IZ RIZNICE HAZRETI FATIMINIH MUDROSTI

IZ RIZNICE HAZRETI FATIMINIH MUDROSTI0%

IZ RIZNICE HAZRETI FATIMINIH MUDROSTI Grupa: Islam

IZ RIZNICE HAZRETI FATIMINIH MUDROSTI

Korektura ove knjige je urađena u instituciji imam Hasan neka je mir na nj.

Grupa: Posjete: 5879
Download: 1611

Komentari:

IZ RIZNICE HAZRETI FATIMINIH MUDROSTI
Pretraga knjiga
  • Započni
  • Nazad
  • 54 /
  • Naprijed
  • Kraj
  •  
  • Download HTML
  • Download Word
  • Download PDF
  • Posjete: 5879 / Download: 1611
Veličina Veličina Veličina
IZ RIZNICE HAZRETI FATIMINIH MUDROSTI

IZ RIZNICE HAZRETI FATIMINIH MUDROSTI

Bosnian

Korektura ove knjige je urađena u instituciji imam Hasan neka je mir na nj.

PočetakiskušenjaEhlibejta

“Kada je Svevišnji Allah odabrao za svog Vjerovjesnika kuće vjerovjesnika i boravišta Svojih odabranika, pojavila se među vama mržnja licemjerstva, ostarila haljina vjere, pa progovorio šutljivi od zalutalih i istaknuo se neznatni od poniženih. Zanjištao je pažen i nehajan dromedar od lažljivaca. Koračao je po vašim dvorištima i šejtan je pokazao svoju glavu iz njegovog skrovišta pozivajući vas pa vas je vidio kako se odazivate nje- govom pozivu i služite njegovoj obmani. Potom vas je pozvao u pokret pa vas je našao lahkim i potaknuo vas pa zatekao srdi- tima. Zatim ste žigosali tuđe deve umjesto svojih pa ih, umjesto na svoje, odveli na tuđe pojilište. I sve se to desilo malo nakon što je Poslanik još bio prisutan, rane zbog njegovog preseljenja svježe i povreda još nije bila zacijelila! I dok Poslanik još ne bi ukopan, požuriste za vlast pod izgovorom straha od smutnje. A eto, baš u smutnji propadoše! Džehennem će doista obuhvatiti sve nevjernike. (Et-Tevbe, 49)”

“Ne poznajem naroda goreg od vas. Poslanikovo časno tijelo ste ostavili pred nama, a vi ste otišli i odlučili o vlasti, ne prihvativši nas kao poglavare 8 niti priznajući naše pravo na to. Kao da niste znali šta je govorio Božiji Poslanik, s.a.v.a., na dan Gadir Huma! Tako mi Allaha, on je tada odredio Alija kako bi time presjekao vaše nadanje ..., a Allah je sudac između nas i vas na ovom i na onom svijetu.”

Nakon gorkih i tragičnih događaja u Medini, hazreti Alije zajedno s Fatimom, s.a., noću odlazio do kuća ensarija i muhadžira kako bi “probudio” narod i branio svoje neosporivo pravo. Na taj način im je dokazivao da su u zabludi. Mnogi su u tim trenucima pronašli izgovore u smislu: sada je kasno i ništa se više ne može učiniti. Imam Ali im je davao obajašnjenja, a hazreti Fatima je na njihove izmišljene izgovore odgovorila:

“Ebu-l-Hasan nije uradio ništa drugo osim ono što mu je doličilo (misli se na ukop Poslanika i sakupljanje Kur’ana).”

“Znajte, doista, to je očiti gubitak! Šta su mrzili kod Ebu-l- Hasana (Imama Alija)? Tako mi Allaha, mrzili su njegovu sablju, njegovu nebrigu za smrt, veliku žestinu, strogost u borbi i u vezi sa Svetom biti Božijom.”

“Tako mi Allaha, da su skrenuli s jasnog puta u Alijevoj vlasti, odustali od užeta vođstva koji mu je Poslanik, s.a.v.a., dao u ruke i udaljili se od prihvatanja očitog dokaza, on bi ih vratio sebi, potaknuo ih na povratak vjeri i vodio ih s lahkoćom koja ne bi nikome štetila, nikoga umorila, niti ikome dosadila i doveo bi ih na bistra, čista i obilna pojilišta čije su obale prepune, a dvije strane se ne zamućuju, pa ih vraćao site i napojene. Savjetovao bi ih i tajno i javno, ne bi se ukrasio nikakvom koristi od bogatstva, niti bi uzeo udio od ovog dunjaluka, osim koliko da se utoli žedan i nahrani gladan. Suzdržljiv bi se odvojio od pohlepnika, a iskren od lažljivaca... A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. (El-A’raf, 96) ...i stigla ih je kazna za ono što su radili. A i one među ovima koji nepravdu čine – stići će kazna za ono što čine, oni neće umaći.” (Ez-Zumer, 51)

Odstupanja

Nakon svega što se desilo, hazreti Fatima se pobunila i prijekorno počela buditi njihove uspavane savjesti. Rekla im je:

“Teško vama, kako brzo izdaste Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.a., u pogledu nas, Ehli bejta! Uistinu vam je Božiji Poslanik oporučio da nas slijedite, volite i da nas ne napuštate.”

Na ravnodušnost onih koji bi tražili izgovor riječima:

“Da je Ali požurio i govorio narodu, ljudi ne bi zastranili”, hazreti Fatima bi odgovarala:

“Svevišnji Allah nakon događaja Gadir Hum nije ostavio ni za koga dokaz niti opravdanje.”

Kada su muhadžiri i ensarije navaljivali da im se prihvati opravdanje zbog toga što nisu pomogli, govorila je:

“Udaljite se od mene, nema opravdanja nakon što ste upozoreni niti zapovijedi nakon što ste propustili djelovati. Zar je moj otac na dan Gadir Hum ostavio i za koga opravdanje?”

Tragičnidogađaji

Nakon što je to svojevoljno odbio, grupa ljudi je došla kod imama Alija, a.s., insistirajući da ode u džamiju i da prisegu!

Hazreti Zehra, s.a., je braneći Imama Alija, a.s., rekla:

“Šta hoćete? Tako ulazite u moju kuću? Teško vama! Kakva je to smjelost koju pokazujete prema Allahu i Njegovom Poslaniku? Hoćete da mu prekinete porod na ovom svijetu i ugasite svjetlo Božije? A Allah će učiniti da Njegovog svjetla uvijek bude. (Es-Saff, 8) Znajte, tako mi Boga, da mi nije odvratno da se nedaće spuste na one koji nisu griješni, zasigurno bih zaklela Boga, a potom biste vidjeli kako bi brzo On uslišao moje molbe. O, oče moj, o, Poslaniče Božiji, evo kako se postupa prema tvojoj miljenici i kćerki...”

