Kur'an s prevodom

Kur'an s prevodom6%

Kur'an s prevodom Grupa: Islam

Kur'an s prevodom
  • Započni
  • Nazad
  • 83 /
  • Naprijed
  • Kraj
  •  
  • Download HTML
  • Download Word
  • Download PDF
  • Posjete: 66731 / Download: 5873
Veličina Veličina Veličina
Kur'an s prevodom

Kur'an s prevodom

Bosnian

Korektura ove knjige je urađena u instituciji imam Hasan neka je mir na nj.


1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

Qaf (50) – Kaf

سورة ق

Mekka - 45 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

( بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ )

1. Kaf. Tako Mi Kur’ana slavnog,

ق وَالْقُرْآنِ الْمَجِيدِ

2. oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: “To je čudna stvar:

بَلْ عَجِبُوا أَن جَاءهُمْ مُنذِرٌ مِّنْهُمْ فَقَالَ الْكَافِرُونَ هَذَا شَيْءٌ عَجِيبٌ

3. zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Nezamisliv je to povratak!”

أَئِذَا مِتْنَا وَكُنَّا تُرَابًا ذَلِكَ رَجْعٌ بَعِيدٌ

4. Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u nas je Knjiga u kojoj se sve čuva.

قَدْ عَلِمْنَا مَا تَنقُصُ الْأَرْضُ مِنْهُمْ وَعِندَنَا كِتَابٌ حَفِيظٌ

5. Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i smeteni su.

بَلْ كَذَّبُوا بِالْحَقِّ لَمَّا جَاءهُمْ فَهُمْ فِي أَمْرٍ مَّرِيجٍ

6. A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? - kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!

أَفَلَمْ يَنظُرُوا إِلَى السَّمَاء فَوْقَهُمْ كَيْفَ بَنَيْنَاهَا وَزَيَّنَّاهَا وَمَا لَهَا مِن فُرُوجٍ

7. A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje,

وَالْأَرْضَ مَدَدْنَاهَا وَأَلْقَيْنَا فِيهَا رَوَاسِيَ وَأَنبَتْنَا فِيهَا مِن كُلِّ زَوْجٍ بَهِيجٍ

8. da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraća.

تَبْصِرَةً وَذِكْرَى لِكُلِّ عَبْدٍ مُّنِيبٍ

9. Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje

وَنَزَّلْنَا مِنَ السَّمَاء مَاء مُّبَارَكًا فَأَنبَتْنَا بِهِ جَنَّاتٍ وَحَبَّ الْحَصِيدِ

10. i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih,

وَالنَّخْلَ بَاسِقَاتٍ لَّهَا طَلْعٌ نَّضِيدٌ

11. kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje.

رِزْقًا لِّلْعِبَادِ وَأَحْيَيْنَا بِهِ بَلْدَةً مَّيْتًا كَذَلِكَ الْخُرُوجُ

12. Prije njih poricali su na rod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud

كَذَّبَتْ قَبْلَهُمْ قَوْمُ نُوحٍ وَأَصْحَابُ الرَّسِّ وَثَمُودُ

13. i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov,

وَعَادٌ وَفِرْعَوْنُ وَإِخْوَانُ لُوطٍ

14. i stanovnici Ejke i narod Tubba; svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili.

وَأَصْحَابُ الْأَيْكَةِ وَقَوْمُ تُبَّعٍ كُلٌّ كَذَّبَ الرُّسُلَ فَحَقَّ وَعِيدِ

15. Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.

أَفَعَيِينَا بِالْخَلْقِ الْأَوَّلِ بَلْ هُمْ فِي لَبْسٍ مِّنْ خَلْقٍ جَدِيدٍ

16. Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.

وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ وَنَعْلَمُ مَا تُوَسْوِسُ بِهِ نَفْسُهُ وَنَحْنُ أَقْرَبُ إِلَيْهِ مِنْ حَبْلِ الْوَرِيدِ

17. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane,

إِذْ يَتَلَقَّى الْمُتَلَقِّيَانِ عَنِ الْيَمِينِ وَعَنِ الشِّمَالِ قَعِيدٌ

18. on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.

مَا يَلْفِظُ مِن قَوْلٍ إِلَّا لَدَيْهِ رَقِيبٌ عَتِيدٌ

19. Smrtne muke će zbilja doći - to je nešto od čega ne možeš pobjeći

وَجَاءتْ سَكْرَةُ الْمَوْتِ بِالْحَقِّ ذَلِكَ مَا كُنتَ مِنْهُ تَحِيدُ

20. i u rog će se puhnuti - to je Dan kojim se prijeti –

وَنُفِخَ فِي الصُّورِ ذَلِكَ يَوْمُ الْوَعِيدِ

21. i svako će doći, a s njim i vodić i svjedok.

وَجَاءتْ كُلُّ نَفْسٍ مَّعَهَا سَائِقٌ وَشَهِيدٌ

22. “Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.”

لَقَدْ كُنتَ فِي غَفْلَةٍ مِّنْ هَذَا فَكَشَفْنَا عَنكَ غِطَاءكَ فَبَصَرُكَ الْيَوْمَ حَدِيدٌ

23. A drug njegov će reći: “Ovaj, pored mene, spreman je.”

وَقَالَ قَرِينُهُ هَذَا مَا لَدَيَّ عَتِيدٌ

24. “Baci u džehennem svakog nezahvalnika, i nadžiju,

أَلْقِيَا فِي جَهَنَّمَ كُلَّ كَفَّارٍ عَنِيدٍ

25. koji je branio da se čine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio,

مَّنَّاعٍ لِّلْخَيْرِ مُعْتَدٍ مُّرِيبٍ

26. koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao, - zato ga baci u patnju najtežu!”

الَّذِي جَعَلَ مَعَ اللَّهِ إِلَهًا آخَرَ فَأَلْقِيَاهُ فِي الْعَذَابِ الشَّدِيدِ

27. A drug njegov će reći: “Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio.”

قَالَ قَرِينُهُ رَبَّنَا مَا أَطْغَيْتُهُ وَلَكِن كَانَ فِي ضَلَالٍ بَعِيدٍ

28. “Ne prepirite se preda Mnom!” - reći će On - “još davno sam vam zaprijetio,

قَالَ لَا تَخْتَصِمُوا لَدَيَّ وَقَدْ قَدَّمْتُ إِلَيْكُم بِالْوَعِيدِ

29. Moja Riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima svojim nepravičan.”

مَا يُبَدَّلُ الْقَوْلُ لَدَيَّ وَمَا أَنَا بِظَلَّامٍ لِّلْعَبِيدِ

30. Na dan kada upitamo džehennem: “Jesi li se napunio?” - on će odgovoriti: “Ima li još?”

يَوْمَ نَقُولُ لِجَهَنَّمَ هَلِ امْتَلَأْتِ وَتَقُولُ هَلْ مِن مَّزِيدٍ

31. A džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko –

وَأُزْلِفَتِ الْجَنَّةُ لِلْمُتَّقِينَ غَيْرَ بَعِيدٍ

32. “Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i čuvao,

هَذَا مَا تُوعَدُونَ لِكُلِّ أَوَّابٍ حَفِيظٍ

33. koji se Milostivog bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.

مَنْ خَشِيَ الرَّحْمَن بِالْغَيْبِ وَجَاء بِقَلْبٍ مُّنِيبٍ

34. Uđite u nj, u miru, ovo je Dan vječni!”

ادْخُلُوهَا بِسَلَامٍ ذَلِكَ يَوْمُ الْخُلُودِ

35. U njemu će imati što god zažele - a od Nas i više.

لَهُم مَّا يَشَاؤُونَ فِيهَا وَلَدَيْنَا مَزِيدٌ

36. A koliko smo naroda prije ovih uništili, koji su moćniji od njih bili, pa su po svijetu utočište tražili, - od propasti spasa ima li?!

وَكَمْ أَهْلَكْنَا قَبْلَهُم مِّن قَرْنٍ هُمْ أَشَدُّ مِنْهُم بَطْشًا فَنَقَّبُوا فِي الْبِلَادِ هَلْ مِن مَّحِيصٍ

37. U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.

إِنَّ فِي ذَلِكَ لَذِكْرَى لِمَن كَانَ لَهُ قَلْبٌ أَوْ أَلْقَى السَّمْعَ وَهُوَ شَهِيدٌ

38. Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih - za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor.

وَلَقَدْ خَلَقْنَا السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَمَا بَيْنَهُمَا فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ وَمَا مَسَّنَا مِن لُّغُوبٍ

39. Zato strpljivo podnosi ono što oni govore i veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska,

فَاصْبِرْ عَلَى مَا يَقُولُونَ وَسَبِّحْ بِحَمْدِ رَبِّكَ قَبْلَ طُلُوعِ الشَّمْسِ وَقَبْلَ الْغُرُوبِ

40. i veličaj Ga noću i poslije obavljanja molitvi.

وَمِنَ اللَّيْلِ فَسَبِّحْهُ وَأَدْبَارَ السُّجُودِ

41. I osluškuj! Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu,

وَاسْتَمِعْ يَوْمَ يُنَادِ الْمُنَادِ مِن مَّكَانٍ قَرِيبٍ

42. Dan kada će oni čuti istinit glas - to će biti Dan oživljanja.

يَوْمَ يَسْمَعُونَ الصَّيْحَةَ بِالْحَقِّ ذَلِكَ يَوْمُ الْخُرُوجِ

43. Mi, zaista, dajemo život i dajemo smrt, i sve će se Nama vratiti!

إِنَّا نَحْنُ نُحْيِي وَنُمِيتُ وَإِلَيْنَا الْمَصِيرُ

44. A na Dan kada će nad njima zemlja popucati oni će žurno izići; biće to oživljenje, za Nas lahko.

يَوْمَ تَشَقَّقُ الْأَرْضُ عَنْهُمْ سِرَاعًا ذَلِكَ حَشْرٌ عَلَيْنَا يَسِيرٌ

45. Mi dobro znamo što oni govore; ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kur’anom onoga koji se prijetnje Moje boji!

نَحْنُ أَعْلَمُ بِمَا يَقُولُونَ وَمَا أَنتَ عَلَيْهِم بِجَبَّارٍ فَذَكِّرْ بِالْقُرْآنِ مَن يَخَافُ وَعِيدِ

Ad–Dariyat (51) – Oni koji pušu

سورة الذاريات

Mekka - 60 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

( بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ )

1. Tako Mi onih koji pušu snažno,

وَالذَّارِيَاتِ ذَرْوًا

2. i onih koji teret nose,

فَالْحَامِلَاتِ وِقْرًا

3. i onih koji plove lahko,

فَالْجَارِيَاتِ يُسْرًا

4. i onih koji naredbe sprovode, -

فَالْمُقَسِّمَاتِ أَمْرًا

5. istina je, zaista, ono čime vam se prijeti,

إِنَّمَا تُوعَدُونَ لَصَادِقٌ

6. nagrada i kazna sigurno će biti!

وَإِنَّ الدِّينَ لَوَاقِعٌ

7. Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,

وَالسَّمَاء ذَاتِ الْحُبُكِ

8. vi govorite nejednako,

إِنَّكُمْ لَفِي قَوْلٍ مُّخْتَلِفٍ

9. od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti.

يُؤْفَكُ عَنْهُ مَنْ أُفِكَ

10. Neka prokleti budu lažljivci

قُتِلَ الْخَرَّاصُونَ

11. koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!

الَّذِينَ هُمْ فِي غَمْرَةٍ سَاهُونَ

12. Oni pitaju: “Kada će Dan sudnji?”

يَسْأَلُونَ أَيَّانَ يَوْمُ الدِّينِ

13. Onoga Dana kada se u vatri budu pržili!

يَوْمَ هُمْ عَلَى النَّارِ يُفْتَنُونَ

14. “Iskusite kaznu svoju - to je ono što ste požurivali!”

ذُوقُوا فِتْنَتَكُمْ هَذَا الَّذِي كُنتُم بِهِ تَسْتَعْجِلُونَ

15. Oni koji su se Allaha bojali - u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti,

إِنَّ الْمُتَّقِينَ فِي جَنَّاتٍ وَعُيُونٍ

16. primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili,

آخِذِينَ مَا آتَاهُمْ رَبُّهُمْ إِنَّهُمْ كَانُوا قَبْلَ ذَلِكَ مُحْسِنِينَ

17. noću su malo spavali

كَانُوا قَلِيلًا مِّنَ اللَّيْلِ مَا يَهْجَعُونَ

18. i u praskazorje oprost od grijeha molili,

وَبِالْأَسْحَارِ هُمْ يَسْتَغْفِرُونَ

19. a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.

وَفِي أَمْوَالِهِمْ حَقٌّ لِّلسَّائِلِ وَالْمَحْرُومِ

20. Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,

وَفِي الْأَرْضِ آيَاتٌ لِّلْمُوقِنِينَ

21. a i u vama samima - zar ne vidite?

وَفِي أَنفُسِكُمْ أَفَلَا تُبْصِرُونَ

22. a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.

وَفِي السَّمَاء رِزْقُكُمْ وَمَا تُوعَدُونَ

23. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!

فَوَرَبِّ السَّمَاء وَالْأَرْضِ إِنَّهُ لَحَقٌّ مِّثْلَ مَا أَنَّكُمْ تَنطِقُونَ

24. Da li je doprla do tebe vijest o uvaženih gostima Ibrahimovim

هَلْ أَتَاكَ حَدِيثُ ضَيْفِ إِبْرَاهِيمَ الْمُكْرَمِينَ

25. kada mu oni uđoše i rekoše: “Mir vama!”, i on reče: “Mir vama, ljudi neznani!”

إِذْ دَخَلُوا عَلَيْهِ فَقَالُوا سَلَامًا قَالَ سَلَامٌ قَوْمٌ مُّنكَرُونَ

26. I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,

فَرَاغَ إِلَى أَهْلِهِ فَجَاء بِعِجْلٍ سَمِينٍ

27. i primače im ga: “Zar nećete da jedete?” - upita,

فَقَرَّبَهُ إِلَيْهِمْ قَالَ أَلَا تَأْكُلُونَ

28. osjetivši od njih u duši zebnju. “Ne boj se!” - rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.

فَأَوْجَسَ مِنْهُمْ خِيفَةً قَالُوا لَا تَخَفْ وَبَشَّرُوهُ بِغُلَامٍ عَلِيمٍ

29. I pojavi se se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: “Zar ja, stara, nerotkinja?!”

فَأَقْبَلَتِ امْرَأَتُهُ فِي صَرَّةٍ فَصَكَّتْ وَجْهَهَا وَقَالَتْ عَجُوزٌ عَقِيمٌ

30. “Tako je odredio Gospodar tvoj” - rekoše oni -, “On je Mudar i Sveznajući.”

قَالُوا كَذَلِكَ قَالَ رَبُّكِ إِنَّهُ هُوَ الْحَكِيمُ الْعَلِيمُ

31. “A šta vi hoćete, o izaslanici?” - upita Ibrahim.

قَالَ فَمَا خَطْبُكُمْ أَيُّهَا الْمُرْسَلُونَ

32. “Poslani smo narodu grešnom” - rekoše –

قَالُوا إِنَّا أُرْسِلْنَا إِلَى قَوْمٍ مُّجْرِمِينَ

33. “da sručimo na njih grumenje od ilovače,

لِنُرْسِلَ عَلَيْهِمْ حِجَارَةً مِّن طِينٍ

34. svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su razvratu svaku mjeru prešli.”

مُسَوَّمَةً عِندَ رَبِّكَ لِلْمُسْرِفِينَ

35. I Mi iz njega vjernike izvedosmo –

فَأَخْرَجْنَا مَن كَانَ فِيهَا مِنَ الْمُؤْمِنِينَ

36. a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo –

فَمَا وَجَدْنَا فِيهَا غَيْرَ بَيْتٍ مِّنَ الْمُسْلِمِينَ

37. i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržive znak ostavismo.

وَتَرَكْنَا فِيهَا آيَةً لِّلَّذِينَ يَخَافُونَ الْعَذَابَ الْأَلِيمَ

38. I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,

وَفِي مُوسَى إِذْ أَرْسَلْنَاهُ إِلَى فِرْعَوْنَ بِسُلْطَانٍ مُّبِينٍ

39. a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: “Čarobnjak je ili lud!”

فَتَوَلَّى بِرُكْنِهِ وَقَالَ سَاحِرٌ أَوْ مَجْنُونٌ

40. I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.

فَأَخَذْنَاهُ وَجُنُودَهُ فَنَبَذْنَاهُمْ فِي الْيَمِّ وَهُوَ مُلِيمٌ

41. I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra, -

وَفِي عَادٍ إِذْ أَرْسَلْنَا عَلَيْهِمُ الرِّيحَ الْعَقِيمَ

42. pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.

مَا تَذَرُ مِن شَيْءٍ أَتَتْ عَلَيْهِ إِلَّا جَعَلَتْهُ كَالرَّمِيمِ

43. I o Semudu, kad mu bi rečeno: “Uživajte još izvjesno vrijeme!”

وَفِي ثَمُودَ إِذْ قِيلَ لَهُمْ تَمَتَّعُوا حَتَّى حِينٍ

44. I oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,

فَعَتَوْا عَنْ أَمْرِ رَبِّهِمْ فَأَخَذَتْهُمُ الصَّاعِقَةُ وَهُمْ يَنظُرُونَ

45. i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti.

فَمَا اسْتَطَاعُوا مِن قِيَامٍ وَمَا كَانُوا مُنتَصِرِينَ

46. I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bijaše narod neposlušni!

وَقَوْمَ نُوحٍ مِّن قَبْلُ إِنَّهُمْ كَانُوا قَوْمًا فَاسِقِينَ

47. Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,

وَالسَّمَاء بَنَيْنَاهَا بِأَيْدٍ وَإِنَّا لَمُوسِعُونَ

48. i Zemlju smo prostrli - tako je divan Onaj koji je prostro! –

وَالْأَرْضَ فَرَشْنَاهَا فَنِعْمَ الْمَاهِدُونَ

49. i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!

وَمِن كُلِّ شَيْءٍ خَلَقْنَا زَوْجَيْنِ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ

50. “Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;

فَفِرُّوا إِلَى اللَّهِ إِنِّي لَكُم مِّنْهُ نَذِيرٌ مُّبِينٌ

51. ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas javno opomenem!”

وَلَا تَجْعَلُوا مَعَ اللَّهِ إِلَهًا آخَرَ إِنِّي لَكُم مِّنْهُ نَذِيرٌ مُّبِينٌ

52. I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslaik, a da nisu rekli: “Čarobnjak je!”, ili: “Lud je!”

كَذَلِكَ مَا أَتَى الَّذِينَ مِن قَبْلِهِم مِّن رَّسُولٍ إِلَّا قَالُوا سَاحِرٌ أَوْ مَجْنُونٌ

53. zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili,

أَتَوَاصَوْا بِهِ بَلْ هُمْ قَوْمٌ طَاغُونَ

54. zato ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti,

فَتَوَلَّ عَنْهُمْ فَمَا أَنتَ بِمَلُومٍ

55. i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.

