Posebni prohtjevi
U čovjeka su usađeni prohtjevi koji su razlog njegova ponosa. Postoje čak određeni prohtjevi koji nemaju korijen u fitretu, nego ih sposobna ruka svjesnih odgajatelja, roditelja ili zdravo i razvijeno društvo mogu potaknuti na nastanak. Na taj način, uz smišljeno rukovođenje i odgajanje, prohtjevi se mogu dovesti do procvata, a to bi značilo da društvo postane moćno i zdravo i da se, kao takvo, kreće ka uzvišenim, moralnim ciljevima i vrijednostima. Tako bi se, korak po korak, društvo približavalo sreći. U osnovi, upravo se u tome ogledaju cilj i suština poslanstva. Božiji poslanik, Muhammed, s. a. v. a., u sljedećem hadisu ukazuje na potrebu usavršavanja plemenite ćudi: “Zaista sam poslan da usavršim plemenitu ćud kod ljudi.”
Sukob prohtjeva
U praktičnom životu često dolazi do sukoba između zajedničkih i posebnih čovjekovih prohtjeva, kada čovjek nema izlaza, osim da izabere jednu, a odbaci drugu mogućnost. Na ovom mjestu ljudi se dijele u dvije skupine:
- oni koji biraju životinjske prohtjeve;
- oni koji prioritet daju ljudskim prohtjevima.
Opredjeljujući činilac biranja jednog ili drugog jeste način gledanja na Ovaj svijet te spektar vrijednosti po kojima se pojedinci ravnaju. Mi ne odlučujemo koju ćemo stranu odabrati, već glavnu riječ vodi naš pogled na svijet i naša misao. Često smo ponavljali da su čovjekova vanjska djela uzrokovana njegovim moralnim kvalitetom i kakvoćom saznanja koja posjeduje. A saznanja i moralne ustaljenosti (meleke) proizvod su misli i vrste čovjekova pogleda na svijet. Znači, odluka o tome koja će se strana odabrati prilikom sukoba dvaju vrsta prohtjeva u ruci je svjetonazora i načina razmišljanja.
O prijatelju, ti samo si misao,
ostatak su ti kosti i brada.
Kur'an i standardi procjenjivanja
Kur'an o sukobu prohtjeva i načinu na koji pogled na svijet igra presudnu ulogu prilikom odabira kaže sljedeće:
لِلْفُقَرَاء الَّذِينَ أُحصِرُواْ فِي سَبِيلِ اللّهِ لاَ يَسْتَطِيعُونَ ضَرْبًا فِي الأَرْضِ يَحْسَبُهُمُ الْجَاهِلُ أَغْنِيَاء مِنَ التَّعَفُّفِ تَعْرِفُهُم بِسِيمَاهُمْ لاَ يَسْأَلُونَ النَّاسَ إِلْحَافًا وَمَا تُنفِقُواْ مِنْ خَيْرٍ فَإِنَّ اللّهَ بِهِ عَلِيمٌ
I to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarađuju pa onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog suzdržljivosti, imućni; poznat ćeš ih po izgledu njihovu, oni nikada ne prose i ne dodijavaju ljudima. A ono što od imetka udijele – Allah za to sigurno zna.
U časnom ajetu ukazuje se na neke vrhunske vrijednosti koje pokazuju uzvišene ljudske vrline, ali u isto vrijeme tačno se određuju i dužnosti islamske vlasti i muslimanskog društva. Ukazat ćemo samo na neke od njih.
Stvarno postojanje sukoba među prohtjevima
U društvu u kojem postoje prohtjevi i različite želje sasvim je prirodno da postoje i sukobi, a gdje god dođe do sukoba te vrste, neizbježno je odlučiti se za jednu stranu i odreći se druge. Takvo pravilo važi i za pojedinca, i za društvo. Navedenim ajetom Kur'an ukazuje na primjer sukobljavanja u kojem dolazi do gubljenja ljudske vrijednosti i pružanja ruke prema drugima, te istrajavanja u traženju pomoći. Sasvim je prirodno zateći se u raskolu između čuvanja časti i obraza, s jedne, i trpljenja gladi i siromaštva, s druge strane, kao i u drugim sličnim okolnostima u životu.