U tim teškim trenucima, kada su Alija, a.s., odveli u džamiju, hazreti Fatima, s.a., je došla među narod, stala između njih i Imama i rekla:

“Tako mi Boga, neću dozvoliti da odvedete moga amidžića. Teško vama, kako brzo iznevjeriste Allaha i Njegova Poslanika kada smo u pitanju mi, njegov Ehli bejt, a uistinu vam je Božiji Poslanik oporučio da nas slijedite, volite i da nas ne napuštate. Svevišnji Allah je rekao: Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim ljubavi prema mojim bližnjim (Eš-Šura, 23)”

Hazreti Fatima, a.s., je bila jako ogorčena i odmah se usprotivila te osudila uzurpiranje prava Ehli bejta. Međutim, nije željela da dođe do sukoba među muslimanima.

Primijetivši da neki ljudi žele izazvati sukob i na taj način okriviti Poslanikovu porodicu za smutnju, odmah je zatražila od skupine ashaba koji su bili dali zavjet Ehli bejtu da se više ne okupljaju u njezinoj kući:

“... idite od nas dok ste još zdravi i čitavi!”

Traženjepomoći

U nastavku svoje političke borbe, Hazreti Fatima je posvetila pažnju buđenju i obavještavanju ljudi i njihovih uspavanih savjesti. Jednog je dana, obraćajući se muhažirima i ensarijama, rekla:

“Skupino muhadžira i ensarija, pomozite Bogu. Zaista sam ja kćerka vašeg Poslanika i uistinu ste vi dali prisegu Poslaniku Boži- jem da ćete braniti njega i njegovu djecu isto kao što branite sebe i svoju djecu. Stoga ostanite postojani u prisegi koju ste mu dali.”

Žalbananeodgovornostljudi

Žalosan i tragičan događaj preseljenja Božijeg Poslanika utopio je islamski ummet u more žalosti, a hazreti Fatima je patila zbog rastanka s ocem.

Brda tuge i boli stisnula su njeno srce i zbog toga se obratila ocu, žaleći se na stanje:

“Oče moj! Koliko li je velika tmina na mjestima na kojima si ti bio. Žalit ću za tobom dok ne dođem žureći do tebe! Ožalošćen je Ebu-l-Hasan, tvoj povjerenik, otac tvoja dva unuka, Hasana i Husejna, tvoj brat, tvoj prijetelj, tvoj miljenik i onaj kojeg si odgojio dok je bio mali i uzeo za svog brata kada je odrastao, najistaknutiji od tvojih prijatelja i ashaba i od prethodnika, i muhadžira i ensarija, koji je bio prvi u islamu i učinio hidžru prema tebi. Žalost nas je obuzela, plač nas ubija, tuga nas ne napušta ni časa. Muhammede! Oče! Miljeniče! Ebu Kasime! Ahmede! O, neznatnosti pomagatelja; o, pomoći, duljino nedaća, tugo, o, žalosti!”

Nakon tebe se zbiše događaji i nesreće, da si bio tu, ne bi nam tako teško palo. Izgubismo te kao zemlja obilnu kišu, i narod se tvoj pokvari pa, gle, s puta skrenu!

Svaka skupina koja kod Allaha ima položaj i bliskost, bliska je i drugima (osim nas).

...

Bio si sjajni mjesec i osvjetljavao si nas, a tebi su od Svemoćnoga spuštane knjige. Džebrail je ajetima nas sretnim činio, pa kada ti ode, sva se dobra pokriše. Kamo sreće da nas je prije tebe smrt susrela, kada si otišao i zastori te od nas sakrili. Zbilja nas pogodi, što nikog od ožalošćenih među Arapima i nearapima pogodilo nije. Zbilja smo u žalu za onim ćudi čiste,

i naravi, porijekla i roda neokaljana. Džebrail, ruhu-l-kuds, bijaše naš posjetilac, sad nam ga nema, sva dobra su sakrivena. Tijesan mi grad nakon što prostran je bio, unučad tvoja u njemu ponižena, i to mi je znak. Pa ti si, Allaha mi, stvorenje najbolje od svihi najiskreniji kada su pomiješani istina i laži. Plakat ćemo za tobom sve dok živimo, i dok oči mogu obilno suze liti.

Znat će počinitelj nepravde nad našim potomstvom, na kakvo će mjesto na Dan sudnji spušten biti.

Reci sakrivenom pod slojevima zemlje: Ako čuješ moj vapaj i moj poziv: Prolilo se na me toliko je nevolja, na dane da su livane, noći bi oni postali. Imala sam zaštitu u Muhammedovom okrilju, nisam strepila od nepravde, a on mi ukras bio.

A danas se pokoravam pred poniznim i čuvam se nepravde, udaljavam tlačitelja ogrtačem svojim.

Pa kada grlica po noći na grani plače, zbog žalosti ja ujutro plačem. Nakon tebe tugu ću uzeti kao pratilju,a suze ću za tobom uzeti kao ordenje.

Šta s onim ko mirisa prah Ahmedove humke, ako više nikada ne pomiriše mirisa nikakva?

Razloziodstupanja

“Ma šta je s vama!? Gdje idete!? Pa Božija knjiga je među vama, njene stvari očite, propisi blistavi, znamenitosti sjajne, zabrane vidljive i zapovijedi jasne, a vi ste je stavili iza leđa.

Želite li da se udaljite od nje ili po nečemu mimo nje presuđujete? Kako li je loša zamjena za nasilnike. A onaj ko hoće drugu vjeru osim islama od njega neće biti primljena! Na Onome Svijetu on će biti među gubitnicima. (Ali Imran, 85)

... Uzjahali ste magarca pored konja, u vezi s njegovom po- rodicom i djecom, i zaklanjali se i skrivali, a mi smo se strpili, iako smo bili kao ubodeni nožem ili kopljem u stomak.”

“Znajte da doista vidim da ste se opustili u udobnosti, udaljili onoga koji vas je ograničavao, osamili se s rahatlukom i iz- bavili od tjeskoba blagostanjem pa ste izbacili kroz usta ono što ste pojmili i povratili ono što ste opravdavali. Akoli nezahvalni budete vi, a i svi drugi na Zemlji, pa, zbilja je opet Allah neovi- san od svih i hvaljen! (Ibrahim, 8)

Znajte, govorila sam ono što sam govorila... i pred očima Allaha to činite. A silnici će zbilja znati kakve će nevolje oni dopasti! (Eš- Šu’ara, 227) Ja sam kćerka onoga koji je poslan da vas opominje da vas spasi žestoke patnje (Eš-Šu’ara, 227), pa činite što želite, a i mi činimo, i iščekujte šta će biti, jer i mi iščekujemo. (Es-Sebe’, 46)”

Upozorenjenatragičnubudućnost naroda

“Tako mi života, doista, smutnja je oplođena, pa pričekajte malo dok se ne porodi, pa pomuzite pehar pun svježe krvi i smrtonosnog otrova. Tada će oni nevaljali biti gubitnici.” (Gafir, 78)

Znat će naraštaji koje dolaze posljedice onoga što su im prethodnici ostavili kao temelj. O, teško vama, i kuda biste, a, doista, mrači se pred očima vašima! Zar da vas prisiljavamo na pravom putu, a vi to ne želite! (Hud, 28)”

Nakon preseljenja Poslanika, s.a.v.a., Fadak, kojeg je časni Poslanik za svoga života, Božijim određenjem, dodijelio hazreti Fatimi, a.s., pretvoren je u državno vlasništvo, a njeni radnici su protjerani s gazdinstva.

