Imamejn Hasanejn - Baština pozitivnih misli

Ramazanske dove i prediftarska obraćanja

Prvi dan

‏اللَّهُمَّ اجْعَلْ صِيَامِي فِيهِ صِيَامَ الصَّائِمِينَ

  وَ قِيَامِي فِيهِ قِيَامَ الْقَائِمِينَ

وَ نَبِّهْنِي فِيهِ عَنْ نَوْمَةِ الْغَافِلِينَ

  ‏وَ هَبْ لِي جُرْمِي فِيهِ يَا إِلَهَ الْعَالَمِينَ

وَ اعْفُ عَنِّي يَا عَافِياً عَنِ الْمُجْرِمِينَ

“O Allahu, učini mi u njemu post, postom pravih postača, noćni namaz, namazom pravih klanjača, i probudi me u njemu iz sna nehajnih i oprosti mi krivice u njemu, o Gospodaru svijetova, i pomiluj me u njemu, o Ti koji griješnima opraštaš”

  Prenois se da postoje tri vrste posta: obični, posebni i specijalni post. Obični je ono što većina ljudi prakticira, tj. suzdržavaju se od hrane i pića. Međutim, istovremeno čineći grijehe, gledaju ono što ne bi smjeli gledati, ogovaraju, ne govore istinu, varaju... Na ovom nivou postač se pridržava tehničkih stvari kojima se održava u post. Tehnički gledano, taj post je ispravan.  Posebnim postom, poste oni čiji organi poste od spomenutih stvari, pogled im je spušten, jezik sputan, uho ne sluša ogovaranje, srdžba je pod kontrolom... Oni cijelim svojim bićem svjedoče post. Ovo je prelijep nivo, i trebao bi biti težnja svih onih koji se odazivaju naredbi posta. U predaji se kaže:“Kada postiš, pa nek ti posti i uho i jezik i koža i kosa.”

Specijalni post je iznad posebnog, a sagledan je u tome da u srcu postača nema mjesta ni zašto osim za Boga. Dakle potpuna apstinencija od svega drugog mimo Allaha Uzvišenog.

U dovi prvog dana mi tražimo od Boga da nam post u mjesecu Ramazanu učini upravo ovakvim, dakle specijalnom vrstom posta. Ovo je važno iz prostog razloga jer meleki silaze u noćima kao što je noć Kadra. Oni se spuštaju na srca vjernika, ali kako god se avion ne može spustiti na prepun aerodrom, tako se ni meleki ne mogu spustiti na srce čovjeka koje je prebukirano ovosvjetskim stvarima. Dakle od početka ovog blagoslovljenog mjeseca trebamo praktično raditi na tome da svoja srca pripremimo za noć kadra, noć u kojoj se spuštaju meleki.

Kada je već poseban, iskoristimo ga na poseban način i obavljajmo noćni namaz, dobrovoljno, s puno ljubavi prema svome Gospodaru. Časni Poslanik je rekao da ne govori istinu onaj koji kaže da obavlja noćni namaz, a nema opskrbe.

Već prvoga dana, svoga Gospodara molimo da nas probudi iz nemara. Nemar za čovjeka je opasan kao što je san opasan za stražara. Neprijatelj iznenada navali isto tako ukoliko čovjek svoj život provede u nemaru, smrt se iznenada pojavi na vratima i nađe nas zatečenim.

Drugi dan

  ‏ اللَّهُمَّ قَرِّبْنِي فِيهِ إِلَى مَرْضَاتِكَ  وَ جَنِّبْنِي فِيهِ مِنْ سَخَطِكَ وَ نَقِمَاتِكَ ‏وَ وَفِّقْنِي فِيهِ لِقِرَائةِ آيَاتِكَ بِرَحْمَتِكَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ

“O Allahu, učini me u njemu bliskim zadovoljstvu Svome, udalji me u njemu od srdžbe i osvete Svoje, pomozi me u učenju ajeta Tvojih, tako Ti milosti o Najmilostiviji od milostivih.”

  U predaji se navodi da ukoliko želimo znati da li je Bog zadovoljan s nama pogledamo da li smo mi zadovoljni s Bogom. Mi smo većinu vremena nezadovoljni nečim; izgledom, imovinom ovim-onim. Međutim ima robova Božijih koji su i 30 godina prikovani za bolesničku postelju, ali nijednom nisu pokazali da su nezadovoljni takvom sudbinom. Dakle, ukoliko smo životnim stanjem koje ne zavisi od nas zadovoljni u tom slučaju Bog je zadovoljan s nama, ukoliko ne, zna se.

Bog se čudi trojici: onom koji je na namazu zna pred kim se nalazi, ali nije pažljiv, onome kome Bog cijelog života daje opskrbu, ali on iznova pita, a šta li će biti sutra? Onom koji se glasno smije, a ne zna da li je Bog njime zadovoljan ili nije..

S obzirom da je ovo mjesec Kur'ana, od Boga tražimo pomoć da nam se da prilika da učimo Kur'an, a učenje Kur'ana naravno podrazumijeva i razmišljanje, te prakticiranje njegovih uputa, te da nam pomogne da ne činimo ništa čime bismo izazvali Božiju srdžbu

Treći dan

‏اللَّهُمَّ ارْزُقْنِي فِيهِ الذِّهْنَ وَ التَّنْبِيهَ

وَ بَاعِدْنِي فِيهِ مِنَ السَّفَاهَةِ وَ التَّمْوِية ِ

  ‏وَ اجْعَلْ لِي نَصِيباً مِنْ كُلِّ خَيْرٍ تُنْزِلُ فِيهِ  بِجُودِكَ يَا أَجْوَدَ الْأَجْوَدِينَ‏

  “O Allahu, opskrbi me u njemu bistrinom i budnošću, a udalji me od gluposti i ispraznosti, i učini mi udjela u svim dobrima koja spustaš robovima Svojim u njemu, tako Ti Tvoje darežljivosti, o najdarežljiviji od darežljivih.”

Velika je stvar probuditi se iz sna, biti budan, a pritom i bistar, otvorene svijesti, imati jako pamćenje. U tome je velika sreća.

Prva stvar po prirodi stvari za pametna čovjeka je da se kloni onog što nije pametno, onog što je isprazno i nesuvislo. Upravo usljed ovoga poželjno je da ljudi imaju visoka stremljenja i da budu svjesni činjenice da je Allah čovjeka uzdigao iznad drugih bića. Sjetimo se kada je Poslanik upitao svoje ashabe da li žele da ih obavjesti o djelu koje kada ga čine, šejtan će se udaljiti od njih, koliko je daleko istok od zapada. Oni su potvrdno odgovorili. Poslanik im reče: Post.

