrste zaprljanosti. Omer ibn ebi Seleme, sin Ummu Seleme, Poslanikove supruge, kaže:
“Časni ajet: Zaista Allahova volja je da od vas, o, porodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas potpuno očisti, (El-Ahzab, 33) objavljen je u kući moje majke, Ummu Seleme. Poslanik je pozvao Fatimu, Hasana, Husejna i Alija i prekrio ih ogrtačem, i tada rekao: ‘Bože, ovo je moja porodica, odstrani od njih svaku prljavštinu i učini ih čistim.’”
Ummu Seleme govori:
“Poslanik je ogrnuo Fatimu, Alija, Hasana i Husejna ogrtačem, a i on je bio s njima, te zatim proučio časni ajet: Zaista Allahova volja je da od vas, o, porodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas potpuno očisti.”
Ovaj je postupak časni Poslanik mnogo puta ponovio kako bi svi vidjeli i shvatili tajnu Fatime i Ehli bejta. Upravo usljed toga ovaj je događaj vidio i prenio veliki broj ashaba.
Časni Poslanik, s.a.v.a., ništa nije rekao niti učinio, a da to nije Bog naredio, i da to nije bilo u smjeru upute i poslanstva: On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se objav- ljuje. (En-Nedžm, 3 i 4) Sva insistiranja i svako ponavljanje i potenciranje na udaljenosti svake vrste nečistoće od hazreti Fatime, njenog muža i dva sina, i ukazivanje na njihovu čistoću, dešavalo se Božijom voljom, a drugog cilja nije bilo osim pred- stavljanja njih kao najsavršenijih uzora i najistaknutijih primjera Božije upute.
Časni Poslanik, s.a.v.a., nije smatrao dovoljnim samo ponavljanje na različitim mjestima, već je to činio i u različitim vremenskim intervalima, tako da svaka sumnja i nejasnoća budu otklonjene. Enes ibn Malik kaže:
“Šest mjeseci uzastopno, svako jutro, kada bi kretao na sa- bah namaz, Poslanik bi stao ispred Fatimine kuće i povikao: ‘Na- maz, o, Ehli bejte moj, Zaista Allahova volja je da od vas, o, po- rodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas potpuno očisti.’”16 Ebu Hamra' kaže:
“Bio sam skupa s Poslanikom devet mjeseci. Svako bi jutro dolazio pred kuću hazreti Alija i Fatime i povikao bi: ‘Nek je milost Božija na vama, Zaista Allahova volja je da od vas, o,porodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas pot- puno očisti.’”
Časni Poslanik, s.a.v.a., kao glavni stup upute i poslanstva, istu ovu ulogu objašnjava i u vezi sa svojim Ehli bejtom, pred- stavljajući ih kao neodvojivi dio od Božije upute i poslanstva. Zejd ibn Arkam kaže:
“Poslanik je rekao Aliju, Fatimi, Hasanu i Husejnu: ‘Ja sam u ratu sa onim s kojima ste vi u ratu, i u miru sam s onim s kojim ste vi u miru.’”18
Ibn Abbas kaže:
“Kada je Poslaniku objavljen ajet: Reci: ne tražim od vas nikakve nagrade osim ljubavi prema bližnjima (Eš-Šura, 23), upitali su ga: ‘Božiji Poslaniče! Ko su tvoji bližnji prema kojima nam je naređena ljubav?’ i on je odgovorio: ‘Ali, Fatima i njiho- va dva sina.’”
Časni Poslanik je posvetio posebnu pažnju hazreti Fatimi.
“Zbilja je Fatima dio moga tijela. Ko nju uznemiri, uznemi- rio je mene.”
“Fatima, zaista je Allah srdit kad se ti srdiš i zadovoljan kad si ti zadovoljna.”21
Upravo na temelju ovoga časni Poslanik, s.a.v.a., a bez ika- kve sumnje naredbom Uzvišenog Gospodara, Fatimu predstavlja kao najbolju ikad stvorenu ženu, i time najljepši i najbolji uzor za pobožne žene.