Razlog ovih sukoba
Kur'an nam kaže da postoje siromasi koji su zbog određenih okolnosti ostali bez svojih prirodnih prava. Trenutno nije bitno da li su te okolnosti neke vanjske prepreke, poput prisustva neprijatelja ili oholih moćnika, koji se ne brinu ni za Boga, ni za ljude, ili je to bolest, ili pak neka prirodna nepogoda. Mogu to biti i neki drugi razlozi, kao što su briga o drugima, npr. o napuštenoj djeci, ili obrazovanje zbog kojeg čovjek nema vremena ni prilike da zarađuje za život. Ove mogućnosti različite su, a svaka uzrokuje isto – siromaštvo onoga ko se našao u takvim okolnostima.
S druge strane, prisustvo 'iffeta, kojeg je ovdje najbolje prevesti kao suzdržljivost, a koji se predstavlja kao moralna vrijednost, uzrokovalo je da ljudi o kojima je riječ ne prose i ne traže pomoć od drugih. Oni daju prednost siromaštvu i odabiru glad.
Obaveza drugih
Kur'an u kontekstu ovog ajeta i ove skupine ljudi nalaže da njihova suzdržljivost i časnost ne trebaju biti razlog da drugi zaborave na svoje dužnosti i obaveze. Takvo nešto je nedopustivo. Pohvala Uzvišenog upućena ovim ljudima niukom slučaju ne znači da dužnost drugih biva dokinuta. Drugi su, na osnovu vjerskog jedinstva, kulturne jednoobraznosti i međusobnog potpomaganja dužni spasiti takve ljude od siromaštva i na krajnje pažljiv, pristojan i častan način dužni su da ih zaštite.
Trgovina s Bogom
Kur'an se ovdje na dva načina obraća čovjeku, nagovještajem i zastrašivanjem. Kada je riječ o prvom načinu, Kur'an obećava da ukoliko svoje imetke budemo ulagali na putu oživljavanja i pomaganja vječnih ljudskih i moralnih vrijednosti, Allah će najmanje sedam stotina puta vratiti, a tih sedam stotina puta jesu vječnih sedam stotina puta koji rastu i šire se. Zato dođite i obavite trgovinu sa Bogom i vjerujte Njegovim obećanjima.
مَّثَلُ الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنبُلَةٍ مِّئَةُ حَبَّةٍ وَاللّهُ يُضَاعِفُ لِمَن يَشَاء وَاللّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ
Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.
Ovim nastupom Uzvišeni nagovještava, ali i podstiče ljudski koristoljubivi fitret da uđe u ovu unosnu trgovinu, čime će se osigurati od bilo kojeg vida štete. Zatim daje jedan koristan savjet, gdje se kaže sljedeće: Ukoliko postupite na ovaj način, u tom slučaju nemate pravo na prigovor u vezi sa udjeljivanjem, tj. nemate pravo uznemiravati sirotinju. U surprotnom, ne bi došlo do ispunjenja uvjeta ove trgovine, čime gubite pravo na onih sedam stotina puta.
Što se tiče zastrašivanja i opomene, njom se zapravo daje do znanja ljudima da će izgubiti ukoliko ne budu udjeljivali. Neograničeno bogatstvo, sa jedne, i ubogo siromaštvo, sa druge strane, dijele društvo na dva sloja – one koji vladaju i one kojima se vlada. Takva podjela neizostavno uzrokuje slabljenje, sukobe i ratove, gdje je svaka strana odlučna u naumu da uništi drugu. Što se tiče vjere u Boga, ona u takvom ozračju nema nikakvih izgleda za razvijanje, što znači da je nema, a kada nema vjere, nema ni moralnih vrijednosti niti vrlina. U tom slučaju čovjeka ne čeka nikakvo dobro, niti će iko imati mira, bez obzira na bogatstvo ili siromaštvo.