Molimo Boga da nam da zdravlja da ispostimo ovaj mubarek mjesec, izdvojmo iz svoga imetka onoliko koliko možemo, ne mislimo da je malo koliko god možemo, jer od onog malo što se ima, manje je ako se ništa ne da, ništa ne udjeli. Milostinja lomi kičmu šejtanu. Ustrajnost u noćnom namazu ga uništava. Činjenje istigfara u ovom mjesecu također je veoma važno.

Četvrti dan

‏اللَّهُمَّ قَوِّنِي فِيهِ عَلَى إِقَامَةِ أَمْرِكَ  

وَ أَذِقْنِي فِيهِ حَلاَوَةَ ذِكْرِك َ وَ أَوْزِعْنِي فِيهِ لِأَدَاءِ شُكْرِكَ بِكَرَمِكَ

  وَ احْفَظْنِي فِيهِ بِحِفْظِكَ وَ سِتْرِكَ يَا أَبْصَرَ النَّاظِرِينَ‏

“O Allahu, osnaži me u njemu u izvršenju naredbi Tvojih i opskrbi me slašću spominjanja Tvojeg, nadahni me u njemu kako da Ti zahvalnost iskažem; tako Ti plemenitosti Tvoje i tako Ti Tvojeg čuvanja i pokrivanja, čuvaj me u njemu o Ti koji najbolje vidiš od onih koji vide.”

Snaga vjerovanja je ta koja nam daje snagu robovanja. Koliko se puta čudimo našim starim nenama kako se žale da ih sve boli, kako jedva na nogama stoje, nemaju snage ni ustati, ali kada zauči ezan, ne možemo svojim očima vjerovati one smognu snagu obaviti potpun namaz, one imaju snage postiti. Znamo ih i optužiti kako se prave slabim... Međutim zaboravljamo da tjelesna snaga nije isto što i duhovna snaga potrebna za ibadet.

U mjesecu Ramazanu postavljena je posebna gozba, duhovna gozba najfinijih delicija. Međutim, takve mogu kušati samo oni sa razvijenim duhovnim čulom okusa. Ta slast je neopisiva, ona čovjeku dariva snagu, volju, istrajnost, ljubav prema drugima, spremnost na činjenje humanih djela... U predaji se kaže kako Uzvišeni govori da najmanja kazna koju daje učenom čovjeku koji ne postupa po svojem znanju jeste da mu uskrati užitak razgovora sa svojim Gospodarem. Pa tako možemo vidjeti kako učen čovjek uči dovu, ali ne uživa u njoj, a s druge strane jedan čovjek bez ikakve škole, koji se trudi postupati u skladu sa onim što zna, uživa puninom užitka dok upućuje šapate svome Gospodaru.

Zahvalnost Bogu nije sagledana u izgovaranju riječi: Hvala ti Bože! Zahvalnost je praktične naravi. Koristiti Božije amanete na način kako i dostoji. Oči, uši, ruke, jezik, zdravlje, mladost, prilike, snagu, ljepotu, lijep glas, talente, bogatstvo, automobil... Svaka od stvari se može koristiti na način kojim je Allah zadovoljan, i tada praktično pokazujemo svoju zahvalnost na onom što nam Bog daje.

Kada nas Allah čuva, to između ostalog podrazumijeva i čuvanje od grijeha, što je najveća šteta za nas koja nam se može dogoditi. Činjenjem grijeha mi se udaljavamo od Boga, što se više udaljavamo to sami sebi veću štetu nanosimo. Zato i molimo Boga da nas čuva svojim svemoćnim čuvanjem. Iako je Svemoćan On pokriva naše nedostatke, on čini da drugi imaju lijepo mišljenje o nama, on čini da drugi zaborave na naše propuste... Kada ne bi bilo tako, ne bismo mogli vidjeti dva čovjeka da zajedno vode normalan razgovor, kada bismo jedni o drugima znali sve, kako se u predaji kaže, niko nikom dženazu ne bi obavio. Ali Božijom milošću on pokriva nedostatke, što bismo i mi naravno trebali činiti ukoliko želimo da nam na Sudnjem danu grijesi budu pokriveni i da nam bude oprošteno.

Zašto je to tako, zato što Allah sve vidi, a istovremeno kada je Svjedok On je i Sudac.

Bože, kako nam na ovom svijetu pokrivaš nedostatke, pokrij ih i na Sudnjem danu.

Peti dan

اللَّهُمَّ اجْعَلْنِي فِيهِ مِنَ الْمُسْتَغْفِرِينَ

وَ اجْعَلْنِي فِيهِ مِنْ عِبَادِكَ الصَّالِحِينَ الْقَانِتِينَ

وَ اجْعَلْنِي فِيهِ مِنْ أَوْلِيَائِكَ الْمُقَرَّبِينَ بِرَأْفَتِكَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ

”O Allahu, učini me u njemu od onih koji oprost traže, i učini me od čestitih i poslušnih robova Svojih, i od Tvojih prijatelja bliskih tako Ti samilosti Tvoje o Najmilostiviji od milosnih.”

Tražiti oprost od Boga, tj. činiti istigfar ima svoje uvjete i pravila. Čovjek koji je prisvojio tuđi imetak, čovjek koji jede tuđu nafaku, svoj grijeh ne može oprati izgovaranjem istigfara, to je početna tačka, nakon koje slijedi povrat onoga što je otuđeno, vraćanje i nadoknada drugima njihovog prava i imetka. Potrebno je u potpunosti se odreći onog zbog čega se kajemo, a ne samo izgovoriti riječi i nastaviti uživati u bespravnom posjedu, bez obzira o čemu je riječ. Čak i griješne misli trebamo otjerati od sebe, jer misli iniciraju čovjeka na djela.

U predaji se kaže da čovjek koji mnogo traži oprost od grijeha, dobiva četiri stvari: prestaju mu tuga i briga, sigurnost od svakog straha (prijetnje), iz svakog tjesnaca izlaz, (nema novca, kuće), opskrbu odakle se i ne nada. (duhovna, materijalna; naravno paziti na pravila istigfara) Časni Poslanik je dnevno činio 70 istigfara.

Hazreti Sadiku dolaze različiti ljudi sa svojim problemima, jedan se žali na sušu, jedan se žali na siromaštvo, jedan se žali nema djece, on svima kaže činite istigfar. Prisutni su bili začuđeni, različiti problem, a isto rješenje. Kako?

U Kur'anu se kaže: “Od Gospodara svoga oprosta tražite i pokajte se, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite.“

“O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu koju imate...“

Islam znači ostvariti mir sa Gospodarem, biti mu pokoran. A takve Allah voli, takvima otvara put, olakšava im životna iskušenja. On takve čini svojim bliskim prijateljima.

