Imamejn Hasanejn - Baština pozitivnih misli

IZ RIZNICE HAZRETI FATIMINIH MUDROSTI

Naslov izvornika

Farhange sokhanane hadrate Fatemeh Azzahra Iz riznice hazreti Fatiminih mudrosti

Autor

Muhammed Dašti

Urednik

Mustafa Kamali

Prijevod sa perzijskog Ertan Basarik Mediha Imamović

--------------------------------------------------------------------

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo

28:929 Fatima ez Zehra

IZ riznice hazreti Fatiminih mudrosti / [sastavio] Muhammed Dašti] ; prijevod sa

perzijskog Ertan Basarik, Mediha Imamović]. - Ilijaš : Perzijsko-bosanski koledž sa internatom, 2012. - 190 str. ; 20 cm

Prijevod djela: Farhange sokhanane hadrate Fatemeh Azzahra. -

--------------------------------------------------------------------

IZ RIZNICE HAZRETI FATIMINIH MUDROSTI

Ilijaš, 2012.

Uvod

Božijom voljom određeno je da Njegova milost kulminira u vremenu kada čovjek sazre i da tada obezbijedi sve potpore, sredstva i uvjete čovjekovog savršenstva. On je odredio da sve nebeske kapije s oba krila budu otvorene i da sve ono što je od bespočetne zore odlučeno poprimi oblik djela, i da sve ono što je od davnina bilo pripremljeno za čovjekovu sreću u jednom trenutku bude otkriveno. Onaj što u stvaranju bješe prvi, a u savršenstvu potonji, što pripremljen je posebnom Božijom pa- žnjom, što postat će oličenje svih imena i svojstava i zrcalo svih znakova milosti Božije, mora uzeti u ruke bajrak puta vječnosti, prihvatiti sve one što od umora na izdisaju stoje i napojiti žedne gutljajima sa sebilja spasenja.

Uzvišeni odabra jednog od ljudi, uzvišenog morala, milo- srdnog srca, od majke brižnijeg u donošenju poruke spasenja, u razlikovanju puta od bespuća, dobra od zla, izvrsnosti od pada... i Muhammed, što na nebesima, u perivojima Arša i među mele- kima uživa ugled odličnosti i jedinstvenosti stvaranja, učini da se ostvari značenje – pa slavljen nek Allah je, najbolji stvaralac (El-Mu’minun, 14) – na levhi mahfuzu, spusti se na zemlju, po- prište Iblisa. Uputi poziv uspinjanja, zadrijemale iz sna trže, a budne sa tla diže i san idolopoklonika u košmar pretvori.

Božija volja takva bijaše, da Svoga roba i poslanika, Muha- mmeda, sa svim potrebnih osobenostima i moćima da uputi ljude postavi među njih i da ga sa svakog aspekta podigne na najveći stupanj savršenosti, da ljudima onemogući bilo kakve izgovore i opravdanja i da jednostavno jednom i za svagda njegovim dola- skom bude upotpunjen dokaz. On je donosilac radosnih vijesti, on opominje, jasni je dokaz, milost, jarka svjetlost najbolji uzor!

Prihvatanje uzora i, važnije od toga, traženje uzora jedna je od važnih karakteristika ljudske psihe i veoma bitna odgojna podloga za čovjekovu ličnost. Uloga uzora u samoizgradnji i odgajanju ličnosti je nezamjenjiva. Uzvišeni je zarad čovjeko- ve upute veliku pažnju posvetio ovoj potrebi. Nuđenje lijepog i ugodnog uzora tvori veći dio poslaničke i vjerovjesničke mi- sije. Ova misija je postala savršena istovremeno s povijesnim sazrijevanjem i egzistencijalnim otvaranjem i upravo na ovaj način, logičan za period čovjekove zrelosti, period završni- ce poslanstva i trenutak spajanja bespočetnosti sa beskrajem, Uzvišeni odabira prvenca svega stvorenog, i sve što je potreb- no da čovjek stigne do vrhunskog savršenstva polaže u njeg. Časni Kur’an nam govori:

“Vi u Allahovom poslaniku najbolji uzor imate, za onoga koji se nada Allahu i Onome svijetu.” (El-Ahzab, 21)

Uzvišeni Allah s krajnjom pažnjom i naklonošću čini svoga odabranika savršenim sa svih aspekata, i vanjskih i unutarnjih, ukrašava ga svim ljepotama čineći ga imunim na svaku vrstu nedostatka i zaprljanosti i zbilja od njega stvori najljepši primjer i najbolji uzor.

Jedan od najljepših ozračja Božije pažnje u prizmi poslan- stva i vjerovjesništva časnoga Poslanika, s.a.v.a., jeste uloga uzora koju je imao u okviru svoje porodice. On ne samo da je bio najbolji i najkvalitetniji u čovječnosti, robovanju Bogu, vje- rovanju, mišljenju i ponašanju uopće, već je bio i najistaknutiji u ulogama supruga, oca, brata, odgajatelja, djeda.

Božija volja je bila takva da mu vjera bude najsavršenija i da bude primjer i uzor i jasno svjetlo sve do Sudnjega dana za sve one koji tragaju za Bogom te da bude potpuni dokaz protiv svih

osporavatelja; njegova vjera treba biti vodič i uputa svim ljudima i u svim segmentima čovjekovog života.

Božija pažnja usmjerena hazreti Fatimi, a.s., dragoj i cijenje- noj kćeri Poslanikovoj, s.a.v.a., pokazatelj je Njegove posebne volje za davanjem najboljih uzora ljudima. Ova pažnja je do te mjere zadivljujuća da čovjek ostaje zapanjen i bez riječi pred mi- lošću i dobrotom Božijom. Životna priča hazreti Fatime Zehre, a.s., još od trenutka začeća pa do posljednjih trenutaka prije od- laska s ovoga svijeta, prelijepa je priča o Božijoj pažnji i brizi za čovjekovu uputu i spasenje. U svakom trenutku Fatiminog života Božija pažnja je upečatljiva i očita, što i Fatimu čini uzorom.

Ona mora biti uzor, kao što mora biti jasan dokaz da je njen otac uzor. Ona mora biti primjer nesagledivog uzvisivanja čovje- ka u vrhunce duhovnih nebesa i pokazati da je moguće ono što Muhammed govori i čemu poziva, i čega je i sam potpuno oliče- nje, i da to ljudi mogu postići te da u tom smjeru ništa ne može stati na put čovjekovoj istinskoj i željeznoj volji. Ukazat ću samo na neke primjere vezane za upravo spomenutu zbilju.

Ibn Abbas prenosi da je časni Poslanik, s.a.v.a., mnogo ljubio hazreti Fatimu. Majka vjernika, Aiša, obratila se Poslaniku riječima: “Božiji Poslaniče, zašto je toliko ljubiš?” i Poslanik joj je odgovorio:

“Aiša, u noći kada sam išao na mi’radž, Džebrail me odvede u Džennet, i tamo mi dade jednu jabuku. Ja je pojedoh, a iz te jabuke u mojoj kičmi nastade sjemena tečnost, i kada se vratih na Zemlju, spavao sam sa Hatidžom. Fatima je nastala upravo od te sjemene tečnosti. Fatima je hurija ljudskog roda i sada, kada god mi se srce zaželi Dženneta, ja ljubim Fatimu.”

Nakon što je Muhammed, s.a.v.a., postao poslanik, Kurejšijke su prekinule odnose s hazreti Hadidžom, Poslanikovom suprugom, zbog čega je ona ostala sama. U najtežim danima idolopokloničkih pritisaka na Poslanika, s.a.v.a., i njegovu porodicu, te okolnosti je otežavala i činjenica da je hazreti Hatidža bila u drugom stanju. Međutim, Uzvišeni joj šalje neviđeni smiraj i utjehu.

Mufaddal ibn Omer prenosi od Imama Sadika, a.s.:

“...Otkako je hazreti Hatidža stupila u brak s Poslanikom, žene Mekke joj okrenuše leđa. Nisu je posjećivale, nisu je pozdravljale, nijednoj ženi nisu dozvoljavale da ode do nje. Hatidža se osjećala veoma usamljeno, što je Poslaniku vrlo teško padalo. Kada je Hatidža ostala noseća, Fatima je sa svojom majkom razgovarala iz njene utrobe i pozivala je da bude strpljiva. Hatidža je tu tajnu krila od Poslanika. Ipak, jedanput Poslanik uđe u kuću i ču Hatidžu kako razgovara s nekim. Upita je: “S kim si razgovarala?” i ona mu odgovori: “Plod koji nosim u trbuhu razgovara sa mnom i pravi mi društvo.” Poslanik joj onda saopšti: “Hatidža, sada me Džebrail obavijestio da je plod čista i blagoslovljena djevojčica, i da će mi Bog preko nje dati potomstvo...”

Kada je Hatidža trebala donijeti dijete na ovaj svijet, kao i svaka druga žena, u tim teškim trenucima imala je potrebu da joj neko pomogne.

U predaji se kaže:

“...Kada se trebala poroditi, poslala je da se pozovu neke Kurejšijke, da joj pomognu u onome u čemu svaka žena ima potrebu da joj se pomogne. One su se suzdržale, rekavši: ‘Zato što si se udala za Muhammeda, nećemo ti doći.’ Upravo tada dođoše joj četiri žene, neopisivo lijepa i svijetla lica. Jedna od njih reče: ‘Ja sam tvoja majka Hava’, druga reče: ‘Ja sam Asija, kćerka Mazahima’, treća reče: ‘Ja sam Kulsum, Musaova sestra’, a četvrta kaza: ‘Ja sam Merjem, Imranova kći. Došle smo ti da obavimo ono što žene u ovakvoj situaciji obaviti trebaju.’” Hatidža je poslije pričala: “Kada je došla na ovaj svijet, Fatima učini sedždu prema kibli, podiže prst i izgovori šehadet.”

Iako se u povijesnim knjigama navode različiti datumi hazreti Fatiminog rođenja, od Poslanikovog Ehli bejta najviše je potvrđeno da je to bilo 20. džumade-s-sani, pete godine poslanstva.

U najtežim danima Poslanikovog i Hatidžinog života, Fatimino rođenje je bio velik i lijep događaj. Dolazak takvog evlada bio je nagovještaj pobjede i realiziranja Božijih obećanja. Njen dolazak bijaše nova potvrda vječnosti Poslanikove misije. Jer njeno rođenje je početak nove faze na stazi Božije upute.

Poslanikova kći dobila je ime Fatima. Poslanik je rekao:

“Fatima, znaš li zašto si dobila ime Fatima?” Imam Ali je pitao: “Božiji Poslaniče, zašto?” Odgovorio je: “Zato što je uistinu Bog tebe i tvoje potomstvo spasio od vatre na Sudnjem danu.”

U drugoj se predaji kaže:

“Moja kći Fatima je hurija od ljudskog roda,…, a Bog je nazvao Fatimom jer je nju i onog ko je voli sačuvao od Vatre.”

Još jedno ime Poslanikove miljenice je Zehra. Imam Sadik, a.s., je rekao:

“Njeno ime je Zehra, jer kada bi stupila u ibadet, njena svjetlost koja je sijala na stanovnike nebesa bila je poput svjetlosti zvijezda koje sijaju na stanovnike zemlje.”

Fatima je odgojena u okrilju Objave i posebne Božije pažnje, i ovaj se proces odvijao iz trenutka u trenutak kroz cijeli njen život. Ona je odrastala ukorak sa poslanstvom, ćutila je teškoće i muke poslanstva prolazeći njegovim usponima i padovima. Postala je i bila je dijelom toga i sve njene nade, osjećaji, tuge i radosti bile su vezane za poslanstvo njenoga oca. Ustvari, ona se stopila u smjeru Božije upute, nemavši ličnosti odvojene od njeg.