وَذَكِّرْ فَإِنَّ الذِّكْرَى تَنفَعُ الْمُؤْمِنِينَ

56. Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,

وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ

57. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane,

مَا أُرِيدُ مِنْهُم مِّن رِّزْقٍ وَمَا أُرِيدُ أَن يُطْعِمُونِ

58. opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!

إِنَّ اللَّهَ هُوَ الرَّزَّاقُ ذُو الْقُوَّةِ الْمَتِينُ

59. A nevjernike će stiće kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju,

فَإِنَّ لِلَّذِينَ ظَلَمُوا ذَنُوبًا مِّثْلَ ذَنُوبِ أَصْحَابِهِمْ فَلَا يَسْتَعْجِلُونِ

60. jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!

فَوَيْلٌ لِّلَّذِينَ كَفَرُوا مِن يَوْمِهِمُ الَّذِي يُوعَدُونَ

At–Tur (52) – Gora

سورة الطور

Mekka - 49 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

( بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ )

1. Tako Mi Gore,

وَالطُّورِ

2. i Knjige u retke napisane,

وَكِتَابٍ مَّسْطُورٍ

3. na koži razvijenoj,

فِي رَقٍّ مَّنشُورٍ

4. i Hrama poklonika punog,

وَالْبَيْتِ الْمَعْمُورِ

5. i svoda uzdignutog,

وَالسَّقْفِ الْمَرْفُوعِ

6. i mora napunjenog, -

وَالْبَحْرِ الْمَسْجُورِ

7. kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi,

إِنَّ عَذَابَ رَبِّكَ لَوَاقِعٌ

8. nitko je neće moći otkloniti

مَا لَهُ مِن دَافِعٍ

9. na Dan kada se nebo silno uzburka,

يَوْمَ تَمُورُ السَّمَاء مَوْرًا

10. a planine s mjesta pomaknu!

وَتَسِيرُ الْجِبَالُ سَيْرًا

11. Teško na taj Dan onima koji su poricali,

فَوَيْلٌ يَوْمَئِذٍ لِلْمُكَذِّبِينَ

12. koji su se, ogrezli u laž, zabavljali!

الَّذِينَ هُمْ فِي خَوْضٍ يَلْعَبُونَ

13. na Dan kada će grubo u vatru džehennemsku biti gurnuti:

يَوْمَ يُدَعُّونَ إِلَى نَارِ جَهَنَّمَ دَعًّا

14. “Ovo je vatra koju ste poricali.

هَذِهِ النَّارُ الَّتِي كُنتُم بِهَا تُكَذِّبُونَ

15. pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite?

أَفَسِحْرٌ هَذَا أَمْ أَنتُمْ لَا تُبْصِرُونَ

16. Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli, - to vam je kazna za ono što ste radili.”

اصْلَوْهَا فَاصْبِرُوا أَوْ لَا تَصْبِرُوا سَوَاء عَلَيْكُمْ إِنَّمَا تُجْزَوْنَ مَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

17. A čestiti će biti u džennetskim baščama i blaženstvu

إِنَّ الْمُتَّقِينَ فِي جَنَّاتٍ وَنَعِيمٍ

18. i u onom što im je Gospodar njihov dao će uživati - njh će Gospodar njihov patnje u ognju sačuvati

فَاكِهِينَ بِمَا آتَاهُمْ رَبُّهُمْ وَوَقَاهُمْ رَبُّهُمْ عَذَابَ الْجَحِيمِ

19. “Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili!”

كُلُوا وَاشْرَبُوا هَنِيئًا بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

20. Biće naslonjeni na divanima poređanim, a vjenčaćemo im hurije džennetske.

مُتَّكِئِينَ عَلَى سُرُرٍ مَّصْفُوفَةٍ وَزَوَّجْنَاهُم بِحُورٍ عِينٍ

21. Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti - svaki čovjek je odgovoran za ono što sam čini –

وَالَّذِينَ آمَنُوا وَاتَّبَعَتْهُمْ ذُرِّيَّتُهُم بِإِيمَانٍ أَلْحَقْنَا بِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ وَمَا أَلَتْنَاهُم مِّنْ عَمَلِهِم مِّن شَيْءٍ كُلُّ امْرِئٍ بِمَا كَسَبَ رَهِينٌ

22. i još ćemo ih darovati voćem i mesom kakvo budu željeli

وَأَمْدَدْنَاهُم بِفَاكِهَةٍ وَلَحْمٍ مِّمَّا يَشْتَهُونَ

23. jedni drugima će, u njemu, pune čaše dodavati - zbog njih neće biti praznih besjeda i pobuda na grijeh -,

يَتَنَازَعُونَ فِيهَا كَأْسًا لَّا لَغْوٌ فِيهَا وَلَا تَأْثِيمٌ

24. a služiće ih posluga njihova nalik na biser skriveni,

وَيَطُوفُ عَلَيْهِمْ غِلْمَانٌ لَّهُمْ كَأَنَّهُمْ لُؤْلُؤٌ مَّكْنُونٌ

25. i obraćaće se jedni drugima i jedni druge će pitati:

وَأَقْبَلَ بَعْضُهُمْ عَلَى بَعْضٍ يَتَسَاءلُونَ

26. “Prije smo među svojma strahovali”, - govoriće –

قَالُوا إِنَّا كُنَّا قَبْلُ فِي أَهْلِنَا مُشْفِقِينَ

27. “pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao;

فَمَنَّ اللَّهُ عَلَيْنَا وَوَقَانَا عَذَابَ السَّمُومِ

28. mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, dobročinitelj i milostiv.”

إِنَّا كُنَّا مِن قَبْلُ نَدْعُوهُ إِنَّهُ هُوَ الْبَرُّ الرَّحِيمُ

29. Zato ti opominji, jer ti, milošću Gospodara svoga, nisi ni prorok ni lud.

فَذَكِّرْ فَمَا أَنتَ بِنِعْمَتِ رَبِّكَ بِكَاهِنٍ وَلَا مَجْنُونٍ

30. Zar oni da govore: “On je pjesnik, sačekaćemo da vidimo šta će mu suđeno biti.”

أَمْ يَقُولُونَ شَاعِرٌ نَّتَرَبَّصُ بِهِ رَيْبَ الْمَنُونِ

31. “Pa čekajte” - reci ti - “i ja ću zajedno sa vama čekati!”

قُلْ تَرَبَّصُوا فَإِنِّي مَعَكُم مِّنَ الْمُتَرَبِّصِينَ

32. da li im to dlazi od pameti njihove ili su oni inadžije tvrdoglave?

أَمْ تَأْمُرُهُمْ أَحْلَامُهُم بِهَذَا أَمْ هُمْ قَوْمٌ طَاغُونَ

33. Zar oni da govore: “Izmišlja ga!” - Ne, nego oni neće da vjeruju;

أَمْ يَقُولُونَ تَقَوَّلَهُ بَل لَّا يُؤْمِنُونَ

34. zato neka oni sastave govor sličan Kur’anu, ako istinu govore!

فَلْيَأْتُوا بِحَدِيثٍ مِّثْلِهِ إِن كَانُوا صَادِقِينَ

35. Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!

أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ

36. Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju.

أَمْ خَلَقُوا السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ بَل لَّا يُوقِنُونَ

37. Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?!

أَمْ عِندَهُمْ خَزَائِنُ رَبِّكَ أَمْ هُمُ الْمُصَيْطِرُونَ

38. Zar oni imaju ljestve, pa na njima prisluškuju? Neka onaj među njima koji tvrdi da je nešto čuo donese potvrdu očitu.

أَمْ لَهُمْ سُلَّمٌ يَسْتَمِعُونَ فِيهِ فَلْيَأْتِ مُسْتَمِعُهُم بِسُلْطَانٍ مُّبِينٍ

39. Zar da su za Njega - kćeri, a za vas da su - sinovi?!

أَمْ لَهُ الْبَنَاتُ وَلَكُمُ الْبَنُونَ

40. Zar ti tražiš od njih nagradu, pa su nametom opterećeni.

أَمْ تَسْأَلُهُمْ أَجْرًا فَهُم مِّن مَّغْرَمٍ مُّثْقَلُونَ

41. Zar je u njih iskonska knjiga, pa oni prepisuju?!

أَمْ عِندَهُمُ الْغَيْبُ فَهُمْ يَكْتُبُونَ

42. Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku će se uhvatiti baš oni koji ne vjeruju!

أَمْ يُرِيدُونَ كَيْدًا فَالَّذِينَ كَفَرُوا هُمُ الْمَكِيدُونَ

43. Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju?! Hvaljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju!

أَمْ لَهُمْ إِلَهٌ غَيْرُ اللَّهِ سُبْحَانَ اللَّهِ عَمَّا يُشْرِكُونَ

44. I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: “Oblaci nagomilani!”

وَإِن يَرَوْا كِسْفًا مِّنَ السَّمَاء سَاقِطًا يَقُولُوا سَحَابٌ مَّرْكُومٌ

45. Zato ih pusti dok se ne suoče sa Danom u kome će pomrijeti,

فَذَرْهُمْ حَتَّى يُلَاقُوا يَوْمَهُمُ الَّذِي فِيهِ يُصْعَقُونَ

46. Danom kada im lukavstva njihova nimalo neće koristiti i kada im niko neće pomoći.

يَوْمَ لَا يُغْنِي عَنْهُمْ كَيْدُهُمْ شَيْئًا وَلَا هُمْ يُنصَرُونَ

47. A za sve nasilnike i druga će kazna prije one biti, ali većina njih ne zna.

وَإِنَّ لِلَّذِينَ ظَلَمُوا عَذَابًا دُونَ ذَلِكَ وَلَكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لَا يَعْلَمُونَ

48. A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ,

وَاصْبِرْ لِحُكْمِ رَبِّكَ فَإِنَّكَ بِأَعْيُنِنَا وَسَبِّحْ بِحَمْدِ رَبِّكَ حِينَ تَقُومُ

49. i noću Ga veličaj i kad se zvijezde gube.

وَمِنَ اللَّيْلِ فَسَبِّحْهُ وَإِدْبَارَ النُّجُومِ

An–Nagm (53) – Zvijezda

سورة النجم

Mekka - 62 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

( بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ )

1. Tako mi zvijezde kad zalazi,

وَالنَّجْمِ إِذَا هَوَى

2. vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao!

مَا ضَلَّ صَاحِبُكُمْ وَمَا غَوَى

3. On ne govori po hiru svome –

وَمَا يَنطِقُ عَنِ الْهَوَى

4. to je samo Objava koja mu se obznanjuje,

إِنْ هُوَ إِلَّا وَحْيٌ يُوحَى

5. uči a jedan ogromne snage,

عَلَّمَهُ شَدِيدُ الْقُوَى

6. razoriti, koji se pojavio u liku svome

ذُو مِرَّةٍ فَاسْتَوَى

7. na obzorju najvišem,

وَهُوَ بِالْأُفُقِ الْأَعْلَى

8. zatim se približio, pa nadnio –

ثُمَّ دَنَا فَتَدَلَّى

9. blizu koliko dva luka ili bliže –

فَكَانَ قَابَ قَوْسَيْنِ أَوْ أَدْنَى

10. i objavio robu Njegovu ono što je objavio,

فَأَوْحَى إِلَى عَبْدِهِ مَا أَوْحَى

11. srce nije poreklo ono što je vidio,

مَا كَذَبَ الْفُؤَادُ مَا رَأَى

12. pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?

أَفَتُمَارُونَهُ عَلَى مَا يَرَى

13. On ga je i drugi put vidio,

وَلَقَدْ رَآهُ نَزْلَةً أُخْرَى

14. kod Sidretu-l muntehaa

عِندَ سِدْرَةِ الْمُنْتَهَى

15. kod kojeg je džennetsko prebivalište,

عِندَهَا جَنَّةُ الْمَأْوَى

16. kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo –

إِذْ يَغْشَى السِّدْرَةَ مَا يَغْشَى

17. pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio,

مَا زَاغَ الْبَصَرُ وَمَا طَغَى

18. vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.

لَقَدْ رَأَى مِنْ آيَاتِ رَبِّهِ الْكُبْرَى

19. Šta kažete o Latu i Uzzau

أَفَرَأَيْتُمُ اللَّاتَ وَالْعُزَّى

20. i Menatu, trećoj najmanje cijenjenoj? –

وَمَنَاةَ الثَّالِثَةَ الْأُخْرَى

21. Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri?!

أَلَكُمُ الذَّكَرُ وَلَهُ الْأُنثَى

22. To bi tada bila podjela nepravedna. –

تِلْكَ إِذًا قِسْمَةٌ ضِيزَى

23. To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za predpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa.

إِنْ هِيَ إِلَّا أَسْمَاء سَمَّيْتُمُوهَا أَنتُمْ وَآبَاؤُكُم مَّا أَنزَلَ اللَّهُ بِهَا مِن سُلْطَانٍ إِن يَتَّبِعُونَ إِلَّا الظَّنَّ وَمَا تَهْوَى الْأَنفُسُ وَلَقَدْ جَاءهُم مِّن رَّبِّهِمُ الْهُدَى

24. Ne može čovjek da ostvari sve što poželi,

أَمْ لِلْإِنسَانِ مَا تَمَنَّى

25. Allahu pripada i ovaj i onaj svijet!

فَلِلَّهِ الْآخِرَةُ وَالْأُولَى

26. A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.

وَكَم مِّن مَّلَكٍ فِي السَّمَاوَاتِ لَا تُغْنِي شَفَاعَتُهُمْ شَيْئًا إِلَّا مِن بَعْدِ أَن يَأْذَنَ اللَّهُ لِمَن يَشَاء وَيَرْضَى

27. Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima ženskim,

إِنَّ الَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِالْآخِرَةِ لَيُسَمُّونَ الْمَلَائِكَةَ تَسْمِيَةَ الْأُنثَى

28. a o tome ništa ne znaju, slijede samo predpostavke, a predpostavka istini baš nimalo ne koristi.

وَمَا لَهُم بِهِ مِنْ عِلْمٍ إِن يَتَّبِعُونَ إِلَّا الظَّنَّ وَإِنَّ الظَّنَّ لَا يُغْنِي مِنَ الْحَقِّ شَيْئًا

29. Zato se ti okani onoga koji Kur’an izbjegava i koji samo život na ovom svijetu želi, -

فَأَعْرِضْ عَن مَّن تَوَلَّى عَن ذِكْرِنَا وَلَمْ يُرِدْ إِلَّا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا

30. to je vrhunac njihova znanja -, Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu.

ذَلِكَ مَبْلَغُهُم مِّنَ الْعِلْمِ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعْلَمُ بِمَن ضَلَّ عَن سَبِيلِهِ وَهُوَ أَعْلَمُ بِمَنِ اهْتَدَى

31. Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji - da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro,

وَلِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ لِيَجْزِيَ الَّذِينَ أَسَاؤُوا بِمَا عَمِلُوا وَيَجْزِيَ الَّذِينَ أَحْسَنُوا بِالْحُسْنَى

32. one koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a one bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta, - On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgrešnošću svojom - On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.

الَّذِينَ يَجْتَنِبُونَ كَبَائِرَ الْإِثْمِ وَالْفَوَاحِشَ إِلَّا اللَّمَمَ إِنَّ رَبَّكَ وَاسِعُ الْمَغْفِرَةِ هُوَ أَعْلَمُ بِكُمْ إِذْ أَنشَأَكُم مِّنَ الْأَرْضِ وَإِذْ أَنتُمْ أَجِنَّةٌ فِي بُطُونِ أُمَّهَاتِكُمْ فَلَا تُزَكُّوا أَنفُسَكُمْ هُوَ أَعْلَمُ بِمَنِ اتَّقَى

33. Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava

أَفَرَأَيْتَ الَّذِي تَوَلَّى

34. i malo udjeljuje, i posve prestane udjeljivati,

وَأَعْطَى قَلِيلًا وَأَكْدَى

35. zna li on ono što je skriveno, pa vidi?

أَعِندَهُ عِلْمُ الْغَيْبِ فَهُوَ يَرَى

36. Zar on nije obaviješten o onome šta se nalazi u listovima Musaovim

أَمْ لَمْ يُنَبَّأْ بِمَا فِي صُحُفِ مُوسَى

37. i Ibrahimovim: - koji je obaveze potpuno ispunjavao –

وَإِبْرَاهِيمَ الَّذِي وَفَّى

38. da nijedan grešnik tuđe grijehe neće nositi,

أَلَّا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى

39. i da je čovjekovo samo ono što sam uradi,

وَأَن لَّيْسَ لِلْإِنسَانِ إِلَّا مَا سَعَى

40. i da će se trud njegov sigurno iskazati,

وَأَنَّ سَعْيَهُ سَوْفَ يُرَى

41. i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti,

ثُمَّ يُجْزَاهُ الْجَزَاء الْأَوْفَى

42. i da će se Gospodaru tvome ponovo vratiti,

وَأَنَّ إِلَى رَبِّكَ الْمُنتَهَى

43. i da On na smijeh i na plač navodi,

وَأَنَّهُ هُوَ أَضْحَكَ وَأَبْكَى

44. i da On usmrćuje i oživljava

وَأَنَّهُ هُوَ أَمَاتَ وَأَحْيَا

45. i da On par, muško i žensko, stvara

وَأَنَّهُ خَلَقَ الزَّوْجَيْنِ الذَّكَرَ وَالْأُنثَى

46. od kapi sjemena kad se izbaci;

مِن نُّطْفَةٍ إِذَا تُمْنَى

47. i da će ih On ponovo oživjeti,

وَأَنَّ عَلَيْهِ النَّشْأَةَ الْأُخْرَى

48. i da On daje bogatstvo i moć da stiču,

وَأَنَّهُ هُوَ أَغْنَى وَأَقْنَى

49. i da je On Sirijusa Gospodar,

وَأَنَّهُ هُوَ رَبُّ الشِّعْرَى

50. i da je On drevni narod Ad uništio,

وَأَنَّهُ أَهْلَكَ عَادًا الْأُولَى

51. i Semud, i da nikog nije poštedio,

وَثَمُودَ فَمَا أَبْقَى

52. i još prije Nuhov narod, koji je najokrutniji i najobjesniji bio;

وَقَوْمَ نُوحٍ مِّن قَبْلُ إِنَّهُمْ كَانُوا هُمْ أَظْلَمَ وَأَطْغَى

53. i prevrnuta naselja On je prevrnuo,

وَالْمُؤْتَفِكَةَ أَهْوَى

54. i snašlo ih je ono što ih je snašlo

فَغَشَّاهَا مَا غَشَّى

55. pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti još sumnjaš?

فَبِأَيِّ آلَاء رَبِّكَ تَتَمَارَى

56. Ovaj Kur’an je opomena kao i prijašnje opomene:

هَذَا نَذِيرٌ مِّنَ النُّذُرِ الْأُولَى

57. Smak svijeta se približava,

أَزِفَتْ الْآزِفَةُ

58. Allah će ga jedini otkriti!

لَيْسَ لَهَا مِن دُونِ اللَّهِ كَاشِفَةٌ

59. Pa zar se ovom govoru iščuđavate –

أَفَمِنْ هَذَا الْحَدِيثِ تَعْجَبُونَ

60. i smijete se, a ne plačete –

وَتَضْحَكُونَ وَلَا تَبْكُونَ

61. gordo dignutih glava?

