Uvodna riječ Svjetskog skupa Ehli bejta, a.s.
U ime Allaha Svemilosnog i Samilosnoga
Sva hvala pripada Allahu Koji je sve Svome stvorenju podario i potom ga uputio. Neka je blagoslov i mir svima onima koje je odabrao da upućuju Njegove robove, naročito pečatu vjerovjesnika i poglavaru poslanika i odabranika, Ebu-l-Kasimu Mustafi Muhammedu, i njegovoj plemenitoj i blagoslovljenoj porodici. Doista, Svevišnji Allah je stvorio čovjeka i opskrbio ga s dva počela, razumom i voljom: razumom da vidi, otkriva istinu i razdvaja je od laži, voljom da izabere ono što vidi dobrim za sebe i ostvarenje svojih ciljeva i nauma. Svevišnji Allah je učinio razum Svojim dokazom nad svojim stvorenjima i podržao ga obiljem s vrela Svoje Upute jer je doista On taj koji je podučio čovjeka onome što nije znao, ukazao mu put za savršenstvo dostojno njega i upoznao ga sa ciljem zbog kojeg ga je stvorio i doveo ga na ovosvjetski život.Časni Kur'an je svojim izričitim, jasnim ajetima objasnio znamenje Božanske Upute, njene horizonte, neophodnosti i puteve, kao što nam je ukazao s jedne strane na njene uzroke i s druge strane na njene plodove i rezultate.
Svevišnji Allah kaže:
قُلْ إِنَّ هُدَى اللَّهِ هُوَ الْهُدَىٰ
Ti reci: „Allahova Uputa prava Uputa je...
(El-En'am, 71)
وَاللَّهُ يَهْدِي مَن يَشَاءُ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ
Pa Allah koga hoće na Pravi Put upućuje...
(El-Bekare, 213)
وَاللَّهُ يَقُولُ الْحَقَّ وَهُوَ يَهْدِي السَّبِيلَ
A Allah istinu govori i Pravoj Stazi On vodi!
(El-Ahzab, 4)
وَمَن يَعْتَصِم بِاللَّهِ فَقَدْ هُدِيَ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ
A ko se čvrsto veže za Allaha, taj je upućen na Put Pravi.
(Ali Imran, 101)
قُلِ اللَّهُ يَهْدِي لِلْحَقِّ
ۗ
أَفَمَن يَهْدِي إِلَى الْحَقِّ أَحَقُّ أَن يُتَّبَعَ أَمَّن لَّا يَهِدِّي إِلَّا أَن يُهْدَىٰ
ۖ
فَمَا لَكُمْ كَيْفَ تَحْكُمُونَ
Ti reci: „Samo Allah upućuje Istini!“, pa da li je Onoga Ko Istini upućuje slijediti preče, ili onoga ko ni sam na Stazi Pravoj nije, osim ako ga neko drugi na nju ne uputi? I šta je vama, kako to sudite?
(Junus, 35)
وَيَرَى الَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ الَّذِي أُنزِلَ إِلَيْكَ مِن رَّبِّكَ هُوَ الْحَقَّ وَيَهْدِي إِلَىٰ صِرَاطِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ
A oni kojima je dato Znanje – znadu da je ono što se tebi objavljuje Istina od Gospodara tvoga, i da vodi Putu Silnoga, Hvaljenoga
! (Saba, 6)
وَمَنْ أَضَلُّ مِمَّنِ اتَّبَعَ هَوَاهُ بِغَيْرِ هُدًى مِّنَ اللَّهِ
A zar je iko zabludniji od onoga ko slijedi strast svoju, a ne Uputu Allahovu.
(El-Kasas, 50)
Prema tome, Svevišnji Allah je izvor Upute. Njegova Uputa je istinska Uputa i On je taj koji vodi čovjeka ka Pravom Putu i čvrstoj istini.
Nauka potvrđuje ove činjenice, naučnici shvataju i svim svojim bićem se klanjaju u znak poštovanja.
Doista, Svevišnji Allah je položio u čovjekov fitret naklonost prema savršenstvu i ljepoti, ukazao mu svoju milost upućivanjem ka savršenstvu dostojnom njega i obasuo ga blagodatima spoznaje puta savršenstva. Stoga Svevišnji Allah kaže:
وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ
A ljude i džinne stvorio sam samo da Meni robuju.
(Ez-Zarijat, 56) Kako se istinsko robovanje ne može postići bez spoznaje, to su spoznaja i robovanje jedini put, cilj i svrha koje vode do vrhunca savršenstva.
