BOŽIJI POSLANIK, S.A.V.A.
Poslanikov, s.a.v.a., visokpoložajkod Allaha
“I svjedočim da je moj otac, Muhammed, Njegov rob i Nje- gov poslanik. Izabrao ga je i odabrao prije nego što ga je poslao i imenovao ga prije nego što ga je odabrao.
Odabrao ga je prije nego ga je poslao, kada su ljudi bili skriveni u nevidljivosti, velima strahovitosti zaštićeni i krajem nepostojanja spojeni, zbog Božijeg znanja o završecima stvari i Njegovog obuhvatanja vremena te Njegove spoznaje mjesta stvari.
On ga je poslao da upotpuni Svoje zapovijedi, učvrsti done- sene odredbe i izvrši neizbježne mjere, ali je vidio kako se na- rod razjedinio u svojim vjerovanjima, čvrsto se drži svojih vatri, obožavajući svoje idole i poričući Allaha, iako Ga poznaju.”
Enes ibn Malik prenosi da je hazreti Fatima po preseljenju Božijeg Poslanika gorko plakala i govorila:
“Oče, koji si se odazvao Gospodaru kada ga je pozvao! Oče, kojem je Džennet Firdevsa utočište! Oče, za kojim Džibrilu jadikujemo!”5
RazlozislanjaPoslanika, s.a.v.a.
“Allah je preko moga oca, Muhammeda, osvijetlio tmine narodu, odstranio nejasnoće iz srca njihovih i skinuo im veo s očiju. On ih je uputio, izbavio iz zabluda, oslobodio zaslijepljenosti i uputio postojanoj vjeri. Pozvao ih je na put ispravni, a potom ga je Allah uzeo Sebi iz milosti, odabranosti i čežnje.
Muhammed je iz teškoća ovog svijeta otišao u mir, okružen dobrostivim melekima, zadovoljstvom Gospodara koji prašta i u susjedstvo Vladara Silnoga.
Neka je Božiji blagoslov na mog oca, Njegovog vjerovjesnika, povjerenika, najboljeg među stvorenjima i Njegovog odabranika i neka je Božiji mir, milost i berićet na njega.”
Poslanikovi, s.a.v.a., naporinaputuislama
“Ljudi, znajte da sam ja Fatima, a moj otac je Muhammed. To stalno ponavljam, a što govorim ne govorim pogrešno i što činim ne činim suvišno. Došao vam je Poslanik, između vas je, i, što ćete na muke naići, teško mu je! On silno želi da se uputite, a prema vjernicima sažaljiv je i samilostan je. (Et-Tevbe, 128)
Pa ako tražite srodstvo Poslanikovo i poznajete ga, vidjet ćete da je on moj otac, a ne otac vaših žena, da je on brat mog amidžića, a ne brat vaših muškaraca, a koliko li je on dobar srodnik! Pa do- stavio je poslanicu, odvraćajući opomenom, udaljavajući od puta mnogobožaca, udarajući po njihovim plećima, držeći ih za vrato- ve. Pozivao je na put svog Gopodara mudrošću i lijepim savjeto- vanjem, razbijajući kipove i raskidajući im tjemena, sve dok nije porazio te koji su se razbježali i sklonili noć od svog jutra. Tad se pojavila čista istina sa samog svoga vrela, progovorio je vođa vje- re, umukle su vođe šejtana i propale pristalice licemjera. Razvezali su se čvorovi nevjerstva i razdora i rekoste riječi koje su svjedočile da je Bog jedan, u skupini bijelih lica i praznih trbuha.”
VrijednostPoslanikovog,s.a.v.a.,hadisa
Jedna osoba je tražila od hazreti Fatime, s.a., jedan hadis. Ona je rekla Fiddi da joj donese hadis koji je bio napisan na ko- madu papira. Nakon dugog traženja Fidda je rekla da nije ga naš- la i da je hadis izgubljen. Hazreti Fatima, s.a., ju je prekorila:
“Traži ga, teško tebi, jer mi je vrijedan koliko Hasan i Husejn.” Iz ovog zanimljivog događaja možemo izvući važne pouka o značaju znanja i spoznaje:
1.Hazreti Fatima je zapisivala Poslanikove hadise.