Milost tvoja je neograničena, Bože od 100 dijelova milosti jedan je spušten na ovaj svijet, (roditeljska ljubav) a i u njemu ima Tvog udjela, ali ostalih 99 dijelova su Tvoji, zato u čiju milost da se nadamo osim u Tvoju milost. Od koga da tražimo osim od Tebe. Ko je taj koji daje, a ne traži, to si Ti! Ko je taj koji kada daje ne prigovara; to si Ti. Zato, Bože, smiluj se svojim poniznim robovima i uslišaj nam dove.

Šesti dan

‏اللَّهُمَّ لاَ تَخْذُلْنِي فِيهِ لِتَعَرُّضِ مَعْصِيَتِكَ

  وَ لاَ تَضْرِبْنِي بِسِيَاطِ نَقِمَتِكَ

  ‏وَ زَحْزِحْنِي فِيهِ مِنْ مُوجِبَاتِسَخَطِكَ بِمَنِّكَ

وَ أَيَادِيكَ يَا مُنْتَهَى رَغْبَةِ الرَّاغِبِينَ

“O Allahu, ne ponizi me u njemu griješenjem prema Tebi, i ne udri me bičem kazne Svoje, a udalji me u njemu od povoda srdžbe Tvoje, tako Ti dobrote o Ti koji si krajnja želja onih koji žele.”

U ovoj dovi saznajemo zašto ne trebamo griješiti. Jasno je da to nije zato što ćemo nauditi Bogu, već zato što nas grijeh ponižava, dok dobra djela, ona nas čine dragim i ljudima a kako tek Gospodaru. Kada griješiš, činiš zlo drugim ljudima, životinjama, tada te niko ne voli, makar imao i visok položaj, ili visoko obrazovanje, jednostavno nikome nisi drag. Međutim, budi rob svome Gospodaru, pokoravaj mu se i Bog čini da te svi vole. Poslanika su svi voljeli, čak i oni koji su bili neprijatelji puta na koji je pozivao.“One koji vjeruju i dobra djela čine Milostivi će ih ubrzo učiniti voljenim.“ Čovjek koji radi u skladu sa svojim riječima, jednostavno ga svi vole, omiljen je svima.

Bič kazne Božije sagledan je u raznim oblicima, koliko puta naprimjer, prirodne katastrofe budu izazvane ljudskim ponašanjem, tako da uz svu tehnologiju, ipak, Božijom voljom, iznenada navale skakavci, žabe, komarci, poplave, klizišta... Koliko samo primjera kazne Božije koje jednostavno ne možemo objasniti, ali protiv njih ne možemo baš ništa. Ne smijemo zaboraviti da sve što postoji, sve to Božija je vojska, a naravno s takvom se armijom ne treba šaliti.

Kada je Uzvišeni htio uništiti jedno naselje od 100 000 ljudi, nadahnuo je poslanika tog mjesta da će biti uništeni svi ljudi i 60 000 griješnika i 40 000 onih koji to nisu. To je začudilo poslanika, pa je upitao za razlog. Razlog je taj što se vjernici nijednim gestom nisu suprotstavili, nisu pokazali svojim odricanjem, prekidanjem prijateljstva da ne podržavaju takvo ponašanje. Koliko se puta nađemo na mjestu koje u potpunosti odudara od svih parametara prihvatljivosti, ali to ni na koji način ne pokazujemo, koliko puta prođemo pored javnog činjenja grijeha ali ni da se namrštimo, a kamoli da priđemo i opomenemo. Umjesto da se dodvorimo Bogu, mi se svojim ponašanjem pokušavamo dodvoriti ljudima, što nimalo nije za pohvalu.

Ukoliko bismo se nalazili na lađi, i vidjeli kako neko buši ispod svoje stolice, da li bismo nonšalantno kazali: ma to me se ne tiče. Da li bismo kazali: pa da, nek svak čini što mu je volja, pa naravno to je njegovo pravo. Ili bismo brže bolje zaustavili taj poduhvat iz prostog razloga jer šteta je sveopća, rizik je neprihvatljiv, a bušenje nema opravdanja, bez obzira da li se događa u XIV, XVII ili XXII stoljeću.

Neki grijesi do te mjere rasrde Allaha, da i pored svoje milosti, On kaže, neću ti oprostiti. Posebno onima koji su učeni; poznato je da se prije oprosti 70 grijeha neukom, nego li učenom jedan grijeh.

Tako ti dobrote i blagodati koje si nam udjelio ne ponizi nas griješenjem prema Tebi, ne udri nas bičem kazne svoje, a udalji povode srdžbe svoje.

Sedmi dan

  اللَّهُمَّ أَعِنِّي فِيهِ عَلَى صِيَامِهِ وَ قِيَامِهِ  وَ جَنِّبْنِي فِيهِ مِنْ هَفَوَاتِهِ وَ آثَامِه

  وَ ارْزُقْنِي فِيهِ ذِكْرَكَ بِدَوَامِهِ بِتَوْفِيقِكَ يَا هَادِيَ الْمُضِلِّينَ‏

“O Allahu, pomozi me u njemu da postim i bdijem u noćima njegovim, i udalji me od posrtaja i grijeha. Opskrbi me u njemu neprekidnim sjećanjem na Tebe, tako Ti Tvoje pomoći o Uputitelju zalutalih.”

Ukoliko Allah usliša ovu dovu, u tom slučaju bez obzira u kojem je godišnjem dobu post, da li smo mladi ili stari, jaki ili slabi, nikakvih problema nećemo imati što se fizičke izdržljivosti tiče da ga ispostimo, a noćima ćemo osjećati pravi užitak u posveti vremena Onom ko nam ga je i dao, uživat ćemo u noćnom bdijenju u ibadetu u zikru u razmišljanju u učenju Kur'ana.

Velika nesreća je ako bismo još i u mjesecu Ramazanu činili grijehe. S jedne strane postimo, a s druge strane ne čuvamo se grijeha, gledamo, slušamo, pričamo, radimo stvari koje nisu dozvoljene.  Pravilo je da kada postimo da nam poste i jezik i oko i uho i koža. Potrudimo se da svoj post uzdignemo iznad običnog posta, potrudimo se da postignemo posebni post.

Učini Bože da Te uvijek, bez pauze budem svjestan, ukoliko već zikr činim jezikom da mi i srce bude svjesno Tebe. Kako god na ispitu je potrebno biti svjestan ispita i nuditi ispravne odgovore, tako i na ovom našem ispitu, odgovori su salavati, tesbih, slavljenje Allaha, ponavljanje istigfara, ispravni postupci, ispunjavanje datih obećanja.

U predaji se kaže da čak i životinje upadaju u zamke koje postavljaju lovci, kada prestanu slaviti Boga. Kur'an nam daje do znanja da sve ono što je na nebesima slavi Boga, samo mi toga svjesni nismo. Naš problem kada prekinemo svijest o Bogu je to što se izlažemo nasrtajima šejtana, tada nam imunitet pada na nivo ranjivosti. Što smo duže u stanju nemara i odvojenosti, to nam se teže povratiti u stanje kada smo pod zaštitom Božijom. A mjesec Ramazan, sa svojim jedinstvenim vrijednostima koje sa sobom nosi, idealna je prilika da se oporavimo, pa čak i da odmaknemo na putu duhovnog usavršavanja i primicanja svome cilju.

