Peti dan
اللَّهُمَّ اجْعَلْنِي فِيهِ مِنَ الْمُسْتَغْفِرِينَ
وَ اجْعَلْنِي فِيهِ مِنْ عِبَادِكَ الصَّالِحِينَ الْقَانِتِينَ
وَ اجْعَلْنِي فِيهِ مِنْ أَوْلِيَائِكَ الْمُقَرَّبِينَ بِرَأْفَتِكَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ
”O Allahu, učini me u njemu od onih koji oprost traže, i učini me od čestitih i poslušnih robova Svojih, i od Tvojih prijatelja bliskih tako Ti samilosti Tvoje o Najmilostiviji od milosnih.”
Tražiti oprost od Boga, tj. činiti istigfar ima svoje uvjete i pravila. Čovjek koji je prisvojio tuđi imetak, čovjek koji jede tuđu nafaku, svoj grijeh ne može oprati izgovaranjem istigfara, to je početna tačka, nakon koje slijedi povrat onoga što je otuđeno, vraćanje i nadoknada drugima njihovog prava i imetka. Potrebno je u potpunosti se odreći onog zbog čega se kajemo, a ne samo izgovoriti riječi i nastaviti uživati u bespravnom posjedu, bez obzira o čemu je riječ. Čak i griješne misli trebamo otjerati od sebe, jer misli iniciraju čovjeka na djela.
U predaji se kaže da čovjek koji mnogo traži oprost od grijeha, dobiva četiri stvari: prestaju mu tuga i briga, sigurnost od svakog straha (prijetnje), iz svakog tjesnaca izlaz, (nema novca, kuće), opskrbu odakle se i ne nada. (duhovna, materijalna; naravno paziti na pravila istigfara) Časni Poslanik je dnevno činio 70 istigfara.
Hazreti Sadiku dolaze različiti ljudi sa svojim problemima, jedan se žali na sušu, jedan se žali na siromaštvo, jedan se žali nema djece, on svima kaže činite istigfar. Prisutni su bili začuđeni, različiti problem,
a isto rješenje. Kako?
U Kur'anu se kaže: “Od Gospodara svoga oprosta tražite i pokajte se, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite.“
“O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu koju imate...“
Islam znači ostvariti mir sa Gospodarem, biti mu pokoran. A takve Allah voli, takvima otvara put, olakšava im životna iskušenja. On takve čini svojim bliskim prijateljima.
Milost tvoja je neograničena, Bože od 100 dijelova milosti jedan je spušten na ovaj svijet, (roditeljska ljubav) a i u njemu ima Tvog udjela, ali ostalih 99 dijelova su Tvoji, zato u čiju milost da se nadamo osim u Tvoju milost. Od koga da tražimo osim od Tebe. Ko je taj koji daje, a ne traži, to si Ti! Ko je taj koji kada daje ne prigovara; to si Ti. Zato, Bože, smiluj se svojim poniznim robovima i uslišaj nam dove.
Šesti dan
اللَّهُمَّ لاَ تَخْذُلْنِي فِيهِ لِتَعَرُّضِ مَعْصِيَتِكَ
وَ لاَ تَضْرِبْنِي بِسِيَاطِ نَقِمَتِكَ
وَ زَحْزِحْنِي فِيهِ مِنْ مُوجِبَاتِسَخَطِكَ بِمَنِّكَ
وَ أَيَادِيكَ يَا مُنْتَهَى رَغْبَةِ الرَّاغِبِينَ
“O Allahu, ne ponizi me u njemu griješenjem prema Tebi, i ne udri me bičem kazne Svoje, a udalji me u njemu od povoda srdžbe Tvoje, tako Ti dobrote o Ti koji si krajnja želja onih koji žele.”
U ovoj dovi saznajemo zašto ne trebamo griješiti. Jasno je da to nije zato što ćemo nauditi Bogu, već zato što nas grijeh ponižava, dok dobra djela, ona nas čine dragim i ljudima a kako tek Gospodaru. Kada griješiš, činiš zlo drugim ljudima, životinjama, tada te niko ne voli, makar imao i visok položaj, ili visoko obrazovanje, jednostavno nikome nisi drag. Međutim, budi rob svome Gospodaru, pokoravaj mu se i Bog čini da te svi vole. Poslanika su svi voljeli, čak i oni koji su bili neprijatelji puta na koji je pozivao.“One koji vjeruju i dobra djela čine Milostivi će ih ubrzo učiniti voljenim.“
Čovjek koji radi u skladu sa svojim riječima, jednostavno ga svi vole, omiljen je svima.
