Imamet

Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.[1]

Imam Ali, mir s njim: “Imamet je poredak ummeta.”[2]
Imam Bakir, mir s njim: “Islam je utemeljen na pet stvari: namazu, zekatu, postu, Hadžu i vilajetu, a ničim nije pozivano kao što je pozivano vilajetom.”[3]
Imam Sadik, mir s njim: “Allah neće primiti dobra djela robova koja su učinili u vremenu kada su prihvatili vlast vladara silnika, koji nije od Uzvišenoga Allaha potvrđen.”[4]
Imam Kazim, mir s njim: “Imamet je svjetlost, ono što kaže Allah, dž.š.: Vjerujte u Allaha i Njegovog Poslanika i svjetlost koju smo Mi poslali. Svjetlost je Imam.”[5]
Imam Rida, mir s njim: “Na Oprosnom hadžu, pri kraju Poslanikovog života objavljeno je: Danas sam vam vjeru vašu usavršio... Imamet je, između ostalog, ono što upotpunjuje vjeru.”[6]
Imam Rida, mir s njim: “Zaista, imamet je korijen islama koji se širi i njegova visoka krošnja.”[7]
Imam Rida, mir s njim: “Zaista, imamet je povodac vjere, okosnica muslimana, dobrobit Ovoga svijeta i čast vjernika.”[8]
 

Položaj imameta u odnosu na vjerovjesništvo

A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: “Učinit ću da ti budeš ljudima imam!”[9]

Imam Sadik, mir s njim: “Uzvišeni Gospodar je uzeo Ibrahima za roba prije nego što ga je uzeo za vjerovjesnika. Zaista, uzeo ga je za vjerovjesnika prije nego ga je uzeo za Poslanika. Uzeo ga je za Poslanika prije nego što ga je uzeo za prijatelja. Allah ga je uzeo za prijatelja prije nego ga je uzeo za imama. Kada su se svi položaji u njemu sjedinili, rekao je: Učinit ću da budeš ljudima imam!”[10]

 
Neophodnost postojanja dokaza (potreba za Božijim vodičem)

Imam Bakir ili Imam Sadik, mir s njima: “Zaista, Allah nije ostavio zemlju bez učenjaka, jer kad bi bilo tako, ne bi se raspoznavala istina od neistine.”[11]
Imam Sadik, mir s njim: “Otkada postoji, Zemlja nije bila bez dokaza učenog, koji oživljava ono što ljudi zanemare od istine.” Potom je naveo ajet: Žele da ugase Allahovo svjetlo svojim ustima...[12]

 
Dokaz je poznati imam

Imam Sadik, mir s njim: “Božiji dokaz stvorenjima će biti uspostavljen jedino imamom za kojeg se zna.”[13]
 

Nekad je dokaz u strahu i nepoznat

Imam Ali, mir s njim: “Da, tako je, Zemlja nije bez čovjeka koji Božije dokaze uspostavlja – bilo da je on očigledan i poznat, ili da je u strahu i nepoznat –da Božiji dokazi i razlozi ne bi bili dokinuti.”[14]
Imam Bakir, mir s njim: “Zemlja neće ostati bez imama, bilo da je on poznat ili skriven.”[15]

 

Da nema imama, Zemlja bi propala

Imam Sadik, mir s njim: “Ako bi zemlja ostala bez imama, propala bi.”[16]
Imam Sadik, mir s njim: “Zemlja ne može postojati bez da je na njoj dokaz. Zaista, ljude neće promijeniti ništa osim dokaz, i Zemlju neće urediti ništa osim dokaz.”[17]

 
Pozivanje svakog ummeta po njegovom imamu

A na Dan kada pozovemo sve ljude s imamom njihovim.[18]

Imam Sadik, mir s njim: “Kada nastupi Sudnji dan... doći će glas od Allaha, dž.š.: ‘Ko je slijedio imama na Dunjaluku, neka ga slijedi do mjesta kamo će ga on odvesti!’ Tada: Odricat će se oni koji su slijedili one koje su slijedili...”[19]
 