Hazreti Fatima, a.s., u namjeri da dokaže svoje zakonsko pravo, kaže:

“Što se Fadaka tiče, pa zaista je Uzvišeni Allah objavio Kur’an Svome Poslaniku u kojem naređuje da mi se da moje pravo. Rekao je Uzvišeni Allah: I podaj bližnjem svome pravo njegovo. (El-Isra, 26) Ja i moja djeca najbliži smo ljudi Božijem Poslaniku, pa je Fadak dao meni i mojoj djeci. I kada mu je Dže- brail učio; i siromasima, i putnicima-namjernicima, Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Jetimi: To su oni koji su ostali sami u ime Boga, Božijeg Poslanika i njegovih bližnjih. A miskini: To su oni koji se nastane s njima na ovom i onom svijetu. A ibn sebili: to su oni koji se kreću putem njihovim.’”

Kada su je upitali: “Dakle, i hums i ratni plijen, sve pripada vama i vašim sljedbenicima!?”, Fatima je odgovorila:

“Što se Fadaka tiče, Allah je obavezao da se on dodijeli meni i mojoj djeci bez naših prijatelja i sljedbenika, a što se humsa tiče, Allah ga je podijelio između nas i naših prijatelja i sljedbe- nika, kao što to u Kur’anu čitaš.”

Onda su je pitali: “Kakav je udio muhadžira, ensarija i tabiina?”, a Fatima je obavijestila:

“Ukoliko su naši prijatelji i sljedbenici – pa njima idu obavezna davanja koja je Allah dodijelio i obavezao na to u Kur’anu. Zaista je Allah zadovoljan time, a i Njegov Poslanik. Podjela je ustanovljena na prijateljstvu i slijeđenju, a ne na neprijateljstvu i suprotstavljanju. Pa ko nam bude neprijatelj, neprijatelj je Allahu, i ko nam se suprotstavi, suprotstavio se Allahu, a ko se usprotivi Allahu, čeka ga bolna patnja i stroga kazna od Allaha na ovom i onom svijetu.”

Dok je tako dokazivala da Fadak pripada izričito njoj, neko je primijetio da je bolje da se njime koriste svi pomalo. Hazreti Fatima reče:

“To nije Božija odredba, zaista mi Allahov Poslanik nije dao takvu obavezu, već sam ga čula da, nakon što je objavljen ajet: Znajte da od svega što u borbi zaplijenite..., kaže: ‘Budi radostan, Muhammedov Ehli bejte, došao vam je izvor opskrbe.’”

Hazreti Fatima, a.s., sa svojim mužem, zapovjednikom vjernika, i sinovima Hasanom i Husejnom, a.s, pošla je kućama muhadžira i ensarija zovući ih u pomoć. Drugog dana obratila se rukovodiocima vlasti:

Fatima: “Je li Fadak bio moj, je li u njemu bio moj zastupnik i jesam li koristila njegove plodove za života Poslanikova?”

Oni: “Jesi.”

Fatima: “Pa zašto me niste pitali da dokažem da je moj?” Oni: “Zato što pripada muslimanima.”

Ljudi su se okupili oko njih i slušali ih.

Fatima: “Zar želite promijeniti ono što je učinio Poslanik, s.a.v.a.? Zar želite o samom Ehli bejtu donijeti sud kakav nećete donijeti o drugim muslimanima? O, ljudi, čujte šta govore! Ako bih ja i tvrdila da je imetak koji pripada muslimanima moj, od koga biste tražili dokaz, od mene ili od vlasnika?”

Oni: “Ne od njih, već od tebe.”

Fatima: “Kad bi muslimani tvrdili da ono što je moje pripada njima, biste li dokaz tražili od njih ili od mene?”

Jedan se naljuti i reče: “Zaista ovo (Fadak) pripada muslimanima.”

Fatima: “Dovoljno je. Ljudi, tako vam Allaha, jeste li čuli Poslanika da je govorio: ‘Zaista je moja kći velikodostojnica dženetskih žena.’”

Okupljeni muslimani: “Tako nam Allaha, čuli smo to od Allahovog Poslanika, s.a.v.a.”

Fatima: “Zar će velikodostojnica dženetskih žena lažno tvrditi i uzimati ono što joj ne pripada!? Kada bi četverica posvjedočila da sam počinila nemoralno djelo ili kada bi dvojica posvjedočila da sam nešto ukrala, biste li im vjerovali?”

Neko povika: “Naravno, i šerijatski bismo te kaznili.”

Hazreti Fatima, s.a., je rekla: “... Zaista, onaj koji dozvoljava svjedočenje protiv velikodostojnice dženetskih žena ili koji bi uspostavio šerijatsku kaznu protiv nje, on je proklet i poriče ono što je Allah, objavio Muhammedu, s.a.v.a. Zaista nije dozvoljeno svjedočenje protiv onih od kojih je Allah odstranio prljavštinu i potpuno ih očistio, jer su oni nevini od svakog zla i čisti od svake neuljudnosti.”

Talhina kćerka je u jednom od teških dana tuge poslije Poslanikove smrti došla kod hazreti Fatime. Jako se zabrinula zbog njezinog bolnog plača i začuđeno upitala: “Draga Fatima, šta vas je natjeralo na ovakav bolan plač i jecanje?” Ona je odgovorila:

“Pitaš li me o ružnim stvarima o kojima su vijesti na krilima ptica po svijetu razasute, koju glasonoše hitro jašući dostaviše svima? O ružnim stvarima, čije će se posljedice pojaviti na nebu uskraćivanjem dobra ili spuštanjem kazne, te na Zemlji uzrokovati razne nedaće?

... Koliko li je čudan taj Fadak! Koliko je vladara koji su vladali njime, a od njih sada ni traga! Fadak je bio dar Svevišnjeg Gospodara svom vjernom sagovorniku. On ga je dao meni za gladnu djecu iz njegovog roda i mog potomstva. To Allah zna i Njegov povjerenik o tome svjedoči.”

