U ime Allaha Milostivog Samilosnog

Fatima je žena stvorena od Allaha kao znak Njegove
čudesne i besprimjerne moći. Uzvišeni Allah je stvorio poslanika
Muhammeda, s.a.v., kao najboljeg među svim poslanicima, dok
je od njega stvorio hazreti Fatimu kao ženu sa savršenim
moralnim osobinama i besprijekornim karakterom.
Ona je osoba bliska Allahu, čija je veličina bila poznata
Nebesima prije nego je ljudska vrsta bila stvorena. Ona je bila ta
o kojoj su Kur'anski ajeti bili objavljivani - ajeti koji će se čitati
noćima i danima sve do Sudnjeg dana. Fatima je plemenita žena
sa čijom ličnošću ljudski rod još treba da se upozna.
          Majka Anasa ibn Malika kaže: ''Fatima je bila kao pun
mjesec ili sunce na vedrom nebu. Imala je bijelu kožu sa malo
ružičaste boje na obrazima; njena kosa je bila crna i imala je
predivne crte Allahovog Poslanika, s.a.v.. ''
          Jedna od Poslanikovih žena kaže: ''Nisam vidjela nikoga
ko bi bio toliko nalik Poslaniku, s.a.v., kao Fatima. Ona je
podsjećala na njega u izgledu, ponašanju i govoru, kada sjedi ili
stoji. Kada ona uđe, Allahov Poslanik ustane, ljubazno je
pozdravi, poljubi je i uzme je za ruku i zamoli da sjedne na
njegovo mjesto.''
          Poslanik Muhammed, s.a.v., je rekao, držeći Fatimu za
ruku: ''Onaj ko već zna ono što ću reći, poznaje nju, a onaj koji
ne zna neka sada dobro sluša: Ona (Fatima) je dio mene, ona je
moje srce i moja duša što je u meni. Zbog toga, ko nju povrijedi,
vrijeđa mene.''

Rođenje
Fatimina majka je bila Hatidža. Za nju poslanik
Muhammed, s.a.v., kaže: ''Zaista, Allah mi nije dao bolju ženu
nego što je ona bila: Kada su ljudi negirali Allahovu poruku, ona
je bila prva koja je prihvatala. Kada su ljudi sumnjali, ona je bila
prva koja je vjerovala. Kada su me ljudi sprječavali da zaradim
za život, ona je bila ta koja mi je davala; i ona je bila jedina žena
kroz koju mi je Allah podario djecu.'' Fatima je rođena pet godina 
poslije prve objave koja je došla njenom ocu, s.a.v.. Dan je bio 20. 
Džumadul-Ahir, šesti mjesec u mjesečevom kalendaru.
O  njenom rođenju Hatidža, kaže: ''Kada je došlo vrijeme
da je rodim, poslala sam po nekoliko žena Kurejša da dođu. Ali,
one odbiše da mi pomognu zbog toga što sam bila
Muhammedova žena. Međutim, kada sam se pošla porađati,
četiri su žene, čija ljepota i ljupkost se ne daju opisati, ušle u
kuću. Prva je rekla:
''Ja sam tvoja majka, Hava.''
Druga: ''Ja sam Um Kulsum, Musina sestra.''
Treća: ''Ja sam Asija bint Muzahim.''
Četvrta je rekla: ''Ja sam Merjem. Došle smo da ti pomognemo.''

Ime ''Fatima''
          Allahov Poslanik, s.a.v., je rekao Aliji, a.s.: ''Znaš li
zašto je Fatima dobila baš to ime?'' Kada je Ali je upitao razlog,
Poslanik, s.a.v., je odgovorio: ''Zato što su ona i oni koji vole nju
zaštićeni od džehennemske vatre.''
          Imam Sadik, a.s., kaže: ''Fatima ima devet imena koje je
Allah približio Svojim imenima: Fatima, Siddika (iskrena),
Mubaraka (blagoslovljena), Tahira (čestita), Zekija (čedna),
Radijatul Merzija (ona koja je nagrađena i time zadovoljna),
Muhadesa (osoba kojoj se meleci obraćaju) i Zehra (prekrasna).''
          Fatimino ime je bilo uvijek drago članovima Ahlulbejta,
koji su ga uvijek respektovali kao i one s tim imenom. Na
primjer, imam Sadik, a.s., je upitao prijatelja, kome se upravo
rodila kćerka, kakvo ime joj je nadio. Čovjek je odgovorio:
''Dao sam joj ime Fatima.''
Onda je Imam rekao: ''Fatima!? Neka je Allahov mir Fatimi.
Sada, pošto si joj dao ime Fatima, uzdrži se od udaranja i grubih
riječi i gledaj da joj uvijek ukažeš poštovanje.''
  
Majka Muhammedovog, s.a.v, potomstva
 Jedan nevjernik se podsmijao Poslaniku, s.a.v., kada mu
je umrlo muško dijete: ''Muhammede! Sada si bez potomstva.
Kada umreš ime će ti nestati sa lica zemlje.'' U vezi s tim sure
'Kavser' je bilo objavljeno:
U ime Allaha, Milostivog, Najmilostivijeg.
 Zaista, mi smo ti Kevser (dobro i veliko potomstvo) dali;
 Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji;
 Onaj ko tebe mrzi, on će sigurno bez potomstva i pomena biti.
Kur'an: Sura 108
          Kao da je Muhammedu, s.a.v., bilo rečeno: ''Izgubio si
sina, ali smo ti dali Fatimu; ona ti je pravedna i dobra, i preko nje
ćemo ti dati mnogo potomstvo.''

Dokaz iz Kur'ana
          ''...Ovaj stari kaže da su Hasan i Husejn Poslanikova
djeca. Sada tražim da mi to potvrdi iz Kur'ana. Ako ne učini, ode
mu glava sa ramena,''  reče Hudžadž.
Rekoh: ''Neka bude oslobođen okova, jer ako uspije dokazati ono
što tvrdi neka ode slobodno. Ako ne uspije, sablja neće moći
presjeći te čelične okove koji su mu oko vrata.''
Onda su oslobodili čovjeka, ali su mu ruke ostavili svezane. Bilo
mi ga je jako žao, jer je to bio Said ibn Džubejr.
''Kako može naći dokaz o tome u Kur'anu?'', upitao sam.
''Dokaži mi svoju tvrdnju ili ću narediti da ti se smakne glava!'',
naredi mu Hudžadž.
''Sačekajte malo.'', reče Said.
Kada Hudžadž ponovi zahtjev, Said opet zatraži malo vremena
da razmisli. Kada ga Hudžadž opomenu treći put, Said poče:
''Kod Allaha tražim zaštitu od prokletog šejtana;
U ime Allaha Milostivog, Samilosnog;
''Dali smo mu (poslaniku Ibrahimu ) Ishaka, Jakuba; svi su bili od
Allah upućeni; i prije njega smo uputili Nuha; a od njegovog
potomstva Davuda, Sulejmana, Ejuba, Jusufa, Musu i Haruna;
tako mi nagrađujemo one koji čine dobro; i Zakariju i Jahja i Isa
...''
Onda zastade i reče Hudžadžu: ''Kako Isa (Isus) paše u zadnjoj rečenici?''
''Kao jedan od Ibrahimovih potomaka'', Hudžadž odgovori.
''Isa nije imao oca''- Said reče - ''ali, opet se smatra Ibrahimovim
potomkom preko njegove kćerke (Merjeme). Na isti način su
Hasan i Husejn Poslanikovi potomci, jer su bili bliži poslaniku
Muhammedu, s.a.v., nego što je bio Isa poslaniku Ibrahimu a.s..''
Kada Hudžadž ču ovo dade mu deset hiljada dinara (zlatnih
kovanica) i pusti ga na slobodu.