2.Uredno je čuvala i zapisivala hadise tako da je tačno znala gdje se koji nalazi.
3.Uvažavala je i cijenila hadis onako kako dostoji jer je jedan hadis za nju imao vrijednost kao vrijednost dva njena draga sina.
LjubavpremaPoslaniku, s.a.v.a.
Hazreti Fatima, s.a., je govorila:
“Od vašeg dunjaluka su mi omiljene tri stvari: učenje Božije Knjige, gledanje u lice Allahovog Poslanika i dodjeljivanje na Allahovom putu.”
VječnostsjećanjanaPoslanika,s.a.v.a.
Kada umre čovjek, smanji se spomen na njega, a od smrti ocu mom, Allaha mi, poraste uspomena. Razmisli, kada tuga u tebi počne da vrvi, da li Resul je živ ili ga kabur od nas skri!
PredanostPoslanikovoj,s.a.v.a.,volji Šejh Saduk prenosi: “Kad god bi Božiji Poslanik, s.a.v.a., kretao na putovanje, posljednja osoba s kojom bi se poselamio bila je hazreti Fatima, a kada bi se vratio, prvo bi nju otišao vidjeti.”
Dok je Poslanik bio na jednom od svojih putovanja, hazreti Fatima je nabavila sebi narukvicu i naušnice te jedan zastor za ulaz u svoju kuću. Poslanik je po povratku otišao posjetiti svoju kćer. Nakon što je vidio zastor i hazreti Fatimin skromni nakit, kratko se zadržao, a onda otišao u džamiju. Hazreti Fatima je osjećala da Poslaniku nije bilo drago. Odmah je skinula narukvicu, naušnice i zastor i poslala ih Poslaniku, poručivši:
“Tvoja kći ti šalje selam i poručuje ti da ovo utrošiš na Božijem putu.”
Vidjevši to, Poslanik, s.a.v.a., je tri puta ponovio:
“Neka je otac žrtva za nju.”
ŽaljenjezbognepoštivanjaPoslanika,s.a.v.a.
Nakon što su se ljudi okupili na Sekifi, a ostavili Poslanikovo tijelo neopremljeno i neukopano, hazreti Fatima, s.a., je rekla:
“Nikada nije osvanuo dan kao što je današnji, kada muslimani prirediše najružnije prizore, ostaviše pred nama mrtvo tijelo svog Poslanika, s.a.v.a., i mimo nas svojeglavo preuzeše vlast.”
TragedijaPoslanikovog,s.a.v.a.,preseljenja
U žalosnim trenucima preseljenja Božijeg Poslanika, hazreti Fatima, Imam Ali, Hasan i Husejn su okružili njegovu postelju i očiju punih suza gledali zalazak sunca poslanstva. Božiji Poslanik je htio nešto da kaže, ali nije mogao i, kako je i on plakao, izgubio je svijest. Vidjevši to, hazreti Fatima je zavapila:
“Božiji Poslaniče, srce mi se slama i duša me boli zbog plača tvoga, Predvodniče poslanika, prvih i posljednjih, Povjereniče Gospodara svoga, i Njegov poslaniče, i Njegov miljeniče, i Njegov vjerovjesniče! Šta će nakon tebe s djecom mojom biti? Kakvo poniženje će me nakon tebe zadesiti? Šta će biti s bratom tvojim i vjere pomagačem, Alijem? Šta će biti s Božijom Obja- vom i naredbom?”
Zatim je pala po ocu i poljubila ga. Onda je Božiji Poslanik hazreti Fatiminu ruku stavio u ruku Imama Alija i rekao:
“Dragi Ali, Fatima je Božiji i moj amanet tebi. Pazi na nju.” Muaz ibn Džebel prenosi da je hazreti Fatima nakon preseljenja Allahovog Poslanika puno plakala i govorila:
“Oče, zbog čije smrti jadikujemo Džebrailu. Oče moj, vijesti s neba su nam se prekinule, više nikada nam neće biti spuštena Objava od Svevišnjeg Allaha.”