Ibn Abbas kaže:
“Časni Poslanik je nacrtao na zemlji četiri linije i posta- vio je pitanje: ‘Znate li šta ovo predstavlja?’ ‘Bog i Poslanik to znaju’, odgovorili smo. On reče: ‘Najbolje žene Dženneta, to su Hatidža, Huvejlidova kći, Fatima, Muhammedova kći,
Merjem, Imranova kći i Asija, Mazahimova kći, Faraonova supruga.’”22
I Ebu Hurejre prenosi hadis sličnog sadržaja, a i Enes ibn Malik prenosi sličnu predaju. 'Imran ibn Husejn kaže:
“Poslanik, s.a.v.a., je otišao obići svoju kćer koja se bješe razboljela. Upita je: ‘Kćeri, kako si?’ i dobi odgovor: ‘Bolesna sam, a nedostatak hrane mi pogoršava stanje.’ Onda je Poslanik upita: ‘Zar nisi zadovoljna što si predvodnica svih žena svijeta?’, ali ona mu uzvrati pitanjem: ‘Oče, pa šta je s Merjemom, Imra- novom kćerkom?’ Poslanik joj tad reče: ‘Ona je bila predvodnica žena svoga vremena, a ti si predvodnica svog svijeta. I znaj, tako mi Allaha, udao sam te za čovjeka koji je i ovoga i onoga svijeta gospodin i dostojanstvenik.’”
Ibn Abbas kaže:
“Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Četiri su žene velikodo- stojnice svoga svijeta: Merjem, Imranova kći, Asija, Mazahimo- va kći, Hatidža, Huvejlidova kći i Fatima, Muhammedova kći, a najbolja od njih, velikodostojnica svoga svijeta, jest Fatima.’”
Prema svemu ovome, kako god je Poslanik, s.a.v.a., bio sa- vršen čovjek i najljepši uzor za uputu ljudi, njegov čisti i ple- meniti Ehli bejt je također bio takav. Potenciranje i insistiranje Poslanika na tome da je Fatima savršena žena i uzor bilo je dio njegove poslaničke misije, a i napor u cilju nastavljanja misije putem predstavljanja savršenih uzora upute. Bilo mu je stalo do toga da pozivanjem svoga ummeta na prihvatanje uzora u ista- knutoj ličnosti i čednom životu hazreti Zehre, a.s., kao najboljeg čovjeka, najboljeg muslimana, najbolje žene, najboljeg djeteta, najboljeg bračnog druga i najbolje majke, učvrsti budućnost upute i poslanstva da bi buduća pokoljenja mogla piti i ugasiti žeđ na tom zdencu spasa.
Danas, bez sumnje više nego ikada prije, postoji opasnost da duhovnost, moral, porodica i čisti ljudski identitet budu unište- ni i degradirani posredstvom materijalizma. Moderni džahilijet, mamonizam, proždrljivost i putenost odvode društvo u smjeru raspuštenosti i divljaštva. Nasilje, nepravda, laž i mržnja postale su karakteristike ovog vremena. Mnoge su vrijednosti postale bezvrijedne, a ništavnosti su postale vrijedne. Također su pro- mijenjena i mjerila procjene i vrjednovanja. Uzori i primjeri koji su dopadljivi i koji privlače pažnju izmijenili su svoju suštinu. U mnogim društvima i po mišljenju velikog broja ljudi uzori živo- ta se biraju po karakteristikama krajnosti modernog džahilijeta. Danas, oni koji su dalji od životne stvarnosti i ljudskoga društva, i što su bliži niskosti i materijalnoj prolaznosti, to im se više poklanja pažnja; štaviše, prihvaćaju se kao uzor. Raspadanje po- rodice, širenje neimaštine, različitih vrsta smrtonosnih bolesti, sveprisutnost droga, nivo lahkoće ubijanja i proljevanja krvi... prirodni su rezultati materijalizma, odumiranja moralnih vrijed- nosti, slabljenja temelja porodice, gubljenja vrijednosti vrlina...