Fatimin muž - Ali ibn Abu Talib
          Ibn Abbas kaže: ''Sjedio sam s ocem (Abbas ibn Mutalib),
i poslanikom Muhammedom, s.a.v., kada je u prostoriju ušao
Ali ibn Abu Talib i nazvao selam. Poslanik, s.a.v., je uzvratio
selam i podigao se, a na usnama mu je bio osmjeh. Onda ga je
zagrlio i poljubio u čelo i zatražio da sjedne do njega.
''Božiji Poslaniče! Da li ti je drag? - upitao je otac.
'' Amidžo!'' - Poslanik, s.a.v. odgovori - '' Allah ga voli više nego
ja. Zaista, Allah je učinio da potomstvo svakog od Poslanika
bude od njih samih, dok je učinio da moje potomstvo bude od
ovog ovdje.''
Muhammed ibn Usama ibn Zejd prenosi od svog oca da je
Allahov Poslanik, s.a.v., rekao: ''Što se tiče Alije, on je moj zet i
otac mog potomstva; on je od mene, a ja sam od njega.''
Hasan i Husejn - Fatimina djeca
          Poslanik Muhammed, s.a.v. je rekao: ''Hasan i Husejn su
moji sinovi i oni su Imami, bilo da ih ljudi priznaju ili ne.''
Usama kaže: ''Jedne noći sam otišao da posjetim
poslanika Muhammeda, s.a.v., namjeravajući da ga nešto pitam.
Kada sam pokucao na vrata on je izašao noseći nešto ispod
ogrtača. Kada sam dobio odgovor, upitao sam: ''Šta vam je to
ispod ogrtača?'' Kada ga je otvorio ugledao sam Hasana i
Husejna u njegovom naručju. Poslanik mi tada reče:
''Ovo su moja djeca i sinovi moje kćerke;''
Onda je izgovorio ovu dovu: ''O Bože! Ti sigurno znaš koliko su
mi dragi, i zato Te molim da ih voliš.'' ''
Bože! Ovo je moja porodica ...
          Omer Ibn Abu Salma kaže: ''Kada je ajet ''...Zaista, Allah
samo namjerava da vas drži daleko od (svake vrste) nečistoće, O
vi, Ahlul Bejt, i da vas potpuno pročisti.'' (Kur'an 33:33), bio objavljen, 
poslanik Muhammed, s.a.v., je prekrio Fatimu, Alija, Hasana i Husejna 
svojim ogrtačem, i rekao: 'Bože! Ovo je moja porodica (Ahlulbejt). 
Otkloni svaki nedostatak od njih i učini ih čiste i primjerne.''
Hazreti Fatima kaže u hadisu Kisa (hadis ispod ogrtača):
 '' ...  Onda je moj dobri otac uzeo dva kraja ogrtača i podigavši
desnu ruku prema nebu rekao: ''Bože! Oni su moj Ahlulbejt. Oni
su ti kojim vjerujem i na koje se oslanjam. Njihova tijela su moje
tijelo i njihova krv je moja krv. Ko god povrijedi njih, vrijeđa
mene. Ko god ljuti njih, ljuti mene. Ko god je u miru s njima, u
miru je samnom. Ko god je njihov neprijatelj, neprijatelj je meni.
Ko god je njihov prijatelj, prijatelj je meni. To je zato što su dio
mene, a ja dio njih. Bože! Podaj Svoj mir, dobrotu, milost,
oprost i zadovoljstvo meni i njima. Čuvaj ih od svake nečistoće i
učini ih čistim i primjernim.''
Onda je Gospodar, Svemogući Allah rekao:
'' Moji Meleci! Stanovnici nebesa! Stvorio sam čvrsti nebeski
svod, veliku i široku zemlju, svijetli mjesec, sjajno sunce,
zvijezde treptave, uzburkana mora, lađe koje plove i sve drugo
zbog i za ljubav ovih pet osoba pod ogrtačem.''
Na ovo je melek Džibrail upitao:
''Gospodaru! Ko su oni ?''
''Oni su Ahlulbejt: Fatima, njen otac, njen muž i njeno dvoje
djece'', reče Gospodar. ... ''
Fatima je bila ...
          Zaid ibn Ali kaže: ''Čuo sam Abu Abdullaha (imama
Sadika, a.s.) da kaže: 'Fatima je nazvana Muhadesa, jer su meleci
dolazili sa nebesa i zvali je kao što su zvali i Merjemu, Imranovu
kćerku: ''Fatima! Allah te je izabrao među ženama svih naroda.' ''
          Imam Sadik, a.s., je rekao Abu Basiru: ''... Također
posjedujemo Fatiminu knjigu, Mushaf. Da su samo znali o
Fatiminoj knjizi! Tri puta je veća od Kur'ana, i tako mi Allaha, u
njoj nema niti jednog slova iz Kur'ana. Ona joj je bila diktirana i
objašnjavana od Allaha ... ''
          Husein ibn Abu El-Ala prenosi da je imam Sadik, a.s.,
rekao: '' ... Fatimina knjiga - ja ne tvrdim da je to Kur'an - nego
ona sadrži ono zbog čega nas ljudi trebaju, a nas čini da ne
ovisimo ni o kome. U njoj se pominje čak i (šta je kazna za)
jedan udarac, pola udarca, četvrtinu udarca ... i šta je nadokanada
za jednu ogrebotinu ... ''
          Ibn Abaz prenosi da je poslanik Muhammed, s.a.v.,
rekao: Zaista, moja kćerka Fatima je uzor svim ženama, od prve
do posljednje. Ona je dio mene i svjetlost mojih očiju. Ona je
cvijet u mom srcu, ona je moja duša. Fatima je ljudska hurija,
koja, kada god stane za molitvu (namaz) ispred Allaha, uzvišeno
je Njegovo ime, njena svjetlost obasjava nebo za meleke, kao što
zvijezde bacaju svijetlost za ljude na zemlji.