Jedna od važnih i osjetljivih faza njenoga života jest godina vjenčanja i izabiranja životnog druga. Jasno je da je djevojka poput Fatime imala brojne prosioce koji su tražili njenu ruku. Veliki broj poznatih ličnosti odvažio se zaprositi je. Poslanik, s.a.v.a., je na te prošnje s lahkoćom davao negativan odgovor.

Svakom bi govorio:

“Još uvijek od Boga o tome nije stigla naredba” jer je znao da je Uzvišeni Allah njen život učinio dijelom staze upute i poslanstva, i On ga iz trenutka u trenutak potvrđuje. Enes ibn Malik kazuje:

“Bijah kod Poslanika, s.a.v.a., u trenutku dok je primao objavu. Kada se vratio u obično stanje upita me: ‘Znaš li kakvu mi naredbu donese Džebrail?’ ‘Bog i Poslanik to znaju’, odgovorih. Onda mi reče: ‘Stigla mi je naredba da Fatimu udam za Alija. Idi i pozovi Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alija, Talhu, Zubejra i još neke ensarije da dođu kod mene.” Fatimi je rekao:

“Nisam ja donio odluku o tvom vjenčanju s Alijem, Bog mi je naredio da te za njega udam”, a Imamu Aliju je više puta rekao:

“S nebesa mi je naređeno da ti nađem ženu.” Časni Poslanik, s.a.v.a., čija dužnost je predvođenje putem Božije upute, zbog ovog događaja se obradovao više od svih ljudi. Više puta je govorio svojoj kćerki:

“Dao sam sve od sebe da te udam za najboljeg čovjeka.” Također Enes bin Malik kaže:

“Poslanik je rekao Aliju u džamiji: ‘Sada me Džebrail obavijestio da je Allah učinio da ti Fatima bude žena; četrdeset hiljada meleka učinio je svjedocima tog povezivanja, a drvetu Tuba je naredio da pospe po melekima rubine i bisere da blagoslove ovu vezu. Drvo Tuba je posulo po njima rubine i bisere, a hurije pohitaše da ih pokupe.’”

Božija pažnja da Fatima bude uzor i da joj sudbina bude ista kao sudbina poslanstva i upute, iz trenutka u trenutak se nastavlja. Najočitija karakteristika svakog uzora ljepote je njena čistota od svake vrste zaprljanosti. Omer ibn ebi Seleme, sin Ummu Seleme, Poslanikove supruge, kaže:

“Časni ajet: Zaista Allahova volja je da od vas, o, porodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas potpuno očisti, (El-Ahzab, 33) objavljen je u kući moje majke, Ummu Seleme. Poslanik je pozvao Fatimu, Hasana, Husejna i Alija i prekrio ih ogrtačem, i tada rekao: ‘Bože, ovo je moja porodica, odstrani od njih svaku prljavštinu i učini ih čistim.’”

Ummu Seleme govori:

“Poslanik je ogrnuo Fatimu, Alija, Hasana i Husejna ogrtačem, a i on je bio s njima, te zatim proučio časni ajet: Zaista Allahova volja je da od vas, o, porodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas potpuno očisti.”

Ovaj je postupak časni Poslanik mnogo puta ponovio kako bi svi vidjeli i shvatili tajnu Fatime i Ehli bejta. Upravo usljed toga ovaj je događaj vidio i prenio veliki broj ashaba.

Časni Poslanik, s.a.v.a., ništa nije rekao niti učinio, a da to nije Bog naredio, i da to nije bilo u smjeru upute i poslanstva: On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se objav- ljuje. (En-Nedžm, 3 i 4) Sva insistiranja i svako ponavljanje i potenciranje na udaljenosti svake vrste nečistoće od hazreti Fatime, njenog muža i dva sina, i ukazivanje na njihovu čistoću, dešavalo se Božijom voljom, a drugog cilja nije bilo osim pred- stavljanja njih kao najsavršenijih uzora i najistaknutijih primjera Božije upute.

Časni Poslanik, s.a.v.a., nije smatrao dovoljnim samo ponavljanje na različitim mjestima, već je to činio i u različitim vremenskim intervalima, tako da svaka sumnja i nejasnoća budu otklonjene. Enes ibn Malik kaže:

“Šest mjeseci uzastopno, svako jutro, kada bi kretao na sa- bah namaz, Poslanik bi stao ispred Fatimine kuće i povikao: ‘Na- maz, o, Ehli bejte moj, Zaista Allahova volja je da od vas, o, po- rodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas potpuno očisti.’”16 Ebu Hamra' kaže:

“Bio sam skupa s Poslanikom devet mjeseci. Svako bi jutro dolazio pred kuću hazreti Alija i Fatime i povikao bi: ‘Nek je milost Božija na vama, Zaista Allahova volja je da od vas, o,porodico Poslanikova, prljavštinu djela odstrani, i da vas pot- puno očisti.’”

Časni Poslanik, s.a.v.a., kao glavni stup upute i poslanstva, istu ovu ulogu objašnjava i u vezi sa svojim Ehli bejtom, pred- stavljajući ih kao neodvojivi dio od Božije upute i poslanstva. Zejd ibn Arkam kaže:

“Poslanik je rekao Aliju, Fatimi, Hasanu i Husejnu: ‘Ja sam u ratu sa onim s kojima ste vi u ratu, i u miru sam s onim s kojim ste vi u miru.’”18

Ibn Abbas kaže:

“Kada je Poslaniku objavljen ajet: Reci: ne tražim od vas nikakve nagrade osim ljubavi prema bližnjima (Eš-Šura, 23), upitali su ga: ‘Božiji Poslaniče! Ko su tvoji bližnji prema kojima nam je naređena ljubav?’ i on je odgovorio: ‘Ali, Fatima i njiho- va dva sina.’”

Časni Poslanik je posvetio posebnu pažnju hazreti Fatimi.

“Zbilja je Fatima dio moga tijela. Ko nju uznemiri, uznemi- rio je mene.”

“Fatima, zaista je Allah srdit kad se ti srdiš i zadovoljan kad si ti zadovoljna.”21

Upravo na temelju ovoga časni Poslanik, s.a.v.a., a bez ika- kve sumnje naredbom Uzvišenog Gospodara, Fatimu predstavlja kao najbolju ikad stvorenu ženu, i time najljepši i najbolji uzor za pobožne žene.

Ibn Abbas kaže:

“Časni Poslanik je nacrtao na zemlji četiri linije i posta- vio je pitanje: ‘Znate li šta ovo predstavlja?’ ‘Bog i Poslanik to znaju’, odgovorili smo. On reče: ‘Najbolje žene Dženneta, to su Hatidža, Huvejlidova kći, Fatima, Muhammedova kći,

Merjem, Imranova kći i Asija, Mazahimova kći, Faraonova supruga.’”22

I Ebu Hurejre prenosi hadis sličnog sadržaja, a i Enes ibn Malik prenosi sličnu predaju. 'Imran ibn Husejn kaže:

“Poslanik, s.a.v.a., je otišao obići svoju kćer koja se bješe razboljela. Upita je: ‘Kćeri, kako si?’ i dobi odgovor: ‘Bolesna sam, a nedostatak hrane mi pogoršava stanje.’ Onda je Poslanik upita: ‘Zar nisi zadovoljna što si predvodnica svih žena svijeta?’, ali ona mu uzvrati pitanjem: ‘Oče, pa šta je s Merjemom, Imra- novom kćerkom?’ Poslanik joj tad reče: ‘Ona je bila predvodnica žena svoga vremena, a ti si predvodnica svog svijeta. I znaj, tako mi Allaha, udao sam te za čovjeka koji je i ovoga i onoga svijeta gospodin i dostojanstvenik.’”

Ibn Abbas kaže:

“Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Četiri su žene velikodo- stojnice svoga svijeta: Merjem, Imranova kći, Asija, Mazahimo- va kći, Hatidža, Huvejlidova kći i Fatima, Muhammedova kći, a najbolja od njih, velikodostojnica svoga svijeta, jest Fatima.’”

Prema svemu ovome, kako god je Poslanik, s.a.v.a., bio sa- vršen čovjek i najljepši uzor za uputu ljudi, njegov čisti i ple- meniti Ehli bejt je također bio takav. Potenciranje i insistiranje Poslanika na tome da je Fatima savršena žena i uzor bilo je dio njegove poslaničke misije, a i napor u cilju nastavljanja misije putem predstavljanja savršenih uzora upute. Bilo mu je stalo do toga da pozivanjem svoga ummeta na prihvatanje uzora u ista- knutoj ličnosti i čednom životu hazreti Zehre, a.s., kao najboljeg čovjeka, najboljeg muslimana, najbolje žene, najboljeg djeteta, najboljeg bračnog druga i najbolje majke, učvrsti budućnost upute i poslanstva da bi buduća pokoljenja mogla piti i ugasiti žeđ na tom zdencu spasa.

Danas, bez sumnje više nego ikada prije, postoji opasnost da duhovnost, moral, porodica i čisti ljudski identitet budu unište- ni i degradirani posredstvom materijalizma. Moderni džahilijet, mamonizam, proždrljivost i putenost odvode društvo u smjeru raspuštenosti i divljaštva. Nasilje, nepravda, laž i mržnja postale su karakteristike ovog vremena. Mnoge su vrijednosti postale bezvrijedne, a ništavnosti su postale vrijedne. Također su pro- mijenjena i mjerila procjene i vrjednovanja. Uzori i primjeri koji su dopadljivi i koji privlače pažnju izmijenili su svoju suštinu. U mnogim društvima i po mišljenju velikog broja ljudi uzori živo- ta se biraju po karakteristikama krajnosti modernog džahilijeta. Danas, oni koji su dalji od životne stvarnosti i ljudskoga društva, i što su bliži niskosti i materijalnoj prolaznosti, to im se više poklanja pažnja; štaviše, prihvaćaju se kao uzor. Raspadanje po- rodice, širenje neimaštine, različitih vrsta smrtonosnih bolesti, sveprisutnost droga, nivo lahkoće ubijanja i proljevanja krvi... prirodni su rezultati materijalizma, odumiranja moralnih vrijed- nosti, slabljenja temelja porodice, gubljenja vrijednosti vrlina...

Nažalost, islamsko društvo, uza sav vrijedni duhovni ka- pital, nije ostalo sigurno u ovom napadu. Predanost dunjaluku, sklonost varljivim pojavama materijalističke kulture, nepažnja i zapostavljanje velikih duhovnih mogućnosti, sve su to rušilački ishodi koji zahvataju ova društva. Sada u mnogim musli- manskim sredinama ljudi postupaju u skladu s materijalističkim vrijednostima, poštuju se lica i osobe koje ne samo da nemaju nikakve sličnosti s muslimanskim kulturnim karakterom, već promiču okrilje oprečno islamskim duhovnim vrijednostima. Iako su neznanje i nemar glavni činioci ovakvog postupanja u muslimanskim društvima, to ih ne spašava od odgojnih i kultur- nih posljedica takvog ponašanja.

Bez sumnje je vraćanje unikatnim duhovnim vrijednostima jedini jamac ispravnosti i napretka muslimanskih društava. Ovaj povratak je nemoguć bez ispravnog raspoznavanja, cijenjenja i čvrstog pridržavanja svih činilaca koji grade duhovni i kulturni identitet.

Jasno je da žene imaju efikasniju i djelotvorniju ulogu od muškaraca kada su u pitanju odgoj čovjeka i izgradnja društva. Tajna u toliko velikoj Poslanikovoj pažnji prema hazreti Fatimi i predstvaljanje nje kao najboljeg i najsavršenijeg uzora za žene jeste u tome da nam bude očito da muškarac bez žene, odgojene i napredne žene, nidokle neće prespjeti. Veliki islamski mislioci koji su spoznali islam sa njegovog čistog izvora, stalno su nagla- šavali ovu činjenicu. Imam Homeini, r.a., kao jedan od najista- knutijih islamskih mislilaca, čije je zalaganje u našem vremenu rezultiralo velikim pozitivnim promjenama u islamskom društvu, posvetio posebnu pažnju ovoj činjenici.

