Starateljstvo amidže Ebu Taliba nad Muhammedom i njegovo prvo putovanje u Šam

Starateljstvo amidže Ebu Taliba nad Muhammedom i njegovo prvo putovanje u Šam 


Muhammed je ostao pod starateljstvom djeda Abdui-Muttaliba dok nije napunio osam godina života, to jest do djedove smrti. Prije svog preseljenja, Abdui-Muttalib je oporučio njegovom amidži Ebu Talibu da se stara o njemu, jer je znao za njegovu ljubav prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Muhammed je pomagao svome amidži u trgovinskim poslovima i išao sa njim na putovanje u Šam. Kada je napunio dvanaestu godinu života u mjestu zvanom Busra (koje se nalazi između Šama i Hidžaza) sreli su nasranijskog svećenika po imenu Buhajra koji je poznao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, po pečatu vjerovjesništva među njegovim plećkama, i po tome što je siroče. Naredio je njegovom amidži da ga vrati u Mekku iz bojazni od židova.

 
Ženidba sa Hadidžom 

Hadidža, radijallahu anha, je saznala za Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenost i povjerljivost pa je od njega tražila da je zastupa u trgovini. On je to prihvatio i otišao u Šam da trguje za nju. Sa tog putovanja vratio se sa velikom zaradom. O njegovom lijepom ponašanju Hadidži je pričao njen sluga Mejsere, jer je bio sa njim na tom putovanju. Ona je bila zadivljena tom pričom. Njegov amidža Ebu Talib ju je zaprosio ispred njega i oženio ga njome. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tada imao 25 godina, dok je ona bila u četrdesetoj godini života. Ona je bila prva Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, žena s kojim je i dobio kćerku Fatimu.


Poslanstvo 

U Mekki je Poslanik, život, nije pio vino, nije obožavao kipove, niti se zaklinjao božanstvima. • Učinjeno mu je da zavoli osamu, povučenost i razmišljanje u pećini Hira, gdje je boravio po nekoliko dana. To je bilo prije poslanstva. Kada je napunio četrdesetu godinu života Allah mu je počeo spuštati objavu. Ne bi usnio ni jedan san, a da mu to ne bi bilo poput svitanja zore, to su bili istiniti snovi. To sve je bilo prvo sa čime je počela objava. Jednog ponedjeljka u mjesecu Ramazanu, došao je Džibril, alejhis-selam, prvi put, ušao u pećinu i rekao: "Uči!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ne znam učiti." Potom ga je Džibril, alejhis-selam, uzeo i stisnuo dok nije osjetio da će mu duša izaći, zatim ga pustio i rekao: "Uči!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ne znam učiti." Džibril ga je onda i po drugi put uzeo i stisnuo, a zatim pustio i rekao: "Uči!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ne znam učiti." Ponovo ga je uzeo, stisnuo i pustio, a zatim rekao: "Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška." Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se vratio iz pećine drhteći od straha sve dok nije ušao kod Hadidže govoreći: "Pokrijte me! Pokrijte me!" Pokrili su ga sve dok se nije smirio, a zatim ju je obavjestio o onome što se dogodilo. Odvela ga je do svog amidžića Vereke ibn Nevfela koji je bio nasranija, a on ga obavjestio da je "taj melek isti onaj koji je dolazio i Musau, alejhis-selam." To je bilo prvo što mu je objavljeno od plemenitog Kur'ana. Nakon toga objava je jedno određeno vrijeme prestala da silazi, te je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio tugu. A ona mu bi objavljena sura "EI-Mudessir", pa je počeo da poziva ljude u tevhid, istinsko robovanje Allahu, džele še'nuhu, i da ih upozorava na štetnost i opasnost ši rka.