Vrijeme za udaju         
 ''Kada je sunce ljepote zasijalo na nebesima poslanstva i
mjesec savršenosti postade pun na horizontu uzvišenosti, zore
misli stigoše do nje i pogledi izabranih poželješe da posmatraju
njenu ljepotu. Tada su vođe Muhadžira i Ansara tražile da je
ožene, ali poslanik Muhammed, s.a.v., ih sve odbi rekavši:
'Čekam Allahovu komandu vezanu za njenu udaju.' ''
          Jedan ashab dođe do imama Alije, neka je Allah
zadovoljan njime, i reče: ''Šta te sprječava da oženiš Fatimu ?''
''Bojim se da mi je on, s.a.v., (Poslanik) neće dati.'', odgovorio je Ali.
''Ako je tebi ne da, onda ko bi je mogao oženiti?'', reče ashab, ''Ti
si mu najbliži od svih Allahovih stvorenja ...''
Kada je, imam Ali, a.s., pitao poslanika Muhammeda, s.a.v., za
Fatiminu ruku, on je rekao: ''Ali, mnogo ljudi je pitalo prije
tebe i ona ih je sve odbila - znakovi negodovanja su bili jasni na
njenom licu. Sačekaj dok ti ne donesem odgovor.''
Fatima nije trebala da pita o Alijevom zanimanju, osobinama,
ponašanju, godinama ... . Ona je znala o izvrsnosti njegovog
karaktera i dugom služenju islamu i njenom ocu. Zbog toga joj je
Poslanik samo rekao: ''Fatima, ti znaš odnos Alija ibn Abu
Taliba prema nama i njegovu predanost islamu. Molio sam
Allaha da ti za muža da najboljeg čovjeka i najdražeg Njemu.
Sada je on (Ali) izjavio da želi da te oženi, šta kažeš na to?''
Fatima ne odgovori, niti  pokaza ikakav znak negodovanja, tako
da se Poslanik, s.a.v., podiže i reče: ''Allah je najveći! Njena
šutnja je slaganje.''
          
Poslanik, s.a.v., je pitao Alija, a.s.: ''Da li posjeduješ išta što bi
mogao dati kao mehr (miraz) da oženiš Fatimu ?''
''Tako mi Allaha, ni jedna stvar nije kod mene, a da ne znaš o
njoj'' - odgovorio je Ali - ''Ono što posjedujem je sablja, štit i
kamila, koju koristim za navodnjavanje.''
Poslanik, s.a.v., reče: ''Ali, ne možeš biti bez sablje, jer ti treba
da se zaštitiš od Allahovih neprijatelja. Što se tiče kamile, ona ti
treba da navodnjavaš palmina stabla i održavaš porodicu, i trebaš
je za prevoz. Ali, prihvatam štit kao mehr od tebe. Idi, prodaj ga
i donesi novac.''
Amirul Mu'minin je prodao štit za 480 ili 500 dirhama i
donio novac poslaniku Muhammedu, s.a.v..

Uzoran i sretan brak
          Piše u El-Biharu uz autoritet Manakiba da je imam Ali,
a.s., rekao: ''Tako mi Allaha, nikad nisam naljutio Fatimu ili je
prisilio da uradi nešto što nije željela, a ni ona me nije nikad
naljutila ili odbila poslušati. U stvari, kada sam je gledao,
potištenost i tuga bi nestajali iz mog srca.''
          El-Ajaši u svom tefsiru prenosi da je imam Bakir, a.s.,
rekao: ''Fatima je preuzela na sebe brigu o kućnim poslovima,
spremanju hrane i čišćenju kuće. Za uzvrat, Ali je preuzeo na
sebe da radi sve vanjske poslove, kao što je donošenje drva za
ogrjev i nabavka hrane.''
          Imam Ali, a.s., je rekao: ''Jednom je Allahov Poslanik,
s.a.v., došao kod nas kada je Fatima sjedila blizu ognjišta na
kome se kuhao lonac, a ja sam prebirao grah. Kada nas je
ugledao, rekao je:
''Ebul Hasane!''
''Izvoli, Allahov Poslaniče!'' - rekao sam.
''Slušaj me dobro, jer ne kažem ništa nego Božiju riječ: nema
čovjeka na zemlji koji pomaže ženi pri kućnim poslovima, a da
mu se ne upišu godine u kojima bi postio svakog dana i klanjao
čitave noći. Broj takvih godina je jednak broju dlaka na
njegovom tijelu.''

Fatima  u ajetu o Rodbinskoj vezi
''Reci: 'Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim
ljubavi rodbinske.''A umnogostručićemo nagradu onome ko učini
dobro djelo, jer Allah zaista mnogo prašta i blagodaran je.''         
Kur'an  42 : 23
          Kada je ovaj ajet bio objavljen neko je upitao: ''Allahov
Poslaniče, ko je ta rodbina koju smo obavezni da volimo?''
Poslanik, s.a.v, je odgovorio: ''Fatima, Ali i njenih dvoje
djece.''
          Tabari i Ibn Hidžr prenose da je poslanik Muhammed,
s.a.v., rekao: ''Znajte da vam je Allah naredio da volite moju
rodbinu (Ahlulbejt), i za njih ću vas pitati na Sudnjem danu.''
          Džabir ibn Abdullah kaže: ''Jedan beduin dođe Poslaniku,
s.a.v., i reče: 'Muhammede, objasni mi islam.'
''Svjedoči da nema boga osim Allaha, kojem se ništa ne može
pridružiti; i da je Muhammed Božiji rob i Njegov Poslanik.'
'Da li tražiš neku nadoknadu od mene?'',  upita beduin.
'Nikakvu, osim ljubavi rodbinske'', Poslanik je odgovorio.
'Moje ili tvoje rodbine?', upita beduin.
'Moje.' - odgovori Poslanik, s.a.v..

Fatima u ajetu ''Mubahila'' (kletva)
'Ako se iko bude s tobom o ovome raspravljao, sada, kada ti je
stigla prava istina, reci: 'Hodite! Sastanimo se, sinovi naši i sinovi
vaši, žene naše i žene vaše, mi sami i vi sami, pa se usrdno
pomolimo i izazovimo Allahovu kletvu na one koji laž govore.' ''    
Kur'an  3:61
          Ovo je objavljeno kada je u Medinu stigla delagacija
hrišćana da ispitaju vijest o novom poslaniku i vjeri koju je
tumačio. Kada su pored svih dokaza odbili da vjeruju, tvrdeći da
su u pravu, dogovorili su se da sljedećeg dana izazovu Allahovu
kletvu na one koji su slijedili pogrešno vjerovanje.
U pratnji poslanika Muhammeda, s.a.v., su bili hazreti Fatima,
Ali, Hasan i Husejn, a.s.. Svi muslimani se slažu da su ''naši
sinovi'' bili Hasan i Husejn, a.s., ''naše žene'' je bila hazreti
Fatima, a.s., a ''mi sami'' je bio Ali, a.s.
  U Muslimovom sahihu, prvom dijelu, se kaže: ''Kada je ovaj
ajet bio objavljen, poslanik Muhammed, s.a.v., je pozvao hazreti
Alija, hazreti Fatimu, Hasana i Husejna i pomolio se Allahu
ovako: 'Allahumme! Oni su moj Ahlulbejt.'''
  Abdullah ibn Omer nam prenosi da je tada Poslanik, s.a.v.,
rekao: ''Da je neko bio bolji od Alije, Fatime, Hasana i Husejna
Allah bi mi naredio da ga povedem sa sobom. Ali, kako su oni
posebno odabrani među cijelim ljudskim rodom, Allah mi je
ograničio izbor samo na njih.''