Bič kazne Božije sagledan je u raznim oblicima, koliko puta naprimjer, prirodne katastrofe budu izazvane ljudskim ponašanjem, tako da uz svu tehnologiju, ipak, Božijom voljom, iznenada navale skakavci, žabe, komarci, poplave, klizišta... Koliko samo primjera kazne Božije koje jednostavno ne možemo objasniti, ali protiv njih ne možemo baš ništa. Ne smijemo zaboraviti da sve što postoji, sve to Božija je vojska, a naravno s takvom se armijom ne treba šaliti.
Kada je Uzvišeni htio uništiti jedno naselje od 100 000 ljudi, nadahnuo je poslanika tog mjesta da će biti uništeni svi ljudi i 60 000 griješnika i 40 000 onih koji to nisu. To je začudilo poslanika, pa je upitao za razlog. Razlog je taj što se vjernici nijednim gestom nisu suprotstavili, nisu pokazali svojim odricanjem, prekidanjem prijateljstva da ne podržavaju takvo ponašanje. Koliko se puta nađemo na mjestu koje u potpunosti odudara od svih parametara prihvatljivosti, ali to ni na koji način ne pokazujemo, koliko puta prođemo pored javnog činjenja grijeha ali ni da se namrštimo, a kamoli da priđemo i opomenemo. Umjesto da se dodvorimo Bogu, mi se svojim ponašanjem pokušavamo dodvoriti ljudima, što nimalo nije za pohvalu.
Ukoliko bismo se nalazili na lađi, i vidjeli kako neko buši ispod svoje stolice, da li bismo nonšalantno kazali: ma to me se ne tiče. Da li bismo kazali: pa da, nek svak čini što mu je volja, pa naravno to je njegovo pravo. Ili bismo brže bolje zaustavili taj poduhvat iz prostog razloga jer šteta je sveopća, rizik je neprihvatljiv, a bušenje nema opravdanja, bez obzira da li se događa u XIV, XVII ili XXII stoljeću.
Neki grijesi do te mjere rasrde Allaha, da i pored svoje milosti, On kaže, neću ti oprostiti. Posebno onima koji su učeni; poznato je da se prije oprosti 70 grijeha neukom, nego li učenom jedan grijeh.
Tako ti dobrote i blagodati koje si nam udjelio ne ponizi nas griješenjem prema Tebi, ne udri nas bičem kazne svoje, a udalji povode srdžbe svoje.
Sedmi dan
اللَّهُمَّ أَعِنِّي فِيهِ عَلَى صِيَامِهِ وَ قِيَامِهِ
وَ جَنِّبْنِي فِيهِ مِنْ هَفَوَاتِهِ وَ آثَامِه
وَ ارْزُقْنِي فِيهِ ذِكْرَكَ بِدَوَامِهِ بِتَوْفِيقِكَ يَا هَادِيَ الْمُضِلِّينَ
“O Allahu, pomozi me u njemu da postim i bdijem u noćima njegovim, i udalji me od posrtaja i grijeha. Opskrbi me u njemu neprekidnim sjećanjem na Tebe, tako Ti Tvoje pomoći o Uputitelju zalutalih.”
Ukoliko Allah usliša ovu dovu, u tom slučaju bez obzira u kojem je godišnjem dobu post, da li smo mladi ili stari, jaki ili slabi, nikakvih problema nećemo imati što se fizičke izdržljivosti tiče da ga ispostimo, a noćima ćemo osjećati pravi užitak u posveti vremena Onom ko nam ga je i dao, uživat ćemo u noćnom bdijenju u ibadetu u zikru u razmišljanju u učenju Kur'ana.
Velika nesreća je ako bismo još i u mjesecu Ramazanu činili grijehe. S jedne strane postimo, a s druge strane ne čuvamo se grijeha, gledamo, slušamo, pričamo, radimo stvari koje nisu dozvoljene.
Pravilo je da kada postimo da nam poste i jezik i oko i uho i koža. Potrudimo se da svoj post uzdignemo iznad običnog posta, potrudimo se da postignemo posebni post.