I nakon što je Allah opremio čovjeka moćima srdžbe i požude kako bi ga snadbijevali gorivom za kretanje ka savršenstvu, nije ga zaštitio i od prevlasti srdžbe i požude nad njim te prevlasti strasti koje proizilaze iz njih i neodvojive su. Zato čovjeku, pored razuma i ostalih sredstava spoznaje, treba i nešto što će mu osigurati postojanost viđenja i gledanja kako bi mu dokazi bili upotpunjeni, blagodat Upute usavršena i obezbijeđena sva sredstva koja mu omogućavaju da odabere svojom potpunom voljom put dobra i sreće ili put zla i nesreće.
Zbog toga je zakon Božanske Upute zahtijevao da se ljudski razum podupre kroz nebesku Objavu i preko onih koje je Svevišnji Allah odabrao da preuzmu na sebe odgovornost upućivanja robova, i to putem detaljnog upoznavanja i davanja svih potrebnih uputstava za sve vidove života.
Vjerovjesnici i njihovi nasljednici, od praskozorja historije pa kroz naredne vijekove, nosili su baklju Božanske upute i nisu ostavili Njegove robove prepuštene samima sebi, bez dokaza vodilja, nego su ih usmjeravali ka znamenjima i blistavoj svjetlosti. Tekstovi Objave, potvrđujući razumske dokaze, govore o tome da Zemlja nikad nije bila lišena Božijeg dokaza, kako ljudi nikad ne bi imali dokaz protiv Allaha. Prema tome, Božiji dokaz postojao je prije stvorenja, postoji uz stvorenja i postojat će i nakon što više ne bude stvorenja, pa da na Zemlji ne ostane više od dvoje, doista će jedan od njih biti dokaz. Kur'an je izričito jasno naglasio:
إِنَّمَا أَنتَ مُنذِرٌ
ۖ
وَلِكُلِّ قَوْمٍ هَادٍ
Ti si samo opominjatelj, a svaki narod ima nekoga ko ga opominje
. (Er-Ra'd, 7)
Božiji vjerovjesnici i poslanici i njihovi upućeni nasljednici preuzeli su dužnosti upućivanja sa svim njegovim stepenima koji se mogu sažeti ovako:
1.Potpuno primanje Objave i precizno obuhvaćanje Božanske misije. Ovaj stupanj zahtijeva potpunu spremnost za primanje misije i zato je Božanski odabir njegovih poslanika Njemu svojstvena stvar, kao što časni Kur'an ukazuje na tu činjenicu:
أَعْلَمُ حَيْثُ يَجْعَلُ رِسَالَتَهُ
Allah najbolje zna kome će poslanstvo Svoje da da! (El-En'am, 124)
اللَّهَ يَجْتَبِي مِن رُّسُلِهِ مَن يَشَاءُ
Allah zato odabire koga hoće od poslanika Svojih. (Ali Imran, 179)
2.Dostavljanje Božanske poslanice čovječanstvu i onome kome je poslana, a to zavisi od potpune sposobnosti koja se ogleda u shvatanju i potrebnom obuhvaćanju detalja poslanice, njenih ciljeva i neophodnosti te u čuvanju od greški i zastranjenja. Svevišnji Allah je rekao:
كَانَ النَّاسُ أُمَّةً وَاحِدَةً فَبَعَثَ اللَّهُ النَّبِيِّينَ مُبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ وَأَنزَلَ مَعَهُمُ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ لِيَحْكُمَ بَيْنَ النَّاسِ فِيمَا اخْتَلَفُوا فِيهِ
Ljudi bijahu jedna zajednica i Allah je slao vjerovjesnike, radosnih vijesti donositelje i opominjatelje. I po njima je Knjigu sa Istinom objavljivao da ljudima presuditelj bude u onome u čemu se oni razilaziše. (El-Bekare, 213)
3.Formiranje zajednice koja vjeruje u Božansku poslanicu i priprema te zajednice da podrži Božansko vođstvo u ostvarivanju svojih ciljeva i primjenjivanju svojih zakona u životu. Časni ajeti jasno ukazuju na ovu obavezu upotrebljavajući dva pojma: čišćenje (et-tezkije) i podučavanje (et-te'alim):
يُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ
On je Onaj Koji je neukima poslao između njih poslanika, da im kazuje Njegove Znake, i da ih očisti, i Knjizi i Mudrosti ih nauči. (El-Džumu'a, 2) Et-tezkije znači odgoj usmjeren ka savršenstvu dostojnom čovjeka, a ovakav odgoj zahtijeva ugledanje na odabrani uzor koji uživa sve elemente savršenstva, kao što Svevišnji Allah kaže:
لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ
Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor imate.