Fatima u suri ed-Dahr (Vrijeme)
 '' ... Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće; sa izvora
gdje će Allahovi vjernici piti, i koji će kuda hoće bez muke
razvoditi; Oni su zavjet ispunjavali i plašili se Dana čija će kob svuda
prisutna biti; I hranu su, za Allahovu ljubav, davali- mada su je i sami željeli-
siromahu, siročetu i zatvoreniku;''Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, 
od vas nagradu ni zahvalnost ne očekujemo!; Mi se Gospodara našeg bojimo,
 onog dana kada će velika Kazna od Njega stići.'' I njih će Allah strahote toga 
dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati ...'' Pogledati Kur'an 76 : 5-22
          Ibn Abaz kaže: ''Kada su Hasan i Husejn bili jako bolesni,
poslanik Muhammed, s.a.v., ih je posjetio i predložio Aliji da se
zavjetuje Allahu da, ako povrati djeci zdravlje, Ali će učiniti
dobro djelo. Imam Ali se, zajedno sa hazreti Fatimom i
sluškinjom Fizzom, zavjetovao da će postiti tri dana ako Allah
učini Hasana i Husejna zdravim.
Kada su djeca ozdravila, Ali je nabavio nešto brašna od čega je
Fatima napravila pet pogača. Kada se akšam spustio, siromašni
čovjek je pokucao na vrata i zatražio hranu. Familija je dala
prednost siromašku i provela čitavu noć praznog stomaka. Postili
su drugi dan. Opet, u vrijeme iftara, kada su se spremali da jedu,
siroče pokuca na vrata tražeći hranu. I ovaj put familija je
nahranila siroče i čitavu noć provela gladna. U veče trećeg dana
posta, pojavi se tek oslobođeni zatvorenik i zatraži da jede.
Familija je opet dala svu hranu, ostajući gladna.
Sljedećeg jutra, imam Ali, a.s., je poveo Hasana i Husejna do
poslanika Muhammeda, s.a.v.. Kada je ugledao stanje djece
Poslanik je rekao: ''Jako sam nezadovoljan što vas vidim tako
slabe.'' Onda je pošao s njima kući, želeći da vidi Fatimu. Kada
su stigli, Fatima je bila u mihrabu (dio kuće u kojem se klanjalo)
i njen izgled ga zabrinu.. U tom trenutku Džibrail dođe i reče:
''Muhammede, primi ovo sure (ed-Dahr); Allah ti čestita što imaš
ovakvu porodicu.''

Fatimin ibadet
          Al-Hasan al-Basri kaže: ''Nije bilo žene u ovom ummetu
(narodu) koja je bila više pokorna (Allahu) od Fatime. Ona je
znala da klanja sve dok joj noge ne bi otekle.''
          U  Idat Ad-Da'i stoji: ''Dok je klanjala, Fatima bi ubrzano
disala zbog straha od Allaha. ...Naročito su upečatljive njene
dove (molbe) Allahu, Uzvišenome. Shvatala je duboko značenje
ibadeta i dova, tako da je s uživanjem stajala pred Gospodarom,
klanjala Mu se i obraćala dugim dovama. To sve nije bilo čudno,
jer bi gledala oca kako klanja dugo u noćnim satima ...''
U  Da'aimul islam se prenosi od imama Alije, a.s.: ''Jednom je
persijski vladar poklonio Poslaniku, s.a.v., nekoliko robova.
Rekao sam Fatimi da ode do Allahovog Poslanika, s.a.v., i traži
jednog roba da nam bude sluga. Kada je to i učinila, on, s.a.v.,
joj je rekao:
''Fatima, daću ti nešto bolje od sluge i čitavog svijeta i svega u
njemu. Poslije svakog namaza reci: Allahu Ekber, 34 puta,
Elhamdulillah, 33 puta i Subhanallah, 33 puta. Na kraju završi  sa
La ilahe illellah. Ovo je bolje od onoga što si pitala i od čitavog
svijeta i svega u njemu.'' Tako Fatima poče da uči ovo poslije svakog 
namaza i to postade poznato kao 'Fatimin tespih'. Prijatelju, mi tražimo 
od naše djece da se drže 'Fatiminog tespiha' na isti način kao što tražimo 
da klanjaju namaz. Zato, uči tespih, jer ko god ga uči neće nikad biti potišten.''
Fatima, a.s. je naučila Selmana Farsija (neka je Allah zadovoljan
njime) sljedeću dovu i rekla mu: ''Ako želiš da nemaš groznicu
do kraja života u ovom svijetu, uči ove riječi, koje me je otac
naučio i koje proučim svakog jutra i večeri:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
U ime Allaha, Svjetlosti;
U ime Allaha, Svjetlosti od Svjetlosti;
U ime Allaha, Svjetlosti nad Svjetlosti;
U ime Allaha, Koji sve planira;
U ime Allaha, Koji je stvorio svjetlost od svjetlosti;
i otkrio svjetlost nad planinom Tur;
Sa jednim određenjem napisanim;
Na svitak razmotani;
Prema određenju predodređenome;
Učenom Poslaniku;
Hvala pripada Allahu, Koji je poznat po Moći;
Čije je Veličanstvo utvrđeno;
Koji je hvaljen u vremenima blagostanja i  nesreće;
I neka Allah podari Svoju milost našem mavli, Muhammedu i
njegovom pročišćenom potomstvu.
Selman kasnije govori: ''Tako mi Allaha, učio sam ovu dovu u
Mekki i Medini za više od hiljadu duša, koji su imali groznicu i
svi do jednog, Allahovom voljom, su  bili ozdravljeni.''

Otac i kćerka
          Huzejfa kaže: ''Allahov Poslanik, s.a.v., bi uvijek izljubio
Fatimu po čitavom licu svaki put prije spavanja.''
          Jedna od Poslanikovih žena prenosi: ''Kad god bi se
Poslanik, s.a.v., vratio sa putovanja, poljubio bi Fatimu u vrat i
rekao: ''Od nje mi dolazi miris iz Dženneta.''
          Poslanik Muhammed, s.a.v., je rekao: ''Najbolje žene
Dženneta su: Hatidža bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed,
Asija bint Muzahim i Merjem bint Imran.''
 I još: ''Fatima, zar te ne čini zadovoljnom što si primjer ženama
svijeta?''
          Anas ibn Malik kaže: ''Allahov Poslanik, s.a.v., je upitao:
'Šta je najbolje za žene?' Mi nismo znali odgovor tako da je Ali,
a.s., pitao Fatimu o tome. Fatima je odgovorila: ''Za žene je
najbolje da ne vide muškarce i da ne dopuste muškarcima da vide
njih.''
Ali se vratio i ispričao ovo Poslaniku, s.a.v.. Kada je saslušao
odgovor, rekao je: ''Zaista je rekla istinu; jer, ona je dio mene.''
          Ali ibn Husejn, Zejnul Abidin, a.s., je prenio: ''Jednom
je slijepi čovjek tražio dozvolu da uđe u Fatiminu kuću, ali je
ona držala zastor između sebe i njega. Allahov Poslanik, s.a.v., to
primijeti pa je upita: 'Fatima, zašto si stavila zastor između vas
kada te ionako ne može vidjeti?'
Fatima, a.s., je odgovorila: 'Oče, on me ne može vidjeti, ali ja
mogu vidjeti njega i on može mirisati moj miris.'
Na ovo je Poslanik, s.a.v., rekao: 'Zaista, svjedočim da si dio
mene.'