TraženjepomoćizavraćanjeFadaka

Nastavljajući da upoznaje javnost s istinom, hazreti Zehra, a.s., odlazi kućama muhadžira i ensarija tražeći od njih po- moć, da pitanje Fadaka ne smatraju nevažnim događajem. Jedanput se obratila Mu‘azu ibn Džebelu:

TraženjePoslanikovog,s.a.v.a.,naslijeđa

“I vi sada tvrdite da mi nemamo pravo na naslijeđe Poslanika, s.a.v.a.? Zar se džahilijetskom običaju želite vratiti? Pa ko je taj ko je od Allaha sudac bolji narodu koji čvrsto vjeruje? (El-Maide, 50) Zar ne znate? Dakako, jasno vam je sve, kao što sunce danju sija, da sam ja njegova kćerka! O, muslimani, zar da budem obespravljena u svom naslijeđu?

...Jeste li svjesno i namjerno napustili Božiju Knjigu i bacili je za svoja leđa, kada govori: I Sulejman naslijedi Davuda (En-Neml, 16) i gdje pripovijeda o Jahjau ibn Zekerija, pa kaže: Pa podari mi Ti od Sebe nasljednika, da naslijedi mene i porodicu Jakuba (Merjem, 5 i 6), i još: A rođaci su, po Allahovoj Knjizi, preči jedni drugima (El-Enfal, 75) i dalje: Allah vam oporuku za djecu vašu naređuje. Mušku dio koliko dvjema ženskima! (En- Nisa, 11) i konačno: Kada nekome od vas smrt dođe, a on imetak ostavlja, vama se propisuje da taj na lijep način oporuči rodite- ljima i rodbini. To je obaveza bogobojaznih! (El-Bekare, 180)

Mislite li vi da ja nemam ugled i ne nasljeđujem svog oca i da nema srodstva među nama? Je li Svevišnji Allah vas počastio ijednim časnim ajetom, a da je iz njega izuzeo moga oca? Zar tvrdite da smo mi pripadnici dvije različite vjere pa da ne može- mo nasljeđivati jedno drugo? Zar ja i moj otac nismo sljedbenici iste vjere? Ili ste vi upućeniji od mog oca i mog amidžića u vezi s osobenostima i općenitosti značenja Kur’ana? ...”

Traženje pomoći od ensarija za vraćanje naslijeđa

Potom se hazreti Fatima okrenula ensarijama i rekla:

“Skupino junaka, pomagači ummeta i nosioci islama! Ka

kva je ovo slabost u vezi s mojim pravom i nebriga u vezi s nepravdom prema meni? Zar nije moj otac, Allahov Poslanik, imao običaj reći: ‘Čovjek se čuva u njegovom potomstvu’? ...

Kažete li da je Muhammed umro? Pa strašan je događaj čije su pukotine široke, naprsline prostrane i čiji su šavovi popucali. Potamnjela je zemlja zbog njegovog odsustva. Pomračeni su Sunce i Mjesec i zvijezde su se rasule zbog nesreće njegovog preseljenja. Sa njegovom smrću propale su želje, skrušene su postale planine, ukaljano je svetište i nestale su svetosti. Pa to je, tako mi Allaha, najveća katastrofa, najbolnija tragedija, i neće se više nikad kao takva katastrofa ponoviti, niti više ikad nesreća kao takva može doći.

Božija Knjiga vam je to je nagovještavala, orilo se razjašnjavanje pri učenju ajeta, a prije njega (Poslanika) se isto desilo sa Božijim vjerovjesnicima i poslanicima. To je (smrt) presuda neopoziva i odredba neodgodiva: Muhammed je samo poslanik, i prije njega dosta poslanika minu, pa ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se svojim pređašnjim stopama vratili? A ko se vra- ti stopama pređašnjim, Allahu taj nikakve štete neće učiniti, a Allah će zahvalne nagraditi! (Ali Imran, 144)”

“Vi, sinovi Kajle, kako da se meni uzurpira naslijeđe mog oca, i vi to vidite, čujete, sastajete se, a poziv se odnosi na vas i upućeni ste o stanju? Vi posjedujete brojnost, spremnost, sredstva, moć, imate oružje i štitove, i stiže vam poziv, ali se ne odazivate. Dolazi do vas vapaj za pomoć, ali ne odgovarate. A hvaljeni ste po borbenosti, poznati po dobroti i dobrohotnosti, izabrani i odabrani za nas, Ehli bejt. Borili ste se protiv Arapa, pretrpjeli ste muke, teškoće, suprotstavili ste se cijelim narodima i protiv hrabrih. Uvijek je kod nas i vas bilo tako – zapovijedali smo vam, a vi ste izvršavali naše zapovijedi, sve dok nismo pokrenuli mlin islama, dok nije protekla do muža vremena, utišalo se frktanje mnogoboštva, smirila žestina laži, ugasila vatra nevjerstva, umukao poziv na nerede i dovršilo uređenje vjere. Pa kuda lutate nakon jasnoće i zašto tajite nakon objelodanjivanja? Povlačite se u sebe nakon odvažnosti i pridružujete nevjernicima nakon vjerovanja u jednoću Boga? Prokleti neka su oni koji svoje zakletve krše, i koji brigu brinu kako da Poslanika protjeraju i kako bi vas prvi napali? Zar se vi njih bojite? Pa Allah je preči da se bojite ako vjerujete! (Et-Tevbe, 13)”

Suprotstavljanjenepravdi

Svi se pitaju zašto je skriven mezar hazreti Fatime? Zašto su opremanje i ukop te cijenjene Poslanikove, s.a.v.a., kćerke obavljeni tajno i daleko od očiju? Zašto se dženaza namaz obavio bez znanja naroda Medine, kao da je u pitanju neki stranac?

Odgovor je: Hazreti Fatima je sama oporučila da se tako uradi. Zašto? Zbog čega je ta plemenita žena ostavila takvu oporuku?

Hazreti Fatima je napisala na papiru:

“Neka mi ne klanjaju dženazu ljudi koji su prekršili zavjet Božiji i zavjet oca moga, Poslanika Božijeg, s.a.v.a., u vezi sa Zapovjednikom vjernih, Alijem, a.s., nanijeli mi nepravdu, pogazili moje pravo, oduzeli mi nasljedstvo i zapalili papir (dokument) na kojem mi je otac napisao da Fadak pripada meni, oni koji su porekli naše svjedoke, a to su, tako mi Boga, Džibril, Mikail, Zapovjednik vjernih, a.s., i Umm Ejmen.

Oni su se zavukli u svoje kuće, a Imam Ali je mene, Hasana i Husejna noću i danju vodio od kuće do kuće (ensarija i muhadži- ra). Opominjala sam ih i podsjećala na pravo Božije i pravo Njegovog Poslanika, da nam ne čine nepravdu i ne uzurpiraju naše pravo koje nam je dao Bog. Odazivali su nam se noću, ali su se ustezali od pomoći danju. Potom sakupiše suharke i drva ispred naših vrata pa donesoše vatru da ih zapale i da nas zapale...