“Žena je simbol ostvarenja čovjekovih težnji. Žena je mjesto odgajanja poštovanih žena i muškaraca. Iz ženinog okrilja muš- karac ide na miradž. Ženine skuti su mjesto odgajanja velikih žena i velikih muškaraca.” Također on kaže: “Žena je čovjek i to jedan veliki čovjek. Žena je odgajatelj društva jer iz okrilja žene postaju ljudi. Prva etapa ispravnog muškarca i žene je okrilje žene. Odgajatelj ljudi je žena. Sreća i nesreća zemalja zavisi od žene. Žena pravi čovjeka svojim ispravnim odgojem i sa svojim ispravnim odgojem gradi zemlju. Izvor svih sreća uzdiže se iz krila žene. Žena treba da bude temelj svih sreća.”

Ova knjiga, iako ne tako obimna, sadrži najčišće pouke i idealna razumska, moralna i odgojna rješenja, koja teku s nebe- skog izvora porodice upute i poslanstva.

U ovoj zbirci upoznat ćemo se sa životom i spasonosnim uputama velikodostojnice oba svijeta, hazreti Fatime. Ljudi koji su žedni istine i koji tragaju za putem vrline u ovoj zbirci na jed- nom mjestu naći će sve ono što su izgubili i priznat će da jedini put izvrsnosti i napretka nas, muslimana, jeste vraćanje svojem jedinstvenom duhovnom kapitalu.

Voda je u kući, a mi žedni za njom tumaramo, Prijatelj je tu, a mi po svijetu tražimo.

Zbilja, koja ličnost je istaknutija od hazreti Fatime i koja prilika je pogodnija od godišnjice njenog blagoslovljenog rođe- nja za ukazivanje počasti položaju žene? U kojem danu i kojom prilikom je u ljudskoj povijesti bolje ukazana čast ženi i njenom dostojanstvu od ovog dana? Zar na ovaj dan svijetom nije zako- račila najbolja žena i najljepši uzor ženi, i zar svojim dolaskom nije donijela poklon upute i svjetlosti?

Mustafa Kamali

HAZRETI FATIMA

PosebnosthazretiFatimeBožijomvoljom

U teškim danima početka poslanstva Allahovog Poslani-

ka, s.a.v.a., kada su sa svih strana vršeni razni psihički, društveni i ekonomski pritisci na njegovu porodicu, a bestidni lažljivci i neuki idolopoklonici poricali božanski poziv, hazreti Hatidža je bila zabrinuta za budućnost Poslanika zbog toga što su ga mnogi napustili te razmišljala kako se mogu izbjeći teškoće i nedaće i kako se braniti od raznih napada. Jednom kada se bila utopila u misli i brige i osjećala se jako nemoćnom, začula je riječi utjehe i podrške, glas svog djeteta, hazreti Fatime, iz svog trbuha:

“Majko, nemoj tugovati, nemoj biti uznemirena, doista je Allah uz mog oca.”

Kada se rodila, hazreti Fatimu, s.a., su položili na zemlju, i počela je da govori. Posvjedočila je jednoću Uzvišenog Gospodara, poslanstvo svog oca i vođstvo svog supruga i djece.

“Svjedočim da nema Boga osim Allaha, da je moj otac Poslanik Božiji, poglavar svih vjerovjesnika, da je moj suprug poglavar svih oporučitelja i da su moji sinovi poglavari unuci vjerovjesnika.”

Privrženostibadetu

Božiji Poslanik, s.a.v.a., jednom je upitao hazreti Fatimu: “Fatima, imaš li kakvu želju? Melek Objave je upravo pored mene i donio mi je poruku od Svevišnjeg da će ispuniti šta god želiš?” Fatima, s.a., je odgovorila:

“Slast služenja me obuzela toliko da nemam kad misli- ti na želje. Nemam nikakve želje, osim da vidim lice Njegovo Plemenito.”

Hazreti Fatimin visoki položajkod Allaha

U jednom od teških dana, kada je glad bila teško pritislaPoslanikovu porodicu, hazreti Fatima, s.a., je uzela abdest i poslije obavljena dva rekata namaza podigla ruke i rekla:

“Bože moj i Gospodaru moj, ovo je Muhammed, tvoj vje- rovjesnik, i ovo je Ali, amidžić tvog vjerovjesnika. Bože moj, spusti nam trpezu s neba kao što si je spustio Beni Israilu, koji su jeli s nje i bili nezahvalni. Bože moj, spusti nama, jer mi smo u to čvrsto uvjereni.”

Odjedanput se spustila posuda s dženetskom hranom, čiji je miris ispunio Alijevu kuću. Imam Ali je upitao:

“Otkud ova mirisna hrana?” Odgovorila mu je:

“Od Allaha.” Božiji Poslanik je na to rekao:

“Hvala Bogu Koji mi je podario kćerku koja je poput hazreti Merjeme. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hra- ne našao. ‘Odakle ti ovo, o, Merjema?’ – on bi upitao, a ona bi odgovorila: ‘Od Allaha, doista Allah opskrbljuje koga hoće bez računa ikakva.’”4 (Ali Imran, 37)

Na početku islama, u teškim vremenima ratova, oskudicei gladi, većina ljudi u Medini je živjela suočena s brojnim problemima. I sam časni Poslanik je bio veoma gladan. Danonoćno se zalagao za siromašne i bijedne. Ponekad bi privijao kamen na stomak kako bi učinio bol gladi podnošljivom.

U jednom od tih teških dana pokucao je na Fatimina vrata i upitao: “Kćeri moja, imaš li šta u kući da utolim glad?” Hazreti Fatima mu je odgovorila da nema. Božiji Poslanik se vratio, ali hazreti Fatima to nije mogla podnijeti. Podigla je ruke, a čista i mirisna hrana se spustila iz Dženneta. Čim je Fatima, s.a., ugle- dala dženetsku hranu i plemenite darove Božije, rekla je:

“Tako mi Boga, dat ću prednost Božijem Poslaniku nad so- bom i drugima.” Potom je punu zdjelu hrane i pečenog mesa poslala Poslaniku. Poslanik ju je upitao:

“Odakle ti ovo?”, a ona mu je odgovorila:

“To je od milosti i dobrote Božije, doista Allah opskrbljuje koga hoće bez računa ikakva.”

Prvakinjasvihžena

U posljednjim trenucima Poslanikovog života, Fatima, a.s., je puno plakala. Poslanik je čuo kako mu kćerka plače i nešto joj tiho rekao, zbog čega se Fatima nasmijala. Ona sama je to objasnila na sljedeći način:

“Plakala sam, onako kako si vidjela, i kada je vidio moju tugu, prišapnuo mi je: ‘Fatima, jesi li zadovoljna što si velikodo- stojnica žena svijeta?’ Zato se nasmijah.”

Hazreti Fatima je kazala: “U svojim posljednjim trenucima života moj mi je otac, pošto je čuo moj plač, rekao:

‘Kćeri moja, zaista nijedna žena muslimanka nema težeg gubitka od tebe, pa budi strpljivija od onih koji su ispod tebe, jer si, zaista, ti velikodostojnica žena Dženneta.’”

Časni Poslanik je jednog dana ušao u Fatiminu, s.a., kuću

i upitao je:

“Kćeri, kako si i kako živiš?”

Čuo je sljedeći odgovor:

“Doista sam bolesna i svakog trena bolest mi se pogoršava, jer, zaista, nemam hrane da jedem i utolim glad.”

Časni Poslanik ju je onda upitao:

“Kćerkice moja, zar nisi zadovoljna time što si prvakinja svih žena svijeta?”

Fatima, s.a., mu je uzvratila pitanjem:

“Oče, a gdje je Merjema, kćerka Imranova?” i on je odgo- vorio:

“Ona je prvakinja svog svijeta (vremena), a ti si svog svijeta. Tako mi Boga, udao sam te za čovjeka koji je prvak i na dunja- luku i na ahiretu.”8

Veze s melekima

Selman Farisi je pričao: “Po pozivu imama Alija otišao sam do Fatimine kuće. Čim me ugledala, rekla je: ‘Selmane, otuđio si se od mene nakon preseljenja mog oca.’ Potom mi je rekla da sjednem i nastavila:

‘Sjedi malo i zapamti ono što ću ti reći. Doista sam jučer sjedila na ovom mjestu, a vrata su bila zatvorena. Razmišljala sam o prekidu Objave i odlaženju meleka iz naše kuće, kad se odjed- nom otvoriše vrata, bez da ih je iko otvorio, i uđoše kod mene tri djevojke ljepote kakvu niko još nije vidio, što zbog izgleda i privlačnosti njihovih lica, što zbog mirisa kojim su mirisale.

Kada sam ih vidjela, ustala sam pokazujući da ih ne pozna- jem. Pitala sam ih jesu li iz Mekke ili Medine, a one su mi odgo- vorile: ‘Kćeri Muhammedova, nismo mi stanovnice Mekke niti Medine niti bilo kojeg dijela Zemlje. Mi smo djevojke hurije iz Kuće mira. Gospodar moći nas je poslao do tebe, kćeri Muham- medova. Doista čeznemo za tobom.’

Onda sam upitala onu za koju mi se čini da je bila viša: ‘Kako se zoveš?’ Odgovorila mi je: ‘Makduda.’ Upitala sam je onda: ‘Zašto si nazvana Makduda?’ i objasnila mi je: ‘Ja sam stvorena radi Mikdada ibn Esveda el-Kindija, druga Allahovog Poslanika.’ Pitala sam drugu kako se zove i rekla je: ‘Zerre.’ I nju sam pitala sam zašto je tako nazvana, a izgledala je plemenita, i odgovorila mi je: ‘Stvorena sam za Ebu Zerra el-Gifarija, druga Allahovog Poslanika.’ I treću sam pitala kako se zove i odgovorila mi je: ‘Selma’ te objasnila: ‘Ja sam stvorena za Selmana Farisija, slugu tvog oca, Allahovog Poslanika.’ Potom su mi dženetske hurije dale svježe hurme koje su bile mirisnije od miska.’

Hazreti Fatima mi je dala malo tih hurmi. Uzeo sam i pošao prema kući i koga god sam susreo od ashaba Allahovog Poslani- ka, upitao me: ‘Kako prijatan miris. Imaš li to misk uz sebe?’”

Imam Sadik, a.s., ovako prenosi Fatimino, s.a., posmatra-

nje skrivenog svijeta i njene keramete u posljednjim trenucima života: “Kada je Fatima, s.a., (između akšama i jacije) čekala da joj se približi smrtni čas, uputila je oštar pogled i rekla:

‘Mir s Džibrilom, mir s Božijim izaslanikom! Bože, daj da budem uz Tvog Poslanika. Bože, daj da budem u Tvom zadovolj- stvu, u Tvojoj blizini i kući Tvojoj, Kući mira.’ Potom je upitala:

‘Vidite li vi ovo što ja vidim?’ Neki su je upitali: ‘Šta to ti vidiš?’ i rekla je:

‘Ovo su nebeske povorke, a ovo je Džibril i ovo je Poslanik Božiji, s.a.v.a., koji govori: ‘Kćeri moja, dođi nama, jer za tebe je bolje ono što ti slijedi.’’”

Hazreti Ali prenosi: “U trenutku preseljenja, hazreti Fatima, s.a., je pogledala oko sebe i rekla:

‘Mir s vama! Potom se okrenula meni: ‘Amidžiću moj, do- ista mi je došao Džibril, nazivajući mi selam, i rekao mi: ‘Onaj Koji daje mir šalje ti selame, miljenico miljenika Božijeg i plodu srca njegova! Danas ćeš nam se ti pridružiti i doći u uzvišeni nebeski svijet i dženetsko boravište.’ I otišao je.’