Očeva smrt
          Abdullah ibn Abaz je prenio: ''Poslanik Muhammed,
s.a.v., je rekao: 'Kada sam ugledao nju (Fatimu), sjetio sam se šta
će joj se dogoditi poslije moje smrti. Kao da vidim kako
poniženje ulazi u njenu kuću, kako njena nepovrjedivost biva
oskrnavljena, njeno pravo uzurpirano, njeno naslijeđe oteto,
njeno rebro slomljeno i njeno nerođeno dijete pobačeno. Sve to
dok bude zvala, ''Muhammede! Muhammede!''. Ali, neće joj biti
odgovoreno. Tražit će za pomoć, ali joj neće biti pomognuto.
Poslije mene će ostati u bolu, tužna i uplakana, ponekad se
sjećajući prestanka objave u očevoj kući, a ponekad rastanka od
mene. Biće napuštena u noćima koje je provodila slušajući me
kako učim Kur'an. Biće ponižena i uvrijeđena poslije ukazanog
poštovanja u danima svog oca.''
          Kako je Fatima mogla objasniti ponašanje Abu Bekra i
Umara? Kako je mogla da razumije Umarove namjere, kada je
zaprijetio da će odsjeći glavu svakome ko kaže da je Poslanik,
s.a.v., mrtav? Kome je bio više drag njegov život: njemu ili njoj?
Kada se Abu Bekr vratio iz obližnjeg mjesta i potvrdio da je
Poslanik stvarno umro, Umar prihvata. Fatima je zatečena i
iznenađena. Jeste, dva velika, dojučerašnja ashaba poslanika
Muhammeda, s.a.v., su imala nešto isplanirano. Poslanikovo
tijelo se nije još ni ohladilo, a oni se sastaju u holu plemena
Sadah da izaberu 'nasljednika'. Bol u njenim grudima je veća,
kada zna šta joj je otac želio; Ali, pognutog pogleda, ali lica
smirena.
'Oče! Iskreni prijatelju!
Snaga je na izmaku;
Izdržljivost pri kraju;
Neprijatelji se raduju zbog moje nesreće;
I, tuga me ubija;
Oče! Motivi drugih su se promijenili;
Vrata ispred mene zatvorena;
Oče! Poslije tebe smo postali potlačeni;
Oče! Ljudi nas izbjegavaju poslije tebe;
A poštovali su nas dok si bio među nama....

Problemi počinju
          Za halifat je bilo neophodno priznanje hazreti Alija, zbog
njegove bliskosti s poslanikom Muhammedu, s.a.v.. On mu je
bio amidžić, zet, blizak saradnik, hrabar borac, vješt govornik,
veliki poznavalac Kur'ana i islama ...
          Grupa pod oružjem, predvođena Umarovim slugom
Kunfudom, dođe do Fatimine kuće i ztraži od Alije, a.s., da uđu.
Kada su bili odbijeni, vratiše se i obavjestiše Umara o tome.
          ''Vratite se nazad i ako vam bude rečeno da ne možete ući,
provalite unutra'',  Umar neredi.
Kada je grupa ponovo došla pred Fatiminu kuću i kada su
zatražili da uđu, Fatima, a.s., im je rekla: ''Zabranjeno vam je ući
u kuću bez moje dozvole!''
Kada su čuli ovo, ponovo su se vratili nazad, osim Kunfuda, i
obavjestili Umara, koje je na to ljutito rekao:
''Šta to žene imaju sa ovim!?'',
Ovaj put i Umar pođe s njima. Naređuje slugi da se kuća zapali.
''Ali, Fatima je unutra!'' - sluga uzvikuje.
 ''Pa šta i ako je!'' - Umar dočekuje.
Provaljuje se u kuću; Fatima je povrijeđena; njeno rebro
slomljeno, udarac u stomak uzrokuje pobačaj, tako da za
nekoliko sati Fatima rađa mrtvo dijete. Fatima - ponižena,
povrijeđena, uvrijeđena ...
Ali i njegovi prijatelji su prisiljeni da izađu napolje i krenu ka
džamiji. Čuje se Fatima kako plačnim glasom govori:
''Oče! Allahov Poslaniče! Kako brzo iza tebe se nesreće počeše
sljevati u našu kuću od ruka Hatabovog sina  (Umara) i Abu
Kuhafovog sina (Abu Bekra). Kako su brzo zaboravili tvoje
riječi sa el-Khuma da ti je Ali bio kao što je Harun bio
poslaniku Musi.''
 ''Ljudi! Ostavili ste nam Poslanikovo mrtvo tijelo i otišli se
grabiti za halifat, zaboravljajući naše pravo.''
          Hazreti Ali, u pratnji Abaza i Zubejra, priđe Umarovoj
grupi i reče:
 ''Muhadžiri! Tvrdite da vam pripada više prava da nasljedite
Allahovog Poslanika nad Ansarima (onima koji su primili islam
u Medini) zbog toga što ste prvi prihvatili islam, što pripadate
plemenu Kurejš i što ste s njim (Poslanikom) u rodu. Sada ja
iznosim pred vas iste razloge u svoju korist: Zar nisam vjerovao
Muhammedu prije i jednog od vas? I, zar mu nisam bliži u rodu
nego i jedan od vas? Bojte se Allaha, ako iskreno vjerujete, i ne
grabite autoritet iz Poslanikove kuće u svoju vlastitu!''
Čuvši Fatimin plač, raziđe se većina ljudi iz Umarove grupe.
Ali je bio doveden pred Abu Bekra i bi zatraženo da mu položi
zakletvu .
''Šta ako odbijem?'', Ali upita.
''Tako nam Allaha, ubićemo te ako ne učiniš ono što su i drugi
učinili,'' - odgovoriše.
Kada ču ovo Ali, a.s., uzviknu:
''Šta!? Zar ćete ubiti Allahovog slugu i brata Njegovog
Poslanika?''
Kada je čuo ovo Umar je rekao:
'' Mi te ne priznamo za brata Allahovog Poslanika.''
Abu Bekr odluči da ne traži od Alije da položi zakletvu sve dok
je Muhammedova kćerka živa.
Poslije ovog Ali ode do Poslanikovog kabura i žalosnim
glasom reče: ''Brate moj! Tvoj narod me sada gleda s mržnjom i
želi me smaknuti.''