Nakon preseljenja Božijeg Poslanika, njegova kćerka Fatima je među ženama Medine žalila:
“Mi smo Allahovi i doista, Njemu se vraćamo. Preseljenjem Poslanika prekinute su nam vijesti s neba.”
Nakon puno tuge, gorkih dešavanja i teškoća podnošenja rastanka s Poslanikom, obratila se ocu:
“Tvojim odlaskom prekinut je sjaj ovog svijeta i nestalo je njegove blistavosti, a blistao je tvojom svjetlošću.
Doista, potamnili su njegovi dani, kao tmina najduže noći. Oče, uvijek ću žaliti za tobom, sve dok ne krenem u susret tebi. Oče moj, nemam sna otkako se rastadoh s tobom. Ko će brinuti za udovice i jadnike? Ko će brinuti za ummet do Dana sudnjega? Oče moj, nakon tebe postali smo potlačeni. Oče, ljudi su se okrenuli od nas, a nekad su nas uvažavali zbog tebe. Ko to ne lije suze zbog rastanka s tobom i ko to nakon tebe tuguje, a da nije zbog tebe? Čiji to očni kapak da se nakon tebe smiri snom?
Ti si proljeće vjere i svjetlost vjerovjesnika pa kako li se planine ne sruše, mora nakon tebe ne presuše i zemlja se ne potrese? Oče moj, pogođena sam velikom žalošću, a tragedija moja nije mala. Oče moj, obuzela me nedaća velika i strašna nevolja. Oče moj, plakali su za tobom svi krajevi i sve planete. Tvoj minber je nakon tebe usamljen. Tvoj mihrab je prazan, u njemu više nema tvojih šaputanja s Gospodarom. Samo je tvoj kabur radostan jer te krije u sebi, a Džennet čezne za tobom tvojim dovama o tvojim namazima.”
Šta s onim ko mirisa prah Ahmedove humke, ako više nikada ne pomiriše mirisa nikakva?
Prolilo se na me toliko je nevolja na dane da su livane, noći bi oni postali.
Ostali na mojim obrazima otisci od suza, zbog žalosti za tobom, a u srcu rane. Strpljivost je lijepa na mjestima svim, osim za tobom, jer takva ne postoji. Nema prijekora mojoj tugi za tobom, eh da mi je da plač mojih zjenica vječno traje!
Horizonti neba se zaprašiše, i potamnje dnevno sunce, i smrknu se jutro i podne,a zemlja, nakon Poslanika, posta žalosna, tužna za njim, jako uzdrmana.
Plačite za njim gradovi Istoka i Zapada, plačite za njim Mudir i svaki Jemanac,19 plači za njim Turu, ogromna planino i Božija kućo, s prekrivačem i ruknovima. O, pečatu poslanika blagodarne svjetlosti!
Blagoslovi s tobom Pošiljatelja Kur’ana!
Nestalo mi strpljenja i očita je moja žal, nakon što izgubih pečata Vjerovjesnika.
Oči! O, oči moje! Lijte suze obilno, nemojte se razbistriti ni kad vas krv preplavi. O, Poslaniče Božiji! O, Allahov odabraniče!
O, utočištu siročadi i slabih! Plakale su za tobom planine i sva divljač,
i ptice i zemlja nakon plača neba.
Plakali su za tobom Mekka i Kaba
i Maš’ar, moj gospodine, s dolinom Bedha.
I plakali su za tobom mihrab, i čas Kur’ana u rano jutro i uvečer.
I plakao je za tobom islam, jer postade stranac među ljudima, kao ostali stranci. Da vidiš na minberu, na koji si se peo ti: tama se uspela nakon odlaska svjetlosti. O, moj Bože, pohitaj moju smrt odmah, život mi postade gorak, Gospode moj.