Potom se okrenula od mene govoreći:

‘Mir vama’, pa mi je opet saopštila: ‘Amidžiću, tako mi Boga, ovo je hazreti Mikail i ponovio mi je isto što i Džibril.’ Zatim je opet rekla:

‘I sa vama mir!’ i opet mi se obratila: ‘Amidžiću, tako mi Boga, ovo je istina. Ovo je hazreti Azrail koji je krilima obuhva- tio Istok i Zapad. Ovako mi ga je opisao moj otac i ovo odgovara njegovom opisu.’ Potom smo čuli kako je govorila:

‘Mir s tobom, koji duše uzimaš! Požuri sa mnom i nemoj me mučiti.’ Potom smo je čuli kako kaže:

‘Bože, uzmi me Sebi, a ne prema vatri.’”

Ebu Basir prenosi od Imama Bakira, a.s.:

“Jedanput, uoči petka, pred samo svitanje, spustili su se i došli kod Fatime, s.a., hazreti Džibril, Israfil i Mikail. Vidjeli su je kako klanja. Čekali su dok nije završila s namazom. Potom su joj zajedno uputili selam i rekli: ‘Svevišnji Gospodar ti šalje selam’, te u sobi te predvodnice dženetskih žena ostavili knjigu sahifu. Hazreti Fatima je odgovorila:

‘Allah je darivatelj mira i od Njega je i prema Njemu je. I vama mir, izaslanici Božiji.’”

Neograničenoznanje

Ammar ibn Jasir je prenio da se hazreti Fatima obratila

Zapovjedniku vjernih, Imamu Aliju:

“Dođi bliže da te obavijestim o onome što je bilo, onome što se dešava i onome što će biti do Sudnjeg dana kada nastupi Smak svijeta.”

FatiminaSahifa

Džabir bin Abdullah Ensari je pričao: “Ušao sam u hazreti Alijevu kuću i ugledao sahifu u Fatiminoj, a.s., ruci. Lijepa zelena boja korice (sahife) me podsjeti na smaragd, a u njima (koricama) bijaše knjiga bjeline svjetla. Upitah je: Nek su mi ro- ditelji žrtve za vas! Šta je to u vašim rukama? Ona mi odgovori:

‘Ovo je knjiga koju je mome ocu, Božijem Poslaniku, s.a.v.a., darovao Allah. U njoj je ime moga oca, i ime moga muža, i ime- na moja dva sina i imena nasljednika mojih sinova. Ona mi je data da me obraduje.’

Upitah je: Dozvoljavaš li da je pogledam i da čitam iz nje? I ona mi reče: ‘Ne, nije moguće! Ono što se nalazi u njoj mogu čitati samo Božiji Poslanik, Imam Ali i bezgriješni imami.’”

Ono što se da zaključiti iz predaja i objašnjenja hazreti

Fatime jeste da su sadržaj i teme njene sahife bile dio Božijih taj- ni, koje se daju na uvid samo bezgriješnim predvodnicima, a.s.

Džabir bin Abdullah Ensari kazuje:

“Otišao sam kod hazreti Zehre, a.s. U rukama joj ugledah knjigu jarko bijele boje. Upitah: Kakva je to lijepa knjiga? Dozvoljavaš li mi da je čitam? Ali ona mi odgovori:

‘U njoj su imena Imama od moje djece. Džabire, da nije zabranjeno, dala bih ti. Međutim, zabranjeno je da je dotiče iko osim nekog od Božijih poslanika ili njegovog nasljednika ili po- slanikovoj porodici.’”15

Sadržaj hazreti Fatimine sahife predstavlja dio Božijih tajni i nalazi se na raspolaganju samo Poslanikovom Ehli bejtu. Međutim, neki Poslanikovi ashabi, poput Džabira bin Abdullaha Ensarija, dozvolom hazreti Fatime, stekli su do određene granice općenit uvid o sadržaju, ili su čak vidjeli neke stranice te knjige.

Džabir prenosi: “Došao sam kod hazreti Fatime i vidio svijetlu sahifu. Upitao sam je kakva je to knjiga i ona mi je rekla:

‘Ovo je knjiga koju je Allah podario Božijem Poslaniku. U njoj su imena moga oca, moga muža, moja dva sina i imena Imama, nasljednika mojih sinova. Data mi je da me razveseli.’”

Džabir ju je onda upitao: “Kažeš da je u njoj dvanaest imena, čija su to imena?” i ona mu je pojasnila:

“To su imena imama; prvo je ime sina moga amidže, i jeda- naest mojih potomaka, a zadnji od njih je Kaim, a.s.”

Hazreti Fatimina predanost Allahu i Poslaniku, s.a.v.a.

Jedno od pohvalnih pravila u islamskom braku je savjetovanje i razmjena mišljenja između oca i kćerke kako bi ona mogla odabrati svog idealnog muža. Božiji Poslanik, s.a.v.a., se pridržavao ovog odgojno - psihološkog principa, te ga oporučivao islamskom ummetu kako bi se izbjegla nepravda i nasilje prema kćerima iz doba džahilijeta. Zbog toga je također bitno da roditelji ne udaju svoje kćeri bez savjetovanja s njima i njihovog odobrenja.

Božiji Poslanik se prije udaje svoje kćerke savjetovao s njom, te je upitao: “Kćeri moja, Fatima, tvoj amidžić Ali te zaprosio, pa šta ti misliš o tome?” Hazreti Fatima je pokazala poštovanje prema ocu i uzvratila mu istim pitanjem: “Šta ti misliš o tome?” Poslanik joj je odgovorio: “Svevišnji Allah je s neba dao dozvolu za to”, pa se hazreti Fatima nasmiješila i rekla:

“I ja sam zadovoljna onim čime je Svevišnji Allah zadovo- ljan u pogledu mene i Njegovog Poslanika.”

U drugoj predaji stoji da je ona, mir neka je s njom, rekla:

“Zadovoljna sam Bogom kao Gospodarom svojim, tobom, oče, kao Poslanikom, i svojim amidžićem kao mužem i skrbnikom.”

Jednom je Božiji Poslanik ušao u hazreti Fatiminu kuću i vidio je kako ona sjedi na zemlji te jednom rukom drži bebu, a drugom okreće ručni mlin. Suze su mu navrle na oči pa je rekao: “Kćeri moja, doskoči gorčini dunjaluka slašću ahireta.” Hazreti Fatima je odgovorila:

“Božiji Poslaniče, hvala je Bogu na blagodatima Njegovim i zahvala je Bogu na darovima Njegovim.”

Časni Poslanik, s.a.v.a., je govorio hazreti Fatimi, a.s., o

gorkim događajima koji će se zbiti u budućnosti. Govoreći tako o budućnosti, ukazao joj je i na šehadet imama Husejna, a.s. Ha- zreti Fatima, a.s., je upitala:

“Oče, ko će ubiti moje dijete, radost mojih očiju i plod moga srca?” On joj je odgovorio:

“Najgori čovjek moga ummeta.” Onda je Fatima, a.s., zamolila:

“Oče, prenesi moj selam Džebrailu i pitaj ga gdje će biti ubijen” i dobila je odgovor:

“Na mjestu koje se naziva Kerbela.”

Ona je onda rekla: “Oče, predala sam se, zadovoljna sam i oslanjam se na Allaha.”

Jednoga dana, dok hazreti Fatima, a.s., bijaše u drugom stanju, časni Poslanik, s.a.v.a., izvijesti svoju kćer: “Hazreti Džebrail nam donese vijesti o tvome sinu da će na Kerbeli pasti kao šehid.” Hazreti Fatima, a.s., koja se nađe u oreolu bola i tuge, reče:

“Oče, ono meni ne treba.”

Poslanik nastavi: “Kćeri, to je tvoj sin Husejn, od njega će poteći devet bezgriješnih imama, koji će čuvati opstanak vjere.”

Hazreti Zehra onda reče:

“Božiji Poslaniče, zadovoljna sam Svemogućim i Sveviš- njim Bogom.”

Na dan preseljenja hazreti Hatidže, s.a., Fatima je hodala oko oca zapitkujući: “Oče, gdje je moja majka?” Džibrail je rekao: “Allahov Poslaniče, prenesi moj selam Fatimi i reci joj da joj je majka, Hatidža, u dženetskim boravištima u društvu Asje i Merjeme.” Kada je čula ovu radosnu vijest, hazreti Fatima, s.a., je rekla:

“Doista, Allah je darivatelj mira, od Njega dolazi i Njemu ide mir.”

HazretiFatiminaobaviještenost o ubistvu njenog sina Husejna

Jednoga dana, na vrata hazreti Alijevog doma pokucao je gladan čovjek i zatražio pomoć. Imam Ali se lijepim stihovima obratio hazreti Zehri, ukazavši na potrebu siromaha, i napomenuo joj da mu, ukoliko može, pomogne na odgovarajući način. Hazreti Zehra mu je odgovorila sljedećim stihovima:

Naredbu tvoju čuh, amidžiću, pokorih se, od mene nema ni kuđenja ni prigovora.

Ovog trenutka nahranit ću njega u nadi da ću ga spasiti gladi.

Nakon što je Imam ponovo potencirao da se gladni nahrani, ona mu je odgovorila:

Za tili čas nahranit ću ja njega, meni je svejedno, zarad Allaha dajem mu prednost nad djecom, zanoćiše gladni, to su moji dječaci, najmlađi bit će pogubljen u borbi, na Kerbeli bit će ubijen prevarom.

Teško ubici njegovom, bolna patnja i poniženje, svijat će ga Vatra od dna paklenoga iz trena u tren stezat će se okovi.

Imam je hazreti Zehru pohvalio i zahvalio joj zbog ovakve požrtvovanosti, te dobio odgovor:

Neosta od onog što bi, sem jedne mjerice, već me i zglob boli od ručne vodenice. Tako mi Boga, djeca mi sada su gladna, O, Allahu, ne ostavi ih želuca prazna!

Otac im je u dobru bez premca, što snagom stekne, to rukom udijeli, a na glavi nemam mahrame lijepe, osim abaje iznošene, ručno izatkane.

U stihovima hazreti Fatima, s.a., ukazuje na oskudicu, životne teškoće te na šehadet imama Husejna na Kerbeli:

Zanoćiše gladni, sinovi moji mladi, Najmlađi od njih će u bici ub’jen biti, Na Kerbeli njega mučki će ubiti, Ubicama mu prokletim teško li će biti.

Potpunapredanostimamuipredvodniku

Nakon što je Imam Ali odveden u džamiju, hazreti Fatima je rekla:

“Hoćete li ...? Tako mi Boga, ako ga ne pustite, zasigurno ću pustiti kosu, rastrgnuti okovratnik i otići do mezara moga oca.”

Potom je uzela za ruku Hasana i Husejna, mir s njima, kako bi pored Poslanikovog mezara plačem i proklinjanjem obistinila svoju prijetnju. Imam Ali, a.s., je rekao Selmanu: “Selmane, za- drži Fatimu! Kao da vidim Medinu kako se s dvije strane trese od zemljotresa. Tako mi Boga, ako Fatima pusti kosu, rastrgne oko-vratnik i zaplače i prokune pored Poslanikovog, s.a.v.a., mezara, neće više biti prilike za narod Medine i zemlja će ih sve progutati u svom smrtonosnom zalogaju.”

Selman je požurio do hazreti Fatime i zamolio je: “Kćerko Muhammeda, s.a.v.a.! Bog je tvog oca učinio povodom milosti svjetovima... Imam Ali, a.s., me poslao i rekao mi da te vratim kući i da te zadržim da ne jecaš i ne proklinješ.” Kada je hazreti Fatima, s.a., čula Imamovu poruku, rekla je:

“Onda se vraćam, strpit ću se, poslušati ga i pokoriti mu se.”

HazretiFatiminadova

Selman Farsi prenosi: “Hazreti Fatima mi je nakon susreta s dženetskim hurijama dala malo mirisnih hurmi koje su joj one uručile. Svaki Poslanikov ashab kojeg sam sreo u Me- dini pitao me: ‘Kako prijatan miris! Imaš li to čistog miska kod sebe?’

