Bolest duše

Bolest duše: Zavist


“...ili bi pak takvi svijetu zavidjeli na onome što mu je Allah dao iz Svoje dobrote!” (Kur'an, 4:54)

Ebu Abdullah (Imam Sadik) je rekao da je Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao da se Bog Uzvišeni obratio Musau ibn 'Imranu kako slijedi: “O sine 'Imranov, nikada ne budi zavidan ljudima na milosti koju Sam dodijelio Mojom milošću. Nemoj ih gledati poprijeko, nemoj klonuti pred sobom (svojom zavišću). Doista, zavidan čovjek je ozlojeđen darivanjem Moje milosti i osporava Moju raspodjelu darova među Mojim stvorenjima. Ko god je takav, niti pripada Meni, niti Ja pripadam njemu.” (Al-Kulayni, Usul al‑Kafi, sv. 2, Bab al-Hasad, hadis br. 6, str. 307)

Hasad ili zla zavist je psihološko stanje u kojem osoba želi lišavanje blagoslova, darovitosti i dobra koju posjeduje druga osoba kojoj se zavidi. Islamska moralna učenja bacaju svjetlo na uzroke i motive zavisti i na njene opasne duhovne, moralne i društvene učinke i nudi praktična rješenja za borbu protiv ove duhovne bolesti.

 

Uzroci i motivi zavisti

Osobine kao što su određene intelektualne, duhovne i moralne vrline ili dobra i pobožna djela ili vanjski faktori kao što su: ugled, prestiž i bogatstvo mogu uzrokovati zavist. Također, nemoralne ili negativne osobine koje su predstavljene kao vrline mogu biti uzrok zavisti. Skoro svi uzroci zavisti su posljedica osjećaja inferiornosti i potištenosti. Kada osoba percipira druge kao savršenije od nje, osjećaj inferiornosti je obuzima, koji, uz pomoć vanjskih faktora i unutrašnjih sklonosti, proizvodi osjećaj zavisti u njenom srcu.

Učenjak allame El-Medžlisi je spomenuo sedam uzroka i motiva zavisti. Mi smo pobrojali ove uzroke i u nekim slučajevima naveli primjere zavisti koja odgovara uzroku:

Mržnja: Zavist može biti rezutat mržnje. Naprimjer, mržnja prema drugoj porodici, plemenu ili grupi može uzrokovati da čovjek zavidi na uspjehu koji su oni postigli.

Osjećaj nečije superiornosti: Onaj koji zavidi predviđa ponos onoga kome se zavidizbog zasluga koje onuživa. Nemajući strpljenja izdržati ovaj ponos onaj koji zavidiima osjećaj superiornosti i žarko želi gubitak ove zasluge.

Oholost i čuđenje: Onaj koji zavidi se bahato odnosi prema osobi koja je darovana nekim vrlinama, dobrima ili talentom i može se čuditi kada vidi velike blagoslove koje uživa obejkat njegove zavisti. Naprimjer, bogata osoba otvoreno gleda s prezirom na poštivanje koje uživa siromašna osoba, vjerujući da ona zaslužuje takvo divljenje.

Strah i ljubav za vlašću: Također, zavidan čovjek se boji nekih zapreka od strane osobe koja uživa prednost, darovitost ili zasluge koja može osujetiti njegove željene ciljeve. Takav strah se manifestuje kada nečije stjecanje ili očuvanje vlasti nad drugima zahtijeva da niko drugi ne bi trebao dijeliti njegove prednosti ili odlike. Naprimjer, onaj ko želi da bude ponovo izabran za upravitelja neke organizacije može željeti da ni jedan drugi član ne istupi naprijed i pokaže svoje rukovodilačke vještine, kao što su: rječitost u govoru i efikasnost organizacije i mobilizacije.

Okrutnost naravi: Ljudsko biće okrutne naravi ne voli gledati kako drugi uživaju bilo koju vrstu dobra. Takva osoba uvijek dočekuje vijesti o sreći drugih, naprimjer, u obrazovanju ili poslu, sa sarkazmom, pesimizmom i podsmijehom ili sa drugim neetičnim taktikama ili ponašanjem.

 

Zle posljedice zavisti

Zavist je jedna od najpogubnijih bolesti srca i ona proizvodi dodatne mahane, kao što su: licemjerstvo, ogovaranje, klevetanje, loše ponašanje, zajedljivost, od kojih su sve teški grijesi. Ovo odvratno stanje čini čovjekovo srce tako skučenimi turobnim da njegove posljedice prožimaju područje čovjekovog unutrašnjeg i vanjskog bića. Strahovi i tuga zavidnika se smjenjuju oko osobe kojoj on zavidi.

Zavist koju on gaji u svome srcu čini ga slijepim ka vrijednostima kojima zavidi i čini ga nesretnim zbog blagodati koje je Bog podario onome kome se zavidi. Duhovno svjetlo i Božija iskra vjere koje čini ljudsko srce većim od bilo čega na svijetu, ne idu zajedno sa tamom i ograničenošću koji su prouzrokovani zavišću. Srce postaje tužno i deprimirano, prsa tjeskobna i zagušena, a lice tmurno i namršteno. Sve što više ovo stanje dobiva na snazi, sve više slabi svjetlost vjere, iako je vjera izvor njegovog spasenja na Budućem svijetu i u ovom životu i krepkost njegovom srcu. Na kraju, ova bolest svodi zavidnika na bespomoćnog bijednika.