Fadak
          Fatima, jedino živo dijete poslanika Muhammeda, s.a.v.,
je tražila nazad svoju imovinu, koja se sastojala od plodnog
komada zemlje na kome su bili voćnjaci. Fadak je bilo ime tome
kraju, koji je bio osvojen bez primjene sile i koji je poslanik
Muhammed, s.a.v., prema Allahovoj komandi, dodijelio Fatimi
za izdržavanje. To je bio kraj naseljen jevrejima koji su se borili
protiv muslimana. Na kraju, kada su vidjeli da islam postaje sve
jači i jači, ponudiše mir poslaniku Muhammedu, s.a.v., dajući mu
vlasništvo nad Fadakom. Ovo potvrđuje Allahova odredba u
Kur'anu:
''Ono što je Allah darovao Svom Poslaniku (i uzeo) od njih - za
šta niste trebali organizovati konjicu niti koristiti kamile; nego,
Allah daje moć Svome Poslaniku nad onima nad kojim On hoće;
i Allah sve može. Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah
Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i
bližnjim njegovim, i siročadi , i siromasima, i putnicima
namjernicima ...''  Kur'an 59 : 6-7
Prije smrti Poslanik, s.a.v., je dodijelio Fadak hazreti Fatimi.
Ali, Abu Bekr ospori Fatimi vlasništvo nad Fadakom
riječima:
 ''Čuo sam Poslanika, s.a.v., da je rekao: 'Mi, Poslanici, ne
nasljeđujemo nikog, niti iko nas nasljeđuje. Sve što ostavimo
pripada sirotinji.' ''
Tako nastade spor između Fatime, a.s., i Abu Bekra.
Fatima je tražila Fadak, tvrdeći da ga je dobila od oca, a Abu
Bekr ga joj je odbijao vratiti, ne želeći da joj vjeruje.
          Hazreti Ali, a.s., piše u jednom svom pismu Osmanu
ibn Hunejfi: ''Jeste! Fadak je bila jedina zemlja pod nebeskim
svodom u našim rukama, ali određenih ljudi su za njom čeznuli
... ''
Poslije svega - da li je Fatima, a.s., bila istinoljubiva žena?
''Da li je Fatima opravdano podnosila zahtjev za Fadakom?'' -
pitao sam.
''Jeste.'' - bio je njegov odgovor.
''Da li je Abu Bekr znao da je ona bila istinoljubiva žena?'' -
upitao sam.
''Jeste.'' - bio je ponovo njegov odgovor.
''Onda, zašto joj halifa nije vratio ono što je tvrdila da joj
pripada?'' - rekao sam.
U tom trenutku se učitelj nasmijao i rekao s dostojanstvom:
''Ako bi prihvatio istinitost njenih riječi toga dana i vratio joj
Fadak samo na račun toga, ne tražeći od nje svjedoke, ona bi to
mogla izkoristiti sljedećeg dana i reći: ''Moj čovjek, Ali, je bio
određen za halifu'. Onda bi halifa (Abu Bekr) bio prisiljen
predati halifat Aliji, jer je već priznao da je Fatima bila
istinoljubiva žena. Da bi to spriječio, morao je odbiti njen
zahtjev i prikazati je kao nekoga kome se nije moglo vjerovati!''

Fatima govori
Fatima, a.s., je bila pogođena Abu Bekrovim postupkom. U
pratnji grupe žena dođe do džamije i održi ovu hutbu (govor):
''Hvaljen neka je Allah za ono što nam je dao ...
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Kome se ništa ne može
pridružiti ...
On, Koji se ne može vidjeti okom, niti biti opisan jezikom, niti
biti zamišljen maštom ...
''On je stvorio stvari, ali ne od nečega što je već bilo prije, i
napravio sve bez nečega po primjeru sličnog. On je sve stvorio
svojom Moći i sve rasporedio prema Svojoj volji; ne zbog
potrebe, niti za Svoju korist, nego da bi postala očigledna
Njegova mudrost ...
''Svjedočim, također, da je moj otac, Muhammed, Njegov rob i
Poslanik, kojeg je On prvo odabrao i imenovao prije nego što ga
je poslao ...
''... Allah je osvijetlio njihovu tminu mojim ocem, s.a.v.,
odagnao smutnju iz njihovih srca i rastjerao oblake ispred
njihovih očiju ...
''Ljudi! Znajte da sam ja Fatima i da je Muhammed, s.a.v., moj
otac. Ponavljam to i podsjećam vas neprestano; Ne kažem ono
što kažem greškom, niti uradim ono što uradim bezciljno ...
''Među vama je bio Poslanik, jedan od vas, koji se brinuo i plašio
da ne budete uništeni. Prema vjernicima je bio ljubazan i
milostiv;
''Ako ga se još uvjek sjećate, shvatite da je on moj otac, a ne otac
ni jedne od vaših žena; brat moga rođaka (Alije), a ne ni jednog
od vaših ljudi ...
''Allah vas je spasio pomoću mog oca, nakon što su mu se
suprotstavljali moćni ljudi, arapske zvjeri i šejtani od ljudi sa
Knjigom ...
''... I, kad god bi se pojavio šejtanov rog, ili se otvorila usta
mnogobošca u izazov, on, s.a.v., bi odmah uzvratio sa bratom
(Alijom, a.s.), koji se nije vratio ukoliko nije uništio smutnju i
ugasio plamen razdora.
''(Ali je) marljiv na Allahovoj putu, blizak Njegovom
Poslaniku, vođa Allahovih vjernika, brz u obavljanju posla,
iskren pri davanju savjeta i ozbiljan; on uvijek daje sve od sebe u
službi islamu ...
''Allahova knjiga je još uvjek među vama; u njoj su stvari
očigledne; njena pravila poznata; njeni znakovi blistajući; njene
zabrane vidljive i njene komande jasne. Pa opet ste je bacili iza
leđa !! Šta!? Zar vam je sad odvratna!? Ili, želite nešto drugo
čega bi ste se držali?
''... Počeli ste podmuklo kovati zavjere protiv njegove rodbine i
djece. Ali, mi smo strpljivi sa vama. (Znajte da nam je to) kao da
nas sječete noževim i bodete kopljima u stomake. I sad, tvrdite
da nam nema nasljedstva.
... Zar ne znate? Ali, jasno vam je da sam ja njegova kćerka.
Muslimani! Da li će to moje nasljedstvo biti uzurpirano? Sine
Abu Kuhafe!! Gdje to stoji u Allahovoj knjizi da ti možeš
nasljediti svog oca, a je ne mogu svog?
''... Da li to namjerno napuštate Allahovu knjigu i bacate je iza
leđa? Da li ste čitali u njoj kada se kaže: ''Sulejman je naslijedio
Davuda''?  I kada govori o Zekeriji koji kaže: ''Pa, podaj mi
nasljednika da me naslijedi, i naslijedi Jakubove potomke'', i na
drugom mjestu: ''... rodbina po krvi ima prvenstvo ... ''; i još:
''Allah vas upućuje vezano za vaše djece (nasljedstvo): sinu
pripada toliko koliko dvjema ćerkama.''  I još: ''... Ako ostavi
neko dobro, neka ga odredi u nasljedstvo roditeljima i bliskoj
rodbini'', ...
''Sada tvrdite da meni nema dijela i da ne mogu naslijediti
vlastitog oca! Šta!? Da li je to Allah objavio samo za vas, a
izuzeo moga oca? Ili, kažete: 'Oni pripadaju različitim vjerama,
pa ne mogu naslijediti jedno drugoga!' Zar, ja i moj otac, ne
pripadamo jednoj vjeri? ...
''Ljudi od razuma! Zar će mi biti oteto očevo nasljedstvo dok me
čujete i vidite?; dok sjedite okupljeni oko mene?; dok vas molim,
za pomoć i dok ste uključeni u stvar? ...
''Zaista, sve ovo vam govorim, mada sam uvjerena da me želite
napustiti i znajući za izdaju koja se uselila u vaša srca. Ali, to je
stanje duše, izljev gnijeva, ispražnjeno ono što je bilo u grudima
i predstavljen dokaz ...
''Allah je svjedok nad onim što činite, i uskoro će zulumćari
prepoznati zlo u vlastitim životima!! I, ja sam kćerka onoga koji
vas je upozoravao o teškoj kazni. Pa, vi radite po vašem, a mi
ćemo po našem, i čekajte i mi ćemo čekati.''
Poslije ovog govora, Abu Bekr je napisao dokument u kome je
vratio Fatimi vlasništvo nad Fadakom. Ali, kada je kretala kući,
Umar se pojavio i upitao šta joj je to napisao.
''Odredba u kojoj je Fatimi vraćeno pravo nad Fadakom i onim
što joj je otac ostavio.'' - odgovorio je Abu Bekr.
''Odakle će ti dolaziti prihodi ako Arapi odluče da se bore protiv
tebe?'' - Umar je upitao.
Onda je uzeo papir i ispred nje ga poderao u komade.
Abu Bekr nikad nije napisao drugi, ostajući vjeran savjetu koji je
dobio od Umara.