I takav narod da mi klanja dženazu?!”

Hazreti Fatima, s.a., oporučila je Imamu Aliju:

“Oporučujem ti da mi niko osim tebe ne obavlja gasul i ne oprema me u ćefine. Kada preselim, noću me ukopaj i nemoj nikog obavijestiti o tome...”

Prenosi Imam Sadik, a.s: “U zadnjim trenucima života, hazreti Fatima, s.a., se obratila hazreti Aliju riječima:

‘Kada preselim, nemoj nikoga obavijestiti, osim Ummu Selemu, Ummu Ejman, Fiddu, a od muškaraca dva moja sina, Abbasa, Selmana, Ammara, Mikdada, Ebu Zera i Huzejfe. ...Ne ukopavaj me osim noću i nemoj nikome govoriti gdje mi je mezar.’”

Hazreti Fatima je rekla Esmi bint Umejs:

“Esma, kada preselim, ti me gasuli zajedno s Alijem ibn ebi Talibom, a.s., i ne dozvoli nikome drugom da priđe mome tijelu.”

Hazreti Fatima je, obraćajući se Zapovjedniku vjernih, rekla:

“Oporučujem ti da mojoj dženazi ne prisustvuje nijedan od onih koji su mi načinili nepravdu i oduzeli moje pravo, jer su oni Nemoj da dopustiš da mi ijedan od njih klanja dženazu, niti bilo ko od onih koji ih slijede. Ukopaj me noću, kada se oči smire i pogledi zaspu.”

GOVORI HAZRETI FATIME

GOVORI HAZRETI FATIME U POSLANIKOVOJ, S.A.V.A., DŽAMIJI U MEDINI

Hazreti Fatima, s.a., se pokrila i obukla dugu haljinu. Okru- žena grupom žene ušla je u Poslanikovu džamiju, gdje je halifa bio među muhadžirima i ensarijama. Podigle su zastor ispred nje kako bi se mogla obratiti ljudima iza zastora. Hazreti Fatima, s.a., se nije mogla suzdržati pa je zajecala, zbog čega su i prisutni počeli plakati i skup se uzburkao.

Kratko se zadržala da se prisutni smire pa počela govor zahvalom i veličanjem Boga i salavatom na Poslanika, nakon čega je narod ponovo počeo plakati. Kada je prestao plač, ona je nastavila:

“Hvaljen neka je Allah za ono što je blagodario. Njemu pripada zahvala za ono čime nas je nadahnuo. Njemu je hvala zbog sve blagodati koju nam je podario, obilja darova kojima nas je obasuo i potpune milosti koju neprekidno pokazuje. Ove blagodati su prevelike da bi se mogle nabrojati, daleko od toga da se mogu uzvratiti, a njihova beskonačnost je nepojmljiva. On nas podstiče na zahvalnost kako bi se blagodati nastavile i uvećale i bodri naše zahvale da bi nam još više upotpunio blagodati.

Svjedočim da nema drugog božanstva mimo Allaha Jedinog bez premca, Koji je učinio iskrenost tumačenjem za ova svje- dočenja, u srca stavio priznanje i u mislima obasjao shvatanje; očima Ga nije moguće vidjeti, jezikom Ga nije moguće opisati i mislima Ga nije moguće zamisliti. Stvorio je sve iz ničega, dao postojanje koje nije slično ničemu prije.

Oblikovao je sve Svojom moći i stvorio sve Svojom voljom, iako nije imao potrebe da stvara niti koristi od oblikovanja, osim da dokaže Svoju mudrost i ukaže na pokornost Njemu, da pokaže Svoju moć, da Mu stvorenja iskažu robovanje i da ojača Svoj poziv.

Odredio je nagradu za pokornost Njemu, a kaznu za griješenja prema Njemu kako bi udaljio Svoje robove od Svoje srdžbe i sakupio ih u Svom Džennetu.

I svjedočim da je moj otac, Muhammed, Njegov rob i Njegov poslanik. Izabrao ga je i odabrao prije nego što ga je poslao i imenovao ga prije nego što ga je odabrao.

Odabrao ga je prije nego ga je poslao, kada su ljudi bili skriveni u nevidljivosti, velima strahovitosti zaštićeni i krajem nepostojanja spojeni, zbog Božijeg znanja o završecima stvari i Njegovog obuhvatanja događaja vijekova te Njegove spoznaje mjesta stvari.

On ga je poslao da upotpuni Svoje zapovijedi, učvrsti donesene odredbe i izvrši neizbježne mjere, ali je vidio kako se narod razjedinio u svojim vjerovanjima, čvrsto se drži svojih vatri, obožavajući svoje idole i poričući Allaha, iako Ga poznaju.

Allah je preko moga oca, Muhammeda, osvijetlio tmine narodu, odstranio nejasnoće sa srca njihovih i skinuo im veo s očiju. On ih je uputio, izbavio iz zabluda, oslobodio zaslijepljenosti, uputio postojanoj vjeri. Pozvao ih je na put ispravni, a potom ga je Allah uzeo Sebi iz milosti, odabranosti, čežnje i davanja pred- nosti nad drugima.

Muhammed je iz teškoća ovog svijeta otišao u mir, okružen dobrostivim melekima, zadovoljstvom Gospodara koji prašta i u susjedstvo Vladara Silnoga.

Neka je Božiji blagoslov na mog oca, Njegovog vjerovjesnika, povjerenika, najboljeg među stvorenjima i Njegovog odabranika i neka je Božiji mir, milost i berićet na njega.”

Potom se hazreti Fatima, s.a., okrenula ljudima i rekla:

“O, robovi Božiji, vi ste postavljeni kao znakovi za Njegove zapovijedi i zabrane, nosioci Njegove vjere i Objave, Božiji povjerenici u vezi sa sobom i Njegovi dostavljači drugim narodima.

Od Njega je među vama i vođa Istine, kao zavjet koji vam je već predstavio i onaj kojeg je On odredio za namjesnika među vama poslije njega: Božija Knjiga koja govori, Kur'an koji istinu zapovijeda, svjetlo blistavo, sjaj koji osvjetljava, čiji su dokazi jasni, tajne otkrivene, vanjština očita, s kojim su zadovoljni sljedbenici, čije slijeđenje vodi Božijem zadovoljstvu, a poslušnost izbavljenju, s kojim se stiže do Božijih prosvijetljenih dokaza, razjašnjenih, čvrstih naredbi, upozoravajućih zabrana, jasnih objašnjenja, dovoljnih argumenata, pohvaljenih vrlina, darovanih odobrenja i propisanih odredbi.

