Kada Bog zavoli svoga roba, On mu…

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Kada Allah zavoli nekog Svoga roba, pozove meleka Džibrila, a.s., i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog Svoga roba, pa ga i ti zavoli!', i Džibril ga zavoli. Potom Džibril pozove stanovnike nebesa (meleke) i kaže im: ‘Allah voli tog i tog Svoga roba, pa ga i vi volite!', I oni ga zavole. Zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju i takav čovjek bude prihvaćen kod ljudi.”

 Kao što je Allah podario čovjeku razum kojim spoznaje, podario mu je i srce kojim voli. Hrana razuma je znanje i spoznaja, a hrana srca je ljubav. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je ljubav uzrok stvaranja, jer da je Allah htio mogao je prisiliti ljude da Mu budu pokorni, ali onda ljudi ne bi osjetili slast ibadeta i pokornosti kroz slobodu i mogućnost izbora. Ogromna je razlika između onoga što se radi iz moranja, uz prisilu, i onoga što se radi iz ljubavi, sa ubjeđenjem. Želeći skrenuti pažnju na razliku između istinskog ubjeđenja, iskrenog i lažnog vjerovanja, Uzvišeni Allah u Kur'anu je objavio: ”O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, – pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati.” (El-Ma'ida, 54.)  Islamski učenjaci kažu da onaj ko voli Allaha i koga Allah voli, ne može postati otpadnik od vjere (murted) nikada. Vjera koja je utemeljena na spoznaji, na jasnim dokazima, na Kur'anu i Sunnetu, na ljubavi i lijepom ponašanju, to je istinska vjera. Onaj ko je ispunio ove uvjete, on je zaslužio Allahovu ljubav, a ko stekne Allahovu ljubav za njega nema straha i žalosti ni na dunjaluku ni na Ahiretu i njemu niko ne može naštetiti.