Njegov položaj kod islamskih učenjaka i historičara
Hafiz ebu Nua'jm el-Isbehani, jedan od velikana petog hidžretskog stoljeća, rekao je o imamu Hasanu Mudžteba: „Poglavar je mladića Dženneta, mirotvorac među rodbinom i prijateljima, sličan Allahovom Poslaniku i miljeniku, potomak upute, saveznik dostojnika bogobojaznosti, peti član od petero pod ogrtačem, sin Prvakinje svih žena, Hasan ibn Ali ebi Talib, neka je Allah zadovoljan s njim.“
Ibn Abdu-l-Birr o njemu je rekao: „Nema višeg u poglavarstvu od onoga kojeg je Allahov Poslanik nazvao poglavarom. On, neka mu se Allah smiluje, je bio blag, suzdržljiv i krepostan. Njegova suzdržljivost i vrline su ga dovele do toga da ostavi vlast i dunjaluk radi želje za onim što je kod Uzvišenog Allaha. On je govorio: ‚Tako mi Allaha, otkako sam svjestan onoga što mi koristi i onoga što mi naudi, nisam poželio da preuzmem vlast nad Muhammedovim ummetom po cijenu da se zbog toga prolije kupica krvi.‘“
Hafiz ibn Kesir ed-Dimeški o njemu je rekao: „Ebu Bekr ga je uvažavao, cijenio, poštovao, volio i govorio je: ‚Život bih za tebe dao.‘ Tako se ponašao i Omer. Ibn Abbas je držao konja Hasanu i Husejnu kada su htjeli uzjahati i to je smatrao Božijom blagodati za sebe. Kada bi njih dvojica činili tavaf oko Kabe, izgledalo je kao da će je ljudi od velike navale prema njima umalo srušiti.“
Hafiz ibn Asakir eš-Šafe'i o njemu je rekao: „On je unuk Allahovog Poslanika, njegov mirisni cvijet i jedan od dva poglavara mladića stanovnika Dženneta...“
Hafiz es-Sujuti o njemu je rekao: „Unuk Allahovog Poslanika, njegov mirisni cvijet i posljednji halifa po njegovom naglašavanju... i on je peti član od petero pod ogrtačem...“
Od Muhammeda ibn Ishaka je preneseno: „Nakon Božijeg Poslanika niko nije postigao čast koju je postigao imam Hasan.Prostirali su prostirku za njega pred njegovom kućom pa kada bi izašao i sjeo, zatvorio bi se put. Niko od Božijih stvorenja ne bi prolazio iz poštovanja prema njemu. Kada bi to vidio, ustao bi i ušao u kuću i narod bi tada prolazio. Vidio sam ga na putu prema Mekki kako ide pješice. Niko ga nije vidio, a da nije sišao i nastavio pješice. Čak sam vidio Saada ibn ebi Vekasa kako ide pješke.“
Muhammed ibn Talha eš-Šafe'i je rekao: „Svevišnji Allah ga je bio opskrbio pronicljivom prirodom da razjasni i pronađe uporište za ono što ga je pogađalo, podario mu ispravan pogled da ispravlja greške pravilima vjere i njenim temeljima i odlikovao ga je osobinom razvijanja ćudi koja mu je pružila razne oblike znanja i značenja.“
