Imamejn Hasanejn - Baština pozitivnih misli

Imam Husejn, a.s., u kratkim crtama

Imam ebu Abdullah el-Husejn ibn Ali ibn ebi Talib, šehid na Kerbeli, treći imam iz porodice Božijeg Poslanika nakon njega, bio je, po mišljenju svih prenosilaca hadisa, poglavar mladića u Džennetu, jedan od dvojice kojima se graniči potomstvo Allahovog Poslanika, jedan od četverice s kojima se Božiji Poslanik nadmetao protiv kršćana iz Nedžrana, jedan od petero pod ogrtačem od kojih je Svevišnji Allah udaljio svaku vrstu prljavštine i potpuno ih očistio, jedan od Poslaniku bliskih prema kojem je Svevišnji zapovijedio ljubav, jedna od dvije teške stvari do kojih ko god bude čvrsto držao – spašen je, a ko god zaostane za njima – zalutao je i otišao stranputicom.

Husejn, a.s., je sa svojim bratom odrastao pod čistim skutima i u časnom i blagoslovljenom okrilju majke, oca i djeda. Hranio se s bistrina vrela svoga djeda Mustafe, njegove veličanstvene naravi i obilja blagosti i uživao je njegovu potpunu ljubav i pažnju do te mjere da mu je dodijelio nasljedstvo svoje učtivosti, uputstvo, poglavarstvo i smjelost, što ga je učinilo dostojnim veličanstvenog imameta koji ga je čekao nakon imameta oca Murtede i brata Mudžtebe. I djed je više puta jasno obznanio njegov imamet ovim riječima:

الحَسَنُ وَ الْحُسَينُ إِمَامَانِ قَامَا أَوْ قَعَدَا

„Hasan i Husejn su imami, bilo da stoje ili sjede.“

اللَّهُمَّ إِنِّي أُحِبُّهُمَا فَأَحِبَّ مَنْ يُحِبُّهُمَا.

„Bože, zaista volim njih dvojicu pa voli i Ti onoga ko njih voli.“

U ovom velikom Imamu sastale su se ruke poslanstva i imameta i sakupljena je čast ugleda i roda. Muslimani su pronašli u njemu ono što su imali u njegovom djedu, ocu i majci jer ih je podsjećao na sve njih i zato su ga voljeli i uvažavali. On im je nakon njegovog oca i brata bio jedini autoritet u teškoćama koje su im se dešavale, u teškim vjerskim pitanjima, a posebno onda kada je islamski ummet kročio u probleme, nastale kao ishodvladavine emevijsko-džahilijetske vlasti, koji su ih gurnuli u nove nezapamćene tjeskobe. Imam Husejn, a.s., je bio jedina odgovorna ličnost u islamu koja je uspjela osloboditi kako Muhammedov ummet tako i cijelo čovječanstvo iz kandži ovog novog džahilijeta i njegovih prljavština.

Doista, Husejn ibn Ali je poput svog oca Murteda i brata Mudžteba sa svim svojim stavovima i samim svojim životom bio lijep primjer savršeno odgovornog čovjeka. On je bio živo utjelovljenje visokih poslaničkih naravi u podnošenju uznemiravanja i nevolja radi Uzvišenog Allaha, ukrašen velikodušnošću, darežljivošću, milostivošću, smjelošću, odbijanju nepravde, spoznaji, robovanju, skrušenosti pred Allahom, skromnosti pred istinom i ustajanju protiv neistine. Bio je bremeniti simbol junaštva i borbe na Božijem putu u naređivanju dobra i odvraćanju od zla i uzvišeni primjer za požrtvovanost u oživljavanju visokih vrijednosti, koje su sve bile sakupljene u šerijatu njegovog djeda, poglavara svih poslanika, toliko da je njegov djed Mustafa rekao o njemu:

حُسَيْنٌ مِنِّي وَ أَنَا مِنْهُ‏.