Poslanik Muhammed, s.a.v.a., je rekao: “Pazite! Ne nosite neprijateljstvo prema Allahovim blagodatima.” Kada je bio upitan ko su ljudi koji nose neprijateljstvo prema Božijim blagodatima, on, s.a.v.a, je odgovorio: “Oni koji su zavidni.” (Al-Mu`tazali, Sharh Nahj al-Balagha, sv.1, str. 315)

Imam 'Ali je rekao: “Zavist je velika zamka šejtanova.” (Al-Amadi, Gharar al-Hakam wa darar al-Kalam, hadis br. 1133)

Imam 'Ali je rekao: “Zavidnik je bolesna osoba iako on fizički izgleda kao zdrav.” (Gharar, hadis br. 1963)

Muhammed ibn Muslim prenosi da je imam Bakir rekao: “Čovjeku može biti oprošteno za nešto što je učinio u napadu bijesa, ali zavist guta vjeru kao što vatra guta drvo.” (Al-Kulayni, Usul al‑Kafi, sv. 2, Bab al-Hasad, hadis br. 1, str. 306)

Prenosi se da je Imam Džafer Es-Sadik rekao: “Šejtan govori svojim vojnicima: ‘Zaista, zavist i nepokoravanje Allahu među njima (Ademovim sinovima) su jednaki širku u Allahovim očima.’” (Al-Kulayni, Usul al-Kafi, sv. 2, Bab al-Baghy, hadis br. 2, str. 327)

Imam Džafer Es-Sadik je rekao da je Lukman, a.s., rekao svojim sinovima: “Tri su znaka zavidnika: (1) on je klevetnik iz leđa, (2) on je laskavac u lice i (3) on je sretan kada se nesreća dogodi (onome kome se zavidi).” (Al-Saduq, Al-Khisal, , hadis br. 113, str. 121)

 

Lijek za ovu bolest

Ako ti boluješ od ove bolesti, ozbiljno razmotri veličinu njenih razarajućih posljedica po tvoju vjeru. Razmotri poduzimanje sljedećih koraka kako bi je odstranio iz svoga srca:

Znaj da tvoja zavist ne čini štetu onome kome se zavidi, niti čini da on izgubi bilo koju od svojih blagodati i vrlina. Ti ćeš uvijek patiti u tuzi, boli i jadu, dok je onaj kome se zavidiu stanju radosti i užitka. Na Onom svijetu tvoja zavist će koristiti onome kome si zavidio, naročito ako ona rezultira ogovaranjem i klevetom, jer će tvoja dobra djela biti pripisana njemu.

Prisili se da budeš ljubazan prema onome kome zavidiš. Cilj tvoje ljubaznosti bi trebao biti da se izliječiš od zavisti. Tvoja unutrašnjost će tražiti od tebe da loše postupaš prema njemu ili da ga povrijediš, ali ti moraš djelovati protiv ovih težnji i biti prijazan prema njemu. Moraš ga poštovati i postepeno uvjeravati svoje srce da ga poštuješ.

Pokušaj da sam sagledaš njegove vrline i misli da su one blagodati koje mu je Allah podario. Prisili se da ga hvališ u svome govoru i da njegove dobre osobine budu znane i drugima. Iako će tvoje ponašenje u početku biti neprirodno, obzirom da je tvoj cilj ispravaljanje samoga sebe, ono će postepeno postajati sve manje vještačko. Ako Bog da, dan po dan i ovo će postati zbilja i tvoje srce će slijediti tvoj jezik i početi će cijeniti njegove vrline i dobre osobine.

Trebao bi uvjeriti sam sebe i razumjeti da je onaj onaj kome zavidišBožije stvorenje. Možda je to Božija milost kojom je On odabrao njega za prednosti i blagodati koje on uživa, a koje ti (trenutno) ne posjeduješ.

Ako je, ne daj Bože, objekat tvoje zavisti učenjak obdaren znanjem ili pobožnošću, moraš razumjeti da je on od Božijih odabranika, blagoslovljen sa velikom odlikom.

Na bilo kojoj postaji tvoga liječenja, nemoj misliti da je ova moralna mahana izlječiva. Ova pogrešna predstava je inspirisana od strane šejtana i duše koja navodi na zlo (el-nefs el-emmare), koji žele osujetiti tvoje nastojanje da se izliječiš. Imaj nade u Boga Svemogućeg, koji je obećao da će On voditi one koji se bore, sa Svojom nevidljivom milošću i da će povećati njihov kapacitet. (El-Homejni, Četrdeset hadisa, poglavlje 5., Zavist)

 

Zaključak

Zavist je bolest duše koja ima teške psihološke, moralne i društvene posljedice. Srećom, sa vjerom i iskrenim i ustrajnim pregnućima, ona je izlječiva. Osoba vjernik je optimistična, njen odnos prema Bogu je pun nade i zadovoljna je načinom na koji je On podijelio Svoje darove među Svojim ljudima.

Imam 'Ali je rekao: “Osoba koja se odrekne zavisti, voljena je od strane ljudi.” (Al-Madžlisi, Biharal-Anwar, sv. 77, hadisbr. 1, str. 237)