Imam Ali, a. s., ukazuje na ovu zbilju u sljedećem kazivanju:
“Vi ste u razdoblju kada koraci kreposti idu natrag, a zla napreduju, te šejtan pojačava pohlepu svoju da upropasti ljude. Ovo je vrijeme kada je oprema njegova čvrsta, stupice njegove rasprostranjenje i plijen mu postao lahak. Upravi pogled svoj prema kome hoćeš od ljudi; vidjet ćeš ili siromaha koji trpi u oskudici, ili imućnoga koji blagodat Božiju zamjenjuje nevjerovanjem, ili škrca koji uvećava blago svoje, škrtareći onim u čemu je pravo Božije, ili buntovnika koji se oglušuje na savjete. Gdje su vaši dobri i čestiti? Gdje su vaši slobodni i velikodušni? Gdje su oni od vas koji izbjegavaju varanje u poslovima svojim i ostaju pošteni u vladanju svome? Nisu li svi otišli s opakog, prolaznog i tegobnog svijeta ovoga? Niste li ostavljeni među ljudima koji su upravo poput smetlja i tako niski da usne izbjegavaju spominjanje njihovo i ne pomiču se čak da bi osudile niskost njihovu?! Zaista mi pripadamo Bogu i zaista Njemu se vraćamo! Smutnja se pojavila i nema nikoga da joj se suprotstavi i izmijeni je, niti ikoga da odvrati od nje ili da se suzdrži od nje. Zar se vi, sa svojstvima takvim, nadate da ćete osigurati prebivalište u kući Svetosti Njegove i biti odani zaljubljenici u Njega?! Na žalost! Allah ne može biti prevaren u pogledu Dženneta Njegova, a zadovoljstvo Njegovo ne može biti postignuto, izuzev pokornošću Njemu. Prokletstvo Božije leži na onima koji naređuju dobro, ali ga ne obavljaju, i na onima koji odvraćaju od zla, ali ga i sami čine.”
Na osnovu ajeta drugi su – i ljudski gledano i moralnim sudom i Božijom naredbom, ali i obavezom koju nalaže međusobno potpomaganje – nastojali da iskorijene siromaštvo iz društva. U suprotnom, svi će biti svjedoci i osjetit će na vlastitoj koži gorčinu ukusa stanja koje slijedi ukoliko se obaveze ne izvršavaju. Na kraju, i sirotinja ima granice strpljenja, pa je moguće da im svakog trenutka izdržljivost popusti. Tada će biti kasno, na Ovom svijetu nema sile koja bi se mogla oduprijeti bujici njihova nezadovoljstva i protivljenja
Biranje najboljeg
Vidimo da Uzvišeni hvali siromahe koji su spomenuti u navođenom ajetu zbog njihova opredjeljenja u trenutku odluke. Oni su u njemu prednost dali ljudskim vrlinama, suzdržljivosti i časti, usljed čega ih Allah i naziva čistim i časnim, te onima koji imaju onaj pozitivni stid, haja'. Drugim riječima, On ih u ratu životinjskih i ljudksih prohtjeva naziva onima koji su izabrali stazu čovječnosti. Zbog toga se u ajetu i kaže da usljed stida i suzdržljivosti koji imaju nikada ne prose od ljudi, osim u slučaju kada je traženje jedna racionalna neophodnost, zato što ljudi žive u društvu, a suština društva i društvenog života ogleda se upravo u međusobnom pomaganju i susretljivosti.
Sukob, sveobuhvatni zakon
Iz ukupnog proučavanja čovjekova života proizlazi neosporna činjenica da je sukob koji se javlja u čovjekovom životu u raznim pitanjima nešto što je sveobuhvatno i općenito. Nije moguće da čovjek napravi neki pokret, a da ga prije toga nije odabrao. Mogućnost biranja nema smisla ukoliko sukob ne bi bio prisutan. Saobrazno rečenom, stalni pratilac čovjekovog života jeste sukob i previranje. Ovaj zakon proteže se i na pojmove o kojima trenutno vodimo riječ, dakle i na prohtjeve i na tjelesnu suzdržljivost ili čednost.
Prihvatanje realnosti
Svi učenjaci i psiholozi prihvataju činjenicu da je spolni nagon poput ljubavi i temperamenta od prvog dana prisutan u čovjeku. Međutim, u djetinjstvu prije spolne zrelosti ovaj nagon skriven je i ima veoma slabe znakove postojanja, zbog čega većina nije ni svjesna njegova prisustva. Ukoliko prihvatimo činjenicu da su spolni nagoni prisutni u čovjeku od njegova rođenja, u tom slučaju priroda ima svoj određeni program za njegovo uključenje i razvoj, što znači da ga jednog dana samo obznani i učini vidnim.