O Ti koji upućuješ one koji zalutaju, Ti nam uslišaj dove, Ti nam pomozi da ga ispostimo, da noćima bdijemo, sačuvaj nas posrtaja i grijeha i pomozi nam da Te budemo svjesni. Pomozi nam da postimo posebnim postom. Previše smo stvarima pristupali površno, pomozi nam da stvarima priđemo na način kako si Ti zadovoljan njima.

Osmi dan

‏اللَّهُمَّ ارْزُقْنِي فِيهِ رَحْمَةَ الْأَيْتَامِ  وَ إِطْعَامَ الطَّعَامِ

وَ إِفْشَاءَ السَّلاَمِ وَ صُحْبَةَ الْكِرَامِ  بِطَوْلِكَ

  يَا مَلْجَأَ الْآمِلِينَ‏

‏ ”O Allahu, opskrbi me u njemu samilošću prema siročadima, i dijeljenjem hrane, u širenju selama, i u druženju sa plemenitim. Tako ti darežljivosti tvoje. O Utočištu onih koji se mnogo nadaju.”

Ukoliko obratimo pažnju, shvatit ćemo da u svakoj situaciji do koje nam je stalo očekujemo jednu vrstu samilosti od drugih, da nam iziđu u susret, da pogledaju kroz prste, da pokažu samilost i riješe nam stanje u kojem smo se našli. U današnjoj dovi molimo Boga da budemo od samilosnih i to posebno prema siročadima.

Kada osjetimo žestinu žeđi i gladi, možemo donekle shvatiti siročad, i bol lišenosti jednog ili oba roditelja. Toliko je važno voditi brigu o siročadima, da je to jedan od načina kojim se srce može ulaštiti i očistiti od grijeha. Pomaganje i briga o siročadima važan je dio društvene obaveze svakog vjernika, naravno sa iskrenom namjerom.

Pomozi mi da budem od onih koji će pozivati na iftar, koji će dijeliti svoju opskrbu s drugima. Ovo je jedan od načina kako se stiče zadovoljstvo Božije, kako se ulazi u Džennet.

Poslanik je uvijek nazivao djeci selam kako bi ona to primila za stil života i kako bi ga na taj način i ona širila. Selam je predivan pozdrav, divan poziv, najljepša čestitka. Selam je poput vizit kartice kojom se naše namjere prepoznaju.

Pomozi nam da se u ovom mjesecu družimo sa dobrima, sa plemenitima. S kim si takav si, kaže narodno iskustvo. Naravno rado bismo znali ko su dobri ili ispravni za koje molimo da nam Bog pomogne da se s njima družimo. U predaji se kaže:“Budite sa onima koje kada vidite sjetite se Allaha, koji kada govore uveća vam se znanje i koji kada rade to u vama jača želju za Ahiretom.” Očito je da se od nas traži da budemo praktični na polju samoizgradnje.

Koliko si nam samo blagodati dao, koliko si samo darežljiv, pa zato uslišaj  nam dovu današnjeg dana, pomozi nam da budemo milostivi prema siročadima, raspoloženi da dijelimo svoju hranu s drugima, spremni da širimo selam, da ga nazivamo da odgovaramo i naravno što je najvažnije da čuvamo poruke selama svojim postupcima i pomozi nam da budemo uvijek sa dobrim i plemenitim robovima Tvojim jer to je način kako ćemo da napredujemo u samoizgradnji.

Deveti dan

‏اللَّهُمَّ اجْعَلْ لِي فِيهِ نَصِيباً مِنْ رَحْمَتِكَ الْوَاسِعَةِ

  وَ اهْدِنِي فِيهِ لِبَرَاهِينِكَ السَّاطِعَةِ  وَ خُذْ بِنَاصِيَتِي إِلَى مَرْضَاتِكَ الْجَامِعَةِ  بِمَحَبَّتِكَ يَا أَمَلَ الْمُشْتَاقِينَ

‏ ”O Allahu, daj mi u njemu udio u Svojoj sveobuhvatnoj milosti, i uputi me u njemu Svojim dokazima jasnim, i povedi me ka Svome potpunom zadovoljstvu, tako Ti ljubavi Tvoje o Nado onih koji silno žele!”

U Kur'anu se daje do znanja da nam se daje od svega onoga što tražimo. Međutim, svjedoci smo da toliko toga tražimo ali ga i ne dobijemo. Gdje je problem? S jedne strane Kur'an govori istinu, s druge mi tražimo ali ništa. Da li smo ikada razmislili o načinu traženja? Da li je dovoljno kazati – Bože, daj mi u njemu udio u Svojoj milosti, reći amin i čekati rezultat. Ili je pak potrebno praktično, svojim postupcima tražiti od Boga. Pravilo glasi: Smiluj se, smilovat će ti se. Koliko puta od nas traže milost, ali mi prečujemo ta traženja, da li je u tom slučaju realno od Boga očekivati milost?

Čovjek se uputio kroz pustinju svojim poslom. Naišao je na nekoliko izgladnjelih štenadi. Hranu koju je ponio sa sobom dao je njima. Nastavio je put. Povratak se neočekivano odužio, tako da nije mogao stići kući na vrijeme, zato je svratio na jedno mjesto i tu prenoćio. U snu mu dolazi ( zbog toga što je spasio životinje):“Mi smo ti se smilovali, žena te htjela otrovati. Otrov je tu i tu. Lijepo je da se smiluješ ženi.“ Po povratku kući on pravo na otrov. Žena je shvatila da je otkrivena. On joj kaže: ako želiš ostati ostani. Međutim, ona nije imala obraza ostati. Dakle, pravilo je smiluj se smilovat će ti se.

U životu osim vjerovanja i znanja potrebno je i vidjeti. Upravo u prethodnom primjeru, jasnim dokazom, čovjek je upućen, a Uzvišeni ima svoje jasne dokaze koji su itekako važni da čovjek ostane čvrst na svome putu.

U mjesecu Ramazanu kao oni koji se nalaze za sofrom Božijih blagodati, razgovarajmo sa svojim Gospodarem, tražimo od Njega, priznajmo svoje greške, grijehe, propuste, veličajmo Ga, tražimo da nas uputi, da nas povede stazama kojima je On zadovoljan. Naravno riječi same po sebi nisu dovoljne, ukoliko ljude ne učinimo zadovoljnim, ukoliko svoje omaške ne budemo izgladili, ne nadajmo se da ćemo steći Božije zadovoljstvo.