Sibt ibn Dževzi je rekao o njemu: „Bio je od velikana darežljivih. Imao je oštar um. Allahov Poslanik ga je neizmjerno volio.“
Ibnu-l-Esir o njemu je rekao: „On je poglavar mladića stanovnika Dženneta, mirisni cvijet Poslanikov i njemu sličan. Poslanik mu je nadjenuo ime Hasan... on je peti član od petero pod ogrtačem.“
Neke od vrlina imama Mudžteba i odsjaja njegove ličnosti
Njegov ibadet
Prenosi Mufaddal od imama Džafera ibn Muhammeda es-Sadika, a.s., od njegovog oca, a on od njegovog djeda: „Doista se Hasan ibn Ali ibn ebi Talib među ljudima u svoje vrijeme najviše posvećivao ibadetu, bio je najsuzdržljiviji i najvrjedniji. Kada bi išao na hadždž, išao bi pješice, i to najčešće bos. Kada bi se spomenula smrt, zaplakao bi. Kada bi se spomenuo kabur, zaplakao bi. Kada bi se spomenulo proživljenje, zaplakao bi i kada bi se spomenuo prolazak na Sirat ćupriji, zaplakao bi. Kada bi se spomenuo izlazak pred Bogom, jecao bi jecanjem od kojeg bi se onesvijestio. Kada bi stao na namaz, drhtali bi njegovi grudni mišići pred Gospodarom Svevišnjim. Kada bi se spomenuli Džennet i vatra, uzrujao bi se poput čovjeka kojeg je ugrizao škorpion. Molio bi Allaha za Džennet i tražio utočište u njemu od vatre. Nije pručio iz Božije Knjige poziv (O, vi koji vjerujete), a da nije govorio: ‚Odazivam ti se, Bože moj, odazivam.‘ Nije se viđao ni u jednom stanju, a da nije spominjao Allaha. Bio je najiskreniji u jeziku i najrječitiji u govoru...“
Kada bi uzimao abdest drhtali bi mu udovi i lice preblijedilo. Pitali su ga za razlog, pa je odgovorio:
حَقٌّ عَلَى كُلِّ مَنْ وَقَفَ بَيْنَ يَدَيْ رَبِّ الْعَرْشِ أَنْ يَصْفَرَّ لَوْنُهُ وَ تَرْتَعِدَ مَفَاصِلُهُ
.
„Svakom ko stane pred Gospodara Arša dostoji da mu preblijedi lice i da zadrhte njegovi udovi.“
Kada bi stigao do ulaza u džamiju, podigao bi glavu govoreći:
إِلَهِي ضَيْفُكَ بِبَابِكَ يَا مُحْسِنُ قَدْ أَتَاكَ الْمُسِيءُ فَتَجَاوَزْ عَنْ قَبِيحِ مَا عِنْدِي بِجَمِيلِ مَا عِنْدَكَ يَا كَرِيمُ
.
„Tvoj gost je na vratima. O, Dobročinitelju, došao ti je zločinac! Pa pređi preko onog ružnog kod mene lijepim što je kod Tebe, o, Plemeniti!“
Kada bi završio sabah namaz, ne bi pričao sve dok ne izađe sunce i ako bi ga neko podigao s mjesta.
Preneseno je od imama Muhammeda ibn Alija el-Bakira da je rekao: „Imam Hasan, a.s., je rekao:
إِنِّي لَأَسْتَحْيِي مِنْ رَبِّي أَنْ أَلْقَاهُ وَ لَمْ أَمْشِ إِلَى بَيْتِهِ فَمَشَى عِشْرِينَ مَرَّةً مِنَ الْمَدِينَةِ عَلَى رِجْلَيْهِ
.