Učini Bože da Te uvijek, bez pauze budem svjestan, ukoliko već zikr činim jezikom da mi i srce bude svjesno Tebe. Kako god na ispitu je potrebno biti svjestan ispita i nuditi ispravne odgovore, tako i na ovom našem ispitu, odgovori su salavati, tesbih, slavljenje Allaha, ponavljanje istigfara, ispravni postupci, ispunjavanje datih obećanja.
U predaji se kaže da čak i životinje upadaju u zamke koje postavljaju lovci, kada prestanu slaviti Boga. Kur'an nam daje do znanja da sve ono što je na nebesima slavi Boga, samo mi toga svjesni nismo. Naš problem kada prekinemo svijest o Bogu je to što se izlažemo nasrtajima šejtana, tada nam imunitet pada na nivo ranjivosti. Što smo duže u stanju nemara i odvojenosti, to nam se teže povratiti u stanje kada smo pod zaštitom Božijom. A mjesec Ramazan, sa svojim jedinstvenim vrijednostima koje sa sobom nosi, idealna je prilika da se oporavimo, pa čak i da odmaknemo na putu duhovnog usavršavanja i primicanja svome cilju.
O Ti koji upućuješ one koji zalutaju, Ti nam uslišaj dove, Ti nam pomozi da ga ispostimo, da noćima bdijemo, sačuvaj nas posrtaja i grijeha i pomozi nam da Te budemo svjesni. Pomozi nam da postimo posebnim postom. Previše smo stvarima pristupali površno, pomozi nam da stvarima priđemo na način kako si Ti zadovoljan njima.
Osmi dan
اللَّهُمَّ ارْزُقْنِي فِيهِ رَحْمَةَ الْأَيْتَامِ
وَ إِطْعَامَ الطَّعَامِ
وَ إِفْشَاءَ السَّلاَمِ وَ صُحْبَةَ الْكِرَامِ
بِطَوْلِكَ
يَا مَلْجَأَ الْآمِلِينَ
”O Allahu, opskrbi me u njemu samilošću prema siročadima, i dijeljenjem hrane, u širenju selama, i u druženju sa plemenitim. Tako ti darežljivosti tvoje. O Utočištu onih koji se mnogo nadaju.”
Ukoliko obratimo pažnju, shvatit ćemo da u svakoj situaciji do koje nam je stalo očekujemo jednu vrstu samilosti od drugih, da nam iziđu u susret, da pogledaju kroz prste, da pokažu samilost i riješe nam stanje u kojem smo se našli. U današnjoj dovi molimo Boga da budemo od samilosnih i to posebno prema siročadima.
Kada osjetimo žestinu žeđi i gladi, možemo donekle shvatiti siročad, i bol lišenosti jednog ili oba roditelja. Toliko je važno voditi brigu o siročadima, da je to jedan od načina kojim se srce može ulaštiti i očistiti od grijeha. Pomaganje i briga o siročadima važan je dio društvene obaveze svakog vjernika, naravno sa iskrenom namjerom.
Pomozi mi da budem od onih koji će pozivati na iftar, koji će dijeliti svoju opskrbu s drugima. Ovo je jedan od načina kako se stiče zadovoljstvo Božije, kako se ulazi u Džennet.
Poslanik je uvijek nazivao djeci selam kako bi ona to primila za stil života i kako bi ga na taj način i ona širila. Selam je predivan pozdrav, divan poziv, najljepša čestitka. Selam je poput vizit kartice kojom se naše namjere prepoznaju.
Pomozi nam da se u ovom mjesecu družimo sa dobrima, sa plemenitima. S kim si takav si, kaže narodno iskustvo. Naravno rado bismo znali ko su dobri ili ispravni za koje molimo da nam Bog pomogne da se s njima družimo. U predaji se kaže:“Budite sa onima koje kada vidite sjetite se Allaha, koji kada govore uveća vam se znanje i koji kada rade to u vama jača želju za Ahiretom.”
Očito je da se od nas traži da budemo praktični na polju samoizgradnje.
Koliko si nam samo blagodati dao, koliko si samo darežljiv, pa zato uslišaj
nam dovu današnjeg dana, pomozi nam da budemo milostivi prema siročadima, raspoloženi da dijelimo svoju hranu s drugima, spremni da širimo selam, da ga nazivamo da odgovaramo i naravno što je najvažnije da čuvamo poruke selama svojim postupcima i pomozi nam da budemo uvijek sa dobrim i plemenitim robovima Tvojim jer to je način kako ćemo da napredujemo u samoizgradnji.