Allah nas voli. Kako god mi volimo svoju djecu, svoje bližnje, tako i nas Allah voli, ali neuporedivo jače, kvalitetnije i što je najvažnije bez očekivanja, bez potrebe.

Bože, uslišaj naše dove, uputi nas stazama njihovog uslišanja, tako ti ljubavi Tvoje, o Ti koji si krajnja nada onih koji silno žude za Tobom.

Deseti dan

اللَّهُمَّ اجْعَلْنِي فِيهِ مِنَ الْمُتَوَكِّلِينَ عَلَيْكَ

  وَ اجْعَلْنِي فِيهِ مِنَ الْفَائِزِينَ لَدَيْكَ ‏وَ اجْعَلْنِي فِيهِ مِنَ الْمُقَرَّبِينَ إِلَيْكَ

  بِإِحْسَانِكَ يَا غَايَةَ الطَّالِبِينَ‏

“O Allahu, učini me u njemu od onih koji se oslanjaju na Tebe, i učini me u njemu od spašenih kod Tebe, i učini me u njemu od Tebi bliskih, tako Ti Tvoje dobrote, o  Krajnji cilju onih koji traže!”

Oslanjati se samo na Boga, veoma je važno za ljude koji žele biti pravi vjernici. Za vjernika je veoma važno da je stabilan kako bi mogao sigurno koračati ka svome cilju i kako bi bio siguran od propasti. Nije potrebno mudrovati, stvar vjernika je upravo ono poznato – to be or not to be. Zato pamet u glavu i naravno Boga za oslonac izabrati.

Otišao je čovjek koji je imao veliki dug kod hazreti Husejna, rekavši mu kako je tražio plemenitog da bi iskao pomoć. On mu reče: „Postavit ću ti tri pitanja. Svaki odgovor za sobom vuče trećinu duga.“

Arap reče:“Ali kako vi da pitate nekog poput mene, gdje ste vi a gdje ja? „

Hazreti Husejn reče: „Poslanik je kazao: “Dobro-činstvo je u mjeri znanja, spoznaje. Dakle, želiš li nekom pomoći, pomozi mu u mjeri znanja..“ Prvo pitanje: Šta je najbolja stvar na ovom Svijetu?“

-Najbolja je vjera u Boga, Poslanika i slijeđenje vas    Ehli bejt.

-Drugo pitanje: Šta je ukras čovjeka?

-On reče: Učenjak ima svoj ukras, imućan svoj, a siromah svoj ukras.

Hazreti Husejn ga upita da pojasni, čovjek odgovori: -Ukras učenjaka je znanje. Ukras imućnog je u odvajanju iz imetka, u udjeljivanju, izgradnji hajrata. Ukras siromašnog  je u strpljivosti.

Hazreti Husejn upita: „Ukoliko toga ne bi bilo šta onda?”

On reče: „Treba se s neba spustiti vatra i uništiti ih.“

H. Husejn postavlja sljedeće pitanje:

- Šta je to čime se čovjek spašava od propasti?

Čovjek reče: „Oslanjanje na Boga, tevekkul.“

Nakon toga, H. Husejn mu izlazi u susret jer je odgovorio na pitanja i još  mu poklanja svoj prsten kojeg će prodati i tim se novcem pomoći za život.

S obzirom da je ovaj svijet ispit važno je položiti ga, proći na iskušenjima, spasiti se, stoga se i upućuje dova Bogu da nam u najboljem mjesecu pomogne i učini da budemo od spašenih, od onih koji su uspjeli, ali ne samo spašenih, čovjek treba imati visoke ambicije, naravno želim biti spašen ali na način da budem Bogu blizak, to je najbolji spas, to je krajnja nada onih koji traže i iščekuju od Boga.

Uzvišeni je Onaj od kojeg se uvijek traži i u Kojeg su uprte posljednje nade onih koji traže. Ukoliko bismo željeli znati da li nam je dova uslišana, dovoljno je osvrnuti se na srce i pogledati da li dovu koju činimo isključivo upućujemo Bogu, bezrezervno ili pak imamo nekog skrivenog aduta, u smislu kao ja učim dovu, ali imam nekog ko će to riješiti.

“Tako mi moje veličine, prekinut ću nadu onome koji se nada u nekog drugog mimo Mene,” poručuje nam Gospodar i odgovara nam na pitanje kada nam je dova uslišana.

Jedanaesti dan

  اللَّهُمَّ حَبِّبْ إِلَيَّ فِيهِ الْإِحْسَانَ  وَ كَرِّهْ إِلَيَّ فِيهِ الْفُسُوقَ

الْعِصْيَانَ وَ حَرِّمْ عَلَيَّ فِيهِ السَّخَطَ وَ النِّيرَانَ

بِعَوْنِكَ يَا غِيَاثَ الْمُسْتَغِيثِينَ

Allahu moj, učini mi omiljenim u njemu dobročinstvo, učini mi u njemu mrskim poročnost i nepokornost, i zabrani, pomoću Tvojom, u njemu srdžbu i Vatru nada mnom, o Spasitelju onih koji traže spas!

Dove koje su prenesene da ih učimo, i na taj način tražimo od Boga, svaka za sebe posebna je lekcija, posebna pouka, pa tako ni ova nije izuzetak. U njoj tražimo nešto što je veoma bitno za čovjeka, da postigne stupanj ihsana, ili dobročinstva koji je sagledan u svijesti da znamo da iako mi ne vidimo Boga, ipak, On nas vidi, čuje, zna naše najskrivenije misli, tajne poglede. Pa kada je tako, u Njegovom prisustvu treba činiti samo ono čime je On zadovoljan. Upravo zbog toga i molimo da nam pomogne i učini nas od onih koji su korisni, koji drugima čine dobro, čiji su svi organi i potencijali upregnuti u tom nastojanju. Naravno potrebno je čuvati tuđi ugled, tuđi obraz, a ne pred svima pokazivati kako je neko siromah i kako mu eto ja pomažem. Lijepo je pozivati druge da pomažu, ali ne na način da oni kojima se pomaže njihova čast bude srušena, njihovo dostojanstvo pogaženo. Ne zaboravimo činiti dobročinstvo i našim umrlim, spominjući ih po dobru, vraćajući njihove dugove, radeći dobra djela i poklanjajući njima pred dušu.

Pojam dobročinstva pokriva široku lepezu mogućnosti, počev od pomaganja, brige, udjeljivanja, davanja hrane, upošljavanja, širenja selama, poučavanja drugih, čuvanja reda, odgajanja, učenja, obavljanja dobrovoljnih ibadeta...

Kada već želim biti od dobročinitelja, u mojim očima grijeh, poročnost, nepokornost su stvari koji su nezamislive da ih ja počinim. Grijeh u mojim očima treba biti toliko ružan da se na njega gnušam, iz prostog razloga jer Onaj od koga zavisi moja sreća ne voli kada ja činim grijehe, ne samo da ne voli, zbog toga me može i obrukati, kazniti, uništiti.