Spoznaja imama

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ko umre, a nije spoznao svoga imama, umire džahilijetskom smrću.”[20]
Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ko umre bez imama, umro je džahilijetskom smrću.”[21]
Imam Husejn, mir s njim, kada je bio upitan o spoznaji Allaha: “To je da ljudi svakoga vremena spoznaju svog imama, kojem su se obavezni pokoravati.”[22]
Imam Sadik, mir s njim, o Božijem govoru: Kome je data mudrost...: “Znači, pokoravanje Bogu i spoznaja imama.”[23]
Imam Sadik, mir s njim: “Imam je znak između Allaha, dž.š., i Njegovih stvorenja. Ko ga spozna – postao je vjernik, a ko ga porekne – postao je nevjernik.”[24]
Imam Sadik, mir s njim: “Onaj ko nas niti poznaje niti poriče, u zabludi je sve dok se ne okrene uputi, kojom mu je Allah naredio da nam se pokorava. Ako umre u zabludi, Allah će činiti sa njim šta hoće.”[25]
 

 
Uvjeti imameta i osobenosti imama

Između njih Mi smo imame određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.[26]

Pa da li je onda dostojniji da se slijedi onaj koji na Pravi put upućuje ili onaj koji ni sam nije na Pravom putu, osim ako ga drugi na Pravi put ne uputi? Šta vam je, kako rasuđujete?![27]

Allah je njega da vlada vama izabrao i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario.[28]

Imam Ali, mir s njim: “Ovaj položaj mogu podnijeti samo strpljivi, prosvijetljeni i poznavaoci zbilje.”[29]
Imam Ali, mir s njim: “Imam treba da ima srce razumā, rječit govor, odrješito i smjelo srce na putu uspostavljanja istine.”[30]
Imam Ali, mir s njim: “Svaki koji sebe postavi za predvodnika ljudi treba, prije nego druge, sebe poučiti i sebe odgojiti, da bi mogao druge odgajati. Neka odgaja druge prvo svojim načinom života, a tek onda jezikom.”[31]
Imam Ali, mir s njim: “Zapovijed Uzvišenog Boga ne može uspostavljati niko, osim onoga koji ne laska, ne pretvara se i koji ne slijedi želje.”[32]
Imam Ali, mir s njim: “Uzvišene granice vilajeta (skrbništva) imama, kojem se treba obavezno pokoravati, jesu da se zna da je on sačuvan od grijeha, greške i pogrešne nakane, čist od svih grijeha, velikih i malih, da ne posrće u poslovima niti čini greške, da ne provodi vrijeme u dangubi, što je u vjerskom smislu prestup, niti u razonodi i veselju. On je najučeniji od ljudi po pitanjima Božijeg halala i harama, Njegovih zapovijedi, sunneta i propisa; neovisan je o svim stvorenjima, drugi imaju potrebu za njim, on je najvelikodušniji i najhrabriji čovjek među ljudima.”[33]
Imam Ali, mir s njim: “Znajte, nije dostojno da vaša čast, životi, ratni plijen, propisi i vodstvo muslimana budu dati u ruke tvrdice pa da bude pohlepan i nezasit spram njihovih imetaka, niti neznalici pa da ih odvede u zabludu svojim neznanjem, niti okrutnom pa da svojom okrutnošću prekine veze s njima, niti nepravedniku u podjeli društvenog imetka (bejtu-l-mal), koji jednima daje, drugima uskraćuje, niti onome ko prima mito kod presuđivanja i time pravo ljudi pronevjerava i zakida pri ostvarenju prava čovjeka, niti onome koji dokida sunnet i time ummet vodi u stradanje.”[34]
Imam Husejn, mir s njim, u pismu stanovnicima Kufe: “Tako mi moje duše, imam je samo onaj ko sudi po Knjizi, uspostavlja pravdu, služi Bogu u istinskoj vjeri i svoju dušu čuva pred Biti Allahovom.”[35]
Imam Bakir, mir s njim, pojašnjavajući svojstva imama: “Čistoća rođenja i lijep odgoj; niti se igra, niti se zabavlja.”[36]
Imam Rida, mir s njim, o osobinama imama: “On je sposoban u predvođenju i znalac u upravljanju.”[37]