„Husejn je od mene i ja sam od Husejna“, izražavajući najrječitijim načinom veličanstvo ličnosti čiji je on bio otac i kojeg je odgojio svojim plemenitim rukama.

Imam Husejn, a.s., je nakon svog djeda ostao pod pažnjom svoje čiste i istinoljubive majke, hazreti Fatime, i oca, poglavara Poslanikovih „nasljednika“, vođe muslimana koji je doživio iskušenje zastranjivanja u vođstvu muslimanskog ummeta nakon preseljenja Allahovog Poslanika. Nevolje ovog iskušenja i sukoba s onima koji su veličanstveni imamet prisvojili svojom ohološću i bez ikakvog dokaza ili opravdanja, opkolili su njegovog oca i majku... Husejn, a.s., je uz svog brata Hasana, oca Alija i majku Zehru doživio ovo iskušenje i okusio njegovu gorčinu, pa iako je tada bio dijete, dobro je shvatao njegovu dubinu i žestinu nedaća.

U vrijeme Omerovog hilafeta imam Husejn, a.s., je bio mladić. Sa svojim ocem i bratom je okrenuo leđa politici i pitanjima vlasti te pristupio obrazovanju ljudi i podučavanju znamenjima vjere u ispravnoj liniji poslanstva koja se ogledala u postupcima njegovog oca Alija ibn ebi Taliba i njegovim dostojanstvenim principijelnim stavovima.

U vrijeme Osmana, kada je imam Husejn, a.s., bio na vrhuncu svoje mladosti, stao je uz svog oca i posvetio se radu za islam učestvujući s njim u sprječavanju bolesti koja se u sjeni Osmana i njegove družine počela širiti u tijelu ummeta i islamske vlasti. Njegovi stavovi nikad nisu prelazili stavove njegovog oca; štaviše, naspram zakonitog vođstva koje je Allahov Poslanik povjerio njegovom ocu postupao je poput vjernog vojnika.

U doba blagoslovljene alevijske vlasti Husejn, a.s., je stao uz svog oca u svim njegovim stavovima i nametnutim mu ratovima i nikada nije pokazao klonulost u borbi protiv onih koji su kršili zavjet (nakisin), onih koji su nepravedno ustali protiv imama Alija (kasitin) i onih koji su izašli iz vjere (marikin), dok je njegov otac čuvao njegov život i život njegovog brata Hasana iz straha da se njihovom smrću ne prekine rod Allahovog Poslanika. Njih dvojica su do zadnjeg trenutka ostali uz svog oca, preretrpjeli iste teškoće kakve je on trpio od Iračana, osjetili sve njegove bolove, sve dok on nije postao šehid u jednoj od Božijih kuća (u Kufskoj džamiji) dok je bio u mihrabu, i to u najčasnijim trenucima svog života: ibadetu i obraćanju Gospodaru Kabe, kada je pao na zemlju izgovarajući:

فُزْتُ وَ رَبِّ الْكَعْبَةِ.

„Postigao sam sreću, tako mi Gospodara Kabe.“

Poslije toga je stao uz svog brata Hasana Mudžteba, nakon što mu je u Kufi dao prisegu kao i svi muslimani: muhadžiri, ensarije i tabiini. Nije nikada prekoračio stavove svog brata čiji imamet su jasno obznanili njegov djed i njegov otac, usprkos svim Muavijinim pokušajima da izazove kod njega želju za vlašću da bi srušio imama Hasana, rasparčao njegove snage i uništio njegovu zakonsku vlast.