Ovaj neobičan događaj sam prepričao pred hazreti Fatimom,

s.a. Blago nasmiješena i vesela, rekla mi je: ‘Ova mirisna dže- netska hurma je sa drveta koje je stvoreno za jednu od mojih dova. Ja sam tu dovu naučila od Božijeg Poslanika, s.a.v.a, a glasi:

U ime Boga Svjetla,

U ime Boga Koji kaže nečemu “budi” i ono biva,

U ime Boga Koji zna skrivene poglede griješne i ono što grudi kriju,

U ime Boga Koji Svjetlo iz Svjetla stvori, U ime Boga Kojeg se po dobru spominje,

U ime Boga Koji Svjetlo na brdu Tur spusti u mjeri određenoj, u Knjizi pisanoj, Poslaniku blagoslovljenom.’”

HazretiFatiminneprestaniplač

Nakon preseljenja Allahovog Poslanika, gorkih dešavanja i nedaća Poslanikove porodice, žalost i plač hazreti Fatime su se nastavili, a nekim čelnicima Medine to nije bilo drago. Stoga su poslali neke ljude kod Imama Alija tražeći da on ograniči plač i žalost hazreti Fatime. Imam Ali je prenio hazreti Fatimi da su tražili da ona plače ili po noći ili po danu. Hazreti Fatima, s.a., je odgovorila:

“Ebu-l-Hasane, koliko li ću kratko ja još biti među njima i koliko je blizu čas u kojem ću ih napustiti. Tako mi Allaha, neću šutiti ni danju ni noću sve dok se ne pridružim svom ocu, Alla- hovom Poslaniku.”

Hazreti Ali joj je rekao: “Ti postupi kako misliš da je najbolje.” Potom je u Bekiji za hazreti Fatimu, s.a., napravio mjesto po imenu Bejtu-l-ahzan, da tu može plakati.

HazretiFatiminaradost zbog skorog susreta s Poslanikom, s.a.v.a.

Osobe bliske časnom Poslaniku vidjele su da je na smrtnoj postelji u posljednjim trenucima Poslanikovog života tekao poseban razgovor između njega i hazreti Fatime. Na početku tog tajnovitog razgovora, Zehra bijaše uplakana, a kada je časni Poslanik završio, ona bješe sretna i nasmijana, brišući suze sa svoga lica.

Umjesno je upitati šte je bilo razlog plaču, a šta osmijehu i sreći. Nakon što je časni Poslanik preselio, pitali su hazreti Zehru o tome, a ona je odgovorila:

“Prvo mi je rekao da mu je Džebrail svake godine po jedanput izlagao Kur’an, a ove godine je to učinio dva puta. Rekao je: ‘Vidim da mi se čas smrti približio. Zato budi svjesna Allaha i strpi se.’ Zbog toga zaplakah. Zatim mi je rekao: ‘Kćeri moja, zaista nijedna muslimanka nema težeg gubitka od tebe, pa budi strpljivija od onih koji su ispod tebe.’ I rekao mi je da sam prva od njegovog ehla koja će mu se pridružiti, pa se zbog toga nasmijah.”

Duša mi zatočena u duboke uzdahe, Oh, kamo sreće da s uzdasima i ona izađe. Nakon tebe nema dobra u životu, i samo plačem iz straha da mi život ne potraje.

Časni Poslanik, s.a.v.a., je još ranije bio obavijestio svoje ashabe o budućim žalbama i srceparajućoj tuzi hazreti Zehre, a.s.: “Moja kći će toliko biti pogođena naletima nevolja i nesreća i do te mjere tužna i zabrinuta da će dići ruke i od Boga moliti smrt riječima:

‘Gospodaru moj, umorih se od života i zasitih se dunjalučara, pa spoji me s ocem mojim. Bože moj, ubrzaj mi smrt hitro.’”

Esma bint Umejs, supruga Džafera Tajjara, pričala je: “U vrijeme preseljenja hazreti Fatime bila sam kod nje i ona mi je rekla:

‘Doista je Džebrail Poslaniku, kada mu je došlo vrijeme pre- seljenja, donio balzam iz Dženneta, pa ga je on podijelio u tri dijela: jednu trećinu je uzeo za sebe, jednu za Alija i jednu za mene, a bila je teška koliko četrdeset dirhema’, pa me zamolila: ‘Esma, donesi mi ostatak balzama mog oca, stavi ga pored moje glave i pričekaj malo, a potom me zovni. Ako se budem odazva- la, u redu je, a ako se ne odazovem, znaj da sam otišla kod svog oca.’32 Malo sam čekala i onda sam pozvala Fatimu, ali nisam dobila odgovor. Tako sam saznala da je preselila.”

Hazreti Fatima je u posljednjim trenucima života otkrila svom mužu jednu tajnu i nagovijestila vrijeme svog preseljenja.

“Ali, zaspala sam i usnila dragog Poslanika, s.a.v.a., u dvor- cu od bijelih bisera, pa kada me ugleda, reče: ‘Požuri meni, kće- ri, jer sam te silno poželio.’ Ja mu rekoh: Tako mi Boga, ja sam još više poželjela da te vidim. On onda reče: ‘Bit ćeš večeras sa mnom’, a on je iskren kada obećava i riječ održi kada obeća.”

Spremnostnasmrt

Selma umm Beni Rafi’ je prenijela: “U posljednjim trenucima hazreti Fatiminog života sam bila kod nje. Tražila je vodu za kupanje i pripremila sam je. Potom je zatražila da joj donesem čistu odjeću. Onda se okupala, obukla čistu odjeću i ušla u svoju sobu. U postelji je legla okrenuta prema kibli i rekla mi:

‘Majko, upravo sada će mi biti oduzeta duša. Doista sam završila, okupala sam se, neka mi niko ne otkrije tijelo.’ Potom je svoju desnu ruku stavila pod glavu i okrenuta prema kibli smirila se i preselila.”

Obaviještenostovremenusmrti

Ibn Abbas je prenio da je hazreti Fatima u posljednjim trenucima života uzela za ruku Hasana i Husejna i otišla do mezara Allahovog Poslanika. Obavila je dva rekata namaza između Poslanikovog mezara i minbera. Potom je zagrila Hasana i Husejna i oprostila se s njima rekavši: “Vaš otac Ali klanja, vi ostanite kod njega.” Potom je krenula kući, pozvala Esmu i rekla joj:

“Nemoj misliti da sam negdje otišla, jer ću biti tu, u ovoj sobi, leći ću koji trenutak. Ako prođe izvjesno vrijeme, a ja ne izađem, pozovi me, pa ako ti se odazovem, ti onda uđi, a ako ne, znaj onda da sam se pridružila Poslaniku Božijem, s.a.v.a.”

Poslanikova kćerka je nakon smrti oca bila svjesna da će i ona ubrzo otići i da će njena borba za prava okončati njenom smrću. Zato je jednom rekla hazreti Aliju:

“Ebu-l-Hasane, doista me Allahov Poslanik obavijestio da ću ja biti prva iz njegove porodice koja će mu se pridružiti, i to će zasigurno tako i biti, pa ti pred Božijom odredbom budi strpljiv i zadovoljan onim što je On presudio.”

Molbamužu

Hazreti Fatima je pred svoju smrt oporučila Imamu Aliju:

“Kada preselim, ti preuzmi na sebe obavezu da me ogasuliš i umotaš u ćefine. Ti mi klanjaj namaz i spusti me u mezar. Ti me ukopaj, poravnaj zemlju po mom kaburu. Potom sjedi kod moje glave, ispred mog lica, puno uči Kur’an i upućuj dovu, jer je u tim trenucima umrlom potrebna bliskost sa živima. Ostavljam te Svevišnjem Bogu u amanet i oporučujem ti da se lijepo odnosiš prema mojoj djeci.”

HazretiFatiminaoporuka

Poslije Fatimine, s.a., smrti, Zapovjednik vjernih je izvadio pisanu oporuku svoje supruge, otvorio je i pročitao:

“S imenom Allaha Svemilosnog Milostivog,

Ovo je oporuka Fatime, kćerke Poslanikove. Oporučuje u stanju dok svjedoči da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, da je Džennet istina i Vatra istina, da će doći čas u koji nema nikakve sumnje i da će Allah proživjeti one koji su u kaburovima.

Ali, ja sam Fatima, kćerka Muhammedova, Allah me učinio tvojom suprugom, da budem tvoja i na dunjaluku i na ahiretu. Ti si meni preči od ostalih. Noću obavi balzamiranje, gusul i umotaj me u ćefine. Klanjaj mi dženazu i ukopaj me noću. Nemoj da iko zna. Ostavljam te Bogu u amanet i šaljem selame djeci mojoj do Sudnjega dana.”

SpoznajaBoga

“Hvaljen neka je Allah za ono što je blagodario. Njemu pri- pada zahvala za ono čime nas je nadahnuo. Njemu je hvala zbog sve blagodati koju nam je podario, obilja darova kojima nas je obasuo i potpune milosti koju neprekidno pokazuje. Ove blago- dati su prevelike da bi se mogle nabrojati, daleko od toga da se mogu uzvratiti, a njihova beskonačnost je nepojmljiva. On nas podstiče na zahvalnost kako bi se blagodati nastavile i uvećale i bodri naše zahvale da bi nam još više upotpunio blagodati.

Svjedočim da nema drugog božanstva mimo Allaha, Jedinog bez premca, koji je učinio iskrenim tumačenja ovih svjedočenja, njihovo priznanje stavio u srca, a njihovim shvatanjem obasjao misli.

Očima Ga nije moguće vidjeti, jezikom Ga nije moguće opisati i mislima Ga nije moguće zamisliti. Stvorio je sve iz ničega, dao postojanje koje nije slično ničemu prije.

Oblikovao je sve svojom moći i stvorio sve svojom voljom, iako nije imao potrebe da stvara niti je imao koristi od oblikovanja, osim da dokaže svoju mudrost i ukaže na pokornost Sebi, da pokaže svoju moć, da Mu stvorenja iskažu robovanje i da ojača svoj poziv.”

Svrsishodnostvjerskihpropisaiimameta

“Pa je Allah učinio iman čišćenjem vas od mnogoboštva, namaz udaljivanjem od oholosti, zekat pročišćenjem vaših duša i uvećanjem opskrbe, post učvršćivanjem iskrenosti, hadždž utvr- đivanjem vjere, pravdu uređenjem srca, pokornost nama poret- kom ummeta, naše vođstvo zaštitom od razilaženja, džihad moći za islam, strpljivost kao pomoć u prizivanju nagrade, naređivanje dobra kao dobrobit za sve, dobročinstvo prema roditeljima za- štitom od Božije srdžbe, čuvanje rodbinskih veza produženjem života i umnožavanjem vas, odmazda zaštitom krv, ispunjenje nezra prizivanjem Božijeg oprosta, a pažljivo mjerenje i vaganje udaljavanjem štete, zabrana vina čišćenjem vas od prljavštine, izbjegavanje klevetanja zastiranjem od prokletstva, a napuštanje krađe uzrokom čednosti. Svevišnji Allah je zabranio širk kako bi se ljudi očistili za Njega kao svog Gospodara. Bojte se Allaha istinskom bojaznošću i drugačije ne umirite osim kao muslimani. (Ali Imran, 102) I pokoravajte se Allahu u onome što vam je na- redio i zabranio, jer doista: I Allaha se boje od Njegovih robova oni učeni. (Fatir, 28)”

BOŽIJI POSLANIK, S.A.V.A.

Poslanikov, s.a.v.a., visokpoložajkod Allaha

“I svjedočim da je moj otac, Muhammed, Njegov rob i Nje- gov poslanik. Izabrao ga je i odabrao prije nego što ga je poslao i imenovao ga prije nego što ga je odabrao.