 
Ono što je Gospodar učinio obaveznim za imame pravde

Imam Ali, mir s njim: “Zaista, Allah me je učinio imamom za Njegova stvorenja i zbog toga me je obavezao da prema sebi, svojoj hrani, piću i odjeći budem kao jedan od siromaha, da bi se siromah ugledao na moje siromaštvo i da imućnoga ne bi bogatstvo njegovo učinilo silnikom.”[38]
Imam Ali, mir s njim: “Zaista, imam nema nikakvu obavezu, osim onu koju mu je propisao njegov Gospodar: potpuno ispunjenje odgojnih zahtjeva, trud pri savjetovanju, oživljavanje sunneta, provođenje Božijih kazni nad onima koji su to zaslužili i dodjeljivanje sljedovanja izdržavnih riznicanjegovim korisnicima.”[39]
 

Uzajamna prava imama i ummeta

Imam Ali, mir s njim: “Obaveza imama je da sudi po onome što je Allah objavio i da povjereno mu ispuni. Ako tako radi, obaveza je ljudi da ga slušaju, pokoravaju mu se i odazovu se kad god da ih pozove.”[40]
Imam Ali, mir s njim: “Obaveza je vladara da mu uvećanje dobra ili posebno bogatstvo ne promijeni odnos prema podanicima i da uveća od Boga dodijeljenu mu bliskost za robove Božije i samilost prema braći. Znajte da je vaše pravo kod mene da vam ne prikrivam tajne, osim u ratu, da ne činim ništa bez savjetovanja s vama, osim pri presudi, da vaše pravo na vrijeme ispunjavam i da u tome ne kasnim, da svi imate kod mene jednaka prava, a kad učinim ovako – na Bogu je obaveza da vam podari blagodati i na vama je dužnost da mi se pokoravate.”[41]
 

Vaši imami su vaši zastupnici

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista, vaši imami su vaši zastupnici kod Allaha! Zato pazite koga ćete uzeti za svoje zastupnike u vjeri i u namazu.”[42]
Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista, vaši imami su vaši vodiči na putu ka Allahu! Zato pazite koga ćete slijediti u vjeri vašoj i u namazu.”[43]
 

Ko pristane uz nepravednog imama

Imam Bakir, mir s njim: “Uzvišeni Bog je rekao: ‘Zasigurno ću kazniti svaku skupinu sljedbenika u islamu koji se pokore vlasti imama nasilnika koji nije od Allaha.’”[44]
Imam Sadik, mir s njim: “Ko imama koji nije od Boga pridruži imamu čiji je imamet od Boga, zapravo je pripisao sudruga Bogu.”[45]
 

Imami Džehennema

Učinili smo ih imamima koji pozivaju Džehennemu.[46]

Imam Ali, mir s njim: “Najgori čovjek kod Allaha je nepravedni imam koji je u zabludi, a i drugi za njim idu u zabludu jer umrtvljuje važeći sunnet, a oživljava odbačenu novotariju. Zaista, čuo sam Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kako kaže: ‘Bit će doveden na Sudnji dan nepravedni imam, a neće imati ni pomagača, ni opravdanja. Bit će bačen u džehennemsku vatru, u kojoj će se okretati kao mlinski kamen, a potom će biti privezan za njegovo dno.’”[47]
 

Onaj koji se lažno predstavlja kao imam

Imam Bakir, mir s njim, o riječima Božijim: Vidjet ćeš one koji su iznosili laži na Allaha na Sudnjem danu crnih lica: “To se odnosi na onoga koji kaže: ‘Ja sam imam’, a nije imam.”[48]
Imam Sadik, mir s njim: “Ko za sebe tvrdi da je imam, a nije toga dostojan, on je nevjernik.”[49]
 