Pa je Allah učinio iman čišćenjem vas od mnogoboštva, namaz udaljivanjem od oholosti, zekat pročišćenjem vaših duša i uvećanjem opskrbe, post učvršćivanjem iskrenosti, hadždž utvrđivanjem vjere, pravdu uređenjem srca, pokornost nama poretkom ummeta, naše vođstvo zaštitom od razilaženja, džihad moći za islam, strpljivost kao pomoć u prizivanju nagrade, naređivanje dobra kao dobrobit za sve, dobročinstvo prema roditeljima zaštitom od Božije srdžbe, čuvanje rodbinskih veza produženjem života i umnožavanjem vas, odmazda zaštitom krv, ispunjenje nezra prizivanjem Božijeg oprosta, a pažljivo mjerenje i vaganje udaljavanjem štete, zabrana vina čišćenjem vas od prljavštine, izbjegavanje klevetanja zastiranjem od prokletstva, a napuštanje krađe uzrokom čednosti. Svevišnji Allah je zabranio širk kako bi se ljudi očistili za Njega kao svog Gospodara. Bojte se Allaha istinskom bojaznošću i drugačije ne umirite osim kao muslimani. (Ali Imran, 102) I pokoravajte se Allahu u onome što vam je na- redio i zabranio, jer doista: I Allaha se boje od Njegovih robova oni učeni. (Fatir, 28)

O, ljudi, znajte da sam ja Fatima, a moj otac je Muhammed. To stalno ponavljam, a što govorim ne govorim pogrešno i što činim ne činim suvišno. Došao vam je Poslanik, između vas je, i, što ćete na muke naići, teško mu je! On silno želi da se uputite, a prema vjernicima sažaljiv je i samilostan je. (Et-Tevbe, 128)

Pa ako tražite srodstvo Poslanikovo i poznajete ga, vidjet ćete da je on moj otac, a ne otac vaših žena, da je on brat mog amidžića, a ne brat vaših muškaraca, a koliko li je on dobar srodnik! Pa dostavio je poslanicu, odvraćajući opomenom, udalja- vajući od puta mnogobožaca, udarajući po njihovim plećima, držeći ih za vratove. Pozivao je na put svog Gopodara mudrošću i lijepim savjetovanjem (En-Nahl, 125), razbijajući kipove i ra- skidajući im tjemena, sve dok nije porazio te koji su se razbježali i sklonili noć od svog jutra. Tad se pojavila čista istina sa samog svoga vrela, progovorio je vođa vjere, umukle su vođe šejtana i propale pristalice licemjera. Razvezali su se čvorovi nevjerstva i razdora i rekoste riječi koje su svjedočile da je Bog jedan, u skupini bijelih lica i praznih trbuha.

I bili ste na rubu uvale vatre (Ali Imran, 103), razvodnjeno piće za onoga koji pije, prilika za pohlepnike, žeravica za one koji brzo pale vatru i pod nogama svakome. Pili ste mutnu vodu, jeli ste lišće, bili ste prezreni, prognani, bojali ste se da vas ne otmu ljudi (El-Enfal, 26) oko vas. Zatim vas je Svevišnji Allah izbavio posredstvom Muhammeda nakon dešavanja i dešavanja i nakon što je stavljen na kušnju neznanjem ljudi, vukovima Ara- pa, otpadnicima, sljedbenicima Knjige.

Kad god bi oni rasplamsali vatru rata koju je Svevišnji Allah ugasio (El-Maide, 64), ili se pojavio rog šejtana ili mnogobošci otvorili neki ponor, Božiji Poslanik bi ubacio svog brata (Alija) u njegovo grotlo. On ne bi odustajao sve dok ih ne bi svojim stopalima pregazio i svojom sabljom ugasio njihov plamen, iscrpljen u izvršenju zapovjedi Svete biti Božije, marljiv na Božijem putu, blizak Allahovom Poslaniku, poglavar Božijih prijatelja, odlučan, dobronamjeran, istrajan, uporan; u pogledu Allaha niči- ji prijekor ga nije mogao spriječiti.

A vi ste boravili u ugodnosti života, mirni, veseli, zaštićeni, gledajući koja nas sudbina čeka očekivali ste vijesti, povlačili se od suočavanja s neprijateljem, bježali od borbe. Kada je Sve- višnji Allah odabrao za svog Vjerovjesnika kuće vjerovjesnika i boravišta Svojih odabranika, pojavila se među vama mržnja licemjerstva, ostarila haljina vjere, pa progovorio šutljivi od zalutalih i istaknuo se neznatni od poniženih. Zanjištao je pažen i nehajan dromedar od lažljivaca. Koračao je po vašim dvorištima i šejtan je pokazao svoju glavu iz njegovog skrovišta pozivajući vas pa vas je vidio kako se odazivate njegovom pozivu i služite njegovoj obmani. Potom vas je pozvao u pokret pa vas je našao lahkim i potaknuo vas pa zatekao srditima. Zatim ste žigosali tuđe deve umjesto svojih pa ih, umjesto na svoje, odveli na tuđe pojilište. I sve se to desilo malo nakon što je Poslanik još bio prisutan, rane zbog njegovog preseljenja svježe i povreda još nije bila zacijelila! I dok Poslanik još ne bi ukopan, požuriste za vlast pod izgovora strah od smutnje. A eto, baš u smutnji propadoše! Džehennem će doista obuhvatiti sve nevjernike. (Et-Tevbe, 49)

Ma šta je s vama!? Gdje idete!? Pa Božija Knjiga je među vama, njene stvari očite, propisi blistavi, znamenitosti sjajne, zabrane vidljive i zapovijedi jasne, a vi ste je stavili iza leđa.

Želite li da se udaljite od nje ili po nečemu mimo nje presuđujete? Kako li je loša zamjena za nasilnike. (El-Kehf, 50) A onaj ko slijedi drugu vjeru osim islama od njega neće biti primljena! Na Onome Svijetu on će biti među gubitnicima. (Ali Imran, 85)

Potom ste se zadržali tek toliko da se smiri strahovitost gubitka Poslanika i omekša stega pa ste počeli kresati oganj, uzburkavati žeravicu, odazivati se pozivu zalutalog šejtana, gasiti svjetlost jasne vjere i zanemarivati sunnet odabranog Poslanika. Uzjahali ste magarca pored konja, u vezi s njegovom porodicom i djecom, i zaklanjati se i skrivati, a mi smo se strpili, iako smo bili kao ubodeni nožem ili kopljem u stomak.”

I vi sada tvrdite da mi nemamo pravo na naslijeđe Poslanika, s.a.v.a.? Zar se džahilijetskom običaju želite vratiti? Pa ko je taj ko je od Allaha sudac bolji narodu koji čvrsto vjeruje? (El-Maide, 50) Zar ne znate? Dakako, jasno vam je sve, kao što sunce danju sija, da sam ja njegova kćerka! O, muslimani, zar da budem obespravljena u svom naslijeđu? O, Ebu Kuhafin sine, je li to po Božijoj Knjizi da ti nasljeđuješ svog oca, a ja da ne nasljeđujem svog? Doista si učinio nešto nečuveno!

