Hazreti Zejneb (s.a) - primjer ustrajnosti

Šeste godine po Hidžri, Medinom se uz blagi povjetarac širila vijest o rođenju prve kćerke hazreti Alije i Fatime, neka je mir na njih. Njen djed, Muhammed s.a.v.s., odabrao joj je lijepo ime – Zejneb tj. "očev ukras", što je bio jasan pokazatelj buduće uloge i njenog položaja u društvu.
 
Ovo rođenje se desilo u vrijeme kada su još uvijek staroarapskim društvom vladali džahilijetski-paganski običaji, odnosno kada su se muškarci stidjeli da u porodici imaju žensko dijete. Hazreti Zejneb život počinje u porodici prepunoj duhovnosti, porodici koja je poticala od hazreti Muhammeda s.a.v.s., u kojoj su osnovni stubovi bili hazreti Alija i Fatima, neka je mir na njih. 

Od ranog djetinjstva, hazreti Zejneb su krasila duboka promišljanja i razumijevanja teških tema, a sve to je bilo zasnovano na spoznaji. Imala je pet godina kada je na ahiret preselio posljednjih Božiji poslanik, njen djed Muhammed s.a.v.s., a ubrzo nakon toga slično se desilo i hazreti Fatimi. Stoga je obavezu obrazovanja i podizanja male Zejneb na sebe preuzeo hazreti Alija. Pred ocem je u malom mektebu dostigla visok nivo obrazovanja i uzvišenih moralnih osobina. Hazreti Zejneb je kao dijete napamet naučila čuvenu hutbu koju je izrekla njena majka, a u kojoj se govori o uzvišenim moralnih, političkim i društvenim vrijednostima. Istu hutbu ona je kasnije prenosila i tumačila ljudima.
U vrijeme kada su žene bile još uvijek stavljene po strani i kada nisu imale odgovarajuće obrazovanje, Alijina kćerka se okrenula propagiranju islamskih kulturnih osnova, koje su se tek formirale u društvu. Veliki broj žena je tražio da prisustvuje njenim predavanjima i časovima gdje je komentarisala Kur'ani Kerim. Tokom života u Medini i za vrijeme stanovanja u Kufi, stanovništo ovih gradova se okoristilo o njeno veliko znanje.
Posebna tačka u njenom životu na koju možemo ukazati je velika ljubav koju je osjećala prema bratu, hazreti Huseinu, neka je mir na njih. Svakoga dana ona je odlazila u posjetu svom bratu. Boravak pored Imama Huseina poklanjalo joj je mir i sreću.

Kada je došla u zrelo djevojačko doba udala se za Abdullaha bin Džafera. Abdullah je bio posebna ličnost među Arapima, vjernik i pošten čovjek. Imao je i veliko ovosvjetsko blago, tako da hazreti Zejneb u vlastitoj kući nije imala nikakvih potreba ili problema. Abdullah je prihvatio njene uslove za brak, odnosno dozvolu da uvijek posjećuje svog brata Huseina. Svoj dom je pretvorila u pribježište gdje su nemoćni ostvarivali svoja prava, u kojem niko nije pokucao na vrata a da nije dobio pomoć, a njen muž Abdullah ju je pratio na svakom koraku.

Vjerovanje i robovanje Allahu dželle ša'nuhu su najbolji načini za brzo dospijevanje do savršenstva. Istinsko vjerovanje i ibadet je jedna od osobina koje su krasile hazreti Zejneb, selamullahi alejha. Jedan od poznatih historičara - Nišaburi, piše: "Hazreti Zejneb je po svojoj rječitosti i retorici, čistoti i ibadetu bila ista kao i njeni roditelji - hazreti Alija i Fatima, neka je mir na njih."

Tokom svog života mnogo toga je poklonila islamu i mnogo toga je učinila za islam i muslimane. Aktivna je bila na društvenoj i političkoj sceni. Učešće u pokretu Imama Huseina je vrhunac njenog djelovanja u odbrani humanizma i ljudskih vrijednosti. Kako bi stala u odbranu vrijednosti islama, zajedno sa svoja dva sina napušta kuću svog supruga i odlazi sa Imam Huseinom. Ona je tada bila spremna na sve, čak i na vlastitu žrtvu na putu pobjede vjere islama. Na poprištu Kerbele i tokom šehadeta hazreti Imama Huseina i njegovih vjernih prijatelja, sve ono što je do tada naučina predstavila je na najbolji mogući način.

Nakon događaja na Kerbeli, jedan od najvažnijih poslanica i obaveza hazreti Zejneb, neka je mir na nju, jeste prenošenje istine o ovom strašnom događaju i borba protiv politike nasrtljivih vladara iz dinastije Emevija. Ona je mudrim postupcima neutralisala sve zavjere Emevijskih vladara, koje su nakon događaja na Kerbeli poprimili novi oblik. Emevije su smatrale da će na putu svojih propagandnih djelovanja, prebacivanjem zarobljenika iz grada u grad, iz zatvora u zatvor, smanjiti njihovu ulogu i položaj među stanovništvom. Istovremeno, nisu bili svjesni veličine i uticaja kojeg je hazreti Zejneb uživala među narodom. Ova velika žena je posebnom retorikom i ubjedljivim ponašanjem svima govorila o istini koja se desila u krvavoj dolini Kerbele, što je na kraju rezultiralo uklanjanjem Emevija sa vlasti.

Hazreti Zejneb je bila strpljiva i postojana. Naravno, njeno strpljenje je imalo svoju mudru poruku, jer on nije bilo pasivno strpljenje, koje je rezultat nemoći ili neznanja. To osebujno strpljenje ju je dovelo do najuzvišenijeg položaja kod Allaha dželle ša'nuhu. Kada je izgubila najdražu osobu - hazreti Imama Huseina, neka je mir na njih, njegovu odsječenu glavu je podigla k nebu i rekla: "Bože moj, primi ovu našu žrtvu."
Zaista je u ovoj kratkoj rečenici skrivena velika tajna i spoznaja.
To je pokazatelj vrhunca poslušnosti i zadovoljstva Božijim određenjem. Nakon događaja Kerbele, u kritičnom vremenu ona je dobro vladala događajima te je mudrim odlukama situaciju preusmjerila na stranu Poslanikove porodice, što se primijeti i danas, a prema predajama tako će ostati i do kraja svijeta...