Odabrao ga je prije nego ga je poslao, kada su ljudi bili skriveni u nevidljivosti, velima strahovitosti zaštićeni i krajem nepostojanja spojeni, zbog Božijeg znanja o završecima stvari i Njegovog obuhvatanja vremena te Njegove spoznaje mjesta stvari.

On ga je poslao da upotpuni Svoje zapovijedi, učvrsti done- sene odredbe i izvrši neizbježne mjere, ali je vidio kako se na- rod razjedinio u svojim vjerovanjima, čvrsto se drži svojih vatri, obožavajući svoje idole i poričući Allaha, iako Ga poznaju.”

Enes ibn Malik prenosi da je hazreti Fatima po preseljenju Božijeg Poslanika gorko plakala i govorila:

“Oče, koji si se odazvao Gospodaru kada ga je pozvao! Oče, kojem je Džennet Firdevsa utočište! Oče, za kojim Džibrilu jadikujemo!”5

RazlozislanjaPoslanika, s.a.v.a.

“Allah je preko moga oca, Muhammeda, osvijetlio tmine narodu, odstranio nejasnoće iz srca njihovih i skinuo im veo s očiju. On ih je uputio, izbavio iz zabluda, oslobodio zaslijepljenosti i uputio postojanoj vjeri. Pozvao ih je na put ispravni, a potom ga je Allah uzeo Sebi iz milosti, odabranosti i čežnje.

Muhammed je iz teškoća ovog svijeta otišao u mir, okružen dobrostivim melekima, zadovoljstvom Gospodara koji prašta i u susjedstvo Vladara Silnoga.

Neka je Božiji blagoslov na mog oca, Njegovog vjerovjesnika, povjerenika, najboljeg među stvorenjima i Njegovog odabranika i neka je Božiji mir, milost i berićet na njega.”

Poslanikovi, s.a.v.a., naporinaputuislama

“Ljudi, znajte da sam ja Fatima, a moj otac je Muhammed. To stalno ponavljam, a što govorim ne govorim pogrešno i što činim ne činim suvišno. Došao vam je Poslanik, između vas je, i, što ćete na muke naići, teško mu je! On silno želi da se uputite, a prema vjernicima sažaljiv je i samilostan je. (Et-Tevbe, 128)

Pa ako tražite srodstvo Poslanikovo i poznajete ga, vidjet ćete da je on moj otac, a ne otac vaših žena, da je on brat mog amidžića, a ne brat vaših muškaraca, a koliko li je on dobar srodnik! Pa do- stavio je poslanicu, odvraćajući opomenom, udaljavajući od puta mnogobožaca, udarajući po njihovim plećima, držeći ih za vrato- ve. Pozivao je na put svog Gopodara mudrošću i lijepim savjeto- vanjem, razbijajući kipove i raskidajući im tjemena, sve dok nije porazio te koji su se razbježali i sklonili noć od svog jutra. Tad se pojavila čista istina sa samog svoga vrela, progovorio je vođa vje- re, umukle su vođe šejtana i propale pristalice licemjera. Razvezali su se čvorovi nevjerstva i razdora i rekoste riječi koje su svjedočile da je Bog jedan, u skupini bijelih lica i praznih trbuha.”

VrijednostPoslanikovog,s.a.v.a.,hadisa

Jedna osoba je tražila od hazreti Fatime, s.a., jedan hadis. Ona je rekla Fiddi da joj donese hadis koji je bio napisan na ko- madu papira. Nakon dugog traženja Fidda je rekla da nije ga naš- la i da je hadis izgubljen. Hazreti Fatima, s.a., ju je prekorila:

“Traži ga, teško tebi, jer mi je vrijedan koliko Hasan i Husejn.” Iz ovog zanimljivog događaja možemo izvući važne pouka o značaju znanja i spoznaje:

1.Hazreti Fatima je zapisivala Poslanikove hadise.

2.Uredno je čuvala i zapisivala hadise tako da je tačno znala gdje se koji nalazi.

3.Uvažavala je i cijenila hadis onako kako dostoji jer je jedan hadis za nju imao vrijednost kao vrijednost dva njena draga sina.

LjubavpremaPoslaniku, s.a.v.a.

Hazreti Fatima, s.a., je govorila:

“Od vašeg dunjaluka su mi omiljene tri stvari: učenje Božije Knjige, gledanje u lice Allahovog Poslanika i dodjeljivanje na Allahovom putu.”

VječnostsjećanjanaPoslanika,s.a.v.a.

Kada umre čovjek, smanji se spomen na njega, a od smrti ocu mom, Allaha mi, poraste uspomena. Razmisli, kada tuga u tebi počne da vrvi, da li Resul je živ ili ga kabur od nas skri!

PredanostPoslanikovoj,s.a.v.a.,volji Šejh Saduk prenosi: “Kad god bi Božiji Poslanik, s.a.v.a., kretao na putovanje, posljednja osoba s kojom bi se poselamio bila je hazreti Fatima, a kada bi se vratio, prvo bi nju otišao vidjeti.”

Dok je Poslanik bio na jednom od svojih putovanja, hazreti Fatima je nabavila sebi narukvicu i naušnice te jedan zastor za ulaz u svoju kuću. Poslanik je po povratku otišao posjetiti svoju kćer. Nakon što je vidio zastor i hazreti Fatimin skromni nakit, kratko se zadržao, a onda otišao u džamiju. Hazreti Fatima je osjećala da Poslaniku nije bilo drago. Odmah je skinula narukvicu, naušnice i zastor i poslala ih Poslaniku, poručivši:

“Tvoja kći ti šalje selam i poručuje ti da ovo utrošiš na Božijem putu.”

Vidjevši to, Poslanik, s.a.v.a., je tri puta ponovio:

“Neka je otac žrtva za nju.”

ŽaljenjezbognepoštivanjaPoslanika,s.a.v.a.

Nakon što su se ljudi okupili na Sekifi, a ostavili Poslanikovo tijelo neopremljeno i neukopano, hazreti Fatima, s.a., je rekla:

“Nikada nije osvanuo dan kao što je današnji, kada muslimani prirediše najružnije prizore, ostaviše pred nama mrtvo tijelo svog Poslanika, s.a.v.a., i mimo nas svojeglavo preuzeše vlast.”

TragedijaPoslanikovog,s.a.v.a.,preseljenja

U žalosnim trenucima preseljenja Božijeg Poslanika, hazreti Fatima, Imam Ali, Hasan i Husejn su okružili njegovu postelju i očiju punih suza gledali zalazak sunca poslanstva. Božiji Poslanik je htio nešto da kaže, ali nije mogao i, kako je i on plakao, izgubio je svijest. Vidjevši to, hazreti Fatima je zavapila:

“Božiji Poslaniče, srce mi se slama i duša me boli zbog plača tvoga, Predvodniče poslanika, prvih i posljednjih, Povjereniče Gospodara svoga, i Njegov poslaniče, i Njegov miljeniče, i Njegov vjerovjesniče! Šta će nakon tebe s djecom mojom biti? Kakvo poniženje će me nakon tebe zadesiti? Šta će biti s bratom tvojim i vjere pomagačem, Alijem? Šta će biti s Božijom Obja- vom i naredbom?”

Zatim je pala po ocu i poljubila ga. Onda je Božiji Poslanik hazreti Fatiminu ruku stavio u ruku Imama Alija i rekao:

“Dragi Ali, Fatima je Božiji i moj amanet tebi. Pazi na nju.” Muaz ibn Džebel prenosi da je hazreti Fatima nakon preseljenja Allahovog Poslanika puno plakala i govorila:

“Oče, zbog čije smrti jadikujemo Džebrailu. Oče moj, vijesti s neba su nam se prekinule, više nikada nam neće biti spuštena Objava od Svevišnjeg Allaha.”

Nakon preseljenja Božijeg Poslanika, njegova kćerka Fatima je među ženama Medine žalila:

“Mi smo Allahovi i doista, Njemu se vraćamo. Preseljenjem Poslanika prekinute su nam vijesti s neba.”

Nakon puno tuge, gorkih dešavanja i teškoća podnošenja rastanka s Poslanikom, obratila se ocu:

“Tvojim odlaskom prekinut je sjaj ovog svijeta i nestalo je njegove blistavosti, a blistao je tvojom svjetlošću.

Doista, potamnili su njegovi dani, kao tmina najduže noći. Oče, uvijek ću žaliti za tobom, sve dok ne krenem u susret tebi. Oče moj, nemam sna otkako se rastadoh s tobom. Ko će brinuti za udovice i jadnike? Ko će brinuti za ummet do Dana sudnjega? Oče moj, nakon tebe postali smo potlačeni. Oče, ljudi su se okrenuli od nas, a nekad su nas uvažavali zbog tebe. Ko to ne lije suze zbog rastanka s tobom i ko to nakon tebe tuguje, a da nije zbog tebe? Čiji to očni kapak da se nakon tebe smiri snom?

Ti si proljeće vjere i svjetlost vjerovjesnika pa kako li se planine ne sruše, mora nakon tebe ne presuše i zemlja se ne potrese? Oče moj, pogođena sam velikom žalošću, a tragedija moja nije mala. Oče moj, obuzela me nedaća velika i strašna nevolja. Oče moj, plakali su za tobom svi krajevi i sve planete. Tvoj minber je nakon tebe usamljen. Tvoj mihrab je prazan, u njemu više nema tvojih šaputanja s Gospodarom. Samo je tvoj kabur radostan jer te krije u sebi, a Džennet čezne za tobom tvojim dovama o tvojim namazima.”

Šta s onim ko mirisa prah Ahmedove humke, ako više nikada ne pomiriše mirisa nikakva?

Prolilo se na me toliko je nevolja na dane da su livane, noći bi oni postali.

Ostali na mojim obrazima otisci od suza, zbog žalosti za tobom, a u srcu rane. Strpljivost je lijepa na mjestima svim, osim za tobom, jer takva ne postoji. Nema prijekora mojoj tugi za tobom, eh da mi je da plač mojih zjenica vječno traje!

Horizonti neba se zaprašiše, i potamnje dnevno sunce, i smrknu se jutro i podne,a zemlja, nakon Poslanika, posta žalosna, tužna za njim, jako uzdrmana.

Plačite za njim gradovi Istoka i Zapada, plačite za njim Mudir i svaki Jemanac,19 plači za njim Turu, ogromna planino i Božija kućo, s prekrivačem i ruknovima. O, pečatu poslanika blagodarne svjetlosti!

Blagoslovi s tobom Pošiljatelja Kur’ana!

Nestalo mi strpljenja i očita je moja žal, nakon što izgubih pečata Vjerovjesnika.

Oči! O, oči moje! Lijte suze obilno, nemojte se razbistriti ni kad vas krv preplavi. O, Poslaniče Božiji! O, Allahov odabraniče!

O, utočištu siročadi i slabih! Plakale su za tobom planine i sva divljač,

i ptice i zemlja nakon plača neba.

Plakali su za tobom Mekka i Kaba

i Maš’ar, moj gospodine, s dolinom Bedha.

I plakali su za tobom mihrab, i čas Kur’ana u rano jutro i uvečer.

I plakao je za tobom islam, jer postade stranac među ljudima, kao ostali stranci. Da vidiš na minberu, na koji si se peo ti: tama se uspela nakon odlaska svjetlosti. O, moj Bože, pohitaj moju smrt odmah, život mi postade gorak, Gospode moj.

ČASNI KUR’AN

LjubavpremaKur’anu

Hazreti Fatima, s.a., je govorila:

“Od vašeg dunjaluka su mi omiljene tri stvari: učenje Božije Knjige, gledanje u lice Allahovog Poslanika i dodjeljivanje na Allahovom putu.”

Hazreti Fatima, s.a., je rekla o učenju nekih kur’anskih sura:

“Ko uči sure El-Hadid, El-Vaki’e i Er-Rahman, na nebesima i na Zemlji se prepoznaje kao stanovnik Dženneta El-Firdevsa.”