وَأَنتُمْ سَامِدُونَ

62. Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se!

فَاسْجُدُوا لِلَّهِ وَاعْبُدُوا

Stavovi i dostignuća imama Husejna

Stav imama Husejna o davanju prisege Jezidu

Šejtanski plan

Kada se podigao bajrak islama lepršajući na području Mekke i obznanjujući svoju pobjedu, Ebu Sufjan i Muavija su ušli u islam, ali vatra mržnje razgorjela se u njihovim srcima, a težnja za osvetom Poslaniku, s.a.v.a., i njegovoj porodici, a.s., sakrila u njihovim grudima pa su se po Poslanikovoj samilosti od nevjernika pretvorili u predate oslobođene robove i nije dugo prošlo, a Osman je preuzeo vlast pa je procurilo ono što je bilo skriveno u njihovim srcima i pojavilo se na ustima Ebu Sufjana koji se obratio Osmanu: „Nakon Tejma i Adija došla je do vas, pa se dodajite međusobno, jer je, doista, to vlast i ne bih znao šta je: Džennet ili Džehennem.“

Ebu Sufjan i drugi put se bratio sinovima umejje: „O, sinovi umejje, zgrabite je poput lopte. Tako mi onog čime se kune Ebu Sufjan, oduvijek joj se nadao za vas i neka ostane u naslijeđu vašoj djeci.“

I kada se Muavija kroz prozor Sakife podigao iznad prestolja vlasti, ugledali su se ishodi zastranjenosti i postale su jasne njene opasnosti jer je on vidio da su Ebu Bekr, Omer i Osman prije njega vladali, ali okolnosti im nisu dozvoljavale da vraćaju ponovo konstrukcije džahilijeta, i da glas istine i dalje svaki dan razglašava jednoću Boga i poslanstva Muhammeda ibn Abdullaha.

Političku zastranjenost, koju je prouzrokovala Sakifa i na čijoj osnovi su se odgojile skupine ummeta, Muavija je iskoristio na najbolji način pa je dokazivao da je Ebu Bekr uzeo prisegu bez nebeske naredbe ili zapovjedi od Allahovog Poslanika, s.a.v.a., i da se suprotstavio siri Allahovog Poslanika kada je odredio Omera kao halifu poslije sebe te da je Omer činio ono što nije činio njegov prethodnik i time se suprotstavio Allahu, Poslaniku i Ebu Bekru. Po ovoj logici, islamski ummet i sudbina islamske poslanice postale su igrarije u rukama Muavije koji je upravljao kako je želio, pa je tako odlučio i da uzme prisegu za Jezidov hilafet poslije sebe.

Politička scena se ispraznila u korist emevijske grupe nakon smutnji i problema koje je Muavija rasplamsao koristeći neznanje nekih slojeva ummeta i upotrebljavajući sve snage koje su stale protiv imama Alija u svoju korist u suočavanju s linijom istine pod vođstvom imama Hasana. Prisvojio je vlast nakon ubijanja imama Hasana, a.s., i omalovažavanja vrijednosti i učenja islama. On je bio vješt u učvršćivanju svoje prevlasti, ali nije smio objaviti svoj plan za učvršćivanje emevijske vlasti određivanjem Jezida kao halife poslije sebe dok je u ummetu onaj koji je po šerijatu određen za hilafet, a to je bio imam Hasan i poslije njega njegov brat, imam Husejn, a.s., čijem vođstvu se ummet bio obavezan vratiti nakon gubitka imama Hasana. Pored toga, ni jedan od prve trojice halifa nije poručio hilafet svome sinu poslije sebe.

Uzimajući u obzir Jezidove slabosti, bestidnost i razvrat, Muavija je uložio sav svoj trud da učvrsti vlast i da upravlja njome na način kojim će prevariti ummet i prisiliti ga na prihvatanje prisege Jezidu. Stoga je ubio imama Hasana, Poslanikovog unuka, i odabrane vjernike u prvom koraku, kako bi time otkonio najvažniju zapreku koja je stajala između njega i izvršenja njegovog plana.

Pored toga, ljudi niskih duša i pohlepni za ovim svjetom su bili spremni da idu bilo kojim putem kako bi došli do svojih mizernih koristi. Preneseno je da je Mugajre ibn Šu'be, Muavijin namjesnik u Kufi, kad je saznao da ga Muavija namjerava smijeniti, pristupio tkanju konaca zavjere koja je privukla velike nesreće na islamski ummet, da bi time bio posrednik koji sklapa kupoprodajni ugovor za ono što ne posjeduje, jer je šaptao u Jezidove uši izazivajući njegovu žudnju za hilafetom poslije oca, uljepšavajući mu vlast i prikazujući je jednostavnom. Muavija je vidio da Mugajre može izvršiti ovaj šejtanski planpa mu je postavljao pitanja pokušavajući ga prevariti: „Ko će mi ovo izvršiti?“ Mugajre mu je odgovorio: „Ja ću ti obaviti to među Kufljanima, Zijad među stanovnicima Basre, a poslije ova dva područja, niko ti se neće suprotstaviti.“ Na ovaj način Mugajre je odmah preuzeo zaradu za odgođenu kupoprodaju i vratio se u Kufu kako bi izvršio plan govoreći: „Doista sam stavio Muavijinu nogu u uzengiju koja je dalekosežna protiv Muhammedovog ummeta.“

Zijad ibn Ebih je odbio ovaj opaki plan, vjerovatno zbog njegove svijesti o Jezidovoj pokvarenosti koja ga je činila nedostojnim za vođstvo ummeta. Ovaj plan je izazvao strasti i u nekim drugim članovima umejada, pa su pružili svoje vratove i Mervan ibn Hakem i Sa'id ibn Osman ibn Affani onda je Muavija, zvanično, ali privremeno, zamrznuo plan uzimanja prisega za Jezida, kako bi poduzeo druge korake koji će pripremiti teren za zvanični proglas plana u odgovorajućoj prilici za to.

Muavijine metode za proglas prisege Jezidu

Muavija je osjetio kako zastranjena emevijska porodica odbija prihvatiti Jezidovu vlast poslije njega, pa se zapitao kako će onda zakonski vlasnik ovog prava, imam Hasan, a.s., i nakon njega imam Husejn, a.s., i neki od sinova ashaba to prihvatiti? Zbog toga se prihvatio pronalaska drugih puteva za to, između varanja ummeta i prisiljavanja na davanje prisege razvratniku Jezidu:

a. angažovao je pjesnike da pripisuju Jezidu vrline, opisuju njegove moći i promovišu ga da bi se ummet pokorio njegovoj vlastii naredio je svim svojim namjesnicima i govornicima u gradovima da šire te potvorene vrline;

b. davao je velike količina imovine i kupovao savjesti Jezidovih protivnika, ne zbog vjere i brige za islam, već iz ličnih motiva;

c. pozivao je velikana ensarijai razgovarao s njima s ciljem prepoznavanja protivnika i pristalica i upoznavanja njihovih slabih tačaka preko kojih bi mogao doći do njih;

d. ubacivao je razdor među one članove Beni umejje koji su imali ambiciju za vlasti kako bi oslabio njihovo rivalstvo s Jezidom, pa je smijenio namjesnika Medine, Sa'ida ibn 'Asa, i postavio Mervana ibn Hakema na njegovo mjesto, a potom smijenio Mervana i vratio Sa'ida na njegovo mjesto;

e. ubijao je istaknute islamske ličnosti koje su uživale veliko poštovanje kod muslimana, pa je smislio zavjeru ubistva imama Hasana, Sa'da ibn Ebi Vekkasa, Abdurrahmana ibn Halida i Abdurrahmana ibn Ebu Bekra;

f. ekonomski je uskraćivao Beni Hašime da bi izvršio pritisak na njih i oslabio njihove uloge, pa je tako cijelu godinu zaustavio njihovu naknadujer su stali uz imama Husejna u odbijanju prisege za Jezida.

Zalaganja imama Husejna za buđenje ummeta

Imam Husejn, a.s., se nije prepustio smirenju i ravnodušnosti ni po prihvatanju primirja s Muavijom, pa je nakon svoga brata, imama Hasana, a.s., i kao nasljednik poslanstva, a u skladu sa svojom odgovornošću, krenuo prema šerijatu i ummetu, uzimajući u obzir stanje ummeta i trudeći se očuvati ga. Imam je u periodu Muavijine vladavine radio na snaženju ummeta naspram potpunog pada pa mu je dao dovoljno duhovnih činilaca kako bi ostao čvrst u suočavanju s teškoćama. Ukazat ćemo na neke od njih:

-Suočavanje s Muavijom i Jezidovom prisegom

-Pokušaj ujedinjenja ummeta

-Otkrivanje Muavijinih zločina

-Traženje izgubljenog prava

-Upoznavanje ummeta s njihovim odgovornostima

Suočavanje s Muavijom i prisegom Jezidu

Imam Husejn, a.s., je objelodanio svoje nedvojbeno odbijanje prisege Jezidu i tako su postupili i velikani Medine, pa je Muavija odlučio putovati do Medine kako bi sam pokušao ubijediti protivnike. U Medini se sastao s imamom Husejnom i Abdullahom ibn Abbasom, pa je hvalio Poslanika, s.a.v.a., spominjući njegove vrline, a zatim obrazložio prisegu Jezidu obasipajući ga velikim nadimcima, i pozvao ih da mu je daju. Imam, a.s., je tada planuo u govoru. Poslije zahvale i veličanja Allaha počeo je:

أَمَّا بَعدُ، يا معاوية، فَلَنْ يُؤَدِّي الْقَائِلُ وَ إِن أَطنَبَ فِي صِفةِ الرَّسُولِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سلَّمَ وَ قَدْ فَهِمْتُ مَا لَبِسْتَ بِهِ الْخَلَفَ بَعْدَ رَسُولِ اللَّهِ، مِن إِيجَازِ الصِّفَةِ وَ التَّنَكُّب عَن اسْتِبلاغِ النَّعْتِ، وَ هَيهَاتَ هَيهَاتَ، يَا مُعاوِيَةُ، فَضَحَ الصُّبْحُ فَحْمَةَ الدُّجَى، وَ بَهَرتِ‏ الشَّمْسُ أَنوَارَ السُّرُجِ، وَ لقَد فَضَّلْتَ حَتَّى أَفرَطْتَ، وَ اسْتَأْثرْتَ حَتَّى أَجْحفْتَ، وَ مَنَعتَ حَتَّى بَخِلْتَ، وَ جُرْتَ حتَّى جَاوَزتَ، مَا بَذَلْت لِذِي حقٍّ مِنْ أَتمّ حَقِّهِ بِنَصيبٍ حتَّى أَخَذَ الشَّيْطَانُ حَظَّهُ الأَوْفَرَ، وَ نَصيبَهُ الأَكْمَلَ.

وَ فَهِمتُ مَا ذَكَرتَهُ عَن يَزيدَ، مِنْ اكْتِمَالِهِ، وَ سِياسَتِهِ لأُمّةِ مُحَمَّدٍ، تُريدُ أَنْ تُوهِمَ النَّاسَ فِي يَزِيدَ، كَأنَّكَ تَصِفُ مَحْجُوباً، أَو تَنْعَتُ غَائباً، أَو تُخْبِرُ عَمّا كَانَ مِمَّا احْتَوَيتَهُ بِعِلمٍ خَاصٍّ، وَ قَد دَلَّ يَزِيدُ مِنْ نَفْسِهِ عَلَى مَوْقِعِ رَأْيِهِ، فَخُذْ لِيَزِيدَ فِيمَا أَخَذَ بِهِ مِن اسْتِقْرَائِهِ الْكِلابِ الْمَهَارِشَةِ عِنْدَ التَّهَارُشِ، وَ الْحِمَامِ السبّق لأَتْرَابِهِنِّ، وَ الْقِينَاتِ ذَوَاتِ الْمَعَازِفِ، وَ ضُرُوبِ الْمَلاهِي، تَجِدْهُ بَاصِراً، وَ دَعْ عَنْكَ مَا تُحَاوِلُ، فَمَا أَغْنَاكَ أَنْ تَلْقَى اللَّهَ بِوِزْرِ هَذَا الْخَلْقِ بِأَكْثَرَ مِمَّا أَنْتَ لاقِيهِ! فَوَ اللَّهِ، مَا بَرِحْتَ تُقَدِّرُ بَاطِلًا فِي جَورٍ، وَ حَنْقاً فِي ظُلْمٍ، حتَّى مَلأْتَ الأَسْقِيَةَ، وَ مَا بَينَكَ وَ بَينََ الْمَوتِ إِلاَّ غَمْضَةٌ، فَتُقْدِم عَلَى عَملٍ مَحْفوظٍ فِي يَومٍ مَشْهُودٍ، وَ لاتَ حِينَ مَنَاصٍ.

وَ رَأَيتُكَ عَرَضْتَ بِنَا بَعْدُ هَذا الأَمْرَ، وَ مَنَعْتَنَا عَن آبَائِنَا تُراثاً، وَ لَقَدْ، لَعَمْرُ اللَّهِ، أَورَثَنَا الرَّسُولُ، عَليهِ الصَّلاةُ وَ السَّلامُ، وِلادَةً، وَ جِئْتَ لَنَا بِهَا مَا حَجَجْتُمْ بِهِ الْقَائِمَ عِندَ مَوتِ الرَّسُولِ، فَأَذْعَنَ لِلْحُجَّةِ بِذَلِكَ، وَ رَدَّهُ الإِيْمَانُ إِلَى النِّصْفِ، فَرِكِبْتُم الأَعَالِيلَ، وَ فَعَلْتُم الأَفَاعِيلَ، وَ قُلْتُمْ: كَانَ وَ يَكُونُ، حتَّى أَتَاكَ الأَمْرُ، يَا مُعَاويةُ، مِن طَرِيقٍ كَانَ قَصْدُها لِغيْرِكَ، فهُناَك فَاعْتَبِرُوا، يَا أُولِي الأَبْصَارِ.

„Muavija, neće hvalitelj moći obavljati hvalu i ako odulji u nabrajanju vrlina Poslanika, s.a.v.a. Shvatio sam ono čime si obložio nasljednike nakon Allahovog Poslanika, s.a.v.a., skraćujući nabrajanja vrlina i izbjegavajući spominjanje pohvala. Nikako, nikako, Muavija, doista je jutro osramotilo crninu noći i sunce je pocrnilo sjaj svjetiljke. Doista si davao prednost sve dok nisi pretjerao, prisvajao sve dok nisi počinio nepravdu, uskraćivao sve dok nisi postao škrt, činio si nasilje sve dok nisi prekršio sve granice, nisi davao vlasniku njegovo pravo i nikakav udio sve dok šejtan nije uzeo svoj najveći užitak i najpotpuniji udio. Shvatio sam ono što si spomenuo o Jezidu: da je savršen, da može upravljati Muhammedovim ummetom. Želiš da učiniš da narod povjeruje Jezidu!? Kao da govoriš o nekoj nepoznatoj osobi i opisuješ nekog odsutnog čovjeka, kao da znaš nešto što mi ne znamo, a mi znamo da je Jezid sam sebe potpuno predstavio i pokazao. Jezid je dobar pomagač za igru sa psima i organizovanje utrka pasa, igranje s golubovima i okupljanje služavki koje će mu pjevati, igrati... Odustani i nemoj se truditi da ostvariš taj cilj. Pa šta će ti pomoći da se susretneš s Allahom s grijehom višim od onog s kojim ćeš se već susresti s Njim? Tako mi Allaha, vazda si pretvarao laži u nepravdu i mržnju u nasilje, sve dok nisi napunio sve pehare, a između tebe i smrti nema osim treptaj oka, pa počini neko djelo koje će biti sačuvano za Dan u kojem će svi biti prisutni i neće biti nikakvog izlaza. I vidio sam da si nam dvosmisleno govorio o hilafetu i uskratio nam naslijeđa naših očeva, a tako mi Allaha, Njegov Poslanik nam je ostavio naslijeđe od našeg rođenja. Donio si nam dokaz s kojim ste se borili protiv onoga koji je ustao tražiti hilafet po preseljenju Allahovog Poslanika, pa je on priznao valjanost tog dokaza i njegova vjera ga je vratila do pravednosti, a onda ste uzjahali na raznovrsna izvinjenja i počinili svaku vrstu nedjela govoreći: ,Bilo je i bit će‘, sve dok vlast nije došla do tebe, Muavija, putem čiji kraj nije bio za tebe, pa tu uzimajte pouku, o, vi, obdareni pameću. Spomenuo si da je Amr ibn As vodio narod po zapovijedi Allahovog Poslanika i njegovim davanjem ovlasti, a to je tada bila nagrada za Amra ibn Asa zbog njegovih vrlina i drugovanja s Poslanikom, ali onda je narod odbio njegovo zapovjedništvo jer nisu bili zadovoljni njegovim predvođenjem i nabrajali su njegova ružna djela, pa je Poslanik rekao: ,O, skupino muhadžira, nakon današnjeg dana niko vam neće zapovijedati osim mene lično.‘ Pa kako ćeš se ti, Muavija, pozivati na opovrgnuti naspram usaglašenog propisa Poslanika u najvažnijim i najprečim stvarima? Kako ćeš usporediti jednog ashaba s jednim tabiinom, a oko tebe ima onih koji su povjerljivi zbog njihovog drugovanja i srodstva s Poslanikom, kao i zbog njihove vjere, i preći preko njih, a odabrati bezumnog griješnika? Ti želiš zaogrnuti narod sumnjom kojom će se onaj koji ostaje usrećiti u svom dunjaluku, a ti unesrećiti na svom ahiretu. Doista je ovo upravo gubitak očiti. Tražim oprost od Allaha za sebe i za vas.“ Muavija je ostao preneražen govorom imama Husejna, svi putevi su mu se suzili, pa je upitao Ibn Abbasa: „Šta je ovo, Ibn Abbase?“ On mu je odgovorio: „Doista je to potomstvo Allahovog Poslanika, jedan od onih obuhvaćenih pod ogrtač, jedan iz očišćene porodice. Pitaj ga o onom što želiš jer doista imaš u narodu nekog ko zadovoljava po svim pitanjima sve dok Svevišnji Allah ne presudi po Svojoj zapovijedi, a On je najbolji Sudija.“

Stav imama Husejna naspram Muavije bio je odlikovan žestinom i odlučnošću. On je počeo otvoreno pozivati narod na suprotstavljanje Muaviji i upozoravati ih na njegovu rušilačku politiku koja nosi propast za islam.