(El-Ahzab, 21)
4.Sačuvanje poslanice od sumnje, iskrivljenja i nestajanja u periodu određenom za nju, što zahtijeva naučnu i duhovnu sposobnost koja se zove bezgrješnost.
5.Ulaganje truda u ostvarivanje duhovnih ciljeva poslanice i učvršćivanje moralnih vrijednosti u dušama pojedinaca i stubovima ljudskog društva, i to kroz izvršenje Božanskih planova i primjenjivanje zakona čiste vjere u ljudskom društvu preko osnivanja političkog uređenja koje preuzima upravljanje poslova ummeta na temelju Božanske poslanice. Izvršenje ovih zakona zahtijeva mudro vođstvo ukrašeno velikom hrabrošću i ustrajnošću i potpunom poznavanju ljudi društvenih slojeva različitih misaonih, političkih, društvenih opredjeljenja, zakona upravljanja i odgoja i pravila života, a sve ovo možemo sažeti u naučnoj sposobnosti za upravljanje svjetskom, vjerskom državom. Ovo je, pored bezgrješnosti, duhovna sposobnost koja čuva vjersko vođstvo od svakog zastranjivanja ili grešaka koje mogu ostaviti negativan trag na put vođstva i poslušnosti ummeta, tako da bude u suprotnosti s ciljevima poslanice.
Prethodni vjerovjesnici i njihovi odabrani nasljednici su prešli krvavi put upućivanja, prevalili težak put odgajanja, pretrpili sve vrste teškoća i dali od sebe sve što može čovjek, koji je potpuno privržen svom uvjerenju, dati na putu ostvarivanja ciljeva Božanske misije i nisu ni na tren odustajali niti su treptaj oka oklijevali.
Svevišnji Allah je krunisao njihov trud i neprestanu borbu tokom vijekova poslanstvom Pečata vjerovjesnika Muhammeda sina Abdullaha i zadužio ga najvećim emanetom i odgovornošću upućivanja sa svim stepenima uputa, tražeći od njega da ostvari ciljeve poslanstva. Veliki Poslanik, s.a.v.a., na ovom neprohodnom putu poduzeo je zapanjujuće korake i u najkraćem vremenskom periodu ostvario najveće rezultate po mjerama reformističkih poziva i revolucionarnih misija, a plodovi njegovih danonoćnih zalaganja i borbe u toku dvije decenije su sljedeći:
1.Davanje čovječanstvu savršene misije koja sadrži elemente neprekidnosti i opstojnosti.
2.Obogaćivanje misije elementima koji će je sačuvati od skretanja i iskrivljenja.
3.Formiranje muslimanskog ummeta, koji vjeruje u islam kao temelj, u Poslanika kao vođu i u šerijat kao životni zakon.
4.Osnivanje islamske vlasti i političkog uređenja koje nosi bajrak islama i primjenuje nebeski šerijat.
5.Predstavljanje sjajnog lica mudrog Božanskog vođstva koje se ogleda u njegovom vođstvu.
Da bi se ostvarili svi ciljevi poslanice bilo je potrebno:
-da se nastavlja sposobno vođstvo za primjenjivanje misije i njeno sačuvanje od ruke podrugljivaca koji čekaju priliku,
-da se nastavlja proces ispravnog odgajanja, istovremeno s nastavljanjem generacija, rukom odgajatelja koji je naučno i duhovno sposoban tako da bude lijep uzor u ćudi i ponašanju poput Poslanika, s.a.v.a., koji shvata poslanicu i predstavlja je u svojim kretanjima i stajanjima.
I zbog toga je Božanski Plan obavezao Poslanika da pripremi odabrane ljude iz svoje porodice, da ih jasno imenuje i ukaže na njihove uloge kako bi mogli, po zapovijedi Svevišnjeg Allaha, preuzeti ključeve poslaničkog veličanstvenog pokreta i vječne Božanske upute i sačuvati Božansku misiju, kojoj je Svevišnji Allah propisao vječnost, od iskrivljenja neznalica i spletki iznevjeritelja, i odgajati nove generacije na temeljima vrijednosti i pojmova blagoslovljenog šerijata te vijekovima objašnjavati znamenja šerijata i otkrivati njegove tajne i riznice dok Svevišnji Allah ne naslijedi Zemlju i sve one koji su na njoj.
Ovaj Božanski plan se očituje u onome što je Božiji Poslanik jasno naglasio:
إِنِّي تَارِكٌ فِيكُمُ الثَّقَلَيْنِ أَمَا إِنْ تَمَسَّكْتُمْ بِهِمَا لَنْ تَضِلُّوا كِتَابَ اللَّهِ وَ عِتْرَتِي أَهْلَ بَيْتِي فَإِنَّهُمَا لَنْ يَفْتَرِقَا حَتَّى يَرِدَا عَلَيَّ الْحَوْضَ
.