ZnačajčasnogKur’ana

“Robovi Božiji, vi ste postavljeni kao znakovi za Njegove zapovijedi i zabrane, nosioci Njegove vjere i Objave, Božiji povjerenici u vezi sa sobom i Njegovi dostavljači drugim narodima.

Od Njega je među vama i vođa Istine, kao zavjet koji vam je već predstavio i onaj kojeg je On odredio za namjesnika među vama poslije njega: Božija Knjiga koja govori, Kur’an koji istinu zapovijeda, svjetlo blistavo, sjaj koji osvjetljava, čiji su dokazi jasni, tajne otkrivene, vanjština očita, s kojim su zadovoljni sljedbenici, čije slijeđenje vodi Božijem zadovoljstvu, a poslušnost izbavljenju, s kojim se stiže do Božijih prosvijetljenih dokaza, razjašnjenih, čvrstih naredbi, upozoravajućih zabrana, jasnih objašnjenja, dovoljnih argumenata, pohvaljenih vrlina, darovanih odobrenja i propisanih odredbi.”

PokudaodvraćanjaodKur’ana

“O, ljudi, koji žurite da prenosite laži i žmirite nad počinje- nim ružnim i štetnim djelima, A zašto ne razmisle o Kur’anu oni, ili su na srcima njihovim katanci. (Muhammed, 24) A nije tako! Sva ružna djela koja ste uradili prekrila su srca vaša, pa su obuzela vaš sluh i vid. Koliko li je loše ono što ste pretpostavili u vezi s Kur’anom i koliko li je ružno ono na što ste ukazali i koliko li je zlo ono što ste izdvojili iz njega!

I zasigurno, tako mi Allaha, težak će vam biti ovaj teret kojeg ćete nositi i kobne posljedice kada vam se odgrnu zastori i otkrije gubitak pa vam se od vašeg Gospodara pojavi ono što niste ni pretpostavljali. Tada će oni nevaljali biti gubitnici. (Gafir, 78)”

Žaljenje zbog udaljenosti ljudi od kur’anskihuputa

Dok je hazreti Fatima, s.a., u svom govoru u Poslanikovoj džamiji objašnjavala svoje pravo na naslijeđe po islamu, neko je rekao: “Čuo sam Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: ‘Mi, skupina vjerovjesnika, ne ostavljamo u naslijeđe ni dirhema niti dinara.’”

Hazreti Fatima, s.a., je na to uzvratila:

“Subhanallah, nije Allahov Poslanik, s.a.v.a., odvraćao od

Kur’ana, niti se suprotstavljao njegovim propisima, već je slijedio njegov trag i išao za njegovim znakovima. Okupljate li se to u iznevjeri tražeći dokaz u laži? Ovo što činite nakon njegove smrti slično je zlim djelima koja su mu učinjena za života. Evo vam Božija Knjiga, kao pravedan sudija i konačan govornik, koja govori: ‘da mene naslijedi i naslijedi porodicu Jakuba’ (Merjem, 6) i ‘I Sulejman naslijedi Davuda’. (En-Neml, 16)

Svevišnji Allah je podjelom naslijeđa, određivanjem svačijeg prava i nasljedstva i odobravanjem udjela i muškarca i žene očito uklonio izgovore sljedbenika laži i odstranio pretpostavke i nejasnoće iz prošlih vremena. Nije tako, duše vam se na to polahkomiše, a meni samo lijepo strpljenje ostaje! Allah će meni pomoć podariti protiv svega što vi iznosite! (Jusuf, 18)”

EHLI BEJT

Položaj Ehli bejta u islamu

Hazreti Fatima, a.s., je o značaju Ehli bejta govorila:

“Mi smo među Božijim robovima Njegovo sredstvo za us- postavljanje veze s Njim, Njegovi odabranici, mjesto Njegove svetosti, Njegovi dokazi u tminama; mi smo nasljednici Njego- vih vjerovjesnika.”

Hazreti Fatima, s.a., ukazujući na svrsishodnost imameta je rekla:

“Pa je učinio pokornost nama poretkom za ummet, a naše vođstvo zaštitom od razilaženja.”

PoložajImama Alija

Gdje god bi smatrala potrebnim podsjetiti na hadis Gadir Hum, hazreti Fatima je budila uspavane umove, upućivala zbunjene ljude i više puta opominjala:

“Zar ste zaboravili riječi Allahovog Poslanika na dan Gadir Hum: ‘Kome god sam ja preči od njega samog, njemu je Ali preči od njega samog?’, i njegov govor: ‘Ti si u odnosu na mene kao Harun u odnosu na Musa, a.s.?’”

Pero i jezik su nemoćni da iskažu uzvišenost čovjeka poput Imama Alija i stoga je potrebno potražiti pomoć u riječima hazreti Fatime. Ona je, naime, jednoj osobi, koja je iz svog neznanja stala protiv Imama Alija i grdila ga, rekla:

“Znaš li ti ko je Ali? On je Božanski vođa i svijetli lik, centar pažnje svih poznavatelja Boga i potomak časne porodice koja govori ono što je istina, osovina kruga vođstva, otac svojih sinova, Hasana i Husejna, koji su mirisni cvjetovi Allahovog Poslanika i poglavari mladića stanovnika Dženneta.”

Hazreti Fatima, s.a., je pomažući Aliju, a.s., rekla:

“Zaista je moj otac pogledao Alija, a.s., i rekao: ‘Ovaj i njegovi sljedbenici su u Džennetu.’”

U jednom drugom vrijednom iskazu obradovala je Alijeve sljedbenike vječnim Džennetom i rekla:

“Zaista je Poslanik, s.a.v.a., rekao Aliju, a.s.: ‘Ebu-l-Hasane, zaista ste ti i tvoji sljedbenici u Džennetu.’”

Uloga Imama Alija u napredovanjuislama

U danima kada su ruke koristoljublja, nezahvalnosti i neznanja bile potisnule Imama Alija u izolaciju, hazreti Fatima je među muhadžirima i ensarijama nabrajala sjajnu prošlost Zapovjednika vjernih kako bi upotpunila Božiji dokaz u vezi s njima:

“Kad god bi oni rasplamsali vatru rata koju je Svevišnji Allah ugasio, ili šejtan pomolio svoj rog, ili mnogobošci otvorili neki ponor, Božiji Poslanik bi ubacio svog brata (Alija) u njegovo grotlo. On ne bi odustajao sve dok ih ne bi pregazio svojim stopalima i ugasio njihov plamen svojom sabljom, iscrpljen u izvršenju zapovjedi Svete biti Božije, marljiv na Božijem putu, blizak Allahovom Poslaniku, poglavar Božijih prijatelja, odlu- čan, dobronamjeran, istrajan, uporan; u pogledu Allaha ničiji pri- jekor ga nije mogao spriječiti, a vi ste u udobnosti živjeli.”

Imam Alijevapredanost Allahu

Ebu Derda je pričao: “Vidio sam Alija na sedždi i kao da ništa nije čuo niti je pokazivao ikakve kretnje. Uplašio sam se: Boga mi, Ali je umro! i požurio sam da kažem Fatimi. Međutim, ona me umirila objasnivši mi:

‘Tako mi Allaha, to je Alijevo duhovno stanje koje ga zadesi zbog straha pred veličinom Uzvišenog.’”

“Zašto plačeš?”, upitao je Imam Ali Fatimu jednom kada je tužna i sjetna plakala. Ona mu je odgovorila:

“Plačem zato što ćeš ti poslije mene biti obespravljen.” Imam Ali je umirio riječima:

“Nemoj plakati, kunem se Allahom, takve teškoće na Allahovom putu za mene su neznatne.”

Ljubav prema Imamu Aliju i slijeđenje njega

Sreću i spas ljudi hazreti Fatima je vidjela u ljubavi i privrženosti Imamu Aliju i o tome je rekla:

“Istinski je sretan onaj koji voli Imama Alija, za njegova života i nakon njegove smrti.”

“Tako mi Allaha, da su skrenuli s jasnog puta u Alijevoj vlasti, odustali od užeta vođstva koje mu je Poslanik, s.a.v.a., dao u ruke i udaljili se od prihvatanja očitog dokaza, on bi ih vratio sebi, potaknuo ih na povratak vjeri i vodio ih s lahkoćom koja ne bi nikome štetila, nikoga umorila, niti ikome dosadila i doveo bi ih na bistra, čista i obilna pojilišta čije su obale prepune, a dvije strane se ne zamućuju, pa ih vraćao site i napojene. Savjetovao bi ih i tajno i javno, ne bi se ukrasio nikakvom koristi od bogatstva, niti bi uzeo udio od ovog dunjaluka, osim koliko da se utoli žedan i nahrani gladan. Suzdržljiv bi se odvojio od pohlepnika, a iskren od lažljivaca... A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su za- radili. (El-A’raf, 96) ...i stigla ih je kazna za ono što su radili. A i one među ovima koji nepravdu čine – stići će kazna za ono što čine, oni neće umaći.” (Ez-Zumer, 51)”

Izbjegavanjegrijehakaouvjetzaispravnost slijeđenjaEhlibejta

Jedan od sljedbenika Ehli bejta, koji je živio u Medini, poslao je svoju ženu kod hazreti Zehre, a.s., da je pita je li on njihov sljedbenik ili nije. Hazreti Zehra joj je dala općenit odgovor:

“Ukoliko činiš ono što ti mi naređujemo i suzdržavaš se od onog što ti branimo, onda si naš sljedbenik. U suprotnom nisi.”

Nakon što je čuo ovaj općenit odgovor, čovjek se uznemirio, te s obzirom na svoje slabosti rekao: “Teško meni, bit ću vječno u Vatri.”

Njegova žena prenijela je zabrinutost i riječi svoga muža hazreti Fatimi, a.s. Ona joj je odgovorila:

“Reci mu: Nije tako. Naši sljedbenici su najbolje dženetlije. Svi oni koji nas vole i koji su prijatelji naših prijatelja i neprijatelji naših neprijatelja i koji nam se pokore srcima i jezikom, kada krše naša naređenja i zabrane, nisu naši (pravi) sljedbenici. Ipak, i pored toga, oni će biti u Džennetu. Nakon što se očiste od grijeha nevoljama i nedaćama ili izlaganjem na Sudnjem danu različitim teškoćama, ili patnjom u gornjem sloju Džehennema, mi ćemo ih osloboditi iz njega zbog ljubavi prema nama i prebacit ćemo ih kod sebe.”

NepravdapremaEhlibejtu

Prenosi se od Imama Sadika, a.s., da je rekao: “Hazreti Fatima se žalila pred svojim Gospodarom, i plačući bi govorila:

‘Bože moj, Tebi se žalim zbog gubitka Tvoga Poslanika i vjerovjesnika i odabranika, i zbog odmetanja njegova ummeta od nas, i zbog njihovog uskraćivanja našega prava, koje Si u Knjizi objavljenoj Tvome Poslaniku učinio našim.’”

Ummu Seleme priča: “Došla sam kod hazreti Zehre, a.s., i rekla joj: ‘Poslanikova kćeri! Kako si osvanula? Kako ti je?’ Ona reče:

‘Osvanula sam između žalosti i brige. Izgubili smo Poslanika, a njegovom nasljedniku je nanesena nepravda... Sve je to mržnja zbog Bedra i želja za osvetom zbog Uhuda, u srcima im je licemjerje, a u umovima im se krije sklonost smutnji. Nisu je imali hrabrosti pokazati dok Božanska vlast nije postala igračka u rukama onih što teže za vlašću, a istinski predvodnik ostao sam. Vatra stare mržnje pruži svoje plamove i na nas se sruči kiša nedaća i nevolja, i pokidaše se užad imana. Kako ružno postupiše prema onom što Allah obeća za čuvanje poslanstva i zaštitu vjernika. Nažalost, u namjeri da osvete svoje očeve koji ratovahu protiv islama i na tom putu izgiboše, prevari ih dunjaluk i okrenuše se njemu.’”