 
Nema pokoravanja onome koji sam nije pokoran Uzvišenom Bogu

I govorit će: “Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravog puta odveli.”[50]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Nema pokoravanja onome koji nije Bogu pokoran.”[51]
Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “O Ali, četiri stvari zadaju smrtonosan udarac: imam koji je nepokoran Bogu, a njegova se zapovijed poštuje...”[52]
Imam Ali, mir s njim: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., poslao je vojsku, odredio vojnicima zapovjednika i naredio im da ga slušaju i da mu budu pokorni. Zapovjednik je zapalio vatru i naredio vojsci da skoči u nju. Jedna skupina se uzdrža od toga i reče: ‘Mi bježimo od vatre!’ Druga skupina odluči da uđe u vatru. Ova vijest je stigla do Poslanika, koji reče: ‘Da su ušli u vatru – u njoj bi zauvijek ostali.’ Potom reče: ‘Nema pokoravanja u grijehu prema Bogu; pokoravanje je samo u dobru.’”[53]
 

Obaveznost borbe protiv nepravednih imama

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ubrzo će se pokrenuti mlin islama; gdje god vidite da se Kur'an okreće, i vi se okrećite oko njega. Blizu je vrijeme kada će međusobno zaratiti vladar i Kur'an i razdvojiti se. Ubrzo će vama zavladati oni koji će vama suditi na jedan, a prema sebi se odnositi na drugi način. Ako im budete pokorni, oni će vas odvesti u zabludu. Ako im budete neposlušni, ubijat će vas.” Rekoše: “O Božiji Poslaniče, šta da radimo ako doživimo to vrijeme?” Odgovori: “Budite kao ashabi Isaa, a.s., njih su pilom rezali na komade i vješali ih po drveću. Umrijeti u pokornosti bolje je od života u griješenju!”[54]
 

 
Šta opravdava nedizanje ustanka

Imam Bakir, mir s njim: “Ako se sakupi broj učesnika koliko na Bedru, tri stotine i trinaest, radi pomoći imamu, njemu je vadžib da se digne i promijeni stanje.”[55]
Imam Sadik, mir s njim: “Tako mi Boga, o Sedir, ako bih imao pristalica koliko je ovih koza, meni ne bi bilo dopušteno da sjedim!” Sedir reče: “Sjahali smo te klanjali namaz. Nakon što smo obavili namaz, otišao sam do koza i prebrojao ih. Bilo ih je sedamnaest.”[56]
 

Odabiranje imama

Imam Mehdi, mir s njim, kada ga je Sa‘d ibn Abdullah El-Kummi pitao zašto je ljudima zabranjeno da mogu slobodno izabrati imama za sebe. On upita: “Misliš dobrog ili nevaljalog?” Odgovorio je: “Dobrog.” Imam zatim upita: “Da li je moguće da njihov odabir bude nevaljalac, budući da niko ne zna šta mu prolazi mislima, dobro ili loše?” Odgovorio je: “Moguće je.” On zatim reče: “To je razlog.”[57]
 

Hadis sekalejn (dvije vrijedne stvari)

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista, ostavio sam među vama dvije vrijedne stvari. Sve dok ih se budete čvrsto pridržavali, nećete zalutati poslije mene. Jedno je veće od drugoga. Božija knjiga, koja je uže spušteno sa Nebesa na Zemlju, i moja porodica. Zaista, to dvoje se neće razdvojiti sve dok ne dođu meni na Havd.”[58]
 