Pokušaj ujedinjenja riječi ummeta i odaziv na pokret naroda

Izaslanstva su počela dolaziti sa svih strana kod imama Husejna, puna žalbi. Tražili su od njega pomoć za nepravdu i nasilje nanesene ummetu i spas od potlačenosti. Doušnici u Medini prenijeli su mjesnoj vlasti vijesti o okupljanju ljudi i susretima s imamom Husejnom i Mervan ibn Hakem, koji je tada bio namjesnik, uzrujao se i jako uplašio od posljedica pa napisao pismo Muaviji u kojem je stajalo i ovo: „... doista se povećalo obilaženje imama Husejna, tako mi Allaha, ja vidim da za vas dolazi težak dan zbog njega.“I Muavija se uznemirio zbog djelovanja imama Husejna pa mu je napisao pismo: „... Doista mi je stiglo o tebi nekoliko vijesti. Ako su istinite, doista ne vidim u tebi da nemaš želje za vlašću, a ako nisu, onda ćeš ti prvi biti najsretniji ukoliko je izbjegavaš i počinješ udovoljavati sebi ispunjavajući tako Božiji zavjet. Nemoj me prisiljavati da prekinem veze s tobom i da ti učinim neko zlo, jer doista, kad god mi učiniš loše, i ja ću tebi učiniti loše i kad god smisliš neku varku protiv mene, i ja ću smisliti isto protiv tebe, pa boj se Allaha, Husejne, u cijepanju jedinstva ummeta i da ih ne vratiš u smutnju.“

Otkrivanje Muavijinih zločina

Imam Husejn je napisao Muaviji važnu zabilješku, koja je bila odgovor na njegovo pismo i u kojoj je na njega svalio odgovornost za sve što se desilo u državi: krvoproliće, nesigurnost i izloženost ummeta krizi. Ova zabilješka se smatra jednom od najljepših zvaničnih dokumenata, a puna je spominjanja događaja koje su prouzrokovala Muavijina djela:

أَمَّا بَعْدُ، فَقَدْ بَلَغَنِي كِتَابُكَ، أَنَّهُ بَلَغَكَ عَنِّي أُمُورٌ إِنَّ بِي عَنْهَا غِنًى وَ زَعَمْتَ أَنِّي رَاغِبٌ فِيهَا وَ أَنَا بِغَيْرِهَا عَنْكَ جَدِيرٌ وَ أَنَّ الحَسَناتِ لا يَهْدِي لَهَا و لا يُسَدِّدُ إِلا الله، تَعَالى. أَمَّا مَا ذَكَرْتَ أَنَّهُ رُقِيَ إِلَيْكَ عَنِّي فَإِنَّهُ رَقَاهُ إِلَيْكَ الْمَلَّاقُونَ الْمَشَّاءُونَ بِالنَّمَائِمِ الْمُفَرِّقُونَ بَيْنَ الْجَمْعِ وَ كَذَبَ السَّاعُونَ الْوَاشُونَ، مَا أَرَدْتُ حَرْبَكَ وَ لَا خِلَافاً عَلَيْكَ، وَ ايْمُ اللَّهِ، إِنِّي لَأَخَافُ اللَّهَ، عَزَّ ذِكْرُهُ، فِي تَرْكِ ذَلِكَ وَ الِاعْتِذَارِ إِلَيْك فِيهِ وَ إِلَى أَولِيَائِكَ الْقَاسِطِينَ حِزْبِ الظَّالِمِينَ.

أَ لَسْتَ قَاتِلَ حُجْرِ بْنِ عَدِيٍّ أَخا كِنْدَةَ وَ أَصْحَابِهِ الصَّالِحِينَ الْمُطِيعِينَ الْعَابِدِينَ، كَانُوا يُنْكِرُونَ الظُّلْمَ وَ يَسْتَعْظِمُونَ الْبِدَعَ وَ يُؤْمِرُونَ بِالْمَعرُوف وَ يَنْهَونَ عَنِ الْمُنكرِ وَ لَا يَخَافُونَ فِي اللَّهِ لَوْمَةَ لَائِمٍ؟ فَقَتَلْتَهُمْ ظُلْماً وَ عُدْوَاناً بَعْدَ مَا كُنْتَ أَعْطَيْتَهُمُ الْأَيْمَانَ الْمُغَلَّظَةَ وَ الْمَوَاثِيقَ الْمُؤَكَّدَةَ، جُرْأَةً عَلى اللهِ وَ اسْتِخْفَافًا بِعَهْدِهِ!

أَ وَ لَسْتَ قَاتِلَ عَمْرِو بْنِ الْحَمِقِ، صَاحِبِ رَسُولِ اللَّهِ، الْعَبْدِ الصَّالِحِ، الَّذِي أَبْلَتْهُ الْعِبَادَةُ، فَنَحَّلَتْ جِسْمَه و صَفَّرَتْ لَوْنَهُ، بَعْدَ أَنْ آمَنْتَهُ وَ أَعْطَيْتَهُ مِنْ عُهُودِ اللَّهِ، عَزَّ وَ جَلَّ، وَ مِيثَاقِهِ مَا لَوْ أَعْطَيْتَهُ الْعُصْمَ فَفَهَّمْتَهُ لَنَزَلَتْ إِلَيْكَ مِنْ شَعَفِ الْجِبَالِ؟

أَ وَ لَسْتَ الْمُدَّعِيَ زِيَادَ بْنَ‏ سُمَيَّةَ، الْمَوْلُودَ عَلَى فِرَاشِ عُبَيْدِ عَبْدِ ثَقِيفٍ، فَزَعَمْتَ أَنَّهُ ابْنُ أَبِيكَ؟ وَ قَدْ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ: الْوَلَدُ لِلْفِرَاشِ وَ لِلْعَاهِرِ الْحَجَرُ! فَتَرَكْتَ سُنَّةَ رَسُولِ اللَّهِ تَعَمُّدًا وَ اتَّبَعْتَ هَوَاكَ بِغَيْرِ هُدًى مِنَ اللَّهِ، ثُمَّ سَلَّطْتَهُ عَلَى أَهْلِ الْاسلامِ، يَقْتُلُهُم وَ يَقَطَعُ أَيْدِيَ الْمُسْلِمِينَ وَ أَرْجُلَهُمْ وَ يَسْمَلُ أَعْيُنَهُمْ وَ يَصْلِبُهُمْ عَلَى جُذُوعِ النَّخْلِ كَأَنَّكَ لَسْتَ مِنْ هَذِهِ الْأُمَّةِ وَ لَيْسُوا مِنْكَ.

أَ وَ لَسْتَ قَاتِلَ الْحَضْرَمِيِّ الَّذِي كَتَبَ إِلَيْكَ فِيهِ ابْنُ سُمَيَّةَ أَنَّهُ عَلَى دِينِ عَلِيٍّ وَ رَأْيِهِ فَكَتَبْتَ إِلَيْهِ اقْتُلْ كُلَّ مَنْ كَانَ عَلَى دِينِ عَلِيٍّ، عَلَيهِ السَّلام، وَ رَأْيِهِ؟ فَقَتَلَهُمْ وَ مَثَّلَ بِهِمْ بِأَمْرِكَ وَ دِينُ عَلِيٍّ وَ اللَّهِ هُوَ دِينُ ابْنِ عَمِّهِ الَّذِي أَجْلَسَكَ بِمَجْلِسِكَ الَّذِي أَنْتَ فِيهِ وَ لَوْ لَا ذَلِكَ لَكَانَ أَفْضَلَ شَرَفِكَ وَ شَرَفِ أَبِيكَ تَجَشُّمُ الرِّحْلَتَيْنِ، رِحْلَةَ الشِّتاءِ وَ رِحْلَةَ الصَّيفِ.

وَ قُلْتَ فِيمَا قُلْتَ: انْظُرْ لِنَفْسِكَ وَ لِدِينِكَ وَ لِأُمَّةِ مُحَمَّدٍ، صَلَّى الله عَلَيهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ وَ اتَّقِ شَقَّ عَصَا هَذِهِ الْأُمَّةِ وَ أَنْ تَرُدَّهُمْ فِي‏ فِتْنَةٍ، فَلَا أَعْرِفُ فِتْنَةً أَعْظَمَ مِنْ وَلَايَتِكَ عَلَيْهَا وَ لَا أَعْلَمُ نَظَراً لِنَفْسِي وَ لِدِينِي وَ لأأُمَّةِ جَدِّي أَفْضَلَ مِنْ جِهَادِكَ، فَإِنْ فَعَلْتُهُ فَهُوَ قُرْبَةٌ إِلَى اللَّهِ، عَزَّ وَ جَلَّ، وَ إِنْ تَرَكْتُهُ فَأَسْتَغْفِرُ اللَّهَ لِذَنْبِي وَ أَسْأَلُهُ تَوْفِيقِي لِإِرْشَادِ أُمُورِي.

وَ قُلْتَ فِيمَا قُلْتَ: إِنْ أُنْكِرْكَ تُنْكِرْنِي وَ إِنْ أَكِدْكَ تَكِدْنِي، فَكِدْنِي مَا بَدَا لَكَ، فَإِنِّي أَرْجُو أَنْ لَا يَضُرَّنِي كَيْدُكَ وَ أَنْ لَا يَكُونَ عَلَى أَحَدٍ أَضَرَّ مِنْهُ عَلَى نَفْسِكَ، لأَنَّكَ رَكِبْتَ جَهْلَكَ وَ تَحَرَّصْتَ عَلَى نقْضِ عَهْدِكَ وَ لَعَمْرِي، مَا وَفَيتَ بِشَرْطٍ وَ لَقَدْ نَقَضْتَ عَهْدَكَ بِقَتْلِ هَؤُلَاءِ الَّذِينَ قَتَلْتَهُمْ وَ مَثَلْتَ بِهِمْ بَعْدَ الصُّلْحِ وَ الْأَيْمَانِ وَ الْعَهْدِ وَ الْمِيثَاقِ فَقَتَلْتَهُمْ مِنْ غَيْرِ أَنْ يَكُونُوا قَاتَلُوا أَوْ قَتَلُوا وَ لَمْ تَفْعَل ذَلِك بِهِم إِلَّا لِذِكْرِهِمْ فَضْلَنَا وَ تَعْظِيمِهِمْ حَقَّنَا، مَخَافَةَ أَمْرٍ لَعَلَّكَ لَوْ لَمْ تَقْتُلْهُمْ مِتَّ قَبْلَ أَنْ يَفْعَلُوا أَوْ مَاتُوا قَبْلَ أَنْ يُدْرِكُوا.

أَبْشِرْ، يَا مُعَاوِيَةُ، بِقِصَاصٍ وَ اسْتَعِدَّ لِلْحِسَابِ وَ اعْلَمْ أَنَّ لِلَّهِ، عَزَّ وَ جَلَّ، كِتَاباً لا يُغادِرُ صَغِيرَةً وَ لا كَبِيرَةً إِلَّا أَحْصاها وَ لَيْسَ اللَّهُ، تَبَارَكَ وَ تَعَالَى، بِنَاسٍ أَخْذَكَ بِالظِّنَّةِ وَ قَتْلَكَ أَوْلِيَاءَهُ بِالتُّهَمَةِ وَ نَفْيَكَ إِيَّاهُمْ مِنْ دُورِهِمْ إِلَى الْغُرْبَةِ وَ أَخْذَكَ النَّاسَ بِبَيْعَةِ ابْنِكَ غُلَامٍ مِنَ الْغِلْمَانِ يَشْرَبُ الشَّرَابَ وَ يَلْعَبُ بِالْكِلَابِ، لَا أَعْلَمُكَ إِلَّا قَدْ خَسَرْتَ نَفْسَكَ وَ بَتَرْتَ دِينَكَ وَ غَشَشْتَ رَعِيَّتَكَ وَ سَمِعْتَ مَقَالَةَ السَّفِيهِ الْجَاهِلِ وَ أَخَفْتَ التَّقِيَّ الْوَرِعَ.

„Stiglo mi je tvoje pismo u kojem si spomenuo da su ti o meni stigle neke vijesti koje ti se ne dopadaju, da me smatraš dostojnim nečega mimo toga i da za dobra djela ne upućuje niti podržava niko osim Allaha Svevišnjeg. Što se tiče onoga što si spomenuo da je do tebe došlo nešto o meni – pa doista, to ti donose laskavci, klevetnici, oni koji izazivaju razdor i slagali su oni koji su u zabludi. Nisam želio ratovati s tobom niti ti se suprotstavljati – doista se ja bojim Allaha da se to tebi ne desi, a bojim se Allaha i da tražim izvinjenje kod tebe i tvojih prijatelja, nepravednih pripadnika stranke tlačitelja. Zar ti nisi ubica Hudžra ibn Adija, poglavara Kinda, i njegovih prijatelja, koji su obavljali namaz, činili ibadet, koji su se suprotstavljali nepravdi i sprječavali novotarije, naređivali dobro, odvraćali od zla i koji se nisu bojali ničijeg osim Allahovog ukora? Ubio si ih nepravedno, prelazeći Božije granice, nakon što si im bio dao višestruke zakletve i potvrđene zavjete, osmjelivši se protiv Allaha i omalovažavajući Njegovu zapovijed.

Zar ti nisi ubica Amra ibn Humuka el-Huzaija, Poslanikovog druga, Božijeg dobrostivog roba, kojeg je ibadet oronuo pa je njegovo tijelo omršalo i boja požutjela? Ubio si ga nakon što si mu obećao sigurnost i dao si mu ono zbog čega bi se i zvijeri spustile s vrhova brda. Zar ti nisi taj koji je pripisao Zijada ibn Sumeja, rođenog na postelji Ubejda iz Sukejfe, svome ocu? Allahov Poslanik je rekao: ,Dijete pripada postelji, a bludniku kamen‘, ali ti si namjerno ostavio sunnet Allahovog Poslanika i slijedio svoju strast, a ne uputu od Allaha. Zatim si ga ovlastio nad muslimanima da ih ubija, odsijeca njihove ruke i noge, da im oči vadi i razapinje ih na palmine grane, kao da ti nisi iz ovog ummeta i ummet nije tvoj.

Zar ti nisi ubica Hadremijev, za kojeg ti je Zijad pisao da je u Alijevoj vjeri, ali si mu svejedno naredio: ,Ubij ko god je u Alijevoj vjeri!‘, pa ih je on ubijao i nakazio njihova tijela po tvojoj naredbi, a Alijeva vjera je upravo vjera njegovog amidžića koji je tebe postavio na mjesto na kojem se nalaziš. Da nije bilo toga, tvoja čast i čast tvojih očeva bi bila opterećenje dva putovanja: putovanja zimi i putovanja ljeti. Pisao si u onome što si pisao: ,Pazi na sebe, svoju vjeru i Muhammedov ummet i boj se Allaha u cijepanju jedinstva ummeta i da ih ne vratiš u smutnju...‘, a doista ja ne poznajem smutnju protiv ovog ummeta veću od tvog vladanja nad njima i ne vidim za sebe, svoju vjeru i Muhammedov ummet ništa vrijednije od toga da ti se javno suprotstavim jer, ako to učinim, doista je to približavanje Allahu, i ako to napustim, doista od Allaha tražim oprost za svoju vjeru i išćem od Njega uspjeh da ispravim svoju stvar.

I pisao si u onom što si pisao da ćeš, ako ja tebi činim loše, i ti meni učiniti loše i ako ja smišljam varku protiv tebe, i ti ćeš smisliti protiv mene – pa smišljaj ono što možeš, jer se ja doista nadam da mi neće naškoditi tvoja varka i da neće nikome biti veća šteta do li samom tebi, jer si doista uzjahao svoje neznanje i požurio da prekršiš svoje zavjete. I, Boga mi, nisi ispoštovao ni jedan uvjet i doista si pregazio sve svoje zavjete ubijanjem onih ljudi nakon primirja, zakletvi, zavjeta i dogovora – pa ti si ih ubio bez toga da su se oni borili protiv tebe ili da su ubili nekoga. Nisi ti to učinio s njima ni zbog čeg drugog osim zbog toga što su nas spominjali po našoj prednosti i veličali naše pravo, pa si se uplašio za svoju vlast, a možda bi, da ih nisi ubio, ti umro prije nego što oni to izvrše, ili bi možda i oni sami umrli prije nego što to uspiju učiniti.

Pa budi svjestan, o, Muavija, njihove krvarine i budi uvjeren u Obračun. Znaj da Svevišnji Allah ima Knjigu, koja ne ostavlja nezabilježeno ni sitno ni krupno, i da Allah neće zaboraviti tvoja kažnjavanja na osnovu sumnje, tvoje ubijanje njegovih prijatelja na osnovu optužbi, tvoje protjerivanje njih iz njihovih kuća u pustinju ni tvoje uzimanje prisege za svog sina, nezrelog dječaka koji pije vino i igra se sa psima. Ne vidim te drugačije osim da si upropastio sebe, unakazio svoju vjeru, varao svoje potčinjene i slušao govor bezumnog neznalice, a uplašio suzdržljivog i bogobojaznog.“

Osim ovog, ne postoji ni jedan drugi politički dokument iz onoga doba koji predstavlja igru vlasti i bilježi zločine koje je počinio Muavija, a ovo je uzvik u lice nepravdi i tiraniji.

Traženje izgubljenog prava

Muavija je većinu državne imovine trošio na učvršćivanje svoje vlasti, kao što je davao i velike količine imovine Beni Umejjama kako bi oni učvrstili svoje političke i društvene položaje. Imam Husejn je osuđivao ovu politiku i smatrao je da je neophodno spasiti imovinu od Muavije čija vlast nema nikakve šerijatske osnove i nije postojana osim u gušenju, iskrivljavanju i prevari. Prolazila je preko Medine neka imovina iz Jemena za riznice u Damasku pa je Imam preuzeo tu imovinu i podijelio je onima kojima je najviše trebala i obavijestio o tome Muaviju:

مِنَ الْحُسَينِ بْنِ عَلِيٍّ إِلى مُعاوِيةَ بْنِ أَبِي سُفْيَانٍ. أَمَّا بَعدُ، فَإِنَّ عِيرًا مَرَّتْ بِنَا مِنَ الْيَمَنِ تَحْمِلُ مَالاً وَ حُلَلاً وَ عَنْبَرًا وَ طِيبًا إِليكَ لِتُودِعَهَا خَزَائِنَ دِمَشْقَ وَ تَعِلَ بِهَا بَعدَ النَّهْلِ بَنِي أَبِيكَ، وَ إِنِّي احْتَجْتُ إِلَيهَا فَأَخَذْتُهَا، وَ السَّلامُ.