Imam Husejn, a.s., je u potpunosti razumio sve stavove svog brata i sve njihove ishode, jer je znao da je njegov brat shvatao teškoće uvjeta u kojima se nalazio islamski ummet u to vrijeme, a posebno nakon pogibije imama Alija, kada su Muavijine igre i prazni slogani prevarili veliku skupinu jednostavnih i neukih ljudi, onih koji su sačinjavali najširu osnovu kufskog društva i centra islamskog hilafeta, pa su počeli sumnjati i ubacivati sumnju u ispravnost linije imama Alija. Nakon takvog obmanjivanja masa, koje su Muavija, njegova družina i namjesnici sproveli u redovima vojske imama Hasana, imam Hasan sa svim svojim političkim umijećem, govorničkom smjelošću i logičkom čvrstinom nije uspio dokazati narodu prazninu emevijskih slogana i uvjeriti ih u neispravnost pristanka na paroli mira, kojim se Muavija bio naoružao kako bi došao do hilafeta po najnižoj cijeni. To je primoralo imama Hasana da potpiše sporazum o primirju s pozicije moći, i to nakon što je izvršio sve moguće političke planove i prešao sve moguće puteve koje jedan razborit vođa prelazi u takvim političkim, društvenim i psihičkim okolnostima u kojima se nalazio sa svojim sljedbenicima, te da odustane od hilafeta. Međutim, on nije potpisao zakonitost Muavijine vlasti i postavio je uvjete koji su bili prihvatljivi, ali koji su trebali otkriti stvarno lice Muavije i emevijske vlasti u bližem ili daljem razdoblju.

Imam Hasan je, nakon što je odabrao teži put i pretrpio sva uznemirenja i neugodnosti i od svojih najbližih sljedbenika, a da ne govorimo o neprijateljima, ipak uspio, jer je postigao da se otkrije istina o emevijskoj džahilijetskoj vlasti, koja je bila obukla odjeću islama i podigla parolu „primirja“ da bi imenom islama uništila islam, i to posredstvom onih koji su se povezali s Kurejšom, Poslanikovim plemenom, nakon što su skovali mudar plan po kojem bi muslimani zaboravili da je Ebu Sufijanova porodica, koja danas sjedi na prijestolju islamske vlasti i vlada nad muslimanima u ime Poslanika i njegovog hilafeta, ista ona porodica koja je do jučer ratovala protiv muslimana.

Imam Hasan je potpisivanjem sporazuma o primirju pripremio potrebno tlo za ustanak protiv emevijske džahilijetske vlasti, koja se bila ponovo pojavila u obliku islama, time što je Muavija prekršio sve uvjete koje mu je imam Hasan bio postavio, od kojih je jedan bio i taj da nikoga ne odredi za mjesto hilafeta poslije sebe i da ne čini sljedbenicima imama Alija, imama Hasana i Husejna nikakve neugodosti. Muavija ne samo da nije mogao ispoštovati ove uvjete nego mu je u duši ponikla i zla misao da potajno uspe smrtonosni otrov imamu Hasanu kako bi mogao hilafet ostaviti u naslijeđe svom sinu razvratniku Jezidu...

Međutim, on nije bio svjestan ishoda takvog zanemarivanja uvjeta primirja i te prljave zavjere. U dvije decenije emevijske vlasti muslimani su se uvjerili u njenu opakost i paganstvo, što je dovelo do toga da se šije spreme za ulazak u novu borbu protiv vladajućeg režima, čime su se spremile odgovarajuće okolnosti za ustanak. Potrebni uvjeti su se dodatno ispunili Muavijinom smrću i dolaskom na vlast Jezida, koji je bio razvratnik, pijanica i omalovažavao je vjerske propise, te njegovim pokušajima uzimanja prisege od velikana ashaba, svih tabiina, čak i od Ebu Abdullaha el-Husejna koji je bio vođa muslimana i poglavar onih koji odbijaju nepravdu i poniženje.

