Zet Božijeg poslanika s.a.v.a.

Zet Božijeg poslanika s.a.v.a.


Hazreti Muhammed s.a.w.s. :„Ja sam grad znanja, a Ali je njegova kapija.“ 

„Znanje je bilo tek jedna tačka, a neznalice su je umnožile.“ – Hazreti Ali
Umijeće govora je bilo od najutjecajnijih oblasti u arapskom društvu, a u sklopu toga – naravno poezija, kao njegov „pečat“, u vremenu u kojem je živio imam Ali. Bila je važna u tolikoj mjeri da su odlučnost i snaga riječi odlučivale krajnje ratne i borbene ishode, tako – većinu vremena su ostajali pod njenim utjecajem. Većina ljudi nije znala ni čitati, ni pisati, ali učili su napamet lijepu poeziju – lijepe pjesme, te ih tako pamtili i prenosili s koljena na koljeno, stoljećima. Šerif Murtaza (njegovo pravo ime je Ebu'l-Kasim Ali Bin Tahir) islamski učenjak koji je živio u 11. stoljeću je sakupljao – sabirao poeziju Hazreti Alija i pokazao najveći napor i nastojanje, kako bi ova poezija dospjela do nas. Šerif Murtaza je brat Šerifa Razija koji je prikupljao i Alijevu prozu, njegove izreke, hutbe, poduke. Ova dvojica braće su poznatiji kao „Seyyid“, kao jedni od Hazreti Alijevih (Alijinih) unuka. Seyyid Murtazin „Divan“ o kojem je riječ, je u Osmanskom periodu, preveo hanefijski učenjak Mustakimzade Suleyman Saadettin Efendi, u 18. stoljeću – na osmanski jezik, pod nazivom „Tumačenje Alijevog Divana“. Oslonivši se na ovo i ugledavši se na ovo djelo, nastalo je i proširilo se nekoliko djela i tumačenja. I danas je Vedat Atila, uz napravljeni prevod sa arapskog, obezbjedio turski jezik pjesmama – poezijom Imama Alija, ali u vidu proze. („Ant“ izdanja 199.) Seyyid Murtaza je od onoga što je skupio sa arapskog jezika, priredio u vidu „Knjige bejtova“. U ovom radu, u kojem smo posvetili izboru iz „Divana“, uredili smo stihove – bejtove i tako smo nastojali da pobudimo interesovanje za pjesništvo Imama Alija, sa „dahom turskog jezika“. Ali dok smo to radili, nismo prvotno  dali da se objasni o onome što je Ali govorio. Željeli smo nanovo oblikovati pjesništvo i dubinu njegovog shvatanja. Nema nikakve zapreke, ni smetnje da se započne s tim: Imam Ali, osim što je bio jedan od najvećih znalaca, bio je takođe i jedan istinski poeta. Nisu ga mogle zastrašiti ni patnje, boli i prepreke s kojima se stalno suočavao. Prema Šarabijevim riječima da je „imam u isto vrijeme bio i najutjecajniji filozof“, obznanjuje i to da je bio stoicist zdravog razuma, te strpljivo tvrdoglav.  

„Kada dođe do mene neka nepodnošljiva nevolja i tada treba da budem poput tihe stijene ...“

Od samog početka Ali se nije povinovao tiranima i zlikovcima, Ali je usmjeravao svoju ljubav potlačenima i mučenima, te se uvijek osmjehivao na njih i bio je njihov vrli i pravi prijatelj. U ratu i u miru je bio Pejgamberov najjači i najčvršći oslonac, pravi primjer plemenitosti i odanosti, lojalnosti.

„Često je bio znažan borac, ali on se nije borio radi sebe, borio se i ratovao u ime Istine i u ime potlačenih.“

„Stoj daleko – podalje od mene, ili ćeš izgubiti. Bićeš momenat prije onoga što se naziva „juče“, u prošlom vremenu!“

On je istovremeno bio i veoma osjećajan i iskren pjesnik i bio je omiljen među ljudima.

„Kada su na grani ljubavi dva goluba (golubarnika), oni idu ruku pod ruku sa zdravljem, srećom i mladošću
...“
„Kada se vrijeme tu umiješa, duše – srca postanu tako razdvojena. Ovaj vjetar je vrijeme koje ih razdvaja!“

„Zašto da šutiš dušo moja? Šta je s onim koga volim? Zar je toliko bezvrijedna ljubav poslije mene?“

Svaka bol i svaka ljubav će stići do kraja, znaj da će se vratiti (svaki) heroj – junak svake tvoje noći onome istinskome.

„Mudrost i učenost osobe – čovjeka prođe – krene u pokvarenost, znaj da su prolazni – privremeni i ugodni, a i teški dani ...“ 

Imam Ali je govorio: „Čast i beščašće je blizu jedno drugome. Karakter čovjeka to nikada ne bi trebao zaboraviti!“

Pozivao je da se borimo sa tim beščasnim ljudima, lažovima i tiranima i na kraju te borbe koje će donijeti pravi mir i spokoj, donosi u jezik, sa stremljenjem koje ide ka istinskoj ljubavi.

A ja sam vam prenio pozdrav – selam od njega.
(Kenan Sari Ali Oglu 27.09.2006. – Trabzon)