„Od Husejna ibn Alija, Muaviji ibn ebi Sufijanu. Neki karavan je prolazio pored našeg grada iz Jemena noseći ti imovinu, tkaninu, amber i mirise kako bi ih smjestio u riznice Damaska i opskrbio njima u prvoj prilici svoju familiju, a meni je to trebalo, pa sam uzeo.“Muavija mu je odgovorio: „Od Božijeg roba, Muavije, zapovjednika vjernih, Husejnu ibn Aliju. Selamun alejk. Stiglo mi je tvoje pismo u kojem si pisao da je karavan iz Jemena prolazio pored tebe prenoseći mi imovinu, tkaninu, amber i mirise kako bi ih ja smjestio u riznice Damaska i prvom prilikom opskrbio njima svoju familiju te da je to trebalo tebi pa si uzeo. Nisi bio ovlašten da to uzmeš jer si to i pripisao meni zato što je u imovini vladar preči, a na njemu je i potrošnja. Tako mi Allaha, da si pustio da karavan dođe do mene, ne bih umanjio tvoj udio u njemu. Međutim, bratiću moj, ja mislim da u tvojoj glavi ima drskosti i volio bih da se pokaže u moje vrijeme pa da znam tvoju vrijednost i pređem preko toga. Međutim, tako mi Allaha, bojim se da će te pogoditi nešto što ti neće dati priliku ni toliko koliko traje muža deve.“

Imam Husejn je svojim činom pokazao da nezakoniti halifa nema pravo raspolagati muslimanskom imovinom i da je to pravo zakonitog vladara, a zakoniti vladar je bio sam imam Husejn, koji je podijelio državnu imovinu po islamskim mjerilima, i naglasio je i u svom pismu da zvanično ne priznaje Muavijin hilafet jer ga nije oslovljavao sa „zapovjednik vjernih“ kako su ga drugi oslovljavali. Zbog toga je Muavija pokušao zaobići imamov stav nazvavši u odgovoru sam sebe zapovjednikom vjernih i vladarom muslimana. Međutim, nije uspio u svom pokušaju pa je stav imama Husejna ostao islamsko mjerilo i mjerilo razdvajanja i udaljavanja ispravnog i neispravnog za sve muslimane kroz historiju, dok muslimani nisu pridavali nikakvu važnost Muavijinom stavu i nisu ga smatrali ničim do li izobličavanjem istine i obmanom javnog mnijenja.

Ovaj stav imama Husejna je bio jasan pokazatelj njegovog suprotstavljanja Muavijinom postupanju i vlasti i traženja vladavine istine i Božanske pravde.

Upoznavanje ummeta s njegovom odgovornošću

Imam Husejn je organizovao javni politički skup u Mekki na koji je pozvao veliki broj muhadžira, ensarija, tabiina i ostalih muslimana koji su prisustvovali obredima hadždža pa je održao govor o onome što se dogodilo s Poslanikovom porodicom i njihovim sljedbenicima: o nedaćama i neprijateljstvima kojima ih je obasuo Muavija i strogim mjerama koje je poduzeo u skrivanju njihovih vrlina i prednosti te onoga što je preneseno od Poslanika o njima, obavezavši prisutne da to prošire među muslimanima. Sulejm ibn Kajs je o ovom skupu i govoru imama Husejna zabilježio sljedeće: „Godinu dana prije Muavijine smrti Husejn ibn Ali, Abdullah ibn Abbas i Abdullah ibn Džafer su obavili hadždž. Husejn je okupio Beni Hašime, njihove žene i robove i ensarije koji su obavljali hadždž, kao i one koje su poznavali on i njegova porodica, pa je poslao izaslanike i rekao im: ,Ne izostavite nikoga od Poslanikovih ashaba koji su poznati po dobrostivosti i pobožnosti i koji obavljaju hadždž, a da ih ne okupite kod mene‘, pa se okupilo oko njega na Mini više od sedam stotina ljudi u šatorima. Većinu su sačinjavali tabiini, a bilo je i oko dvjesto Poslanikovih ashaba. Imam je ustao i poslije zahvale i veličanja Allaha rekao:

أَمَّا بَعْدُ، فَإِنَّ هَذَا الطَّاغِيَةَ قَدْ فَعَلَ بِنَا وَ بِشِيعَتِنَا مَا قَدْ رَأَيْتُمْ وَ عَلِمْتُمْ وَ شَهِدْتُمْ وَ إِنِّي أُرِيدُ أَنْ أَسْأَلَكُمْ عَنْ شَيْ‏ءٍ فَإِنْ صَدَقْتُ فَصَدِّقُونِي وَ إِنْ كَذَبْتُ فَكَذِّبُونِي ...اسْمَعُوا مَقَالَتِي وَ اكْتُمُوا قَوْلِي، ثُمَّ ارْجِعُوا إِلَى أَمْصَارِكُمْ وَ قَبَائِلِكُمْ، فَمَنْ أَمِنْتُمْ مِنَ النَّاسِ وَ وَثِقْتُمْ بِهِ فَادْعُوهُمْ إِلَى مَا تَعْلَمُونَ مِنْ حَقِّنَا، فَإِنِّي أَتَخَوَّفُ أَنْ يَندَرِسَ هَذَا الْأَمْرُ وَ يَذْهَبَ الْحَقُّ، وَ اللَّهُ مُتِمُّ نُورِهِ وَ لَوْ كَرِهَ الْكافِرُونَ.

,Doista, ovaj nasilnik (Muavija) je uradio s nama i našim sljedbenicima ono što ste vidjeli, saznali i o čemu ste se osvjedočili. Ja želim da vas pitam o nečemu pa ako budem u pravu, potvrdite mi, a ako ne budem, vi odbacite. Poslušajte moj govor i sačuvajte moju riječ i vratite se u svoje gradove i plemena pa kome budete vjerovali i u koga budete imali povjerenje pozovite ga u ono što znate, jer ja se doista bojim da se ova istina ne zaboravi i nestane, a Allah upotpunjuje Svoju svjetlost pa makar nevjernici to ne voljeli.‘“

Prenosilac dalje kaže: „Husejn nije ostavio ništa od onoga što je Svevišniji Allah objavio o njima, a da nije naveo i obrazložio, i nije ništa ostavio od onoga što je govorio Allahov Poslanik o njegovom ocu, bratu, majci, njemu i njegovoj porodici, a da nije spomenuo. Svaki od tih njegovih ashaba bi govorio: ,Tako nam Allaha, da, doista smo čuli i posvjedočili.‘ Jedna od stvari u koje im se on zaklinjao jest i ovo:

أَنْشُدُكُمُ اللَّهَ، أَ تَعْلَمُونَ‏ أَنَ‏ عَلِيَ‏ بْنَ‏ أَبِي‏ طَالِبِ‏ كَانَ‏ أَخَا رَسُولِ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، حِينَ آخَى بَيْنَ أَصْحَابِهِ فَآخَى بَيْنَهُ وَ بَيْنَ نَفْسِهِ وَ قَالَ: أَنْتَ أَخِي وَ أَنَا أَخُوكَ فِي الدُّنْيَا وَ الْآخِرَةِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَنْشُدُكُمُ اللَّهَ، هَلْ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، اشْتَرَى مَوْضِعَ مَسْجِدِهِ وَ مَنَازِلِهِ فَابْتَنَاهُ ثُمَّ ابْتَنَى فِيهِ عَشَرَةَ مَنَازِلَ تِسْعَةً لَهُ وَ جَعَلَ عَاشِرَهَا فِي وَسَطِهَا لِأَبِي، ثُمَّ سَدَّ كُلَّ بَابٍ شَارِعٍ إِلَى الْمَسْجِدِ غَيْرَ بَابِهِ، فَتَكَلَّمَ فِي ذَلِكَ مَنْ تَكَلَّمَ، فَقَالَ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ: مَا أَنَا سَدَدْتُ أَبْوَابَكُمْ وَ فَتَحْتُ بَابَهُ وَ لَكِنَّ اللَّهَ أَمَرَنِي بِسَدِّ أَبْوَابِكُمْ وَ فَتْحِ بَابِهِ، ثُمَّ نَهَى النَّاسَ أَنْ يَنَامُوا فِي الْمَسْجِدِ غَيْرَهُ وَ كَانَ يُجْنِبُ فِي الْمَسْجِدِ وَ مَنْزِلُهُ فِي مَنْزِلِ رَسُولِ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، فَوُلِدَ لِرَسُولِ اللَّهِ‏، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ وَ لَهُ فِيهِ أَوْلَادٌ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ فَتَعْلَمُونَ أَنَّ عُمَرَ بْنَ الْخَطَّابِ حَرَصَ عَلَى كُوَّةٍ قَدْرَ عَيْنِهِ يَدَعُهَا مِنْ مَنْزِلِهِ إِلَى الْمَسْجِدِ، فَأَبَى عَلَيْهِ، ثُمَّ خَطَبَ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، فَقَالَ: إِنَّ اللَّهَ أَمَرَنِي أَنْ أَبْنِيَ مَسْجِداً طَاهِراً لَا يَسْكُنُهُ غَيْرِي وَ غَيْرُ أَخِي وَ ابْنَيْهِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ...‏ قَالَ: أَنْشُدُكُمُ اللَّهَ، أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، قَالَ لَهُ فِي غَزْوَةِ تَبُوكَ: أَنْتَ مِنِّي بِمَنْزِلَةِ هَارُونَ مِنْ مُوسَى وَ أَنْتَ وَلِيُّ كُلِّ مُؤْمِنٍ بَعْدِي؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَنْشُدُكُمُ اللَّهَ، أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، حِينَ دَعَا النَّصَارَى مِنْ أَهْلِ نَجْرَانَ إِلَى الْمُبَاهَلَةِ، لَمْ يَأْتِ إِلَّا بِهِ وَ بِصَاحِبَتِهِ وَ ابْنَيْهِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَنْشُدُكُمُ اللَّهَ، أَ تَعْلَمُونَ أَنَّهُ دَفَعَ إِلَيْهِ اللِّوَاءَ يَوْمَ خَيْبَرَ، ثُمَّ قَالَ: لَأَدْفَعُهُ إِلَى رَجُلٍ يُحِبُّهُ اللَّهُ وَ رَسُولُهُ وَ يُحِبُّ اللَّهَ وَ رَسُولَهُ، كَرَّارٌ غَيْرُ فَرَّارٍ، يَفْتَحُهَا اللَّهُ عَلَى يَدَيْهِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، بَعَثَهُ بِبَرَاءَةَ وَ قَالَ: لَا يُبَلِّغْ عَنِّي إِلَّا أَنَا أَوْ رَجُلٌ مِنِّي؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، لَمْ تَنْزِلْ بِهِ شِدَّةٌ قَطُّ إِلَّا قَدَّمَهُ لَهَا ثِقَةً بِهِ وَ أَنَّهُ لَمْ يَدْعُهُ بِاسْمِهِ قَطُّ إِلَّا أَنْ يَقُولَ يَا أَخِي...؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، قَضَى بَيْنَهُ وَ بَيْنَ جَعْفَرٍ وَ زَيْدٍ، فَقَالَ لَهُ: يَا عَلِيُّ أَنْتَ مِنِّي وَ أَنَا مِنْكَ وَ أَنْتَ وَلِيُّ كُلِّ مُؤْمِنٍ بَعْدِي؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّهُ كَانَتْ لَهُ مِنْ رَسُولِ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، كُلَّ يَوْمٍ خَلْوَةٌ وَ كُلَّ لَيْلَةٍ دَخْلَةٌ إِذَا سَأَلَهُ أَعْطَاهُ وَ إِذَا سَكَتَ أَبْدَاهُ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، فَضَّلَهُ عَلَى جَعْفَرٍ وَ حَمْزَةَ حِينَ قَالَ لِفَاطِمَةَ: زَوَّجْتُكِ خَيْرَ أَهْلِ بَيْتِي، أَقْدَمَهُمْ سِلْماً وَ أَعْظَمَهُمْ حِلْماً وَ أَكْثَرَهُمْ عِلْماً؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، قَالَ: أَنَا سَيِّدُ وُلْدِ آدَمَ وَ أَخِي عَلِيٌّ سَيِّدُ الْعَرَبِ وَ فَاطِمَةُ سَيِّدَةُ نِسَاءِ أَهْلِ الْجَنَّةِ وَ ابْنَايَ الْحَسَنُ وَ الْحُسَيْنُ سَيِّدَا شَبَابِ أَهْلِ الْجَنَّةِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، أَمَرَهُ بِغُسْلِهِ وَ أَخْبَرَهُ أَنَّ جَبْرَئِيلَ يُعِينُهُ عَلَيْهِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، قَالَ فِي آخِرِ خُطْبَةٍ خَطَبَهَا: أَيُّهَا النَّاسُ، إِنِّي تَرَكْتُ فِيكُمُ الثَّقَلَيْنِ كِتَابَ اللَّهِ وَ أَهْلَ بَيْتِي فَتَمَسَّكُوا بِهِمَا لَنْ تَضِلُّوا؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ.

Tako vam Allaha, znate li da je Ali ibn ebi Talib bio brat Allahovog Poslanika? Onda kada je bratimio svoje ashabe, njega je odabrao za svog brata i rekao: 'Ti si moj brat, a ja sam tvoj brat na ovom svijetu i na Ahiretu.'‘ i potvrdili su. Potom ih je pitao: ,Tako vam Allaha, znate li da je Allahov Poslanik kupio mjesto svoje džamije i svojih kuća pa izgradio džamiju i deset kuća, devet njemu i desetu, u sredini, mome ocu, a Poslanik, s.a.v.a., je poslije zatvorio sva vrata otvorena u džamiju osim njegovih? Govorio je o tome onaj koji je govorio da je rekao: 'Nisam ja zatvorio vaša vrata i otvorio njegova, već mi je Allah naredio da zatvorim vaša i On je otvorio njegova.' Potom je svim ljudima osim sebe zabranio da spavaju u džamiji i bio je u njoj u stanju džunupluka, stanovao je u Poslanikovoj kući – u toj kući Poslaniku se rodilo jedno dijete, a on je imao više djece.‘ i ponovo su potvrdili. Onda je upitao: ,Znate li da je Omer ibn Hattab silno želio da zadrži jednu rupicu veličine njegovog oka koju je bio ostavio u svojoj kući prema džamiji pa je Poslanik i to odbio i održao govor u kom je rekao: 'Doista mi je Allah naredio da izgradim čistu džamiju u kojoj neće stanovati niko osim mene, mog brata i njegovih sinova'‘ i opet su potvrdili. Pitao ih je: ‘Tako vam Allaha, znate li da je Allahov Poslanik u Bici na Tebuk rekao: 'O, Ali, ti si u odnosu na mene poput Haruna za Musaa i ti si zaštitnik svakog vjernika poslije mene?'‘ i još jednom su potvrdili, pa ih je upitao: ,Tako vam Allaha, znate li da Allahov Poslanik, kada je pozvao kršćane iz Nedžrana u mubahele, nije doveo nikoga osim svoje supruge i svoja dva sina?‘ Rekli su: ,Tako nam Boga, da.‘ I opet ih je upitao: ,Tako vam Allaha, znate li da je Allahov Poslanik Aliju predao zastavu na dan Hajbera i rekao: 'Predat ću zastavu čovjeku kojeg voli Allah i Njegov Poslanik i on voli Allaha i Njegovog Poslanika, koji napada i ne bježi, čijom će rukom Allah otvoriti Hajber'?‘ i opet su potvrdili. Pa je pitao: ,Znate li da je Allahov Poslanik po Aliju poslao suru Beraet i rekao: 'Neće dostaviti ovu suru narodu niko osim mene ili čovjeka koji je od mene?'‘ i potvrdili su. Pitao ih je: ‘Znate li da Allahovom Poslaniku nije spuštena nijedna teškoća, a da mu Allah nije prethodno dao povjerenje u Alija, i da ga nije nikada pozvao imenom, a da nije rekao: 'O moj brate'?‘ i opet su potvrdili. Potom ih je pitao: ,Znate li da je Allahov Poslanik presudio između Alija i Džafera i Zejda pa rekao: 'O, Ali, ti si od mene i ja sam od tebe, a ti si zaštitnik svakog vjernika poslije mene?'‘ i potvrdili su. Pitao ih je: ‘Znate li da je on svakog dana nasamo razgovarao s Poslanikom, i svaku noć su se sastajali kada bi on to tražio, a kada bi Poslanik šutio, on bi započinjao?‘ i potvrdili su. Potom ih je pitao: ‘Znate li da je Allahov Poslanik Aliju dao prednost nad Džaferom i Hamzom kada je rekao Fatimi: 'Udao sam te za najboljeg iz moje porodice, koji je najduže u islamu, najveći u blagosti i najviši u znanju?'‘ i potvrdili su. Pa ih je pitao: ‘Znate li da je Allahov Poslanik rekao: 'Ja sam poglavar Ademove djece i moj brat Ali je poglavar Arapa, a Fatima je prvakinja žena stanovnika Dženneta i Hasan i Husejn, moja dva sina, su poglavari mladića stanovnika Dženneta?'‘ i potvrdili su. Pitaso je i: ‘Znate li da je Allahov Poslanik Aliju naredio da ga ogasuli i obavijestio ga da će mu pomoći Džebrail?‘ i potvrdili su. Pitao ih je dalje: ‘Znate li da je Allahov Poslanik u posljednjem govoru kojeg je održao rekao: 'O, ljudi, doista među vama ostavljam dvije teške stvari: Božiju Knjigu i moju porodicu, pa držite čvrsto do njih i nećete zalutati?'‘ i potvrdili su. I tako je ispitivao i dalje, ne ostavivši ništa što je Svevišnji Allah objavio o Aliju ibn ebi Talibu posebno i o Ehli bejtu u Časnom Kur'anu i preko svog Poslanika a da ih nije zakleo u to, i oni su potvrdili. I tabiini su govorili: ,Bože, doista me o tome obavijestio onaj u kojeg imam povjerenje taj i taj‘ Napokon ih je zakleo da kažu jesu li čuli Poslanika kako govori:

مَنْ زَعَمَ أَنَّهُ يُحِبُّنِي وَ يُبْغِضُ عَلِيّاً فَقَدْ كَذَبَ لَيْسَ يُحِبُّنِي وَ هُوَ يُبْغِضُ عَلِيّاً، فَقَالَ لَهُ قَائِلٌ: يَا رَسُولَ اللَّهِ وَ كَيْفَ ذَلِكَ؟ قَالَ: لِأَنَّهُ مِنِّي وَ أَنَا مِنْهُ مَنْ أَحَبَّهُ فَقَدْ أَحَبَّنِي وَ مَنْ أَحَبَّنِي فَقَدْ أَحَبَّ اللَّهَ وَ مَنْ أَبْغَضَهُ فَقَدْ أَبْغَضَنِي‏ وَ مَنْ أَبْغَضَنِي فَقَدْ أَبْغَضَ اللَّهَ؟ فَقَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَدْ سَمِعْنَا وَ تَفَرَّقُوا عَلَى ذَلِك‏.

‘Onaj koji tvrdi da mene voli, a mrzi Alija, doista je slagao, jer ne može voljeti mene, a mrziti Alija‘, pa kako mu je neko rekao: ‘Allahov Poslaniče, kako to?‘ i kako je odgovorio: ‘Jer je on doista od mene, a ja od njega; ko njega voli, taj i mene voli, a ko mene voli, taj voli Allaha, a ko njega mrzi – mrzi i mene, a ko mene mrzi, taj mrzi Allaha.‘ Još jednom su potvrdili: ,Tako nam Boga, da, čuli smo ga‘ i na ovome su se razišli.“

Muavijina smrt

Muavija je umro 60. godine po hidžri.Dočekao je smrt nesiguran pa je izražavao uznemirenje i uzrujanost zbog onoga što je bio počinio: prolijevao muslimansku krv i pljačkao njihovu imovinu. Smrtni čas mu je nastupio u Damasku i bilo mu je uskraćeno da vidi sina za kojeg je uzurpirao hilafet i kojeg je podigao na vrat muslimanima. A historičari su prenijeli da je Jezid u vrijeme očeve smrti bio na lovačkom putovanju i uronjen u opijenost uz zvukove muzike.