Mi smo slabi i nestrpljivi na prolaznim i slabim iskušenjima ovog svijeta, kako bismo tek mogli otrpiti nedaće i kazne onog svijeta, usljed toga i tražimo od Boga da nas sačuva Svoje srdžbe i Vatre. A On pruža spas svakom ko spasa traži.

Dvanaesti dan

اللَّهُمَّ زَيِّنِّي فِيهِ بِالسِّتْرِ وَ الْعَفَافِ  وَ اسْتُرْنِي فِيهِ بِلِبَاسِ الْقُنُوعِ وَ الْكَفَافِ ‏وَ احْمِلْنِي فِيهِ عَلَى الْعَدْلِ

وَ الْإِنْصَافِ وَ آمِنِّي فِيهِ مِنْ كُلِّ مَا أَخَافُ بِعِصْمَتِكَ يَا عِصْمَةَ الْخَائِفِينَ‏

Allahu moj, ukrasi me u njemu pokrivanjem tuđih nedostataka i čednošću, i ogrni me odjećom zadovoljstva i dovoljnosti, učini me u njemu pravednim i nepristrasnim, učini me u njemu sigurnim od svega čega strahujem, tako Ti Tvoga čuvanja o Zaštitniče onih koji strahuju!

Ukras je nešto što nas čini pristupačnijim drugim ljudima, nešto što i nama olakšava životno okruženje.

U ovoj dovi molimo Boga da nas ukrasi dragocjenostima. Jedna je pokrivanje tuđih nedostataka. Blago onom čovjeku koji je zauzet svojim nedostacima, a ne bavi se tuđim. Blago onima koji žive svoje živote i vode svoju brigu. Naravno umjesto da samo kažemo blago njima nikada nije kasno postati poput njih. Potrudimo se da ne budemo poput insekta od kojeg nam je muka, tj. poput muhe, koja slijeće samo na nečista mjesta, budimo poput pčele, čisti, korisni, vrijedni. Onaj kojem je stalo do toga da sagleda svoje nedostatke, poradit će i na tome da ih ima što manje, čednost upravo podrazumjeva ovo značenje, dakle ne činiti grijehe.

Zadovoljstvo Božijom odredbom, kao prvo čini nas bogatim, kao drugo privlači Božije zadovoljstvo. Pravo bogatstvo je imati u mjeri koliko je dovoljno, jer rijetki su oni ljudi koji umiju raspolagati viškom imetka, najbolji dokaz tome jeste broj gladnih u svijetu, broj onih koji umiru od gladi, a s druge strane koliko se hrane uništava, baca, propada, koliko pretilih. Koliko ima beskućnika, a koliko onih koji ne znaju u kojoj bi svojoj kući živjeli. Biti imućan nije problem, ali biti neumjesan u raspolaganju bogatstvom itekako je problem, jer odgovarat će se za to ukoliko se ne bude udjeljivalo, ukoliko se ne bude pomagalo.

Biti pravedan i pošten, podrazumijeva i to da čovjek bude pametan, jer biti pravedan znači svaku stvar staviti ne svoje mjesto. Najzad poslanici su imali misiju da ljude učine pravednim i poštenim, samo u takvoj atmosferi može se živjeti ljudskim životom, u kojem se svaka jedinka razvija do svojih krajnjih potencijala.

Niko i ništa čovjeku ne može pružiti sigurnost i utjehu kako mu to može pružiti Onaj koji je stvorio i ima moć nad svim onim od čega čovjek strahuje. Umjesto da okrećemo svoja lica na ovu ili onu stranu, umjesto da kalkulišemo kako ćemo izbjeći neku strahotu, obratimo se apsolutnom vladaru za imunitet od svega što je u Njegovom kraljevstvu. Naravno da je potrebno logično i razumno postupati kako bi se bilo sigurno, međutim, da li naše logično i ljudsko postupanje nalaže i drugima da budu takvi, naravno da ne, ali ukoliko uputimo dovu Gospodaru svega, i ukoliko se budemo pridržavali pravila koja On određuje, budimo sigurni, da nećemo imati straha ni od čega, i da nam niko neće moći nanijeti štetu.

Trinaesti dan

اللَّهُمَّ طَهِّرْنِي فِيهِ مِنَ الدَّنَسِ وَ الْأَقْذَارِ وَ صَبِّرْنِي فِيهِ عَلَى كَائِنَاتِ الْأَقْدَارِ وَ وَفِّقْنِي فِيهِ لِلتُّقَى وَ صُحْبَةِ الْأَبْرَارِ  بِعَوْنِكَ يَا قُرَّةَ عَيْنِ الْمَسَاكِينِ‏

“Allahu moj, očisti me u njemu od nečistoće i prljavštine, i učini me strpljivim u njemu na onom što se mora dogoditi i pomozi me u bogobojaznosti i druženju sa dobrima, tako Ti pomoći Tvoje, o Svjetlosti očiju nemoćnih!”

Jedan od pogrešnih pristupa koji inače imamo prema stvarima jeste i to što dovu obično učimo za sevap. To je pogrešno. Dova se upućuje zarad usavršavanja, zarad napretka. Ni ova dova nije izuzetak, u njoj tražimo nekoliko stvari od Boga koje ako nam se uslišaju to je za našu ličnu korist, za usavršavanje i samoizgradnju.

Nečistoća od koje tražimo čišćenje u ovoj dovi tiče se duhovne nečisti. Vjernikova duša miriše, od zadaha naših grijeha meleki su uznemireni. Zar Poslanik nije u Medini osjetio mirisi Vejsel Karanija, koji je došao vidjeti ga. Naš cilj trebao bi biti postizanje stvarne čistoće od grijeha, od sumnjive hrane, od svega onog što nas čini nečistim. Mjesec Ramazan je idelna prilika za postizanje takve čistoće. Duhovna nečistoća mnogo je gora nego li nečistoća tijela, koju je veoma lahko odstraniti. U predaji se kaže da srce korodira poput željeza, a između ostalog čisti ga učenje Kur'ana zorom, učenje istigfara, pomaganje siročadima...

U životu nam se dosta toga dešava, sve to su ispiti, a mi bismo trebali pokazati strpljivost, zadovoljstvo Božijom odredbom. Svaki čovjek se ispituje gubljenjem imetka, djece, sušama, glađu, gubicima, dobicima, bogatstvom ...

