TraženjepomoćizavraćanjeFadaka
Nastavljajući da upoznaje javnost s istinom, hazreti Zehra, a.s., odlazi kućama muhadžira i ensarija tražeći od njih po- moć, da pitanje Fadaka ne smatraju nevažnim događajem. Jedanput se obratila Mu‘azu ibn Džebelu:
TraženjePoslanikovog,s.a.v.a.,naslijeđa
“I vi sada tvrdite da mi nemamo pravo na naslijeđe Poslanika, s.a.v.a.? Zar se džahilijetskom običaju želite vratiti? Pa ko je taj ko je od Allaha sudac bolji narodu koji čvrsto vjeruje? (El-Maide, 50) Zar ne znate? Dakako, jasno vam je sve, kao što sunce danju sija, da sam ja njegova kćerka! O, muslimani, zar da budem obespravljena u svom naslijeđu?
...Jeste li svjesno i namjerno napustili Božiju Knjigu i bacili je za svoja leđa, kada govori: I Sulejman naslijedi Davuda (En-Neml, 16) i gdje pripovijeda o Jahjau ibn Zekerija, pa kaže: Pa podari mi Ti od Sebe nasljednika, da naslijedi mene i porodicu Jakuba (Merjem, 5 i 6), i još: A rođaci su, po Allahovoj Knjizi, preči jedni drugima (El-Enfal, 75) i dalje: Allah vam oporuku za djecu vašu naređuje. Mušku dio koliko dvjema ženskima! (En- Nisa, 11) i konačno: Kada nekome od vas smrt dođe, a on imetak ostavlja, vama se propisuje da taj na lijep način oporuči rodite- ljima i rodbini. To je obaveza bogobojaznih! (El-Bekare, 180)
Mislite li vi da ja nemam ugled i ne nasljeđujem svog oca i da nema srodstva među nama? Je li Svevišnji Allah vas počastio ijednim časnim ajetom, a da je iz njega izuzeo moga oca? Zar tvrdite da smo mi pripadnici dvije različite vjere pa da ne može- mo nasljeđivati jedno drugo? Zar ja i moj otac nismo sljedbenici iste vjere? Ili ste vi upućeniji od mog oca i mog amidžića u vezi s osobenostima i općenitosti značenja Kur’ana? ...”
Traženje pomoći od ensarija za vraćanje naslijeđa
Potom se hazreti Fatima okrenula ensarijama i rekla:
“Skupino junaka, pomagači ummeta i nosioci islama! Ka
kva je ovo slabost u vezi s mojim pravom i nebriga u vezi s nepravdom prema meni? Zar nije moj otac, Allahov Poslanik, imao običaj reći: ‘Čovjek se čuva u njegovom potomstvu’? ...
Kažete li da je Muhammed umro? Pa strašan je događaj čije su pukotine široke, naprsline prostrane i čiji su šavovi popucali. Potamnjela je zemlja zbog njegovog odsustva. Pomračeni su Sunce i Mjesec i zvijezde su se rasule zbog nesreće njegovog preseljenja. Sa njegovom smrću propale su želje, skrušene su postale planine, ukaljano je svetište i nestale su svetosti. Pa to je, tako mi Allaha, najveća katastrofa, najbolnija tragedija, i neće se više nikad kao takva katastrofa ponoviti, niti više ikad nesreća kao takva može doći.