Muavija je vladao skoro dvadeset godina slijedeći politiku izgladnjivanja naroda, terora, prevare i obmane. To je dovelo ummet, s jedne strane, do toga da shvati ko je on i kakav je uistinu, a s druge strane, do bolesti umiranja savjesti i lišenosti volje. Nakon što im se razotkrilo stvarno lice emevija, ummet se probudio iz svog sna i otklonio sumnje u ispravnost puta Ehli bejta, a.s. Međutim, ummet se nije bio u stanju boriti protiv nepravde i tlačitelja i obistinilo se ono što je Ferezdek, poznati arapski pjesnik, rekao imamu Husejnu kad se uputio prema Iraku odazivajući se pozivu Kufljana: „Njihova srca su uz tebe, a njihove sablje protiv tebe.“

Znajući kako ustanak nije koristan za ummet koji je u stanju bolesti sumnje i nedoumice, kakav je bio u vrijeme imama Hasana, imam Husejn, a.s., nije utvrđivao svoj šerijatski stav o ustanku dok se nisu stekli svi potrebni uslovi za ustanak protiv džahilijetskih emevija. Znak da su se uvjeti stekli bilo je pismo Iračana u kojem su mu tražili da krene prema njima nakon što su istjerali namjesnika Beni Umejje iz Kufe i pokazali neposlušnost prema emevijama, jer je to bio jedan od pokazatelja povratka svijesti većine sljedbenika Ehli bejta.

Imam Husejn, a.s., se odazvao njihovom pozivu i krenuo prema njima usprkos tome što je znao za njihovu nestabilnost i slabost volje, bilo pred pokušajima primamljivanja od strane vladara, bilo pred njihovim ugnjetavanjem, i to da bi izliječio i ovu novu bolest koja je mogla dovesti do toga da nestanu sva znamenja poslanice, da se otvori prostor za pretvaranje hilafeta u kraljevstvo i carstvo te da se ozakoni vlast Jezida i njemu sličnih pripadnika džahilijeta, koji su se bili pokrili zavjesom islamskog šerijata kako bi mogli udariti na njega i uništiti ga.

Nakon što su osigurani svi potrebni uvjeti za uspjeh i dostizanje ciljeva,Imam je krenuo, koristeći svu svoju snagu i moć koje je u tom historijskom trenutku bio spremio za stvaranje svog vječnog junačkog djela, te je probudio savjest ummeta, vratio ga na put svoje poslanice, oživio njegov ideološki identitet, oduzeo zakonitost nasilničkim vladarima, poderao sve varljive koprene kojima su se bili pokrili i objasnio ummetu šerijatski stav za sva vremena. Nepravedni vladari nisu uspjeli izobličiti znamenja njegovog pokreta, kao što nisu uspjeli ni zaustaviti širenje kroz vijekove ustanka koji je on započeo, a uništio Beni Umejje i Beni Abbas, niti one koji su koračali njegovim stopama. Njegov ustanak je bio izvor želje svih naroda za slobodom, a vrijednosti koje je on iznosio i naglašavao postale su mjerilo za procjenu svih vlasti i vladajućih političkih režima. Pa neka je mir njemu na dan kada se rodio, na dan kada je postao šehid i na dan kada će proživljen biti.

Utisci o ličnosti imama Husejna

Položaj imama Husejna u časnim Kur'anskim ajetima

Ni u čemu se riječ muslimana nije podudarila kao u saglasnosti o prednosti Ehli bejta, njihovom visokom naučnom i duhovnom položaju i posjedovanju svih vrlina kojima Svevišnji Allah želi da se ukrasi cijelo čovječanstvo. Ovo podudaranje stavova potiče iz nekoliko korijena. Jedan od njih je izričito ukazivanje Časnog Kur'ana na poseban položaj Ehli bejta kroz jasno naglašavanje da su oni čisti od svake vrste prljavštine, da su oni Poslanikovi bližnji prema kojima je obavezna ljubav kao naknada za poslanstvo koje je Svevišnji Allah podario cijelom čovječanstvu, te da su oni dobrostivi koji su bili pokorni samo Allahu, strahovali od Božije kazne i odlikovali se bojaznošću od Allaha pa im je On osigurao Džennet i spas od Njegove patnje.