Pomozi me u svijesti o Bogu. Najbolji primjer ove svijesti bio bi to da kada bi nekako moglo da se na slučajni izbor javno prikaže dio našeg života, svaki detalj, a mi da i pored toga ostanemo potpuno mirni, jer znamo da ni u jednom djela toga snimka neće biti prikazano nešto što će nas obrukati, poniziti, otkriti našu mračnu stranu. Svijest o Bogu ili takvaluk znači uvijek se tako ponašati da zaslužujemo Božije zadovoljstvo. Najzad, post je idealna prilika za takvaluk, jer propisan je da bismo ostvarili ili ojačali svoj takvaluk. Mjesec dana treniramo kontrolu nad svojim prohtjevima, ne posežemo za vodom, za hranom koja je dozvoljena, jer je tada zabranjeno uzimati je, i to je dokaz da možemo kontrolirati svoje ponašanje, tj. biti mutekini, Boga svjesni.

Iznova tražimo druženje sa dobrima, jer put kojim se krećemo najlakše je preći u društvu dobrih saputnika, dobrih prijatelja.

Četrnaesti dan

  اللَّهُمَّ لاَ تُؤَاخِذْنِي فِيهِ بِالْعَثَرَاتِ وَ أَقِلْنِي فِيهِ  مِنَ الْخَطَايَا وَ الْهَفَوَاتِ

  ‏وَ لاَ تَجْعَلْنِي فِيهِ غَرَضاً لِلْبَلاَيَا وَ الْآفَاتِ  بِعِزَّتِكَ يَا عِزَّ الْمُسْلِمِينَ

“Bože, ne kazni me u njemu zbog posrtaja, spriječi me u njemu od prestupa i propusta i nemoj me učiniti u njemu ciljem iskušenja i nesreća, tako ti nesalomive moći Tvoje, o ti koji daruješ moć tebi pokornima!”

Robovanje Bogu je poput trgovine u kojoj ukazujemo na nedostatke robe, što je svakako prihvatljivo. Lijepo je kada neko pošteno ukaže na kvalitet robe. Naravno voljeli bismo da smo bez nedostatka, ali kako god je lijepo kada prodajemo nešto da kažemo sve nedostatke, isto tako kada se obraćamo Bogu lijepo je priznati svoje nedostatke. Kao prvo to je dobar način da se umilimo Bogu, a i dobar metod da pristupimo vlastitom liječenju, jer dok ne prihvatimo svoje nedostatke ništa od liječenja, ništa od napredovanja.

Predaja: “Od grijeha koji neće biti oprošteni su riječi: Kamo sreće da ne budem pitan osim za ovaj grijeh.“ Božiji Poslanik, s.a.v.a.,:“Vjernik vidi svoj grijeh poput kamena velikoga i plaši se da ne padne na njega, a nevjernik svoj grijeh vidi poput muhe koja mu prolijeće ispred nosa.“

Mjesec Ramazan, posebno noć Kadr je vrijeme silaska meleka. Njihov dolazak nije obična šetnja, oni imaju svoje ciljeve, oni imaju svoja silazišta a to su srca vjernika. Kada je već tako, počnimo sa velikim pospremanjem srca, izbacimo iz njega ljubav prema svemu osim prema Allahu i zarad Allaha, popustimo svoje veze sa svim onim što kada se nalazi u srcu to smeta melekima da pristanu u naša srca. Dakle pripremimo se za noć Kadr.

Sačuvaj me izlaganja udarcima nevolja i šteta

Svijet je uokviren nedaćama od kojih imamo potrebu biti sačuvani. Pa tako,  kada bez zaštite uđemo u vodu prirodno je da budemo mokri, ali želimo li ipak biti u vodi a ostati suhi, imamo potrebu za zaštitom, ronilačkim odjelom, podmornicom. Isto tako želimo li biti sačuvani od nedaća ovog svijeta, očuvanost zavisi od imana od svijesti prema Bogu od utjecanja Bogu, od čistote namjere i mjera predostrožnosti koje provodimo nad svojim egom.

Tako ti nepobjedivosti i veličine tvoje o ti koji daješ čast i dostojanstvo svojim predanicima.

Izzet i čast vjernika položena je u robovanju Bogu.

Ako neko želi veličinu, pa - u Allaha je sva veličina! K Njemu se diže čisti govor, i dobro djelo ga uzdiže.

‏اللَّهُمَّ ارْزُقْنِي فِيهِ طَاعَةَ الْخَاشِعِينَ

  وَ اشْرَحْ فِيهِ صَدْرِي بِإِنَابَةِ الْمُخْبِتِينَ

  بِأَمَانِكَ يَا أَمَانَ الْخَائِفِينَ‏

“Allahu moj, opskrbi me u njemu pokornošću poniznih, i proširi mi prsa da bih Ti se vratio kako se vraćaju skrušeni, tako ti Tvoje sigurnosti o Ti koji daruješ sigurnost uplašenima!”

Molimo Uzvišenog da nas opskrbi sljedećom razinom pokoravanja. Da nam pomogne da formalno pokoravanje, koje je čak često povodom udaljavanja od Boga, koje nema duše, bude preobličeno, i suštinski i formalno, u pokoravanje skrušenih, onih koji ne očekuju, koji ne spominju i ne prigovaraju. Molimo Boga da budemo pokorni, ali da nam to predstavlja čast i ponos.

Proširi mi prsa da bih Ti se vratio kako se vraćaju skrušeni!

Prije svake blagodati čovjek bi trebao imati potencijal istu primiti, nositi i čuvati, zato se i uvjek kada od Boga nešto tražimo treba tražiti i potencijal da se to može prihvatiti, kontrolirati, jer postoji mogućnost da nam se da opskrba ali bez potencijala da je iskoristimo na ispravan način, ona nas upropasti. Sasvim obične stvari poput nove obuće, interneta, odjeće, počesto nas odvraćaju od namaza. Da ne govorimo o većim oblicima opskrbe. O tome da imam znanje i da ga sijem po pjesku, glini,  neplodnoj zemlji i stijenama. Bog mi dao znanje kojim uznemiravam ljude. Bog mi dao znanje o jednoj stvari i ja umislio kako znam sve, kako imam pravo upravljati tuđim životima, kako ja znam šta je to dobro za druge... Poniznost skrušenih, podrazumjeva sasvim drugačije relacije.

Tako ti Tvoje sigurnosti o Ti koji daruješ sigurnost uplašenima.

Sigurnost je suprotno od straha, a strah bismo trebali ipak imati,  najviše od sebe samih, od toga da se okrenemo od Boga od toga da nas Bog prepusti sebi samima, od toga da pomislimo kako smo jaki i možemo sami nastaviti putem kojim smo krenuli. Čovjek kako god kada sjedne u voz koji ga vraća kući osjeća neku blaženu slast sigurnosti, takvu bi slast trebao imati prilikom pokoravanja, ako je nema, on moli povratak, da bi iznova pokušao, da bi dao sebi priliku ukrcavanja na pravi voz.