Stavovi i dostignuća imama Husejna

Stav imama Husejna o davanju prisege Jezidu

Šejtanski plan

Kada se podigao bajrak islama lepršajući na području Mekke i obznanjujući svoju pobjedu, Ebu Sufjan i Muavija su ušli u islam, ali vatra mržnje razgorjela se u njihovim srcima, a težnja za osvetom Poslaniku, s.a.v.a., i njegovoj porodici, a.s., sakrila u njihovim grudima pa su se po Poslanikovoj samilosti od nevjernika pretvorili u predate oslobođene robove i nije dugo prošlo, a Osman je preuzeo vlast pa je procurilo ono što je bilo skriveno u njihovim srcima i pojavilo se na ustima Ebu Sufjana koji se obratio Osmanu: „Nakon Tejma i Adija došla je do vas, pa se dodajite međusobno, jer je, doista, to vlast i ne bih znao šta je: Džennet ili Džehennem.“

Ebu Sufjan i drugi put se bratio sinovima umejje: „O, sinovi umejje, zgrabite je poput lopte. Tako mi onog čime se kune Ebu Sufjan, oduvijek joj se nadao za vas i neka ostane u naslijeđu vašoj djeci.“

I kada se Muavija kroz prozor Sakife podigao iznad prestolja vlasti, ugledali su se ishodi zastranjenosti i postale su jasne njene opasnosti jer je on vidio da su Ebu Bekr, Omer i Osman prije njega vladali, ali okolnosti im nisu dozvoljavale da vraćaju ponovo konstrukcije džahilijeta, i da glas istine i dalje svaki dan razglašava jednoću Boga i poslanstva Muhammeda ibn Abdullaha.

Političku zastranjenost, koju je prouzrokovala Sakifa i na čijoj osnovi su se odgojile skupine ummeta, Muavija je iskoristio na najbolji način pa je dokazivao da je Ebu Bekr uzeo prisegu bez nebeske naredbe ili zapovjedi od Allahovog Poslanika, s.a.v.a., i da se suprotstavio siri Allahovog Poslanika kada je odredio Omera kao halifu poslije sebe te da je Omer činio ono što nije činio njegov prethodnik i time se suprotstavio Allahu, Poslaniku i Ebu Bekru. Po ovoj logici, islamski ummet i sudbina islamske poslanice postale su igrarije u rukama Muavije koji je upravljao kako je želio, pa je tako odlučio i da uzme prisegu za Jezidov hilafet poslije sebe.

Politička scena se ispraznila u korist emevijske grupe nakon smutnji i problema koje je Muavija rasplamsao koristeći neznanje nekih slojeva ummeta i upotrebljavajući sve snage koje su stale protiv imama Alija u svoju korist u suočavanju s linijom istine pod vođstvom imama Hasana. Prisvojio je vlast nakon ubijanja imama Hasana, a.s., i omalovažavanja vrijednosti i učenja islama. On je bio vješt u učvršćivanju svoje prevlasti, ali nije smio objaviti svoj plan za učvršćivanje emevijske vlasti određivanjem Jezida kao halife poslije sebe dok je u ummetu onaj koji je po šerijatu određen za hilafet, a to je bio imam Hasan i poslije njega njegov brat, imam Husejn, a.s., čijem vođstvu se ummet bio obavezan vratiti nakon gubitka imama Hasana. Pored toga, ni jedan od prve trojice halifa nije poručio hilafet svome sinu poslije sebe.

Uzimajući u obzir Jezidove slabosti, bestidnost i razvrat, Muavija je uložio sav svoj trud da učvrsti vlast i da upravlja njome na način kojim će prevariti ummet i prisiliti ga na prihvatanje prisege Jezidu. Stoga je ubio imama Hasana, Poslanikovog unuka, i odabrane vjernike u prvom koraku, kako bi time otkonio najvažniju zapreku koja je stajala između njega i izvršenja njegovog plana.

Pored toga, ljudi niskih duša i pohlepni za ovim svjetom su bili spremni da idu bilo kojim putem kako bi došli do svojih mizernih koristi. Preneseno je da je Mugajre ibn Šu'be, Muavijin namjesnik u Kufi, kad je saznao da ga Muavija namjerava smijeniti, pristupio tkanju konaca zavjere koja je privukla velike nesreće na islamski ummet, da bi time bio posrednik koji sklapa kupoprodajni ugovor za ono što ne posjeduje, jer je šaptao u Jezidove uši izazivajući njegovu žudnju za hilafetom poslije oca, uljepšavajući mu vlast i prikazujući je jednostavnom. Muavija je vidio da Mugajre može izvršiti ovaj šejtanski planpa mu je postavljao pitanja pokušavajući ga prevariti: „Ko će mi ovo izvršiti?“ Mugajre mu je odgovorio: „Ja ću ti obaviti to među Kufljanima, Zijad među stanovnicima Basre, a poslije ova dva područja, niko ti se neće suprotstaviti.“ Na ovaj način Mugajre je odmah preuzeo zaradu za odgođenu kupoprodaju i vratio se u Kufu kako bi izvršio plan govoreći: „Doista sam stavio Muavijinu nogu u uzengiju koja je dalekosežna protiv Muhammedovog ummeta.“

Zijad ibn Ebih je odbio ovaj opaki plan, vjerovatno zbog njegove svijesti o Jezidovoj pokvarenosti koja ga je činila nedostojnim za vođstvo ummeta. Ovaj plan je izazvao strasti i u nekim drugim članovima umejada, pa su pružili svoje vratove i Mervan ibn Hakem i Sa'id ibn Osman ibn Affani onda je Muavija, zvanično, ali privremeno, zamrznuo plan uzimanja prisega za Jezida, kako bi poduzeo druge korake koji će pripremiti teren za zvanični proglas plana u odgovorajućoj prilici za to.

Muavijine metode za proglas prisege Jezidu

Muavija je osjetio kako zastranjena emevijska porodica odbija prihvatiti Jezidovu vlast poslije njega, pa se zapitao kako će onda zakonski vlasnik ovog prava, imam Hasan, a.s., i nakon njega imam Husejn, a.s., i neki od sinova ashaba to prihvatiti? Zbog toga se prihvatio pronalaska drugih puteva za to, između varanja ummeta i prisiljavanja na davanje prisege razvratniku Jezidu:

a. angažovao je pjesnike da pripisuju Jezidu vrline, opisuju njegove moći i promovišu ga da bi se ummet pokorio njegovoj vlastii naredio je svim svojim namjesnicima i govornicima u gradovima da šire te potvorene vrline;

b. davao je velike količina imovine i kupovao savjesti Jezidovih protivnika, ne zbog vjere i brige za islam, već iz ličnih motiva;

c. pozivao je velikana ensarijai razgovarao s njima s ciljem prepoznavanja protivnika i pristalica i upoznavanja njihovih slabih tačaka preko kojih bi mogao doći do njih;

d. ubacivao je razdor među one članove Beni umejje koji su imali ambiciju za vlasti kako bi oslabio njihovo rivalstvo s Jezidom, pa je smijenio namjesnika Medine, Sa'ida ibn 'Asa, i postavio Mervana ibn Hakema na njegovo mjesto, a potom smijenio Mervana i vratio Sa'ida na njegovo mjesto;

e. ubijao je istaknute islamske ličnosti koje su uživale veliko poštovanje kod muslimana, pa je smislio zavjeru ubistva imama Hasana, Sa'da ibn Ebi Vekkasa, Abdurrahmana ibn Halida i Abdurrahmana ibn Ebu Bekra;

f. ekonomski je uskraćivao Beni Hašime da bi izvršio pritisak na njih i oslabio njihove uloge, pa je tako cijelu godinu zaustavio njihovu naknadujer su stali uz imama Husejna u odbijanju prisege za Jezida.

Zalaganja imama Husejna za buđenje ummeta

Imam Husejn, a.s., se nije prepustio smirenju i ravnodušnosti ni po prihvatanju primirja s Muavijom, pa je nakon svoga brata, imama Hasana, a.s., i kao nasljednik poslanstva, a u skladu sa svojom odgovornošću, krenuo prema šerijatu i ummetu, uzimajući u obzir stanje ummeta i trudeći se očuvati ga. Imam je u periodu Muavijine vladavine radio na snaženju ummeta naspram potpunog pada pa mu je dao dovoljno duhovnih činilaca kako bi ostao čvrst u suočavanju s teškoćama. Ukazat ćemo na neke od njih:

-Suočavanje s Muavijom i Jezidovom prisegom

-Pokušaj ujedinjenja ummeta

-Otkrivanje Muavijinih zločina

-Traženje izgubljenog prava

-Upoznavanje ummeta s njihovim odgovornostima

Suočavanje s Muavijom i prisegom Jezidu

Imam Husejn, a.s., je objelodanio svoje nedvojbeno odbijanje prisege Jezidu i tako su postupili i velikani Medine, pa je Muavija odlučio putovati do Medine kako bi sam pokušao ubijediti protivnike. U Medini se sastao s imamom Husejnom i Abdullahom ibn Abbasom, pa je hvalio Poslanika, s.a.v.a., spominjući njegove vrline, a zatim obrazložio prisegu Jezidu obasipajući ga velikim nadimcima, i pozvao ih da mu je daju. Imam, a.s., je tada planuo u govoru. Poslije zahvale i veličanja Allaha počeo je:

أَمَّا بَعدُ، يا معاوية، فَلَنْ يُؤَدِّي الْقَائِلُ وَ إِن أَطنَبَ فِي صِفةِ الرَّسُولِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سلَّمَ وَ قَدْ فَهِمْتُ مَا لَبِسْتَ بِهِ الْخَلَفَ بَعْدَ رَسُولِ اللَّهِ، مِن إِيجَازِ الصِّفَةِ وَ التَّنَكُّب عَن اسْتِبلاغِ النَّعْتِ، وَ هَيهَاتَ هَيهَاتَ، يَا مُعاوِيَةُ، فَضَحَ الصُّبْحُ فَحْمَةَ الدُّجَى، وَ بَهَرتِ‏ الشَّمْسُ أَنوَارَ السُّرُجِ، وَ لقَد فَضَّلْتَ حَتَّى أَفرَطْتَ، وَ اسْتَأْثرْتَ حَتَّى أَجْحفْتَ، وَ مَنَعتَ حَتَّى بَخِلْتَ، وَ جُرْتَ حتَّى جَاوَزتَ، مَا بَذَلْت لِذِي حقٍّ مِنْ أَتمّ حَقِّهِ بِنَصيبٍ حتَّى أَخَذَ الشَّيْطَانُ حَظَّهُ الأَوْفَرَ، وَ نَصيبَهُ الأَكْمَلَ.

وَ فَهِمتُ مَا ذَكَرتَهُ عَن يَزيدَ، مِنْ اكْتِمَالِهِ، وَ سِياسَتِهِ لأُمّةِ مُحَمَّدٍ، تُريدُ أَنْ تُوهِمَ النَّاسَ فِي يَزِيدَ، كَأنَّكَ تَصِفُ مَحْجُوباً، أَو تَنْعَتُ غَائباً، أَو تُخْبِرُ عَمّا كَانَ مِمَّا احْتَوَيتَهُ بِعِلمٍ خَاصٍّ، وَ قَد دَلَّ يَزِيدُ مِنْ نَفْسِهِ عَلَى مَوْقِعِ رَأْيِهِ، فَخُذْ لِيَزِيدَ فِيمَا أَخَذَ بِهِ مِن اسْتِقْرَائِهِ الْكِلابِ الْمَهَارِشَةِ عِنْدَ التَّهَارُشِ، وَ الْحِمَامِ السبّق لأَتْرَابِهِنِّ، وَ الْقِينَاتِ ذَوَاتِ الْمَعَازِفِ، وَ ضُرُوبِ الْمَلاهِي، تَجِدْهُ بَاصِراً، وَ دَعْ عَنْكَ مَا تُحَاوِلُ، فَمَا أَغْنَاكَ أَنْ تَلْقَى اللَّهَ بِوِزْرِ هَذَا الْخَلْقِ بِأَكْثَرَ مِمَّا أَنْتَ لاقِيهِ! فَوَ اللَّهِ، مَا بَرِحْتَ تُقَدِّرُ بَاطِلًا فِي جَورٍ، وَ حَنْقاً فِي ظُلْمٍ، حتَّى مَلأْتَ الأَسْقِيَةَ، وَ مَا بَينَكَ وَ بَينََ الْمَوتِ إِلاَّ غَمْضَةٌ، فَتُقْدِم عَلَى عَملٍ مَحْفوظٍ فِي يَومٍ مَشْهُودٍ، وَ لاتَ حِينَ مَنَاصٍ.

وَ رَأَيتُكَ عَرَضْتَ بِنَا بَعْدُ هَذا الأَمْرَ، وَ مَنَعْتَنَا عَن آبَائِنَا تُراثاً، وَ لَقَدْ، لَعَمْرُ اللَّهِ، أَورَثَنَا الرَّسُولُ، عَليهِ الصَّلاةُ وَ السَّلامُ، وِلادَةً، وَ جِئْتَ لَنَا بِهَا مَا حَجَجْتُمْ بِهِ الْقَائِمَ عِندَ مَوتِ الرَّسُولِ، فَأَذْعَنَ لِلْحُجَّةِ بِذَلِكَ، وَ رَدَّهُ الإِيْمَانُ إِلَى النِّصْفِ، فَرِكِبْتُم الأَعَالِيلَ، وَ فَعَلْتُم الأَفَاعِيلَ، وَ قُلْتُمْ: كَانَ وَ يَكُونُ، حتَّى أَتَاكَ الأَمْرُ، يَا مُعَاويةُ، مِن طَرِيقٍ كَانَ قَصْدُها لِغيْرِكَ، فهُناَك فَاعْتَبِرُوا، يَا أُولِي الأَبْصَارِ.

„Muavija, neće hvalitelj moći obavljati hvalu i ako odulji u nabrajanju vrlina Poslanika, s.a.v.a. Shvatio sam ono čime si obložio nasljednike nakon Allahovog Poslanika, s.a.v.a., skraćujući nabrajanja vrlina i izbjegavajući spominjanje pohvala. Nikako, nikako, Muavija, doista je jutro osramotilo crninu noći i sunce je pocrnilo sjaj svjetiljke. Doista si davao prednost sve dok nisi pretjerao, prisvajao sve dok nisi počinio nepravdu, uskraćivao sve dok nisi postao škrt, činio si nasilje sve dok nisi prekršio sve granice, nisi davao vlasniku njegovo pravo i nikakav udio sve dok šejtan nije uzeo svoj najveći užitak i najpotpuniji udio. Shvatio sam ono što si spomenuo o Jezidu: da je savršen, da može upravljati Muhammedovim ummetom. Želiš da učiniš da narod povjeruje Jezidu!? Kao da govoriš o nekoj nepoznatoj osobi i opisuješ nekog odsutnog čovjeka, kao da znaš nešto što mi ne znamo, a mi znamo da je Jezid sam sebe potpuno predstavio i pokazao. Jezid je dobar pomagač za igru sa psima i organizovanje utrka pasa, igranje s golubovima i okupljanje služavki koje će mu pjevati, igrati... Odustani i nemoj se truditi da ostvariš taj cilj. Pa šta će ti pomoći da se susretneš s Allahom s grijehom višim od onog s kojim ćeš se već susresti s Njim? Tako mi Allaha, vazda si pretvarao laži u nepravdu i mržnju u nasilje, sve dok nisi napunio sve pehare, a između tebe i smrti nema osim treptaj oka, pa počini neko djelo koje će biti sačuvano za Dan u kojem će svi biti prisutni i neće biti nikakvog izlaza. I vidio sam da si nam dvosmisleno govorio o hilafetu i uskratio nam naslijeđa naših očeva, a tako mi Allaha, Njegov Poslanik nam je ostavio naslijeđe od našeg rođenja. Donio si nam dokaz s kojim ste se borili protiv onoga koji je ustao tražiti hilafet po preseljenju Allahovog Poslanika, pa je on priznao valjanost tog dokaza i njegova vjera ga je vratila do pravednosti, a onda ste uzjahali na raznovrsna izvinjenja i počinili svaku vrstu nedjela govoreći: ,Bilo je i bit će‘, sve dok vlast nije došla do tebe, Muavija, putem čiji kraj nije bio za tebe, pa tu uzimajte pouku, o, vi, obdareni pameću. Spomenuo si da je Amr ibn As vodio narod po zapovijedi Allahovog Poslanika i njegovim davanjem ovlasti, a to je tada bila nagrada za Amra ibn Asa zbog njegovih vrlina i drugovanja s Poslanikom, ali onda je narod odbio njegovo zapovjedništvo jer nisu bili zadovoljni njegovim predvođenjem i nabrajali su njegova ružna djela, pa je Poslanik rekao: ,O, skupino muhadžira, nakon današnjeg dana niko vam neće zapovijedati osim mene lično.‘ Pa kako ćeš se ti, Muavija, pozivati na opovrgnuti naspram usaglašenog propisa Poslanika u najvažnijim i najprečim stvarima? Kako ćeš usporediti jednog ashaba s jednim tabiinom, a oko tebe ima onih koji su povjerljivi zbog njihovog drugovanja i srodstva s Poslanikom, kao i zbog njihove vjere, i preći preko njih, a odabrati bezumnog griješnika? Ti želiš zaogrnuti narod sumnjom kojom će se onaj koji ostaje usrećiti u svom dunjaluku, a ti unesrećiti na svom ahiretu. Doista je ovo upravo gubitak očiti. Tražim oprost od Allaha za sebe i za vas.“ Muavija je ostao preneražen govorom imama Husejna, svi putevi su mu se suzili, pa je upitao Ibn Abbasa: „Šta je ovo, Ibn Abbase?“ On mu je odgovorio: „Doista je to potomstvo Allahovog Poslanika, jedan od onih obuhvaćenih pod ogrtač, jedan iz očišćene porodice. Pitaj ga o onom što želiš jer doista imaš u narodu nekog ko zadovoljava po svim pitanjima sve dok Svevišnji Allah ne presudi po Svojoj zapovijedi, a On je najbolji Sudija.“

Stav imama Husejna naspram Muavije bio je odlikovan žestinom i odlučnošću. On je počeo otvoreno pozivati narod na suprotstavljanje Muaviji i upozoravati ih na njegovu rušilačku politiku koja nosi propast za islam.