Obaveznost slijeđenja Ehli-bejta

‏Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista, primjer moje porodice među vama je kao primjer Nuhove lađe: ko se ukrca na nju – spašen je, a ko se ne ukrca – utopit će se.”[59]
Imam Ali, mir s njim: “Ugledajte se na članove porodice vašeg Poslanika, čvrsto se držite njihovog puta i slijedite njihove stope, jer oni vas neće izvesti iz upute niti će vas odvesti u propast. Ako sjede, i vi sjedite, a ako ustanu, i vi ustanite!”[60]
Imam Ali, mir s njim: “Zaista, primjer Poslanikove porodice je kao primjer nebeskih zvijezda: kada jedna nestane, druga se pojavi. To je tako da bi Božije blagodati među vama bile upotpunjene i da biste ostvarili ono što želite.”[61]
Imam Ali, mir s njim: “Mi smo stablo poslanstva, mjesto spuštanja objave i spuštanja i uzdizanja meleka, rudnici znanja i izvori mudrosti.”[62]
Imam Ali, mir s njim: “Zaista, imami su oni koje je Allah odredio da uređuju posao među Njegovim stvorenjima, oni su Njegovi znalci o Njegovim robovima; neće ući u Džennet onaj ko ih ne poznaje i koga oni ne poznaju. U Vatru će otići samo oni koji poriču imame i koje imami poriču.”[63]
Imam Ali, mir s njim: “Mi smo srednji stub puta kojem će se uputiti oni koji kasne i vraćaju mu se oni koji žure.”[64]
Imam Sadik, mir s njim, prilikom spominjanja stanja imama i njihovih osobina: “Allah ih je učinio životom za Njegova stvorenja, svjetiljkama u tami, ključevima govora i stubovima islama.”[65]
 

Razlog samovolje i nasilja prema Ehli-bejtu

Imam Ali, mir s njim: “Što se tiče samovoljnog preuzimanja ovog našeg položaja – iako smo najviši u pogledu potomstva i najjači po srodstvu sa Božijim Poslanikom, s.a.v.a. – to je bilo iz sebičnosti, pri čemu su srca nekih ljudi bila pohlepna, dok su srca drugih bila darežljiva. Presuditelj je Allah.”[66]
 

Filozofija vladavine u očima Ehli-bejta

Imam Ali, mir s njim: “Bože moj, Ti znaš da ono što učinismo nije bilo da bismo tražili moć, niti da bismo pribavili bilo šta od ispraznosti ovosvjetskih. Prije svega, htjeli smo nanovo uspostaviti obilježja Tvoje vjere i popraviti stanje u Tvojim gradovima, tako da potlačeni među Tvojim stvorovima mogu biti sigurni i da se provedu Tvoji ukinuti propisi.”[67]
 

Strah od raskola

Imam Ali, mir s njim: “Kunem se Allahom, da nije bilo straha od raskola među muslimanima i njihovog povratka u nevjerovanje i da se vjera ne ošteti, zasigurno bi promijenili stanje koliko god bi bilo moguće!”[68]
 

Dvanaest imama

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Posao među ljudima će se odvijati sve dok njima bude vladalo dvanaest imama (...) redom iz plemena Kurejš.”[69]
Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista, broj namjesnika nakon mene je isti kao broj Musaovih poglavara.”[70]
 

Znanje imama

Imam Sadik, mir s njim: “Ali je bio znalac, a znanje se nasljeđuje. Nikada znalac ne umire, a da nakon njega ne ostaje onaj ko ima uvid u njegovo znanje ili ono šta Allah želi.”[71]
Imam Sadik, mir s njim: “Kunem se Allahom, zaista ja znam Knjigu Božiju, od njenog početka do kraja, kao da je na mom dlanu. U njoj su vijesti nebeske i vijesti zemaljske, i vijesti o onome što je bilo i što će tek biti. Allah, dž.š., je rekao: U njoj je objašnjenje za sve.[72]
Imam Rida, mir s njim: “Zaista, kada Allah, dž.š., odabere roba za robovanje i pokornost, učini mu prsa prostranim. U srcu mu potakne izvore mudrosti i obdari ga znanjem nadahnutim, tako da nakon toga zna odgovor na svako pitanje i nije zbunjen u traženju ispravnog.”[73]
 

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

[1] El-Maide, 3.