Imam Husejn, a.s., je jedan od članova Ehli bejta, koji je bez ikakve sumnje očišćen od svake vrste prljavštine. Čak se smatra sinom Allahovog Poslanika jasnim naglašavanjem časnog ajeta objavljenog povodom mubahele (međusobno proklinjanje) s kršćanima iz Nedžrana, ovjekovječene u Časnom Kur'anu u 61. ajetu sure Ali Imran:

فَمَنْ حَاجَّكَ فِيهِ مِن بَعْدِ مَا جَاءَكَ مِنَ الْعِلْمِ فَقُلْ تَعَالَوْا نَدْعُ أَبْنَاءَنَا وَأَبْنَاءَكُمْ وَنِسَاءَنَا وَنِسَاءَكُمْ وَأَنفُسَنَا وَأَنفُسَكُمْ ثُمَّ نَبْتَهِلْ فَنَجْعَل لَّعْنَتَ اللَّهِ عَلَى الْكَاذِبِينَ.

A onima koji se s tobom budu o njemu raspravljali, pošto si već pravu istinu saznao, ti reci: „Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!“

Većina poznavalaca hadisa s više lanaca prenosilaca zabilježili su da je ovaj ajet objavljen o Ehli bejtu, kojeg čine Božiji Poslanik, imam Ali, hazreti Fatima, imam Hasan i imam Husejn, a riječ „sinovi“ spomenuta u ajetu odnosi se na Hasana i Husejna bez i najmanje sumnje.

Ovaj događaj sadrži izričitu izjavu Allahovog Poslanika da su oni najbolji stanovnici zemlje i najplemenitiji kod Allaha jer upravo zbog toga on s njima izlazi u međusobno proklinjanje s kršćanima. Nedžranski sveštenik također je priznao: „Zaista vidim lice za koje, kad bi tražilo od Allaha da otkloni brdo sa svog mjesta, On bi ga otklonio.“

Dakle, ovaj događaj, kao i sam časni ajet, ukazuju na veličanstvenost njihovog položaja, njihovu uzvišenost, prednost u odnosu na ostale, da su oni najdraža stvorenja Allahu i Njegovom Poslaniku i da im se u njihovim vrlinama niko ne može približiti.

Pored Božijeg Poslanika, Časni Kur'an nije ukazao ni na čiju bezgrješnost osim Ehli bejta, koji je Svevišnji Allah želio očistiti od svake vrste prljavštine.Ako su se muslimani međusobno i razilazili o tome obuhvata li pojam Ehli bejt Poslanikove supruge, svi su složni u mišljenju da su ovim časnim ajetom obuhvaćeni imam Ali, hazreti Fatima, imam Hasan i Husejn.

Iz ovoga možemo razumjeti tajnu obaveznosti ljubavi prema njima, držanja do njihove linije i davanja prednosti ljubavi prema njima nad ljubavi prema ostalima: „Allah želi odagnati od vas nevaljalštine, o, porodico Kuće poslaničke, i da vas sasvim očisti!“,jer je bezgrješnost Ehli bejta najjasniji dokaz o tome da je spas u slijeđenju njih kada se putevi razgranaju i naklonosti raziđu. Dakle, onaj kojeg je Svevišnji zaštitio od svake vrste prljavštine je onaj koji upućuje na izbavljenje i njegov sljedbenik je spašen od utapanja.

Kako prenosi Ibn Abbas, kada je objavljen ajet o ljubavi prema bližnjima i kada su neki muslimani upitali Poslanika na koga se odnosi „bližnji prema kojem je obavezna pokornost“, on je jasno naglasio da su to Ali, Fatima i njihova dva sina.