Pokušaj ujedinjenja riječi ummeta i odaziv na pokret naroda

Izaslanstva su počela dolaziti sa svih strana kod imama Husejna, puna žalbi. Tražili su od njega pomoć za nepravdu i nasilje nanesene ummetu i spas od potlačenosti. Doušnici u Medini prenijeli su mjesnoj vlasti vijesti o okupljanju ljudi i susretima s imamom Husejnom i Mervan ibn Hakem, koji je tada bio namjesnik, uzrujao se i jako uplašio od posljedica pa napisao pismo Muaviji u kojem je stajalo i ovo: „... doista se povećalo obilaženje imama Husejna, tako mi Allaha, ja vidim da za vas dolazi težak dan zbog njega.“I Muavija se uznemirio zbog djelovanja imama Husejna pa mu je napisao pismo: „... Doista mi je stiglo o tebi nekoliko vijesti. Ako su istinite, doista ne vidim u tebi da nemaš želje za vlašću, a ako nisu, onda ćeš ti prvi biti najsretniji ukoliko je izbjegavaš i počinješ udovoljavati sebi ispunjavajući tako Božiji zavjet. Nemoj me prisiljavati da prekinem veze s tobom i da ti učinim neko zlo, jer doista, kad god mi učiniš loše, i ja ću tebi učiniti loše i kad god smisliš neku varku protiv mene, i ja ću smisliti isto protiv tebe, pa boj se Allaha, Husejne, u cijepanju jedinstva ummeta i da ih ne vratiš u smutnju.“

Otkrivanje Muavijinih zločina

Imam Husejn je napisao Muaviji važnu zabilješku, koja je bila odgovor na njegovo pismo i u kojoj je na njega svalio odgovornost za sve što se desilo u državi: krvoproliće, nesigurnost i izloženost ummeta krizi. Ova zabilješka se smatra jednom od najljepših zvaničnih dokumenata, a puna je spominjanja događaja koje su prouzrokovala Muavijina djela:

أَمَّا بَعْدُ، فَقَدْ بَلَغَنِي كِتَابُكَ، أَنَّهُ بَلَغَكَ عَنِّي أُمُورٌ إِنَّ بِي عَنْهَا غِنًى وَ زَعَمْتَ أَنِّي رَاغِبٌ فِيهَا وَ أَنَا بِغَيْرِهَا عَنْكَ جَدِيرٌ وَ أَنَّ الحَسَناتِ لا يَهْدِي لَهَا و لا يُسَدِّدُ إِلا الله، تَعَالى. أَمَّا مَا ذَكَرْتَ أَنَّهُ رُقِيَ إِلَيْكَ عَنِّي فَإِنَّهُ رَقَاهُ إِلَيْكَ الْمَلَّاقُونَ الْمَشَّاءُونَ بِالنَّمَائِمِ الْمُفَرِّقُونَ بَيْنَ الْجَمْعِ وَ كَذَبَ السَّاعُونَ الْوَاشُونَ، مَا أَرَدْتُ حَرْبَكَ وَ لَا خِلَافاً عَلَيْكَ، وَ ايْمُ اللَّهِ، إِنِّي لَأَخَافُ اللَّهَ، عَزَّ ذِكْرُهُ، فِي تَرْكِ ذَلِكَ وَ الِاعْتِذَارِ إِلَيْك فِيهِ وَ إِلَى أَولِيَائِكَ الْقَاسِطِينَ حِزْبِ الظَّالِمِينَ.

أَ لَسْتَ قَاتِلَ حُجْرِ بْنِ عَدِيٍّ أَخا كِنْدَةَ وَ أَصْحَابِهِ الصَّالِحِينَ الْمُطِيعِينَ الْعَابِدِينَ، كَانُوا يُنْكِرُونَ الظُّلْمَ وَ يَسْتَعْظِمُونَ الْبِدَعَ وَ يُؤْمِرُونَ بِالْمَعرُوف وَ يَنْهَونَ عَنِ الْمُنكرِ وَ لَا يَخَافُونَ فِي اللَّهِ لَوْمَةَ لَائِمٍ؟ فَقَتَلْتَهُمْ ظُلْماً وَ عُدْوَاناً بَعْدَ مَا كُنْتَ أَعْطَيْتَهُمُ الْأَيْمَانَ الْمُغَلَّظَةَ وَ الْمَوَاثِيقَ الْمُؤَكَّدَةَ، جُرْأَةً عَلى اللهِ وَ اسْتِخْفَافًا بِعَهْدِهِ!

أَ وَ لَسْتَ قَاتِلَ عَمْرِو بْنِ الْحَمِقِ، صَاحِبِ رَسُولِ اللَّهِ، الْعَبْدِ الصَّالِحِ، الَّذِي أَبْلَتْهُ الْعِبَادَةُ، فَنَحَّلَتْ جِسْمَه و صَفَّرَتْ لَوْنَهُ، بَعْدَ أَنْ آمَنْتَهُ وَ أَعْطَيْتَهُ مِنْ عُهُودِ اللَّهِ، عَزَّ وَ جَلَّ، وَ مِيثَاقِهِ مَا لَوْ أَعْطَيْتَهُ الْعُصْمَ فَفَهَّمْتَهُ لَنَزَلَتْ إِلَيْكَ مِنْ شَعَفِ الْجِبَالِ؟

أَ وَ لَسْتَ الْمُدَّعِيَ زِيَادَ بْنَ‏ سُمَيَّةَ، الْمَوْلُودَ عَلَى فِرَاشِ عُبَيْدِ عَبْدِ ثَقِيفٍ، فَزَعَمْتَ أَنَّهُ ابْنُ أَبِيكَ؟ وَ قَدْ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ: الْوَلَدُ لِلْفِرَاشِ وَ لِلْعَاهِرِ الْحَجَرُ! فَتَرَكْتَ سُنَّةَ رَسُولِ اللَّهِ تَعَمُّدًا وَ اتَّبَعْتَ هَوَاكَ بِغَيْرِ هُدًى مِنَ اللَّهِ، ثُمَّ سَلَّطْتَهُ عَلَى أَهْلِ الْاسلامِ، يَقْتُلُهُم وَ يَقَطَعُ أَيْدِيَ الْمُسْلِمِينَ وَ أَرْجُلَهُمْ وَ يَسْمَلُ أَعْيُنَهُمْ وَ يَصْلِبُهُمْ عَلَى جُذُوعِ النَّخْلِ كَأَنَّكَ لَسْتَ مِنْ هَذِهِ الْأُمَّةِ وَ لَيْسُوا مِنْكَ.

أَ وَ لَسْتَ قَاتِلَ الْحَضْرَمِيِّ الَّذِي كَتَبَ إِلَيْكَ فِيهِ ابْنُ سُمَيَّةَ أَنَّهُ عَلَى دِينِ عَلِيٍّ وَ رَأْيِهِ فَكَتَبْتَ إِلَيْهِ اقْتُلْ كُلَّ مَنْ كَانَ عَلَى دِينِ عَلِيٍّ، عَلَيهِ السَّلام، وَ رَأْيِهِ؟ فَقَتَلَهُمْ وَ مَثَّلَ بِهِمْ بِأَمْرِكَ وَ دِينُ عَلِيٍّ وَ اللَّهِ هُوَ دِينُ ابْنِ عَمِّهِ الَّذِي أَجْلَسَكَ بِمَجْلِسِكَ الَّذِي أَنْتَ فِيهِ وَ لَوْ لَا ذَلِكَ لَكَانَ أَفْضَلَ شَرَفِكَ وَ شَرَفِ أَبِيكَ تَجَشُّمُ الرِّحْلَتَيْنِ، رِحْلَةَ الشِّتاءِ وَ رِحْلَةَ الصَّيفِ.

وَ قُلْتَ فِيمَا قُلْتَ: انْظُرْ لِنَفْسِكَ وَ لِدِينِكَ وَ لِأُمَّةِ مُحَمَّدٍ، صَلَّى الله عَلَيهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ وَ اتَّقِ شَقَّ عَصَا هَذِهِ الْأُمَّةِ وَ أَنْ تَرُدَّهُمْ فِي‏ فِتْنَةٍ، فَلَا أَعْرِفُ فِتْنَةً أَعْظَمَ مِنْ وَلَايَتِكَ عَلَيْهَا وَ لَا أَعْلَمُ نَظَراً لِنَفْسِي وَ لِدِينِي وَ لأأُمَّةِ جَدِّي أَفْضَلَ مِنْ جِهَادِكَ، فَإِنْ فَعَلْتُهُ فَهُوَ قُرْبَةٌ إِلَى اللَّهِ، عَزَّ وَ جَلَّ، وَ إِنْ تَرَكْتُهُ فَأَسْتَغْفِرُ اللَّهَ لِذَنْبِي وَ أَسْأَلُهُ تَوْفِيقِي لِإِرْشَادِ أُمُورِي.

وَ قُلْتَ فِيمَا قُلْتَ: إِنْ أُنْكِرْكَ تُنْكِرْنِي وَ إِنْ أَكِدْكَ تَكِدْنِي، فَكِدْنِي مَا بَدَا لَكَ، فَإِنِّي أَرْجُو أَنْ لَا يَضُرَّنِي كَيْدُكَ وَ أَنْ لَا يَكُونَ عَلَى أَحَدٍ أَضَرَّ مِنْهُ عَلَى نَفْسِكَ، لأَنَّكَ رَكِبْتَ جَهْلَكَ وَ تَحَرَّصْتَ عَلَى نقْضِ عَهْدِكَ وَ لَعَمْرِي، مَا وَفَيتَ بِشَرْطٍ وَ لَقَدْ نَقَضْتَ عَهْدَكَ بِقَتْلِ هَؤُلَاءِ الَّذِينَ قَتَلْتَهُمْ وَ مَثَلْتَ بِهِمْ بَعْدَ الصُّلْحِ وَ الْأَيْمَانِ وَ الْعَهْدِ وَ الْمِيثَاقِ فَقَتَلْتَهُمْ مِنْ غَيْرِ أَنْ يَكُونُوا قَاتَلُوا أَوْ قَتَلُوا وَ لَمْ تَفْعَل ذَلِك بِهِم إِلَّا لِذِكْرِهِمْ فَضْلَنَا وَ تَعْظِيمِهِمْ حَقَّنَا، مَخَافَةَ أَمْرٍ لَعَلَّكَ لَوْ لَمْ تَقْتُلْهُمْ مِتَّ قَبْلَ أَنْ يَفْعَلُوا أَوْ مَاتُوا قَبْلَ أَنْ يُدْرِكُوا.

أَبْشِرْ، يَا مُعَاوِيَةُ، بِقِصَاصٍ وَ اسْتَعِدَّ لِلْحِسَابِ وَ اعْلَمْ أَنَّ لِلَّهِ، عَزَّ وَ جَلَّ، كِتَاباً لا يُغادِرُ صَغِيرَةً وَ لا كَبِيرَةً إِلَّا أَحْصاها وَ لَيْسَ اللَّهُ، تَبَارَكَ وَ تَعَالَى، بِنَاسٍ أَخْذَكَ بِالظِّنَّةِ وَ قَتْلَكَ أَوْلِيَاءَهُ بِالتُّهَمَةِ وَ نَفْيَكَ إِيَّاهُمْ مِنْ دُورِهِمْ إِلَى الْغُرْبَةِ وَ أَخْذَكَ النَّاسَ بِبَيْعَةِ ابْنِكَ غُلَامٍ مِنَ الْغِلْمَانِ يَشْرَبُ الشَّرَابَ وَ يَلْعَبُ بِالْكِلَابِ، لَا أَعْلَمُكَ إِلَّا قَدْ خَسَرْتَ نَفْسَكَ وَ بَتَرْتَ دِينَكَ وَ غَشَشْتَ رَعِيَّتَكَ وَ سَمِعْتَ مَقَالَةَ السَّفِيهِ الْجَاهِلِ وَ أَخَفْتَ التَّقِيَّ الْوَرِعَ.

„Stiglo mi je tvoje pismo u kojem si spomenuo da su ti o meni stigle neke vijesti koje ti se ne dopadaju, da me smatraš dostojnim nečega mimo toga i da za dobra djela ne upućuje niti podržava niko osim Allaha Svevišnjeg. Što se tiče onoga što si spomenuo da je do tebe došlo nešto o meni – pa doista, to ti donose laskavci, klevetnici, oni koji izazivaju razdor i slagali su oni koji su u zabludi. Nisam želio ratovati s tobom niti ti se suprotstavljati – doista se ja bojim Allaha da se to tebi ne desi, a bojim se Allaha i da tražim izvinjenje kod tebe i tvojih prijatelja, nepravednih pripadnika stranke tlačitelja. Zar ti nisi ubica Hudžra ibn Adija, poglavara Kinda, i njegovih prijatelja, koji su obavljali namaz, činili ibadet, koji su se suprotstavljali nepravdi i sprječavali novotarije, naređivali dobro, odvraćali od zla i koji se nisu bojali ničijeg osim Allahovog ukora? Ubio si ih nepravedno, prelazeći Božije granice, nakon što si im bio dao višestruke zakletve i potvrđene zavjete, osmjelivši se protiv Allaha i omalovažavajući Njegovu zapovijed.

Zar ti nisi ubica Amra ibn Humuka el-Huzaija, Poslanikovog druga, Božijeg dobrostivog roba, kojeg je ibadet oronuo pa je njegovo tijelo omršalo i boja požutjela? Ubio si ga nakon što si mu obećao sigurnost i dao si mu ono zbog čega bi se i zvijeri spustile s vrhova brda. Zar ti nisi taj koji je pripisao Zijada ibn Sumeja, rođenog na postelji Ubejda iz Sukejfe, svome ocu? Allahov Poslanik je rekao: ,Dijete pripada postelji, a bludniku kamen‘, ali ti si namjerno ostavio sunnet Allahovog Poslanika i slijedio svoju strast, a ne uputu od Allaha. Zatim si ga ovlastio nad muslimanima da ih ubija, odsijeca njihove ruke i noge, da im oči vadi i razapinje ih na palmine grane, kao da ti nisi iz ovog ummeta i ummet nije tvoj.

Zar ti nisi ubica Hadremijev, za kojeg ti je Zijad pisao da je u Alijevoj vjeri, ali si mu svejedno naredio: ,Ubij ko god je u Alijevoj vjeri!‘, pa ih je on ubijao i nakazio njihova tijela po tvojoj naredbi, a Alijeva vjera je upravo vjera njegovog amidžića koji je tebe postavio na mjesto na kojem se nalaziš. Da nije bilo toga, tvoja čast i čast tvojih očeva bi bila opterećenje dva putovanja: putovanja zimi i putovanja ljeti. Pisao si u onome što si pisao: ,Pazi na sebe, svoju vjeru i Muhammedov ummet i boj se Allaha u cijepanju jedinstva ummeta i da ih ne vratiš u smutnju...‘, a doista ja ne poznajem smutnju protiv ovog ummeta veću od tvog vladanja nad njima i ne vidim za sebe, svoju vjeru i Muhammedov ummet ništa vrijednije od toga da ti se javno suprotstavim jer, ako to učinim, doista je to približavanje Allahu, i ako to napustim, doista od Allaha tražim oprost za svoju vjeru i išćem od Njega uspjeh da ispravim svoju stvar.

I pisao si u onom što si pisao da ćeš, ako ja tebi činim loše, i ti meni učiniti loše i ako ja smišljam varku protiv tebe, i ti ćeš smisliti protiv mene – pa smišljaj ono što možeš, jer se ja doista nadam da mi neće naškoditi tvoja varka i da neće nikome biti veća šteta do li samom tebi, jer si doista uzjahao svoje neznanje i požurio da prekršiš svoje zavjete. I, Boga mi, nisi ispoštovao ni jedan uvjet i doista si pregazio sve svoje zavjete ubijanjem onih ljudi nakon primirja, zakletvi, zavjeta i dogovora – pa ti si ih ubio bez toga da su se oni borili protiv tebe ili da su ubili nekoga. Nisi ti to učinio s njima ni zbog čeg drugog osim zbog toga što su nas spominjali po našoj prednosti i veličali naše pravo, pa si se uplašio za svoju vlast, a možda bi, da ih nisi ubio, ti umro prije nego što oni to izvrše, ili bi možda i oni sami umrli prije nego što to uspiju učiniti.

Pa budi svjestan, o, Muavija, njihove krvarine i budi uvjeren u Obračun. Znaj da Svevišnji Allah ima Knjigu, koja ne ostavlja nezabilježeno ni sitno ni krupno, i da Allah neće zaboraviti tvoja kažnjavanja na osnovu sumnje, tvoje ubijanje njegovih prijatelja na osnovu optužbi, tvoje protjerivanje njih iz njihovih kuća u pustinju ni tvoje uzimanje prisege za svog sina, nezrelog dječaka koji pije vino i igra se sa psima. Ne vidim te drugačije osim da si upropastio sebe, unakazio svoju vjeru, varao svoje potčinjene i slušao govor bezumnog neznalice, a uplašio suzdržljivog i bogobojaznog.“

Osim ovog, ne postoji ni jedan drugi politički dokument iz onoga doba koji predstavlja igru vlasti i bilježi zločine koje je počinio Muavija, a ovo je uzvik u lice nepravdi i tiraniji.

Traženje izgubljenog prava

Muavija je većinu državne imovine trošio na učvršćivanje svoje vlasti, kao što je davao i velike količine imovine Beni Umejjama kako bi oni učvrstili svoje političke i društvene položaje. Imam Husejn je osuđivao ovu politiku i smatrao je da je neophodno spasiti imovinu od Muavije čija vlast nema nikakve šerijatske osnove i nije postojana osim u gušenju, iskrivljavanju i prevari. Prolazila je preko Medine neka imovina iz Jemena za riznice u Damasku pa je Imam preuzeo tu imovinu i podijelio je onima kojima je najviše trebala i obavijestio o tome Muaviju:

مِنَ الْحُسَينِ بْنِ عَلِيٍّ إِلى مُعاوِيةَ بْنِ أَبِي سُفْيَانٍ. أَمَّا بَعدُ، فَإِنَّ عِيرًا مَرَّتْ بِنَا مِنَ الْيَمَنِ تَحْمِلُ مَالاً وَ حُلَلاً وَ عَنْبَرًا وَ طِيبًا إِليكَ لِتُودِعَهَا خَزَائِنَ دِمَشْقَ وَ تَعِلَ بِهَا بَعدَ النَّهْلِ بَنِي أَبِيكَ، وَ إِنِّي احْتَجْتُ إِلَيهَا فَأَخَذْتُهَا، وَ السَّلامُ.

„Od Husejna ibn Alija, Muaviji ibn ebi Sufijanu. Neki karavan je prolazio pored našeg grada iz Jemena noseći ti imovinu, tkaninu, amber i mirise kako bi ih smjestio u riznice Damaska i opskrbio njima u prvoj prilici svoju familiju, a meni je to trebalo, pa sam uzeo.“Muavija mu je odgovorio: „Od Božijeg roba, Muavije, zapovjednika vjernih, Husejnu ibn Aliju. Selamun alejk. Stiglo mi je tvoje pismo u kojem si pisao da je karavan iz Jemena prolazio pored tebe prenoseći mi imovinu, tkaninu, amber i mirise kako bi ih ja smjestio u riznice Damaska i prvom prilikom opskrbio njima svoju familiju te da je to trebalo tebi pa si uzeo. Nisi bio ovlašten da to uzmeš jer si to i pripisao meni zato što je u imovini vladar preči, a na njemu je i potrošnja. Tako mi Allaha, da si pustio da karavan dođe do mene, ne bih umanjio tvoj udio u njemu. Međutim, bratiću moj, ja mislim da u tvojoj glavi ima drskosti i volio bih da se pokaže u moje vrijeme pa da znam tvoju vrijednost i pređem preko toga. Međutim, tako mi Allaha, bojim se da će te pogoditi nešto što ti neće dati priliku ni toliko koliko traje muža deve.“

Imam Husejn je svojim činom pokazao da nezakoniti halifa nema pravo raspolagati muslimanskom imovinom i da je to pravo zakonitog vladara, a zakoniti vladar je bio sam imam Husejn, koji je podijelio državnu imovinu po islamskim mjerilima, i naglasio je i u svom pismu da zvanično ne priznaje Muavijin hilafet jer ga nije oslovljavao sa „zapovjednik vjernih“ kako su ga drugi oslovljavali. Zbog toga je Muavija pokušao zaobići imamov stav nazvavši u odgovoru sam sebe zapovjednikom vjernih i vladarom muslimana. Međutim, nije uspio u svom pokušaju pa je stav imama Husejna ostao islamsko mjerilo i mjerilo razdvajanja i udaljavanja ispravnog i neispravnog za sve muslimane kroz historiju, dok muslimani nisu pridavali nikakvu važnost Muavijinom stavu i nisu ga smatrali ničim do li izobličavanjem istine i obmanom javnog mnijenja.