Smrt hazreti Fatime
          Fatima je bila povrijeđena i uvrijeđena. Kada je rekla što
je imala, ostalo joj je samo da ćuti i plače. Svaki dan bi odlazila
na očev kabur i žalila mu se za nepravdu koja joj je bila nanešena
od dojučerašnjih prijatelja, dok su joj se suze slijevale niz nekad
rumene obraze.
''Ebul Hasane! Fatima plače dan i noć tako da niko od nas ne
može mirno da spava ...'', - dolazile su žalbe hazreti Aliji, koji je
joj je na kraju izgradio sobu u kojoj je plakala svakog dana i
noći. Ujutro bi dovodila sa sobom Hasana i Husejna, koje je otac
odvodio kući kad bi se spustila noć.
Od tuge i velike žalosti Fatima se razbolje. Sjetila se poniženja u
vlastitoj kući u koju je bilo provaljeno, u kojoj je bila udarena i
ponižena. Sjetila se odlaska u džamiju da odbrani svoje pravo,
gdje je bila ulaškana i optužena. Sjetila se muža kako je bio
svezan i odveden i kako mu je zaprijećeno da će biti ubijen;
sjetila se djece, Hasana, Husejna, Zejnebe i Ume Kulsum, i
mrtvog novorođenčeta.
O svemu je govorila ocu, koji ju je pazio i ukazivao poštovanje,
uvjek i pred drugima; koji je tražio od muslimana da mu paze
djecu i porodicu, kao što im to i Allah u Kur'anu naređuje.
 ''Čovjekova vrijednost se potvrđuje poštivanjem njegove djece
poslije njegove smrti'', su bile riječi njenog oca. Kakav respekt je
njima, Muhammedovoj djeci, bio ukazan? Njihovo pravo je bilo
oduzeto, njihova imovina oteta, njihovo dostojanstvo pogaženo,
njihovi životi ugroženi, njihovi kvaliteti osporeni, njihove riječi
ulaškane ...
          Jednog jutra su je našli onesvješćenu pokraj očevog
kabura. Donijeli su je kući i položili u krevet. Vijest o Fatiminioj
nesreći se proširi Medinom, tako da žene Muhadžira i Ansara
počeše dolaziti da je posjete.
          Fatima im je rekla o njihovim ljudima i njihovom
podržavanju Abu Bekra i Umara protiv njenog muža, hazreti
Alije.
          ''... Počela sam, tako mi Allaha, osjećati srdžbu za ovaj
vaš svijet i odvratnost prema vašim ljudima; Odbacila sam ih
nakon što sam ih testirala, zamrzila nakon što sam ih ispitala ...
          ''Zlo je ono što su im duše poslale napred i zbog čega ih
čeka Allahova kazna i velika patnja.
          ''Zaista njihov je postupak za njih veliki gubitak. Zašto su
se okrenuli protiv Ebul Hasana (Alije)? Tako mi Allaha, sada mu
se svete zbog nepristrasne sablje i što nije mario za smrt; zbog
smrtonosnih napada; zbog surovih bitaka i zbog njegove ljutnje
jedino u ime Allaha, Uzvišenog.
          ''Tako mi Allaha, samo da su se uzdržali od preotimanja
vlasti koju je Allahov Poslanik, s.a.v., dodijelio njemu, on (Ali,
a.s.) bi je držao i vodio ih glatko. Ne bi ih povrijedio niti
uvrijedio ni trunka, niti bi njegov sljedbenik drhtao (od straha).
Sigurno bi ih odveo do čistog izvora, obilatog vodom i žuborom,
čija se voda prelijeva preko obala i opet, čije strane nisu
blatnjave. On bi ih sigurno doveo nazad zadovoljne i savjetovao
bi ih javno i tajno, bez traženja ičega za sebe ...
          '' '... Samo da su ljudi ovog grada vjerovali i bojali se
Allaha, Mi bi smo im sigurno otvorili vrata svakog dobra,
zemljinog i nebeskog; Ali, oni su odbili (istinu), pa smo ih doveli
da odgovaraju za nedjela. I one, koji su počinili zlo iz ove
generacije, ubrzo će ih zlo i snaći; i nikad neće moći poremetiti
naš plan!' (Kur'an)
          ''Sigurno ćete vidjeti! Ma koliko dugo živjeli, vrijeme će
vam donijeti mnoga iznenađenja.
          ''Želim da sam znala kakva su opravdanja imali za ono
što su učinili? Na kakvoj osnovi stoje? Čega li se drže?
          ''Na čije su to potomstvo nasrnuli i protiv koga su se to
okrenuli? ...
          ''Oni su izmjenili hrabrog za kukavicu, sposobnog za
nesposobnog i poštenog za spletkaroša. Izgubljeni su ljudi koji
(pogrešno) vjeruju da čine dobro sebi. Smo koliko li štete sebi,
ali to ne primjećuju. Kako li su nesrećni! Da li je onaj koji vodi
ka istini više vrijedan da se slijedi od onog koji ne zna ukoliko
mu se ne pokaže? Šta se to dešava sa vama? ...
          ''Pripremite srca za nesreće, a tijela oštrim sabljama. Sada
čekajte napade neprijatelja, bezglave jurnjave i okrutnosti
agresora koji će učiniti vaše vrjednosti ništavnim i vašu sjetvu
nepožnjevenom. Kakva šteta! Kako ćete biti tretirani!? Ali, zaista
je to bilo sakriveno pred vašim očima ?
          ''Zar bi smo vas mi natjerali na nešto što vam je mrsko?''
Poslije ovoga, žene obavjestiše ljude o Fatiminim riječima, pa
grupa od njih dođe do nje i reče: ''O najbolja među ženama! Da
nam je Ebul Hasan rekao prije nego smo položili zakletvu, onda
ga (imama Alija, a.s.) sigurno ne bi zamjenili ni za koga.''
Na ovo je Fatima odgovorila: ''Ostavite me sada! Nema vam
izgovora nakon što sam vam govorila.''