‚Zaista se stidim svog Gospodara da Ga susretnem, a nisam pješice išao do Njegove kuće.‘ pa je dvadeset puta pješačio iz Medine do Mekke.“
Prenosi se od Alija ibn Džuz'ana da je rekao: „Zaista je Hasan ibn Ali dva puta dodijelio i tri puta podijelio s Allahom sav svoj imetak. Čak bi davao jednu sandalu, a zadržao drugu, i davao bi od jednog para jednu cipelu i zadržavao drugu.“
Prenesene su od imama Mudžteba različite dove koje sadrže skup učenja i obreda i učtivosti slavljenja Allaha Svevišnjeg, skrušenosti i poniznosti pred Njim. Ukazat ćemo samo na jedan primjer tih dova:
اللَّهُمَّ إِنَّكَ الْخَلَفُ مِنْ جَمِيعِ خَلْقِكَ وَ لَيْسَ فِي خَلْقِكَ خَلَفٌ مِنْكَ إِلَهِي مَنْ أَحْسَنَ فَبِرَحْمَتِكَ وَ مَنْ أَسَاءَ فَبِخَطِيئَتِهِ فَلَا الَّذِي أَحْسَنَ اسْتَغْنَى عَنْ رِفْدِكَ وَ مَعُونَتِكَ وَ لَا الَّذِي أَسَاءَ اسْتَبْدَلَ بِكَ وَ خَرَجَ مِنْ قُدْرَتِكَ إِلَهِي بِكَ عَرَفْتُكَ وَ بِكَ اهْتَدَيْتُ إِلَى أَمْرِكَ وَ لَوْ لَا أَنْتَ لَمْ أَدْرِ مَا أَنْتَ فَيَا مَنْ هُوَ هَكَذَا وَ لَا هَكَذَا غَيْرُهُ صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ وَ آلِ مُحَمَّدٍ وَ ارْزُقْنِي الْإِخْلَاصَ فِي عَمَلِي وَ السَّعَةَ فِي رِزْقِي اللَّهُمَّ اجْعَلْ خَيْرَ عُمُرِي آخِرَهُ وَ خَيْرَ عَمَلِي خَوَاتِمَهُ وَ خَيْرَ أَيَّامِي يَوْمَ أَلْقَاكَ إِلَهِي أَطَعْتُكَ وَ لَكَ الْمَنُّ عَلَيَّ فِي أَحَبِّ الْأَشْيَاءِ إِلَيْكَ الْإِيمَانِ بِكَ وَ التَّصْدِيقِ بِرَسُولِكَ وَ لَمْ أَعْصِكَ فِي أَبْغَضِ الْأَشْيَاءِ الشِّرْكِ بِكَ وَ التَّكْذِيبِ بِرَسُولِكَ فَاغْفِرْ لِي مَا بَيْنَهُمَا يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ
„Bože moj, doista si Ti nasljednik svih Svojih stvorenja, a među Tvojim stvorenjima nema nasljednika poput Tebe. Bože moj, onaj koji čini dobro, pa to je od Tvoje milosti, a onaj ko čini loše, to je zbog njegove greške, pa niti je onaj koji čini dobro nezavisan od Tvoje podrške i pomoći, niti je onaj koji čini loše zamijenio Tebe i izašao iz okvira Tvoje moći. Bože moj, s Tobom sam Te spoznao, s Tobom sam se uputio ka Tvojoj zapovijedi, i da Tebe nije, ne bih znao šta si Ti. Pa, o, Ti koji si takav kakav niko drugi nije, blagoslovi Muhammeda i porodicu njegovu, opskrbi me iskrenošću u mom djelu i obiljem u mojoj nafaki. Bože moj, učini najboljim moja posljednja djela i učini moja nabolja djela njihovim završetkom. Učini najboljim od mojih dana dan kada Tebe susretnem. Bože moj, ja sam Ti se pokoravao, a Ti od mene imaš pravo zahvalnosti u najdražim stvarima Tebi – vjerovanju u Tebe i potvrđivanju poslanstva Tvog Poslanika – i nisam Ti se protivio u najmržim stvarima Tebi – pridruživanju Tebi druga i poricanju poziva Tvog Poslanika – pa oprosti mi ono što je između tog dvoga, o, Najmilostiviji od Milostivih.“
Prenosi se od Ibn Kesira da je rekao: „Imam Hasan bi svaku noć proučio suru Kehf u postelji prije nego što legne. Sura je bila napisana na jednoj ploči i bila je uz njega u svakoj od kuća njegovih supruga.“
Imam Hasan, a.s., se hranio čistoćom znanja, srži vjerovanja i zbiljom vjere, a njeni primjeri su se urezali u dubinu njegove duše i njegove biti, stoga je bio najčvršćeg vjerovanja i najviše iskrenosti i pokornosti Allahu.