„Ostavljam vam dvije vrijedne stvari, čega ako se budete držali nećete zalutati: Allahovu Knjigu i moju porodicu, i doista oni neće se razdvojiti jedno od drugog sve dok ne dođu kod mene na vrelo.“
Imami iz Poslanikove porodice su bili najodabraniji koje je plemeniti Poslanik po zapovijedi Svevišnjeg Allaha predstavio za vođstvo ummeta poslije njega.
Način života dvanaest imama Poslanikove porodice predočava istinsko kretanje islama nakon doba Allahovog Poslanika. Detaljno analiziranje njihovog života otkriva nam sveobuhvatnu sliku kretanja izvornog islama koji je počeo prodirati u dubine ummeta nakon što je njegova zagrijavajuća energija počela slabiti po preseljenju Allahovog Poslanika pa bezgrješni imami počeli raditi na osvješćivanju ummeta i pokretanju njegove energije ka ostvarivanju i ojačanju svijesti o šerijatu, Poslanikovom pokretu i njegovoj časnoj revoluciji, a da ne izlaze s puta univerzalnih zakona historije koji vladaju nad postupcima vođstva i ummeta podjednako.
Život upućenih imama se kristalizirao u nastavljanju puta velikog Poslanika i u obraćanju i povezivanju ummeta s njima kao vođama Upute i svjetionicima Puta pred putnicima koji vjeruju u njihovo vođstvo pa su oni bili uputitelji ka Allahu i Njegovom zadovoljstvu, postojani u Njegovoj zapovijedi, savršeni u ljubavi prema njemu, rastopljeni u čežnji za Njim i prethodnici u uspinjanju na vrhove željenog ljudskog savršenstva.
Njihov život bio je prepun raznih borbi, strpljivosti u pokoravanju Allahu, podnošenja nepravde sve dok nisu postali najuzvišeniji primjeri ustrajnosti u izvršenju Božijih propisa, a potom su odabrali šehadet uz dostojanstvo nad životom u poniženju sve dok, nakon veličanstvenog truda i velikog džihada, nisu postigli susret s Bogom Svevišnjim.
Historičari i pisci nisu bili u stanju da obuhvate sve uglove njihovih časnih života i da tvrde da su ih u potpunosti analizirali, zato je ovaj naš pokušaj samo davanje nekih glavnih stvari i prikaza njihovog načina života, postupanja i stavova koji su historičari zabilježili i koje smo mi mogli razotkriti kroz izvore naše studije i istraživanja, s nadom da Svevišnji Allah dadne korist njima jer doista je On vlasnik uspjeha.
Naš studij o upućivačkom pokretu Ehli bejta počinje s Poslanikom islama, Pečatom vjerovjesnika, Muhammedom sinom Abdullahovim, i završava s pečatom nasljednika, Muhammedom ibn Hasanom el-Askerijem, a to jeste iščekivani Mehdi, neka Svevišnji Allah ubrza njegov dolazak i obasja Zemlju svjetlošću njegove pravde.
Ova knjiga je posvećena studiji života imama Hasana ibn Alija Mudžteba, drugog imama iz Ehli bejta nakon Božijeg Poslanika, s.a.v.a. On je četvrti bezgrješni od vođa upute, koji je utjelovio islam u sve dimenzije svog časnog života, on je unuk Allahovog Poslanika, poglavar mladića stanovnika Dženneta i jedan od dvojice kojima se graniči potomstvo Božijeg Poslanika; on je od porodice od koje je Svevišnji Allah udaljio svaku vrstu prljavštine i očistio je potpunim čišćenjem pa je bio uzvišeni primjer i blistava svjetiljka koja je obasjavala vjerom, čistoćom i ljepotom.
Potrebno je zahvaliti se cijenjenoj braći, koji su uložili veliki trud i učestvovali u sprovođenju ovog blagoslovljenog plana i izvođenju ovog rada na svjetlo postojanja, a posebno članovima odbora za pisanje i sastavljanje pod nadzorom uvaženog sejjida Munzira el-Hakima, neka ga Svevišnji Allah čuva.
Dužni smo da se skrušeno obratimo Svevišnjem Allahu dovom i zahvalom na Njegovoj pomoći u završavanju ove blagoslovljene enciklopedije jer, doista, On nam je dovoljan i divan je On pomagač.
Svjetski skup Ehli bejta, a.s.
Sveti Kom
0%
Grupa: Islam