Nažalost, islamsko društvo, uza sav vrijedni duhovni ka- pital, nije ostalo sigurno u ovom napadu. Predanost dunjaluku, sklonost varljivim pojavama materijalističke kulture, nepažnja i zapostavljanje velikih duhovnih mogućnosti, sve su to rušilački ishodi koji zahvataju ova društva. Sada u mnogim musli- manskim sredinama ljudi postupaju u skladu s materijalističkim vrijednostima, poštuju se lica i osobe koje ne samo da nemaju nikakve sličnosti s muslimanskim kulturnim karakterom, već promiču okrilje oprečno islamskim duhovnim vrijednostima. Iako su neznanje i nemar glavni činioci ovakvog postupanja u muslimanskim društvima, to ih ne spašava od odgojnih i kultur- nih posljedica takvog ponašanja.
Bez sumnje je vraćanje unikatnim duhovnim vrijednostima jedini jamac ispravnosti i napretka muslimanskih društava. Ovaj povratak je nemoguć bez ispravnog raspoznavanja, cijenjenja i čvrstog pridržavanja svih činilaca koji grade duhovni i kulturni identitet.
Jasno je da žene imaju efikasniju i djelotvorniju ulogu od muškaraca kada su u pitanju odgoj čovjeka i izgradnja društva. Tajna u toliko velikoj Poslanikovoj pažnji prema hazreti Fatimi i predstvaljanje nje kao najboljeg i najsavršenijeg uzora za žene jeste u tome da nam bude očito da muškarac bez žene, odgojene i napredne žene, nidokle neće prespjeti. Veliki islamski mislioci koji su spoznali islam sa njegovog čistog izvora, stalno su nagla- šavali ovu činjenicu. Imam Homeini, r.a., kao jedan od najista- knutijih islamskih mislilaca, čije je zalaganje u našem vremenu rezultiralo velikim pozitivnim promjenama u islamskom društvu, posvetio posebnu pažnju ovoj činjenici.
“Žena je simbol ostvarenja čovjekovih težnji. Žena je mjesto odgajanja poštovanih žena i muškaraca. Iz ženinog okrilja muš- karac ide na miradž. Ženine skuti su mjesto odgajanja velikih žena i velikih muškaraca.” Također on kaže: “Žena je čovjek i to jedan veliki čovjek. Žena je odgajatelj društva jer iz okrilja žene postaju ljudi. Prva etapa ispravnog muškarca i žene je okrilje žene. Odgajatelj ljudi je žena. Sreća i nesreća zemalja zavisi od žene. Žena pravi čovjeka svojim ispravnim odgojem i sa svojim ispravnim odgojem gradi zemlju. Izvor svih sreća uzdiže se iz krila žene. Žena treba da bude temelj svih sreća.”
Ova knjiga, iako ne tako obimna, sadrži najčišće pouke i idealna razumska, moralna i odgojna rješenja, koja teku s nebe- skog izvora porodice upute i poslanstva.
U ovoj zbirci upoznat ćemo se sa životom i spasonosnim uputama velikodostojnice oba svijeta, hazreti Fatime. Ljudi koji su žedni istine i koji tragaju za putem vrline u ovoj zbirci na jed- nom mjestu naći će sve ono što su izgubili i priznat će da jedini put izvrsnosti i napretka nas, muslimana, jeste vraćanje svojem jedinstvenom duhovnom kapitalu.
Voda je u kući, a mi žedni za njom tumaramo, Prijatelj je tu, a mi po svijetu tražimo.
Zbilja, koja ličnost je istaknutija od hazreti Fatime i koja prilika je pogodnija od godišnjice njenog blagoslovljenog rođe- nja za ukazivanje počasti položaju žene? U kojem danu i kojom prilikom je u ljudskoj povijesti bolje ukazana čast ženi i njenom dostojanstvu od ovog dana? Zar na ovaj dan svijetom nije zako- račila najbolja žena i najljepši uzor ženi, i zar svojim dolaskom nije donijela poklon upute i svjetlosti?
Mustafa Kamali