Ovaj stav imama Husejna je bio jasan pokazatelj njegovog suprotstavljanja Muavijinom postupanju i vlasti i traženja vladavine istine i Božanske pravde.

Upoznavanje ummeta s njegovom odgovornošću

Imam Husejn je organizovao javni politički skup u Mekki na koji je pozvao veliki broj muhadžira, ensarija, tabiina i ostalih muslimana koji su prisustvovali obredima hadždža pa je održao govor o onome što se dogodilo s Poslanikovom porodicom i njihovim sljedbenicima: o nedaćama i neprijateljstvima kojima ih je obasuo Muavija i strogim mjerama koje je poduzeo u skrivanju njihovih vrlina i prednosti te onoga što je preneseno od Poslanika o njima, obavezavši prisutne da to prošire među muslimanima. Sulejm ibn Kajs je o ovom skupu i govoru imama Husejna zabilježio sljedeće: „Godinu dana prije Muavijine smrti Husejn ibn Ali, Abdullah ibn Abbas i Abdullah ibn Džafer su obavili hadždž. Husejn je okupio Beni Hašime, njihove žene i robove i ensarije koji su obavljali hadždž, kao i one koje su poznavali on i njegova porodica, pa je poslao izaslanike i rekao im: ,Ne izostavite nikoga od Poslanikovih ashaba koji su poznati po dobrostivosti i pobožnosti i koji obavljaju hadždž, a da ih ne okupite kod mene‘, pa se okupilo oko njega na Mini više od sedam stotina ljudi u šatorima. Većinu su sačinjavali tabiini, a bilo je i oko dvjesto Poslanikovih ashaba. Imam je ustao i poslije zahvale i veličanja Allaha rekao:

أَمَّا بَعْدُ، فَإِنَّ هَذَا الطَّاغِيَةَ قَدْ فَعَلَ بِنَا وَ بِشِيعَتِنَا مَا قَدْ رَأَيْتُمْ وَ عَلِمْتُمْ وَ شَهِدْتُمْ وَ إِنِّي أُرِيدُ أَنْ أَسْأَلَكُمْ عَنْ شَيْ‏ءٍ فَإِنْ صَدَقْتُ فَصَدِّقُونِي وَ إِنْ كَذَبْتُ فَكَذِّبُونِي ...اسْمَعُوا مَقَالَتِي وَ اكْتُمُوا قَوْلِي، ثُمَّ ارْجِعُوا إِلَى أَمْصَارِكُمْ وَ قَبَائِلِكُمْ، فَمَنْ أَمِنْتُمْ مِنَ النَّاسِ وَ وَثِقْتُمْ بِهِ فَادْعُوهُمْ إِلَى مَا تَعْلَمُونَ مِنْ حَقِّنَا، فَإِنِّي أَتَخَوَّفُ أَنْ يَندَرِسَ هَذَا الْأَمْرُ وَ يَذْهَبَ الْحَقُّ، وَ اللَّهُ مُتِمُّ نُورِهِ وَ لَوْ كَرِهَ الْكافِرُونَ.

,Doista, ovaj nasilnik (Muavija) je uradio s nama i našim sljedbenicima ono što ste vidjeli, saznali i o čemu ste se osvjedočili. Ja želim da vas pitam o nečemu pa ako budem u pravu, potvrdite mi, a ako ne budem, vi odbacite. Poslušajte moj govor i sačuvajte moju riječ i vratite se u svoje gradove i plemena pa kome budete vjerovali i u koga budete imali povjerenje pozovite ga u ono što znate, jer ja se doista bojim da se ova istina ne zaboravi i nestane, a Allah upotpunjuje Svoju svjetlost pa makar nevjernici to ne voljeli.‘“

Prenosilac dalje kaže: „Husejn nije ostavio ništa od onoga što je Svevišniji Allah objavio o njima, a da nije naveo i obrazložio, i nije ništa ostavio od onoga što je govorio Allahov Poslanik o njegovom ocu, bratu, majci, njemu i njegovoj porodici, a da nije spomenuo. Svaki od tih njegovih ashaba bi govorio: ,Tako nam Allaha, da, doista smo čuli i posvjedočili.‘ Jedna od stvari u koje im se on zaklinjao jest i ovo:

أَنْشُدُكُمُ اللَّهَ، أَ تَعْلَمُونَ‏ أَنَ‏ عَلِيَ‏ بْنَ‏ أَبِي‏ طَالِبِ‏ كَانَ‏ أَخَا رَسُولِ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، حِينَ آخَى بَيْنَ أَصْحَابِهِ فَآخَى بَيْنَهُ وَ بَيْنَ نَفْسِهِ وَ قَالَ: أَنْتَ أَخِي وَ أَنَا أَخُوكَ فِي الدُّنْيَا وَ الْآخِرَةِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَنْشُدُكُمُ اللَّهَ، هَلْ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، اشْتَرَى مَوْضِعَ مَسْجِدِهِ وَ مَنَازِلِهِ فَابْتَنَاهُ ثُمَّ ابْتَنَى فِيهِ عَشَرَةَ مَنَازِلَ تِسْعَةً لَهُ وَ جَعَلَ عَاشِرَهَا فِي وَسَطِهَا لِأَبِي، ثُمَّ سَدَّ كُلَّ بَابٍ شَارِعٍ إِلَى الْمَسْجِدِ غَيْرَ بَابِهِ، فَتَكَلَّمَ فِي ذَلِكَ مَنْ تَكَلَّمَ، فَقَالَ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ: مَا أَنَا سَدَدْتُ أَبْوَابَكُمْ وَ فَتَحْتُ بَابَهُ وَ لَكِنَّ اللَّهَ أَمَرَنِي بِسَدِّ أَبْوَابِكُمْ وَ فَتْحِ بَابِهِ، ثُمَّ نَهَى النَّاسَ أَنْ يَنَامُوا فِي الْمَسْجِدِ غَيْرَهُ وَ كَانَ يُجْنِبُ فِي الْمَسْجِدِ وَ مَنْزِلُهُ فِي مَنْزِلِ رَسُولِ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، فَوُلِدَ لِرَسُولِ اللَّهِ‏، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ وَ لَهُ فِيهِ أَوْلَادٌ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ فَتَعْلَمُونَ أَنَّ عُمَرَ بْنَ الْخَطَّابِ حَرَصَ عَلَى كُوَّةٍ قَدْرَ عَيْنِهِ يَدَعُهَا مِنْ مَنْزِلِهِ إِلَى الْمَسْجِدِ، فَأَبَى عَلَيْهِ، ثُمَّ خَطَبَ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، فَقَالَ: إِنَّ اللَّهَ أَمَرَنِي أَنْ أَبْنِيَ مَسْجِداً طَاهِراً لَا يَسْكُنُهُ غَيْرِي وَ غَيْرُ أَخِي وَ ابْنَيْهِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ...‏ قَالَ: أَنْشُدُكُمُ اللَّهَ، أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، قَالَ لَهُ فِي غَزْوَةِ تَبُوكَ: أَنْتَ مِنِّي بِمَنْزِلَةِ هَارُونَ مِنْ مُوسَى وَ أَنْتَ وَلِيُّ كُلِّ مُؤْمِنٍ بَعْدِي؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَنْشُدُكُمُ اللَّهَ، أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، حِينَ دَعَا النَّصَارَى مِنْ أَهْلِ نَجْرَانَ إِلَى الْمُبَاهَلَةِ، لَمْ يَأْتِ إِلَّا بِهِ وَ بِصَاحِبَتِهِ وَ ابْنَيْهِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَنْشُدُكُمُ اللَّهَ، أَ تَعْلَمُونَ أَنَّهُ دَفَعَ إِلَيْهِ اللِّوَاءَ يَوْمَ خَيْبَرَ، ثُمَّ قَالَ: لَأَدْفَعُهُ إِلَى رَجُلٍ يُحِبُّهُ اللَّهُ وَ رَسُولُهُ وَ يُحِبُّ اللَّهَ وَ رَسُولَهُ، كَرَّارٌ غَيْرُ فَرَّارٍ، يَفْتَحُهَا اللَّهُ عَلَى يَدَيْهِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، بَعَثَهُ بِبَرَاءَةَ وَ قَالَ: لَا يُبَلِّغْ عَنِّي إِلَّا أَنَا أَوْ رَجُلٌ مِنِّي؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، لَمْ تَنْزِلْ بِهِ شِدَّةٌ قَطُّ إِلَّا قَدَّمَهُ لَهَا ثِقَةً بِهِ وَ أَنَّهُ لَمْ يَدْعُهُ بِاسْمِهِ قَطُّ إِلَّا أَنْ يَقُولَ يَا أَخِي...؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، قَضَى بَيْنَهُ وَ بَيْنَ جَعْفَرٍ وَ زَيْدٍ، فَقَالَ لَهُ: يَا عَلِيُّ أَنْتَ مِنِّي وَ أَنَا مِنْكَ وَ أَنْتَ وَلِيُّ كُلِّ مُؤْمِنٍ بَعْدِي؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّهُ كَانَتْ لَهُ مِنْ رَسُولِ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، كُلَّ يَوْمٍ خَلْوَةٌ وَ كُلَّ لَيْلَةٍ دَخْلَةٌ إِذَا سَأَلَهُ أَعْطَاهُ وَ إِذَا سَكَتَ أَبْدَاهُ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، فَضَّلَهُ عَلَى جَعْفَرٍ وَ حَمْزَةَ حِينَ قَالَ لِفَاطِمَةَ: زَوَّجْتُكِ خَيْرَ أَهْلِ بَيْتِي، أَقْدَمَهُمْ سِلْماً وَ أَعْظَمَهُمْ حِلْماً وَ أَكْثَرَهُمْ عِلْماً؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، قَالَ: أَنَا سَيِّدُ وُلْدِ آدَمَ وَ أَخِي عَلِيٌّ سَيِّدُ الْعَرَبِ وَ فَاطِمَةُ سَيِّدَةُ نِسَاءِ أَهْلِ الْجَنَّةِ وَ ابْنَايَ الْحَسَنُ وَ الْحُسَيْنُ سَيِّدَا شَبَابِ أَهْلِ الْجَنَّةِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، أَمَرَهُ بِغُسْلِهِ وَ أَخْبَرَهُ أَنَّ جَبْرَئِيلَ يُعِينُهُ عَلَيْهِ؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَالَ: أَ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سّلَّمَ، قَالَ فِي آخِرِ خُطْبَةٍ خَطَبَهَا: أَيُّهَا النَّاسُ، إِنِّي تَرَكْتُ فِيكُمُ الثَّقَلَيْنِ كِتَابَ اللَّهِ وَ أَهْلَ بَيْتِي فَتَمَسَّكُوا بِهِمَا لَنْ تَضِلُّوا؟ قَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ.

Tako vam Allaha, znate li da je Ali ibn ebi Talib bio brat Allahovog Poslanika? Onda kada je bratimio svoje ashabe, njega je odabrao za svog brata i rekao: 'Ti si moj brat, a ja sam tvoj brat na ovom svijetu i na Ahiretu.'‘ i potvrdili su. Potom ih je pitao: ,Tako vam Allaha, znate li da je Allahov Poslanik kupio mjesto svoje džamije i svojih kuća pa izgradio džamiju i deset kuća, devet njemu i desetu, u sredini, mome ocu, a Poslanik, s.a.v.a., je poslije zatvorio sva vrata otvorena u džamiju osim njegovih? Govorio je o tome onaj koji je govorio da je rekao: 'Nisam ja zatvorio vaša vrata i otvorio njegova, već mi je Allah naredio da zatvorim vaša i On je otvorio njegova.' Potom je svim ljudima osim sebe zabranio da spavaju u džamiji i bio je u njoj u stanju džunupluka, stanovao je u Poslanikovoj kući – u toj kući Poslaniku se rodilo jedno dijete, a on je imao više djece.‘ i ponovo su potvrdili. Onda je upitao: ,Znate li da je Omer ibn Hattab silno želio da zadrži jednu rupicu veličine njegovog oka koju je bio ostavio u svojoj kući prema džamiji pa je Poslanik i to odbio i održao govor u kom je rekao: 'Doista mi je Allah naredio da izgradim čistu džamiju u kojoj neće stanovati niko osim mene, mog brata i njegovih sinova'‘ i opet su potvrdili. Pitao ih je: ‘Tako vam Allaha, znate li da je Allahov Poslanik u Bici na Tebuk rekao: 'O, Ali, ti si u odnosu na mene poput Haruna za Musaa i ti si zaštitnik svakog vjernika poslije mene?'‘ i još jednom su potvrdili, pa ih je upitao: ,Tako vam Allaha, znate li da Allahov Poslanik, kada je pozvao kršćane iz Nedžrana u mubahele, nije doveo nikoga osim svoje supruge i svoja dva sina?‘ Rekli su: ,Tako nam Boga, da.‘ I opet ih je upitao: ,Tako vam Allaha, znate li da je Allahov Poslanik Aliju predao zastavu na dan Hajbera i rekao: 'Predat ću zastavu čovjeku kojeg voli Allah i Njegov Poslanik i on voli Allaha i Njegovog Poslanika, koji napada i ne bježi, čijom će rukom Allah otvoriti Hajber'?‘ i opet su potvrdili. Pa je pitao: ,Znate li da je Allahov Poslanik po Aliju poslao suru Beraet i rekao: 'Neće dostaviti ovu suru narodu niko osim mene ili čovjeka koji je od mene?'‘ i potvrdili su. Pitao ih je: ‘Znate li da Allahovom Poslaniku nije spuštena nijedna teškoća, a da mu Allah nije prethodno dao povjerenje u Alija, i da ga nije nikada pozvao imenom, a da nije rekao: 'O moj brate'?‘ i opet su potvrdili. Potom ih je pitao: ,Znate li da je Allahov Poslanik presudio između Alija i Džafera i Zejda pa rekao: 'O, Ali, ti si od mene i ja sam od tebe, a ti si zaštitnik svakog vjernika poslije mene?'‘ i potvrdili su. Pitao ih je: ‘Znate li da je on svakog dana nasamo razgovarao s Poslanikom, i svaku noć su se sastajali kada bi on to tražio, a kada bi Poslanik šutio, on bi započinjao?‘ i potvrdili su. Potom ih je pitao: ‘Znate li da je Allahov Poslanik Aliju dao prednost nad Džaferom i Hamzom kada je rekao Fatimi: 'Udao sam te za najboljeg iz moje porodice, koji je najduže u islamu, najveći u blagosti i najviši u znanju?'‘ i potvrdili su. Pa ih je pitao: ‘Znate li da je Allahov Poslanik rekao: 'Ja sam poglavar Ademove djece i moj brat Ali je poglavar Arapa, a Fatima je prvakinja žena stanovnika Dženneta i Hasan i Husejn, moja dva sina, su poglavari mladića stanovnika Dženneta?'‘ i potvrdili su. Pitaso je i: ‘Znate li da je Allahov Poslanik Aliju naredio da ga ogasuli i obavijestio ga da će mu pomoći Džebrail?‘ i potvrdili su. Pitao ih je dalje: ‘Znate li da je Allahov Poslanik u posljednjem govoru kojeg je održao rekao: 'O, ljudi, doista među vama ostavljam dvije teške stvari: Božiju Knjigu i moju porodicu, pa držite čvrsto do njih i nećete zalutati?'‘ i potvrdili su. I tako je ispitivao i dalje, ne ostavivši ništa što je Svevišnji Allah objavio o Aliju ibn ebi Talibu posebno i o Ehli bejtu u Časnom Kur'anu i preko svog Poslanika a da ih nije zakleo u to, i oni su potvrdili. I tabiini su govorili: ,Bože, doista me o tome obavijestio onaj u kojeg imam povjerenje taj i taj‘ Napokon ih je zakleo da kažu jesu li čuli Poslanika kako govori:

مَنْ زَعَمَ أَنَّهُ يُحِبُّنِي وَ يُبْغِضُ عَلِيّاً فَقَدْ كَذَبَ لَيْسَ يُحِبُّنِي وَ هُوَ يُبْغِضُ عَلِيّاً، فَقَالَ لَهُ قَائِلٌ: يَا رَسُولَ اللَّهِ وَ كَيْفَ ذَلِكَ؟ قَالَ: لِأَنَّهُ مِنِّي وَ أَنَا مِنْهُ مَنْ أَحَبَّهُ فَقَدْ أَحَبَّنِي وَ مَنْ أَحَبَّنِي فَقَدْ أَحَبَّ اللَّهَ وَ مَنْ أَبْغَضَهُ فَقَدْ أَبْغَضَنِي‏ وَ مَنْ أَبْغَضَنِي فَقَدْ أَبْغَضَ اللَّهَ؟ فَقَالُوا: اللَّهُمَّ نَعَمْ. قَدْ سَمِعْنَا وَ تَفَرَّقُوا عَلَى ذَلِك‏.

‘Onaj koji tvrdi da mene voli, a mrzi Alija, doista je slagao, jer ne može voljeti mene, a mrziti Alija‘, pa kako mu je neko rekao: ‘Allahov Poslaniče, kako to?‘ i kako je odgovorio: ‘Jer je on doista od mene, a ja od njega; ko njega voli, taj i mene voli, a ko mene voli, taj voli Allaha, a ko njega mrzi – mrzi i mene, a ko mene mrzi, taj mrzi Allaha.‘ Još jednom su potvrdili: ,Tako nam Boga, da, čuli smo ga‘ i na ovome su se razišli.“

Muavijina smrt

Muavija je umro 60. godine po hidžri.Dočekao je smrt nesiguran pa je izražavao uznemirenje i uzrujanost zbog onoga što je bio počinio: prolijevao muslimansku krv i pljačkao njihovu imovinu. Smrtni čas mu je nastupio u Damasku i bilo mu je uskraćeno da vidi sina za kojeg je uzurpirao hilafet i kojeg je podigao na vrat muslimanima. A historičari su prenijeli da je Jezid u vrijeme očeve smrti bio na lovačkom putovanju i uronjen u opijenost uz zvukove muzike.


34

35

36

37

38

39

40

41

42

43

44

45