Ljudi su skloni zapisima i tim stvarima da ih čuvaju od šejtana, džina, mački i sličnih stvari. Moje mišljenje je da bi ako već pišemo i nosimo zapise, prvi od svih tih zapisa trebao biti zapis protiv vlastite gluposti, naivnosti, svojeglavosti... Kada posmatram retrospektivu svoga života mogu komotno kazati: nikada me niko nije ugrozio ili unazadio, u mjeri koliko sam ja to sam sebi učinio. Zato Bože, sačuvaj me od mene, ne prepusti me meni, ne dozvoli da iziđem iz zaštitnog polja Tvojeg skrbništva, pažnje i zaštite.

Pomozi nam da osjetimo slast munadžata, kajanja, vraćanja na staze nad kojima se Ti Bože nalaziš, amin ja Rabbel-alemin.

اللَّهُمَّ وَفِّقْنِي فِيهِ لِمُوَافَقَةِ الْأَبْرَارِ وَ جَنِّبْنِي فِيهِ مُرَافَقَةَ الْأَشْرَارِ

وَ آوِنِي فِيهِ بِرَحْمَتِكَ إِلَى دَارِ الْقَرَارِ بِإِلَهِيَّتِكَ يَا إِلَهَ الْعَالَمِينَ‏

“Allahu moj, daj mi u njemu uspjeh druženja sa dobrima, a udalji me od drugovanja sa zlima, i primi me Svojom milošću u vječno boravište, tako Ti Božanstva Tvoga, o Božanstvu svijetova!”

Ovom dovom tražimo znanje od Boga, koje će nam pomoći da prepoznamo dobre, korisne, hairli ljude, s kojima ćemo se družiti. Dobar prijatelj je onaj koji ti pomaže u stjecanju ahireta, ali te ne uništava na ovome svijetu.

Pitali su havarijuni Isaa, s kim da se druže. On im reče s trojicom: S onim koji kada ga vidiš, čini da se sjetiš Boga, (čak ni sve alime nije ibadet gledati ih, već samo oni koji kada ih gledaš podsjećaju te na ahiret), (ne sjedaj s alimom osim s onim koji te iz sumnje zove u sigurnost, iz samopokazivanja u iskrenost, iz dunjalučarstva u zuhd na dunjaluku) s onim čiji govor povećava tvoje znanje, s onim čije djelo te privlači ahiretu.

...a udalji me od drugovanja sa zlima,

Svaka osobina koja nosi u sebi negativnost, a nalazi se kod osobe koju bismo trebali izabrati za prijatelja, može biti presudna u ishodu biranja. Čak ukoliko je riječ i o bliskom rodu koji imaju navike koje nisu islamske, možemo se selamiti, telefonirati, ali prijatelji ne možemo biti, u isto vrijeme neprekidanja porodične veze, čuvamo se loših.

...i primi me Svojom milošću u vječno boravište,

Upravo tako, bez milosti Božije nema jednostavno nade da budemo primljeni u vječno boravište u kojem borave sretni. Zato uvijek treba moliti Boga za milost: Bože, učini nas džennetlijama, Bože, džehennem nije za nas, suviše smo slabi da bismo mogli izdržati patnju, a još više nas boli patnja odvojenosti od Tebe o Bože naš, osim Tvojoj, ničijoj se milosti ne nadamo.

Svijest o Bogu može iz korijena promjeniti naše ponašanje, naš odnos. Ambasade, kako samo pored njih brzo prođemo da ne bismo bili sumnjivi, ništa ne dodirujemo jer to je vlasništvo ambasade. A zašto onda tako olahko i bahato dodirujemo, raspolažemo sa vlasništvom Božijim. Bože otvori nam oči stalnom sviješću o tome da si Ti Bog, da si Ti Vlasnik, da si Ti dao, i da se Tebi sve vratiti treba, ne bili smo na taj način zaslužili  milost Tvoga primanja u vječno boravište. Amin.

Sedamnaesti dan

‏اللَّهُمَّ اهْدِنِي فِيهِ لِصَالِحِ الْأَعْمَالِ

  وَ اقْضِ لِي فِيهِ الْحَوَائِجَ وَ الْآمَالَ

  يَا مَنْ لاَ يَحْتَاجُ إِلَى التَّفْسِيرِ وَ السُّؤَالِ

‏يَا عَالِماً بِمَا فِي صُدُورِ الْعَالَمِينَ

  صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ وَ آلِهِ الطَّاهِرِينَ‏

“Allahu moj, uputi me u njemu na činjenje dobra, i ispuni mi u njemu potrebe i želje, o Ti Koji nemaš potrebu za pojašnjenjima i traženjem, o Ti koji znaš ono što je u prsima ljudi, blagoslovi Muhammeda i njegovu čistu porodicu.”

Pored toga što se ustežem od hrane, da mi je i dobra djela činiti. Noćima da učim dovu iftitah, jutrima dovu sahar. Od najboljih djela je i učenje Kur'ana, on otklanja koroziju srca, posebno jutrom, lijepo je obavezati se makar dvije stranice jutrom učiti. Tri su stvari koje uklanjaju koroziju srca: jutarnje učenje Kur'ana, jutarnji istigfar, i pomoć siročadima.

...i ispuni mi u njemu potrebe i želje,

Nade i želje koje gajimo trebamo saditi u okvirima šerijata. Da mi djeca budu odgojena, da se ponosim njima na Sudnjem danu, da imam dobru kuću ali kako bih mogao služiti Bogu, primati goste, učiti Kur'an. Da mi je steći dobra prijatelja kako bih lakše išao stazama robovanja Bogu. Ukoliko tražimo od Boga, srcem, ne jezikom On će dati jer, obećao je. Budemo li gajili nadu da će neko da nam iziđe u susret, od uslišanosti dove nema ništa.

...o Ti Koji nemaš potrebu za pojašnjenjima i traženjem,

Odemo kod ljudi nešto tražiti, kredit, zajam, moramo davati stotinu objašnjenja, potvrda, uvjerenja. Bog nema potrebe čak ni da kažemo, On zna od početka. Daje i onome koji traži i ko ne traži. U mjesecu redžebu učimo: O ti koji daješ onima što traže i što ne traže, i koji ne znaju za Tebe.

o Ti koji znaš ono što je u prsima ljudi, blagoslovi Muhammeda i njegovu čistu porodicu.

Zašto Bog nema potrebe za objašnjenjima? Jer zna, zna sve što se skriva u grudima našim. Ali ovo je i opasno, zato što prije izbijmo iz svojih srca one stvari zbog kojih Allah ne želi biti prisutan u njima.

S obzirom da je godišnjica bitke na Bedru jedan hadis povodom borbe na Božijem putu: “Otišao je čovjek u planinu da se posveti ibadetu. Njegova porodica ga odvede Poslaniku, s.a.v.a., on ga je odvraćao od toga i rekao:

“Ako musliman ispolji strpljivost jedan dan na poprištu borbe, to je za njega bolje od četrdeset godina ibadeta.”