Jeste li svjesno i namjerno napustili Božiju Knjigu i bacili je za svoja leđa, kada govori: I Sulejman naslijedi Davuda (En- Neml, 16) i gdje pripovijeda o Jahjau ibn Zekerija, pa kaže: Pa podari mi Ti od Sebe nasljednika, da naslijedi mene i porodicu Jakuba (Merjem, 5 i 6), i još: A rođaci su, po Allahovoj Knjizi, preči jedni drugima (El-Enfal, 75) i dalje: Allah vam oporuku za djecu vašu naređuje. Mušku dio koliko dvjema ženskima! (En- Nisa, 11) i konačno: Kada nekome od vas smrt dođe, a on imetak ostavlja, vama se propisuje da taj na lijep način oporuči roditeljima i rodbini. To je obaveza bogobojaznih! (El-Bekare, 180)

Mislite li vi da ja nemam ugled i ne nasljeđujem svog oca i da nema srodstva među nama? Je li Svevišnji Allah vas počastio ijednim časnim ajetom, a da je iz njega izuzeo moga oca? Zar tvrdite da smo mi pripadnici dvije različite vjere pa da ne može- mo nasljeđivati jedno drugo? Zar ja i moj otac nismo sljedbenici iste vjere? Ili ste vi upućeniji od mog oca i mog amidžića u vezi s osobenostima i općenitosti značenja Kur’ana?

Pa (O, Ebu Kuhafin sine) drži ga (hilafet) kao ožigosanu osedlanu devu s kojom ćeš se susresti na dan svog proživljenja! Koliko li je divan Sudac Allah! Koliko li je divan predvodnik Muhammed! I koliko li je divno mjesto susreta Kijamet! Kad nastupi čas obračuna, gubitnici su lažljivci (El-Džasije, 27) i neće vam tada koristiti vaše kajanje: Svakom navještenju vri- jeme je dato, vi ćete to znati sigurno! (El-En’am, 67) Kome će kazna doći, koja će ga ruglu izvrgnuti, i koga će patnja stalna zadesiti!” (Ez-Zumer, 40)

Potom se hazreti Fatima okrenula ensarijama i rekla: “O, skupino junaka, pomagači ummeta i nosioci islama! Kakva je ovo slabost u vezi s mojim pravom i nebriga u vezi s nepravdom prema meni? Zar nije moj otac, Allahov Poslanik, imao običaj reći: ,Čovjek se čuva u njegovom potomstvu‘? Koliko li ste brzo uveli novotarije i koliko li ste žurno izmijenili propise, a vi imate mogućnost da uradite ono što ja nastojim i moć za ono što ja tražim i za šta se borim!

Kažete li da je Muhammed umro? Pa strašan je događaj čije su pukotine široke, naprsline prostrane i čiji su šavovi popucali. Potamnjela je zemlja zbog njegovog odsustva. Pomračeni su Sunce i Mjesec i zvijezde su se rasule zbog nesreće njegovog preseljenja. Sa njegovom smrću propale su želje, skrušene su postale planine, ukaljano je svetište i nestale su svetosti. Pa to je, tako mi Allaha, najveća katastrofa, najbolnija tragedija, i neće se više nikad kao takva katastrofa ponoviti, niti više ikad nesreća kao takva može doći.

Božija Knjiga vam je to je nagovještavala, orilo se razjašnjavanje pri učenju ajeta, a prije njega (Poslanika) se isto desilo sa Božijim vjerovjesnicima i poslanicima. To je (smrt) presuda neopoziva i odredba neodgodiva: Muhammed je samo poslanik, i prije njega dosta poslanika minu, pa ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se svojim pređašnjim stopama vratili? A ko se vra- ti stopama pređašnjim, Allahu taj nikakve štete neće učiniti, a Allah će zahvalne nagraditi! (Ali Imran, 144)

O, vi, sinovi Kajle, kako da se meni uzurpira naslijeđe mog oca, i vi to vidite, čujete, sastajete se a poziv se odnosi na vas i upućeni ste o stanju? Vi posjedujete brojnost, spremnost, sredstva, moć, imate oružje i štitove, i stiže vam poziv, ali se ne odazivate. Dolazi do vas vapaj za pomoć, ali ne odgovarate. A hvaljeni ste po borbenosti, poznati po dobroti i dobrohotnosti, izabrani i odabrani za nas, Ehli bejt. Borili ste se protiv Arapa, pretrpjeli ste muke, teškoće, suprotstavili ste se cijelim narodima i protiv hrabrih. Uvijek je kod nas i vas bilo tako – zapovijedali smo vam, a vi ste izvršavali naše zapovijedi, sve dok nismo pokrenuli mlin islama, dok nije protekla jomuža vremena, utišalo se frktanje mnogoboštva, smirila žestina laži, ugasila vatra ne- vjerstva, umukao poziv na nerede i dovršilo uređenje vjere. Pa kuda lutate nakon jasnoće i zašto tajite nakon objelodanjivanja? Povlačite se u sebe nakon odvažnosti i pridružujete nevjernicima nakon vjerovanja u jednoću Boga? Proklet narod koji svo- je zakletve krše (Et-Tevbe, 13) nakon učvršćivanja, i koji brigu brinu kako da Poslanika protjeraju i kako bi vas prvi napali? Zar se vi njih bojite? Pa Allah je preči da se bojite ako vjerujete! (Et-Tevbe, 13)

Znajte da doista vidim da ste se opustili u udobnosti, udaljili onoga koji je preći za upravljanje, osamili se s rahatlukom i izbavili od tjeskoba blagostanjem pa ste izbacili kroz usta ono što ste pojmili i povratili ono što ste opravdavali. Akoli nezahvalni budete vi, a i svi drugi na Zemlji, pa, zbilja je opet Allah neovisan od svih i hvaljen! (Ibrahim, 8)

Znajte, govorila sam ono što sam govorila, svjesna klonulosti koje vas je obuzelo i izdaje kojom su ispunjena vaša srca, iako je to prelijevanje duše, ispljuvavanje bijesa, iznemoglost pred žestinom nedaća, izražavanje teškoće u prsima i unaprijed davanje dokaza. Pa eto vam, natovarite devu hilafeta s ranom na leđima, izlizanih papaka, trajnim nedostatkom, označenu srdžbom Silnoga i sramom vječnosti, povezanu s Božijom rasplamsanom vatrom koja obuhvata srce (El-Humeze, 6 i 7), i pred očima Allaha to činite. A silnici će zbilja znati kakve će nevolje oni dopasti! (Eš- Šu’ara, 227) Ja sam kćerka onoga koji je poslan da vas opominje da vas spasi žestoke patnje (Sebe’, 46), pa činite što želite, a i mi činimo, i iščekujte šta će biti, jer i mi iščekujemo. (Hud, 122)”

Pa je neko rekao: “Čuo sam Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: ‘Mi, skupina vjerovjesnika, ne ostavljamo u naslijeđe ni dirhema niti dinara.’”

