Šta je zadovoljstvo?

Uzvišeni Bog za svaku ljudsku djelatnost stvorio je zadovoljstva koja se u krajnjoj tački završavaju na istinskoj sreći ljudskoj. Da ne postoje zadovoljstva koja prate poslove, čovjek ne bi mogao podnijeti sve nedeće i teškoće kroz život. U suprotnom, uništio bi se život i ljudski rod bi nestao. Osjećaj zadovoljstva jedna je potreba ponikla iz prirode čovjeka koju je Uzvišeni Bog položio u biću ljudskom, da bi tim putem dostigao svoje savršenstvo. 

 

Vrste zadovoljstava:

1.Prirodni užitak
Neki od užitaka po svojoj prirodi lijepi su i poželjni, kao što je okus hrane i napitaka ili užitak braka. Ovakva vrsta zadovoljstva položena je u samoj kreaciji i usađena je Bogom u bit svih stvari radi upućivanja i vođenja ka krajnjem cilju stvaranja Kreacije. Niko osim Boga nema moć upućivanja bića ka njihovom savršenstvu. Međutim, nekada se ovo upućivanje ostvaruje s posrednikom a nekad bez posrednika. 
2.Umni užitak
Neka od zadovoljstava nalaze se u umu čovjeka da bi uredila i uljepšala ljudski život, a nisu na štetu Ahireta. Ova vrsta užitka je, kao i prva, od Gospodara, proistekla iz zdravog fitreta onakvim kakvim ga je Bog stvorio, a znamo da nikakve promjene nema u Božijem stvaranju. Od istaknutih oblika ovog užitka je iman. U skladu sa Kur'anom, Uzvišeni Bog ovaj dar daje onome kome želi:

حَبَّبَ إِلَيْكُمُ الْإِيمَانَ وَزَيَّنَهُ فِي قُلُوبِكُمْ

Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao. 
3.Užitak sa strašću 
Treći oblik užitka ima korijene u umu, ali je u skladu sa nefsanskim željama i strastima. Ovaj užitak je uzrok nesreće čovjeka i na Ovom i na Onom svijetu. Kvari čisti čovjekov život i anulira učinke pokornosti Bogu. Ovo je užitak kojem se suprotstavlja zdrav i neiskvaren fitret.  Nije moguće da propisi i užici koji su proizašli iz fitreta budu u suprotnosti sa osnovom fitreta. Zašto je tako? Zato što je Uzvišeni Bog stvorio fitret takvim da vodi čovjeka ka njegovom savršenstvu i istinskoj sreći. U skladu sa ovim, svaki propis i misao koji budu u sukobu sa zdravim i neiskvarenim fitretom i ne osiguraju sreću čovjeku sigurno nisu proistekli iz fitreta. Zapravo, to je šejtanov upliv ili greška duše i nefsanskih strasti potaknutih šejtanom.  Ove užitke Uzvišeni Bog pripisao je šejtanu. U Kur'anu prenosi njegove sljedeće riječi: 

لأُزَيِّنَنَّ لَهُمْ فِي الأَرْضِ وَلأُغْوِيَنَّهُمْ أَجْمَعِينَ

Ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem. 

فَزَيَّنَ لَهُمُ الشَّيْطَانُ أَعْمَالَهُمْ

Šejtan im je lijepim predstavljao postupke njihove. 
Primjedba:
Moguće je da neko ovdje prigovori zašto i ove užitke ne pripišemo Bogu, budući da je šejtan stvorenje Božije i jedna je od posljedica Njegovog stvaranja, isto kao i čovjek. 
Sve što učine ova dva bića, sukladno uzročno-posljedičnom zakonu, pripisuje se prvom uzroku, tj. Bogu. Dakle, može se reći da je ove užitke, kao i ostale, stvorio Bog i samim tim pripisuju se Njegovoj Svetoj Biti. A šta je cilj tog stvaranja, mi ne razumijemo. Možda je zbog iskušenja ili iz nekog drugog razloga. U svakom slučaju, to je stvorenje Božije i pripisuje se Njemu. 
Odgovor:
Užici se dijele u dvije skupine: skupinu užitaka koja se realizira bez posrednika, i položena je u nutrini svakog bića, te skupinu užitaka koja se realizira preko posrednika i ne nalazi se u samoj Kreaciji, nego je izvana nametnuta. Prva skupina užitaka, bez posrednika, sigurno je djelo Božije. Međutim, razlog zašto posredni užici nisu djelo Božije leži u tome što je Uzvišeni Bog stvorio Kreaciju kojom vlada red i svako biće vodi i upućuje krajnjem cilju stvaranja, a to je njegova istinska sreća. Među tim bićima je i čovjek, kojem je podario fitret, u koji je položio uvjerenja i misli, da bi, vodeći se tim, čovjek uskladio i uredio svoje djelovanje te na kraju dostigao svoju sreću i izbjegao nesretan kraj. Ovo je Božiji sunnet i zakon Njegovog stvaranja.  Ako prihvatimo stav da posredni užici koji odvode u zabludu budu djelo Božije, to nužno znači da u Božijem stvaranju postoji oprečnost. Sveta Bit Božija je čista i uzvišenija od toga. Postojanje ovakvog čega značilo bi besmislenost postojanja obaveze prema Bogu i cijelog šerijata. Nijedan fitret ne može prihvatiti ovakvu oprečnost u stvorenoj Kreaciji i takvo šta pripisati Bogu.   Dakle, šejtan čovjeku izvana prikazuje njegova djela lijepim, dok ga s druge strane potiče na činjenje takvih djela. Na ovaj način čovjeku uskraćuje ostvarenje njegove vječne sreće, odvodeći ga sa ispravnog puta robovanja na stranputicu i vječnu nesreću.