Njegova blagost i milosrđe
Imam Hasan Mudžteba je poznat po veličini svoje blagosti. Na to najbolje ukazuje njegovo podnošenje svih posljedica pomirenja s Muavijom koji se borio protiv hazreti Alija za otimanje njegovog prava i kroz to se bespravno popeo na položaj vlasti. On je nakon primirja pretrpio i najžešći vid prijekora od svojih najboljih drugova, a ipak ih je susretao sa svojom oprostivošću i blagošću. Od njih je podnosio, u ime Allaha trpeći i nadajući se Njegovoj nagradi, različite vrste grubosti.
Preneseno je da jednom Mervan ibn Hakem držao govor pa je spomenuo Alija ibn ebi Taliba i vrijeđao ga, a tu je sjedio Hasan ibn Ali. Vijest o tome je stigla do Husejna ibn Alija pa je došao do Mervana i rekao: „O, sine Zerka,zar ti vrijeđaš Alija?“ Zatim je ušao kod imama Hasana i rekao: „Ti čuješ da ovaj vrijeđa tvog oca i ništa mu ne kažeš?“ On je odgovorio: „Šta bih mogao reći čovjeku nasilniku koji priča šta želi i radi šta želi?“
Preneseno je da je Mervan ibn Hakem vrijeđao imama Hasana pa, kada je prestao, imam Hasan, a.s., mu je rekao: „Tako mi Allaha, ja neću brisati ništa od tvojih grijeha. Neka te Allah ispravi. Ako si govorio istinu, neka te Allah nagradi zbog tvog istinitog govora, a ako si bio lažljiv u onome što si rekao, neka te Allah kazni zbog tvoje laži, a Svevišnji Allah je žešći u pogledu kazne od mene.“
Preneseno je da njegov sluga počinio djelo zbog kojeg je trebao biti kažnjen pa je on naredio da ga istuku. On je rekao: „Moj gospodine:وَالْعَافِينَ عَنِ النَّاسِ
I oni koji praštaju ljudima“ imam Hasan, a.s., je rekao: „Prešao sam preko tvoje greške.“ Ovaj je nastavio: „Moj gospodine:وَاللَّهُ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ
A Allah voli dobročinitelje.“ Imam Hasan, a.s., je rekao: „Pušten si u ime Allaha na slobodu i imaš dvostruko više od onoga što sam ti davao.“
Prenosi Muberred i Ibn Aiša: „Neki čovjek iz Šama je vidio imama Hasana na konju i počeo ga klevetati i vrijeđati, ali Imam mu nije uzvratio. Kada je prestao, imam Hasan, a.s., se okrenuo prema njemu, osmijehnuo se, nazvao mu selam i rekao: ‚Gospodine, mislim da si stranac. Možda si nešto pomiješao. Ako tražiš da pređemo preko ove tvoje greške, preći ćemo. Ako od nas nešto tražiš, dat ćemo ti. Ako imaš potrebu za uputom, uputit ćemo te. Ako tražiš konja, obezbijedit ćemo ti ga. Ako si gladan, nahranit ćemo te. Ako imaš potrebu za odjećom, pokrit ćemo te. Ako si potrebit, udovoljit ćemo ti. Ako si protjeran, dat ćemo ti utočište. Ako imaš neku potrebu, ispunit ćemo ti je. Pa kad bi pokrenuo svoj teret i došao da nam budeš gost do vremena svog odlaska, bilo bi ti korisnije, jer imamo širok prostor, prostrano mjesto i mnoštvo imetka.‘ Kada je čovjek čuo ovo, zaplakao je. Zatim je rekao: ‚Svjedočim da si ti zaista Božiji namjesnik na Zemlji i Allah bolje zna u koje mjesto da stavi Svoje poslanstvo. Ti i tvoj otac ste mi bili najmrža Božija stvorenja, a sada si mi ti najdraže Božije stvorenje...‘“
Njegova velikodušnost i darežljivost
Istinska darežljivost je davanje dobra s lijepom namjerom, širenje dobročinstva s namjerom dobročinstva. Ova uzvišena osobina je izražavana u najljepšem obliku i najuzvišenijem značenju u imamu Ebu Muhammedu Hasanu ibn Aliju, do te mjere da je dobio nadimak Darežljivi iz Ehli bejta.