[2] Gureru-l-hikem, 1095.

[3] El-Kafi, 2/18/3.

[4] Nuru-s-sekalejn, 4/104/130.

[5] Nuru-s-sekalejn, 5/341/16.

[6] Nuru-s-sekalejn, 1/589/33.

[7] El-Kafi, 1/200/1.

[8] El-Kafi, 1/200/1.

[9] El-Bekare, 124.

[10] El-Kafi, 1/175/2.

[11] El-Kafi, 1/178/5.

[12] El-Bihar, 23/37/65.

[13] El-Kafi, 1/177/2.

[14] El-Bihar, 23/46/91.

[15] El-Bihar, 23/23/26.

[16] El-Kafi, 1/179/10.

[17] El-Bihar, 23/51/101.

[18] El-Isra, 71.

[19] El-Bihar, 8/10/3.

[20] El-Bihar, 23/76/1.

[21] Kenzu-l-‘ummal, 464; Musnedu Ahmed ibn Hanbel, 16922.

[22] El-Bihar, 23/83/22.

[23] El-Kafi, 1/185/11.

[24] El-Bihar, 23/88/32.

[25] El-Kafi, 1/187/11.

[26] Es-Sedžde, 24.

[27] Junus, 35.

[28] El-Bekare, 247.

[29] Šerhu Nehdži-l-belagati libni Ebil-Hadid, 7/36.

[30] Gureru-l-hikem, 11010.

[31] Šerhu Nehdži-l-belagati libni Ebil-Hadid, 18/220 i 274.

[32] Nehdžu-l-belaga, izreka 110.

[33] El-Bihar, 68/389/39.

[34] Nehdžu-l-belaga, govor 131.

[35] El-Iršad, 2/39.

[36] El-Kafi, 1/258/4.

[37] El-Kafi, 1/202/1.

[38] El-Bihar, 40/336/17.

[39] Šerhu Nehdži-l-belagati libni Ebil-Hadid, 7/167.

[40] Kenzu-l-‘ummal, 14313.

[41] Šerhu Nehdži-l-belagati libni Ebil-Hadid, 17/16.

[42] El-Bihar, 23/30/46.

[43] El-Bihar, 23/30/46.

[44] El-Kafi, 1/376/4.

[45] El-Kafi, 1/373/6.

[46] El-Kasas, 41.

[47] Nehdžu-l-belaga, govor 163.

[48] El-Kafi, 1/372/1.

[49] El-Bihar, 25/112/7.

[50] El-Ahzab, 67.

[51] Kenzu-l-‘ummal, 14872; Musnedu Ahmed ibn Hanbel, 13248.

[52] El-Hisal, 206/24.

[53] Tenbihu-l-havatir, 1/51.

[54] Ed-Durru-l-mensur, 3/125.

[55] El-Bihar, 100/49/18.

[56] El-Kafi, 2/243/4.

[57] Nuru-s-sekalejn, 2/76/283.

[58] El-Bihar, 23/106/7.

[59] El-Bihar, 23/105/3; El-Mu‘džemu-s-sagir, 825.

[60] Nehdžu-l-belaga, govor 96.

[61] Šerhu Nehdži-l-belagati libni Ebil-Hadid, 7/84.

[62] Šerhu Nehdži-l-belagati libni Ebil-Hadid, 7/218.

[63] Šerhu Nehdži-l-belagati libni Ebil-Hadid, 9/152.

[64] Šerhu Nehdži-l-belagati libni Ebil-Hadid, 18/273.

[65] El-Kafi, 1/204/2.

[66] Nehdžu-l-belaga, govor 162.

[67] Nehdžu-l-belaga, govor 131.

[68] Emali-l-Mufid, 155/6.

[69] Sahihu Muslim, 1821.

[70] Kenzu-l-‘ummal, 14971.

[71] El-Kafi, 1/221/1.

[72] El-Kafi, 1/229/4.

[73] El-Kafi, 1/202/1.