Oporuka
          Kada se smrtni čas približio, Fatima je pozvala hazreti
Alija, a.s., i rekla mu:
''... Tražim da ne dopustiš ni jednom od onih koji su mi nanijeli
nepravdu da prisustvuju mojoj dženazi. Zaista su oni i njihovi
sljedbenici moji neprijatelji i neprijatelji Allahovog Poslanika.
Ne pruži im šansu da klanjaju nad mojim mrtvim tijelom.
Zakopaj me po noći kada se pogled odmara i oči puštaju da
zaspu.''
          U noći 3. Džemadu Ahira 11.p.Hidžre, dva mjeseca
poslije očeve smrti oca, Fatimina džanaza kreće ka Bakijetu,
haremu u Medini. U mrkloj noći dženazu prate Ali, Hasan,
Husejn, Zejneba i Umul Kulsum ..., i Abu Zar, Amar, Mikdad i
Selman.
''Gdje su hiljade onih koji su nastanjivali Medinu?!'' - neko bi
upitao, a odgovor bi bio: ''Fatima, a.s., nije željela da prisustvuju
njenoj dženazi.''
Ujutro se vijest o Fatiminoj smrti proširila gradom. Narod se
počeo okupljati ispred kuće, čekajući da čuju vijesti o dženazi.
Ali, bilo im je rečeno da je Fatima bila ukopana već prošle noći.
Tišina ogrnuta pokajanjem se osjećala u vazduhu. Sa Bakijeta
dolazi vijest da se tamo nalaze četiri svježa kabura, tako da ne
znaju koji je hazreti Fatimin.
          ''Naš Poslanik, s.a.v., je ostavio samo jednu kćerku. Od
tuge za njim umrla je mlada. Zašto je ukopana, a dženaza nije s
nama klanjana? Sada nam je sakriveno i mjesto njenog kabura.'' -
čuju se glasovi iz gomile.
          Plašeći se revolta, koji je mogao proisteći iz emocija
izazvanih Fatiminom smrću, vladajuća partija odlučuje:
''Odaberite grupu žena i recite im da iskopaju te kabure tako da
pronađemo Fatimu i klanjamo joj džanazu.''
          Poslije Poslanikove smrti imam Ali, a.s., se nije borio
za svoje pravo, jer je imao na umu jedinstvo Muslimana i opšti
interest. Ali, to nije značilo da bi im dopustio da počine još jedan
zločin protiv Fatime. Poslanik Muhammed, s.a.v., je tražio od
Alije, a.s., da bude strpljiv poslije njegove smrti, ali i to je imalo
granice. Kada je Ali primio vjest da žele da iskopaju Fatimino
tijelo, uzeo je sablju i uputio se ka haremu.
''Ako iko pomjeri i jedan kamen sa ovih kabura, udariću i ova
sablja će progovoriti svojim jezikom.'' - Imam Ali, a.s., je
zaprijetio.
Ljudi ustuknuše shvatajući ozbiljnost njegovih prijetnji. Vođa
grupe mu priđe i reče:
''U čemu je stvar, Ebu Hasane?! Želimo iskopati njeno tijelo
samo da bi joj klanjali dženazu.''
Ali ga uhvati za odjeću, protrese i baci na tlo.
''Sine Savadov! Odrekao sam se svoga prava da bi spriječio ljude
da napuste vjeru. Što se tiče Fatiminog kabura, tako mi Onoga u
čijim rukama mi je duša, ako učinite bilo šta, natopiću ovu
zemlju vašom krvlju!! ... '' - rekao je Ali.
Poslije toga su se razišli, ostavljajući ljude da se pitaju u kojem
kaburu je ležala hazreti Fatima kćerka posljednjeg
Allahovog Poslanika, s.a.v..
Fatima na Sudnjem danu
          Imam Ali prenosi: ''Čuo sam poslanika Muhammeda, s.a.v., 
kada je rekao: 'Na Sudnjem danu, glas će se čuti iza zavjese:
''Okupljeni narode! Spusti pogled da Fatima, Muhammedova kćerka, prođe.''
 ''... Poziv će biti: 'Gdje je Fatima bint Muhammed?' Ona, a.s.,
će se podići ... Allah , Uzvišeni, će reći: 'Okupljeni narode!
Pognite glave, spustite poglede, jer ovo Fatima kreće ka
Džennetu.' Džibrail će tada za nju dovesti iz Dženneta okićenu
kamilu, čije mamuze će biti ukrašene biserima, a sedlo šarenim
koralima ... Allah će poslati 100 000 meleka da je prate s desne
strane i 100 000 meleka s lijeve strane ... Kada bude blizu ulaza u
Džennet, pogledaće u stranu, a Allah, Uzvišeni, će reći:
'Kćerko mog voljenog poslanika, zašto si pogledala u stranu
nakon što sam ti dozvolio da uđeš u Džennet?'
Fatima, a.s., će reći: 'Gospodaru, željela sam da moj položaj bude
obznanjen svima ovog Dana.'
Allah će reći: 'Kćerko Mog poslanika! Vrati se i potraži svakog u
čijem srcu je bila ljubav za tebe ili bilo kog iz tvog potomstva;
uzmi ih za ruke i uvedi u Džennet.'
Abu Džafer (imam Bakir, a.s.) je rekao Džabiru: ''Tako mi
Allaha, Džabire, ona će izabrati svoje šije (poštovaoce i
sljedbenike) baš onako kako ptica odabire sjemenke među
kamenčićima u pijesku. Tako, kada oni budu blizu ulaza u
Džennet, Allah će ih nadahnuti da pogledaju u stranu. Kada to i
učinu, Allah, Uzvišeni, će reći:
''Moji voljeni, zašto ste pogledali u stranu kada se Fatima, kćerka
moga voljenog Poslanika, zauzela za vas?''
''Gospodaru! Nadali smo se da će naš položaj biti obznanjen ovog
Dana.'' - oni će reći.
''Dragi moji! Vratitie se nazad i potražite svakog ko vas je volio
za Fatiminu ljubav, ko vas je hranio za Fatiminu ljubav, ko vas je
pojio za Fatiminu ljubav, ko vas je oblačio za Fatiminu ljubav,
ko vas je branio za Fatiminu ljubav ...
Uzmite ih za ruke i uvedite u Džennet ... ''