Naglašavanje ljubavi u ime Boga Svevišnjeg

Obaveznost ljubavi u ime Boga Svevišnjeg

1. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Stroga obaveza je ljubav u ime Boga, stroga obaveza je mržnja u ime Boga!”[1]

 
Vjerovanje je ljubav i mržnja

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Je li vjera drugo, osim ljubav i mržnja?! Bog Svevišnji kaže: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, pa će Allah i vas voljeti!...’[2]” i [3]

 
Najčvršća veza vjerovanja

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Najčvršća veza vjerovanja je ljubav u ime Boga i mržnja u ime Boga.”[4]

4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: Vjernikova ljubav prema vjerniku u ime Boga je od najvećih ogranaka vjerovanja. Znajte, ko voli u ime Boga i mrzi u ime Boga, daje u ime Boga i uskraćuje u ime Boga – on je među odabranim u Boga.”[5]

 
Uzrok primanja djela

5. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao o polaganju računa Bogu na Dan stajanja: “Biće dovedan čovjek koji će misliti o sebi da je dobročinitelj i smatrati da nema nijednog grijeha. Biće mu rečeno: ‘Jesi li prijateljovao s Mojim prijateljima?’ On će odgovoriti: ‘Bio sam u miru s ljudima.’ Biće upitan: ‘A jesi li bio neprijatelj Mojim neprijateljima?’ On će odgovoriti: ‘O Gospodaru moj, između mene i bilo koga drugoga nije bilo ničega.’ Bog Svevišnji će tada reći: ‘Moju milost ne može zadobiti ko nije bio prijatelj Mojim prijateljima i neprijatelj Mojim neprijateljima.’”[6]

 
Traženja pomoći u Boga Svevišnjeg za ljubav onoga ko voli Njega

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je činio dovu:“Bože moj, učini nas upućivačima koji su upućeni, ne zalutalima niti onima koji u zabludu odvode, miroljubivim Tvojim prijateljima, a neprijateljm Tvojim neprijateljima, da volimo Tvojom ljubavlju ko Tebe voli i da neprijateljski postupamo Tvojim neprijateljstvom ko se Tebi protivi!”[7]

__________________________________________________________

[1].جامعالأخبار : ص 352 ح 980.

[2].آلعمران : 31.

[3].المستدركعلىالصحيحين : ج 2 ص 319 ح 3148.

[4].كتابمنلايحضرهالفقيه : ج 4 ص 362 ح 5762.

[5].الكافي : ج 2 ص 125 ح 3.

[6].المعجمالكبير : ج 22 ص 59 ح 140.

[7] سننالترمذي : ج 5 ص 482 ح 3419.