Nije on pridavao neku vrijednost imetku, osim onome kojim se može otkloniti glad gladnoga, odjenuti siromašnog, pomoći nekom potlačenom, isplatiti dug dužnika. On je imao velike čanke koje je spremio za goste i preneseno je da nikad ni jednom molitelju nije rekao: „Ne.“
Pitali su ga: „Zašto mi ne vidimo da odbijaš ni jednog prosjaka?“ Odgovorio je: „Ja sam prosjak kod Allaha i u Njemu imam želju i zato me je stid da budem prosjak, a da odbijem prosjaka. Doista me Allah navikao da prosipa na mene Svoje blagodati, a ja sam navikao da prosipam Njegove blagodati na ljude, pa se bojim da će, ako ja prekinem svoje navike, On meni uskratiti Svoje navike.“
Jednom je prolazio pored crnog roba koji je ispred sebe imao komad hljeba od kojeg je uzimao zalogaj sebi i sličan tom zalogaj psu koji je bio pored njega. Imam Hasan, a.s., ga je upitao: „Šta te navelo da tako činiš?“ i odgovorio mu je: „Zaista me stid da ja jedem, a da njega ne nahranim.“ Imam, a.s., je u njemu vidio pohvalnu osobinu pa je poželio da ga nagradi zbog njegovog lijepog djela. Stoga mu je rekao: „Nemoj otići s ovog mjesta.“ Zatim je otišao i kupio ga od njegovog gospodara, pa je kupio i bašču u kojoj se rob nalazio, oslobodio ga i poklonio mu tu bašču.
Preneseno je da ga jedna sluškinja pozdravila buketom mirisnog cvijeća. On joj je odgovorio: „Ti si slobodna u ime Allaha.“ Enes ga je ukorio zbog toga. On mu je odgovorio: „Svevišnji Allah nas je podučio riječima:وَإِذَا حُيِّيتُم بِتَحِيَّةٍ فَحَيُّوا بِأَحْسَنَ مِنْهَا
Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti, (En-Nisa, 86); ljepše od toga je bilo njeno oslobađanje.“
Plemenitost njegove ćudi ogleda se i u tome da nikad ni od koga nije kupio bašču poslije čega bi prodavač pao u oskudicu, a da mu on bašču nije vratio i poklonio mu i novac koji je platio za nju.
Došao mu je jednom jedan siromah pa mu se požalio na svoje stanje. Tog dana kod sebe nije imao ništa da mu dadne i to mu je teško palo. Zastidio se da ga odbije pa mu je rekao: „Ja ću ti ukazati na jednu stvar od koje ćeš zadobiti dobro.“ Siromah je upitao: „Šta je to, sine Allahovog Poslanika?“ On mu je odgovorio: „Idi do halife. Njegova kćerka je umrla i on se rastužio za njom, a nije čuo odgovarajuće riječi utjehe ni od koga. Ti ga utješi ovim riječima i dobit ćeš od njega puno dobra.“ Siromah ga je zamolio: „Sine Allahovog Poslanika, poduči me tim riječima.“ na što ga je ovaj uputio: „Reci mu: ‚Sva hvala pripada Allahu koji je nagradio tu kćerku time što ti sjediš na njenom mezaru i nije je kaznio da ona sjedi na tvom mezaru.‘“ Siromah je naučio ove riječi i došao do halife pa mu njima pružio utjehu. Halifa se razvedrio i naredio je da mu daju neku nagradu, ali ga je upitao: „Jesu li ovo tvoje riječi?“ Odgovorio je da nisu njegove, već da su to riječi imama Hasana. Halifa je onda potvrdio: „Istinu si rekao, on je zaista vrelo rječitog govora“ i naredio da mu dadnu još jednu nagradu.
On je imao običaj da svoje dobročinstvo prema siromašnima pokaže prije nego što oni iznesu svoju potrebu i izgovore hvalospjev da se ne bi ponižavali traženjem.
0%
Grupa: Islam