Hazreti Fatima, s.a., je na to uzvratila: “Subhanallah, nije Allahov Poslanik, s.a.v.a., odvraćao od Kur’ana, niti se suprotstavljao njegovim propisima, već je slijedio njegov trag i išao za njegovim znakovima. Okupljate li se to u iznevjeri tražeći dokaz u laži? Ovo što činite nakon njegove smrti slično je zlim djelima koja su mu učinjena za života. Evo vam Božija Knjiga, kao pra- vedan sudija i konačan govornik, koja govori: da mene naslijedi i naslijedi porodicu Jakuba (Merjem, 6) i I Sulejman naslijedi Davuda. (En-Neml, 16)

Svevišnji Allah je podjelom naslijeđa, određivanjem svačijeg prava i nasljedstva i odobravanjem udjela i muškarca i žene očito uklonio izgovore sljedbenika laži i odstranio pretpostavke i nejasnoće iz prošlih vremena. Nije tako, duše vam se na to po- lahkomiše, a meni samo lijepo strpljenje ostaje! Allah će meni pomoć podariti protiv svega što vi iznosite! (Jusuf, 18)

Ebu Bekr je onda predložio: “Neka narod bude izabran za suca između mene i tebe, jer oni su mi dali prisegu.”

Hazreti Fatima je nastavila: “O, ljudi, koji žurite ka govorkanju laži i žmirite nad počinjenim ružnim i štetnim djelima, A zašto ne razmisle o Kur’anu oni, ili su na srcima njihovim katanci. (Muhammed, 24) A nije tako! Sva ružna djela koja ste uradili prekrila su srca vaša, pa su obuzela vaš sluh i vid. Koliko li je loše ono što ste pretpostavili u vezi s Kur’anom i koliko li je ružno ono na što ste ukazali i koliko li je zlo ono što ste izdvojili iz njega!

I zasigurno, tako mi Allaha, težak će vam biti ovaj teret kojeg ćete nositi i kobne posljedice kada vam se odgrnu zastori i otkrije gubitak pa vam se od vašeg Gospodara pojavi ono što niste ni pretpostavljali. Tada će oni nevaljali biti gubitnici. (Gafir, 78)”

GOVOR HAZRETI FATIME U SKUPINI ŽENA MUHADŽIRA I ENSARIJA

Žene muhadžira i ensarija su posjetile hazreti Fatimu u teškim danima njene bolesti. Kada su je tokom posjete upitale: “Kćeri Božijeg Poslanika, kako ste osvanuli i kako se nosite s bolešću?”, ona im je, nakon hvaljenja Allaha i blagosiljanja svog oca, odgovorila:

“Osvanula sam, tako mi Allaha, osjećajući odvratnost prema vašem dunjaluku i prezirući vaše muškarce. Izbacila sam ih iz usta nakon što sam ih zubima probala, zamrzila ih nakon što sam ih ispitala. Pa neka je sram otupljenosti nakon oštrine, igranja s vjerom nakon ozbiljnog prihvatanja, protivničkih udaraca, bespomoćnosti u teškoćama, gluposti u razmišljanju i poskliznuća naklonosti. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. (El-Maide, 80)

Oko njihovih grla sam stavila omču prava Ehli bejta, natovarila ih njihovim teretom i sve napade usmjerila na njih pa neka sakati budu počinitelji nepravde (Hud, 44), prokleti i udaljeni od Božije milosti.

Teško njima, gdje su maknuli hilafet s nepomične planine poslanstva, s temelja vjerovjesništva i uputa, mjesta dolaska povjerljive duše koja zna istinu i o svijetu i o vjeri.

Znajte, doista, to je očiti gubitak! (Ez-Zumer, 15) Šta su mrzili kod Ebu-l-Hasana (Imama Alija)? Tako mi Allaha, mrzili su njegovu sablju, njegovu nebrigu za smrt, veliku žestinu, strogost u borbi i u vezi sa Svetom biti Božijom.

Tako mi Allaha, da su skrenuli s jasnog puta u Alijevoj vlasti, odustali od užeta vođstva koji mu je Poslanik, s.a.v.a., dao u ruke i udaljili se od prihvatanja očitog dokaza, on bi ih vratio sebi, potaknuo ih na povratak vjeri i vodio ih s lahkoćom koja ne bi nikome štetila, nikoga umorila, niti ikome dosadila i doveo bi ih na bistra, čista i obilna pojilišta čije su obale prepune, a dvije strane se ne zamućuju, pa ih vraćao site i napojene. Savjetovao bi ih i tajno i javno, ne bi se ukrasio nikakvom koristi od bogatstva, niti bi uzeo udio od ovog dunjaluka, osim koliko da se utoli žedan i nahrani gladan. Suzdržljiv bi se odvojio od pohlepnika, a iskren od lažljivaca... A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su za- radili. (El-A’raf, 96) ...i stigla ih je kazna za ono što su radili. A i one među ovima koji nepravdu čine – stići će kazna za ono što čine, oni neće umaći.” (Ez-Zumer, 51)

Dođite i poslušajte! Kako li je vijeme čudno! A ako se čudiš, pa – čudo su riječi njihove. (Er-Ra'd, 5) Da mi je znati u šta se pouzdaju, na koji oslonac oslanjaju, kojeg su se užeta uhvatili i na koje potomstvo su nasrnuli? O, loša li zaštitnika i zlog li druga! (El-Hadždž, 13), O, Kako je samo šejtan nevjernicima loša zamjena!” (El-Kehf, 50)

Zamijenili su, tako mi Allaha, glavu za rep i greben za za- dnjicu pa neka je na zemlji nos onih koji tvrde da čine dobro. (El-Kehf, 104) Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (El-Bekare, 12) Teško njima! Pa da li je onda dostojniji da se poštuje onaj koji na pravi put upućuje ili onaj koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? Šta vam je, kako rasuđujete?! (Junus, 35)

Tako mi života, doista, smutnja je oplođena, pa pričekajte malo dok se ne porodi, pa pomuzite pehar pun svježe krvi i smrtonosnog otrova. Tada će oni nevaljali biti gubitnici.” (Gafir, 78)

Znat će naraštaji koji dolaze posljedice onoga što su im prethodnici ostavili kao temelj. Ostavite vaš dunjaluk, umirite srca pred dolaskom smutnje i obradujte se sabljom oštrom, vlašću tiranina, nasilnika, sveobuhvatnim neredom i samovo- ljom tlačitelja koji će prihode vaše učiniti neznatnim i skup vaš uništiti! O, teško vama, i kuda biste, a, doista, mrači se pred očima vašima! Zar da vas prisilimo na pravom putu, a vi to ne želite!” (Hud, 28)