Mahmud ibn Lubejd je rekao: “Nakon Poslanikovog preseljenja vidio sam hazreti Fatimu na mezaru hazreti Hamze na Uhudu. Plakala je i žalila, pa sam iskoristio priliku i upitao je: Postoji li u govorima Allahovog Poslanika dokaz za imamet Ali- ja? Odgovorila mi je:

‘Čudim se što me to pitaš. Zar ste zaboravili dan Gadir Hum? Čula sam Allahovog Poslanika kako govori: ‘Ali je najbolji čovjek kojeg ostavljam među vama. On je imam i halifa poslije mene. Moja dva unuka i deveterica iz Husejnove kičme su imami dobročinitelji. Ako ih budete slijedili, vidjet ćete da su upućeni upućivači, a ako im se budete suprotstavljali, doista će razilaženje među vama ostati do Sudnjeg dana.’’

Potom sam je upitao: ‘Pa zašto je onda on odustao od svog prava?’ i opet mi je odgovorila:

‘Ebu Omere, doista je Allahov Poslanik rekao: ‘Primjer imama je poput primjera Kabe, kojoj se dolazi, a ona ne dolazi. Znajte, tako mi Allaha, da su ostavili pravo kod njenih dostojnika i slijedili potomstvo svog Poslanika, ne bi se ni dvojica razišli u vezi s Allahom; naslijedio bi je svaki prethodnik od svog prethodnika i svaki nasljednik nakon prethodnog nasljednika sve dok ne ustane naš Kaim, deveti imam iz potomstva Husejna.’ Međutim, oni su ispred stavili onoga kojeg je Allah stavio unazad, i udaljili su unazad onoga kojeg je Allah odredio da bude ispred. Čak i kada su sahranili Poslanika i stavili ga u iskopan grob, po svojim su strastima i mišljenjima odabrali vladara, pa neka im je teško. A zar nisu čuli Božije riječi: Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju (El-Kasas, 68)? Dakako, čuli su, ali oni su, kako Svevišnji Allah govori: ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima (El-Hadždž, 46), daleko bilo.

Oni su se iz svojih želja raširili na dunjaluku i zaboravili svoj smrtni čas, pa teško njima, a upropastili su svoja djela. Utječem se Tebi, moj Gospodaru, od oskudice nakon obilja.’”

“Dođite i poslušajte! Kako li je vrijeme čudno! A ako se čudiš, pa – čudo su riječi njihove. (Er-Ra’d, 5) Da mi je znati u šta se pouzdaju, na koji oslonac oslanjaju, kojeg su se užeta uhvatili i na koje potomstvo su nasrnuli? O, loša li zaštitnika i zlog li druga! (El-Hadždž, 13), O, Kako je samo šejtan nevjernicima loša zamjena! (El-Kehf, 50)

Zamijenili su, tako mi Allaha, glavu za rep i greben za zadnjicu pa neka je na zemlji nos onih koji tvrde da čine dobro. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (El-Bekare, 12) Teško njima! Pa da li je onda dostojniji da se poštuje onaj koji na pravi put upućuje ili onaj koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? Šta vam je, kako rasu- đujete? (Junus, 35)”

PROŽIVLJENJE

Strah od Sudnjeg dana

Noć udaje i početni trenuci novog života za svaku ženu i muškarca su slatki i nezaboravni. Međutim, mnogi zaprljaju ove slatke trenutke raznovrsnim grijesima. Štaviše, oni tvrde da su u tim trenucima dozvoljene sve vrste ružnih i pokuđenih stvari i nedjela. Potrebno je vidjeti kako se u toj noći ponašala i kako je započela svoj zajednički život s mužem hazreti Fatima, najsavršeniji uzor žena svijeta.

Imam Ali je u noći udaje vidio hazreti Fatimu zabrinutu i uplakanu te ju je upitao: “Zašto si uznemirena?” Fatima, mir neka je s njom, je odgovorila:

“Razmišljala sam o sebi i svome stanju kada mine život i kada me u kabur spuste, pa uporedih ovaj ulazak u postelju svoju u svom domu s ulaskom u svoj uski grob. Zato te Bogom zaklinjem da na namaz stanemo te da ove noći Bogu ibadet činimo.”

Kada su bili spušteni sljedeći ajeti o Božijoj kazni: Za sve njih mjesto sastanka džehennem će biti, On će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.” (El-Hidžr, 43 i 44), Poslanik, s.a.v.a., je gorko plakao, kao i ashabi. Hazreti Fatima, saznavši za očev plač, upitala je:

“Oče, sve bih dala za tebe, šta te je rasplakalo?”

Božiji Poslanik joj je onda proučio ajete o Božijoj kazni koji su tek bili spušteni, a hazreti Fatima je iz straha pala na zemlju i rekla:

“Teško, teško li se onom ko u Vatru uđe!”

Sjećanje na Sudnji dan

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je jednom vidio hazreti Fatimu zabrinutu i tužnu, pa ju je pitao: “Zašto si zabrinuta i tužna?” Hazreti Fatima, s.a., je odgovorila:

“Oče, sjetih se zbora u kom će ljudi goli stajati na Danu sudnjem. Oh, koliko li je sramno stati pred Bogom Svevišnjim!”

Zagovaranjezagriješnike

O zagovaranju za griješnike ummeta hazreti Fatima je rekla:

“Kada budem proživljena na Sudnjem danu, i zagovarat ću se za griješnike Poslanikovog, s.a.v.a., ummeta.”

Nakon što je saznala koliki joj je mehr (vjenčani dar) u dinarima i dirhemima, obratila se Poslaniku:

“Božiji Poslaniče, zaista kćerke drugih ljudi za mehr traže dinare i dirheme, pa kakva je onda razlika između mene i njih? Od tebe tražim da ga vratiš i od Boga zatražiš da moj mehr bude zagovaranje za griješnike tvoga ummeta.”

Razlog za nagradu i kaznu

“Odredio je nagradu za pokornost Njemu, a kaznu za grije- šenja prema Njemu kako bi udaljio Svoje robove od Svoje srdžbe i sakupio ih u Svom Džennetu.”

Značaj i važnost dove

Božiji Poslanik, s.a.v.a., upitao je hazreti Fatimu, s.a.:

“Kćeri moja, želiš li da te podučim dovi koju neće niko proučiti, a da mu ne bude ostvarena želja?” Hazreti Fatima, a.s., se obradovala:

“Oče, to bi mi bilo draže od Ovog svijeta i svega što je na njemu.”

Poslije bolnog preseljenja Poslanika, s.a.v.a., žene plemena Beni Hašim su se sakupile u njenoj kući i oplakivale ga. Hazreti Fatima je svima preporučila učenje dove i rekla:

“Prestanite nabrajati stvari kojima se ponosite i posvetite se molitvi.”

Imam Hasan, a.s., se razbolio i postao je uznemiren.

Hazreti Fatima, a.s., je odvela svog dragog sina do Poslanika, s.a.v.a., i zamolila:

“Božiji Poslaniče, pozovi Boga radi sina svoga, da ga izliječi.”

Dova za druge

Imam Hasan Mudžteba je vidio majku kako stalno moli za komšije, braću po vjeri i sve muslimane. Obratio joj se riječima: “Draga majko, zašto ne moliš za sebe?”, a ona mu je odgovorila:

“Komšija, a potom moji ukućani.”

Esma, supruga Džafera Tajjara prenosi: “U posljednjim

trenucima života hazreti Fatime, s.a., bila sam usredsređena na tu veliku ženu, predvodnicu svih žena svijeta.

Najprije se okupala i presvukla i u kući počela prisno razgovarati s Gospodarom. Prišla sam bliže i vidjela je kako sjedi okrenuta prema kibli. Ruke su joj bile podignute prema nebu i ovako je molila Gospodara:

‘Bože moj i Gospodaru moj, išćem od Tebe putem onih koje si izabrao i putem plača svoje dvoje djece pri rastanku sa mnom, da oprostiš griješnicima među sljedbenicima mojim i među sljedbenicima porodice moje.’”

Jedno od najboljih vremena za dovu

Hazreti Fatima, s.a., o dovi na dan petak prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.a., da je rekao:

“Doista, u petak ima jedan čas u kojem nijedan musliman ne zatraži od Allaha kakvo dobro, a da mu ga On ne podari.” Kad ga je upitala koji je to čas, odgovorio joj je:

“Kada polovina sunca zađe.”

Od tada bi hazreti Fatima, s.a., u tim trenucima, u petak pred- večer, pristupila dovi i traženju dobrobiti muslimana. Zadužila bi nekog da je obavijesti o tačnom vremenu zalaženja sunca.54

IBADET

Iskrenostuibadetu

Ibadet je pohvaljen, ali iskrenost u ibadetu je pohvalnija.

Potrebno je s potpunom iskrenošću i pažnjom pristupiti robovanju Svevišnjem Allahu, da bi ibadet donio koristi. Fatima, mir neka je s njom, je rekla:

“Onome ko prema Bogu uzdigne svoje iskreno robovanje, Bog Uzvišeni će spustiti Svoju najbolju dobrobit.”

Davanjevažnostinamaskimadabima

U islamu je preporučeno ukrašavanje i korištenje prijatnih mirisa za supruga i bližu rodbinu s kojima žena ne može sklopiti brak, kao i uopće u kući ili u namazu i molitvi. To se smatra oblikom ibadeta. Zabranjeno je i preporučuje se izbje- gavanje korištenja mirisa i ukrašavanje za osobe s kojima žena može stupiti u brak ili u društvenim odnosima, jer predstavlja izvor razvrata.

U vezi s tim neophodno je obratiti pažnju na preporuke ha- zreti Fatime u posljednjim trenucima njenoga života. Nakon što je uzela adest, obratila se Esmi bint Umejs i rekla:

“Donesi mi onaj miris koji uvijek koristim i košulju u kojoj uvijek obavljam namaz. Sjedni pored mene kada nastupi vrijeme namaza i probudi me. Ako se probudim, obavit ću namaz, a ako ne, pošalji nekoga po Alija, a.s., da dođe.”

Istinskipost

Hazreti Fatima, s.a., o uvjetima ispravnog posta je rekla:

“Šta želi postići postač postom svojim kada od grijeha ne čuva jezik svoj, ni sluh svoj, ni vid svoj, niti udove svoje.”

Post za olakšanje teškoće

Kada su se Hasan i Husejn razboljeli, hazreti Fatima, s.a., ih je odvela ih do Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i rekla:

“Ako moje dvoje djece ozdravi, postit ću tri dana iz zahvale prema Bogu.”

Neki od propisa

Hazreti Fatima, a.s., je o privatnom vlasništvu i poštivanju imovinskih prava drugih rekla:

“Vlasnik je preči da uzjaše na svoju životinju za jahanje, leži u svojoj postelji i obavlja namaz u svom domu, osim imama oko kojeg su se ljudi okupili da predvodi džema’at.”

I u jednoj drugoj vrijednoj izreci je rekla:

“Vlasniku životinje za jahanje je preče da je jaše.”

Imam Hasan Mudžteba je od svoje majke, hazreti Fatime, o načinu pranja dječije mokraće prenio sljedeće: “Rekla je:

‘Vidjela sam da je Umm Seleme prala mokraću djevojčice u kojoj god dobi da je bila, a nije prala mokraću dječaka sve dok ne bi počeo uzimati hranu – samo bi polijevala vodu po njemu.’”

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je poslao hazreti Alija na dugo putovanje, a hazreti Fatima, koja mu je spremala prtljag za put, stavila mu je i nešto kurbanskog mesa da ponese. Neko je upitao: “Zar nije Allahov Poslanik zabranio korištenje kurbanskog mesa?”, a ona je odgovorila:

“Doista je dozvoljeno korištenje kurbanskog mesa.”

PORODICA