Božija Knjiga vam je to je nagovještavala, orilo se razjašnjavanje pri učenju ajeta, a prije njega (Poslanika) se isto desilo sa Božijim vjerovjesnicima i poslanicima. To je (smrt) presuda neopoziva i odredba neodgodiva: Muhammed je samo poslanik, i prije njega dosta poslanika minu, pa ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se svojim pređašnjim stopama vratili? A ko se vra- ti stopama pređašnjim, Allahu taj nikakve štete neće učiniti, a Allah će zahvalne nagraditi! (Ali Imran, 144)”
“Vi, sinovi Kajle, kako da se meni uzurpira naslijeđe mog oca, i vi to vidite, čujete, sastajete se, a poziv se odnosi na vas i upućeni ste o stanju? Vi posjedujete brojnost, spremnost, sredstva, moć, imate oružje i štitove, i stiže vam poziv, ali se ne odazivate. Dolazi do vas vapaj za pomoć, ali ne odgovarate. A hvaljeni ste po borbenosti, poznati po dobroti i dobrohotnosti, izabrani i odabrani za nas, Ehli bejt. Borili ste se protiv Arapa, pretrpjeli ste muke, teškoće, suprotstavili ste se cijelim narodima i protiv hrabrih. Uvijek je kod nas i vas bilo tako – zapovijedali smo vam, a vi ste izvršavali naše zapovijedi, sve dok nismo pokrenuli mlin islama, dok nije protekla do muža vremena, utišalo se frktanje mnogoboštva, smirila žestina laži, ugasila vatra nevjerstva, umukao poziv na nerede i dovršilo uređenje vjere. Pa kuda lutate nakon jasnoće i zašto tajite nakon objelodanjivanja? Povlačite se u sebe nakon odvažnosti i pridružujete nevjernicima nakon vjerovanja u jednoću Boga? Prokleti neka su oni koji svoje zakletve krše, i koji brigu brinu kako da Poslanika protjeraju i kako bi vas prvi napali? Zar se vi njih bojite? Pa Allah je preči da se bojite ako vjerujete! (Et-Tevbe, 13)”
Suprotstavljanjenepravdi
Svi se pitaju zašto je skriven mezar hazreti Fatime? Zašto su opremanje i ukop te cijenjene Poslanikove, s.a.v.a., kćerke obavljeni tajno i daleko od očiju? Zašto se dženaza namaz obavio bez znanja naroda Medine, kao da je u pitanju neki stranac?
Odgovor je: Hazreti Fatima je sama oporučila da se tako uradi. Zašto? Zbog čega je ta plemenita žena ostavila takvu oporuku?
Hazreti Fatima je napisala na papiru:
“Neka mi ne klanjaju dženazu ljudi koji su prekršili zavjet Božiji i zavjet oca moga, Poslanika Božijeg, s.a.v.a., u vezi sa Zapovjednikom vjernih, Alijem, a.s., nanijeli mi nepravdu, pogazili moje pravo, oduzeli mi nasljedstvo i zapalili papir (dokument) na kojem mi je otac napisao da Fadak pripada meni, oni koji su porekli naše svjedoke, a to su, tako mi Boga, Džibril, Mikail, Zapovjednik vjernih, a.s., i Umm Ejmen.
Oni su se zavukli u svoje kuće, a Imam Ali je mene, Hasana i Husejna noću i danju vodio od kuće do kuće (ensarija i muhadži- ra). Opominjala sam ih i podsjećala na pravo Božije i pravo Njegovog Poslanika, da nam ne čine nepravdu i ne uzurpiraju naše pravo koje nam je dao Bog. Odazivali su nam se noću, ali su se ustezali od pomoći danju. Potom sakupiše suharke i drva ispred naših vrata pa donesoše vatru da ih zapale i da nas zapale...
I takav narod da mi klanja dženazu?!”
Hazreti Fatima, s.a., oporučila je Imamu Aliju:
“Oporučujem ti da mi niko osim tebe ne obavlja gasul i ne oprema me u ćefine. Kada preselim, noću me ukopaj i nemoj nikog obavijestiti o tome...”
Prenosi Imam Sadik, a.s: “U zadnjim trenucima života, hazreti Fatima, s.a., se obratila hazreti Aliju riječima:
‘Kada preselim, nemoj nikoga obavijestiti, osim Ummu Selemu, Ummu Ejman, Fiddu, a od muškaraca dva moja sina, Abbasa, Selmana, Ammara, Mikdada, Ebu Zera i Huzejfe. ...Ne ukopavaj me osim noću i nemoj nikome govoriti gdje mi je mezar.’”
Hazreti Fatima je rekla Esmi bint Umejs:
“Esma, kada preselim, ti me gasuli zajedno s Alijem ibn ebi Talibom, a.s., i ne dozvoli nikome drugom da priđe mome tijelu.”
Hazreti Fatima je, obraćajući se Zapovjedniku vjernih, rekla:
“Oporučujem ti da mojoj dženazi ne prisustvuje nijedan od onih koji su mi načinili nepravdu i oduzeli moje pravo, jer su oni Nemoj da dopustiš da mi ijedan od njih klanja dženazu, niti bilo ko od onih koji ih slijede. Ukopaj me noću, kada se oči smire i pogledi zaspu.”