Časni Kur'an nas ne ostavlja sve dok nam ne objasni razloge ove prednosti, pa je objavljena sura Ed-Dehr (El-Insan) da razjasni veličinu duhovne zbilje koju posjeduje Ehli bejt, a.s. i iskrenost kojom su ukrašene njihove pokornosti i ibadeti:

إِنَّمَا نُطْعِمُكُمْ لِوَجْهِ اللَّهِ لَا نُرِيدُ مِنكُمْ جَزَاءً وَلَا شُكُورًاإِنَّا نَخَافُ مِن رَّبِّنَا يَوْمًا عَبُوسًا قَمْطَرِيرًافَوَقَاهُمُ اللَّهُ شَرَّ ذَٰلِكَ الْيَوْمِ وَلَقَّاهُمْ نَضْرَةً وَسُرُورًاوَجَزَاهُم بِمَا صَبَرُوا جَنَّةً وَحَرِيرًا.

Mi vas samo radi Allahova zadovoljstva hranimo, od vas nadoknadu niti zahvalnost ne želimo! Mi strepimo od našeg Gospodara na Danu kada će lica biti smrknuta i namrštena! Pa će ih toga Dana Allah od zla sačuvati i ozarenost i radost im podariti, i Džennetom i svilom ih za ono što su pretrpjeli nagraditi.

Većina mufesira i poznavalaca hadisa prenose da je ova časna sura objavljena o Ehli bejtu, kada su se razboljeli Hasan i Husejn i imam Ali se zavjetovao da će u znak zahvalnosti postiti tri dana ako im Allah podari ozdravljenje, pa su ispunili svoj zavjet na najbolji način kojim su pokazali najljepšu požrtvovanost, te je objavljeno:

إِنَّ الْأَبْرَارَ يَشْرَبُونَ مِن كَأْسٍ كَانَ مِزَاجُهَا كَافُورًا عَيْنًا يَشْرَبُ بِهَا عِبَادُ اللَّهِ يُفَجِّرُونَهَا تَفْجِيرًا يُوفُونَ بِالنَّذْرِ وَيَخَافُونَ يَوْمًا كَانَ شَرُّهُ مُسْتَطِيرًا.

A čestiti će iz čaša kanforom začinjeno piće piti, sa izvora iz koga će Allahovi štovatelji piti, koji će kud im je volja razvoditi! Oni su zavjet ispunjavali i strepjeli od Dana čije će zlo posvuda biti rasprostranjeno! I hranu su davali, premda su je i oni voljeli, siromahu i siročetu i zarobljeniku“.Na ovaj način Svevišnji Allah se zahvalio za njihov trud u požrtvovanosti i odanosti onim što će im uslijediti na Ahiretu i darovanjem vođstva muslimana na Ovom svijetu sve dok nasljeđuju Zemlju i sve što je na njoj.

Položaj imama Husejna kod Božijeg Poslanika

Božiji Poslanik je opisivao svoja dva unuka, Hasana i Husejna, odlikama koje ukazuju na veličinu njihovog položaja kod njega, kao svoja dva nevena iz ovog svijeta i iz ovog ummeta,najbolje od stanovnika Zemlje,poglavare mladića stanovnika Dženneta,imame bilo da stoje ili sjede,članove potomstva (Ehli bejta) koji se neće razdvojiti od Časnog Kur'ana do Sudnjeg dana, a narod koji bude čvrsto držao do njih neće zalutati,pripadnike porodice koja jamči spas od utapanja za one koji se ukrcaju u njihovu lađu,jedne od onih o kojima je govorio:

النُّجُومُ أَمَانٌ لِأَهْلِ السَّمَاءِ وَ أَهْلُ بَيْتِي أَمَانٌ لِأُمَّتِي مِنَ الاِخْتِلافِ.

„Zvijezde su zaštita stanovnicima Zemlje od utapanja u more, a moja porodica je zaštita stanovnicima Zemlje od razilaženja.“,one na koje su se, prema više lanaca prenosilaca, odnosile njegove riječi:

اللَّهُمَّ إِنَّكَ تَعْلَمُ أَنِّي أُحِبُّهُمُا فَأَحِبَّهُمُا.

„Bože moj, doista znaš da ja njih dvojicu volim, pa voli ih i Ti i voli svakog ko njih dvojicu voli.“

Položaj imama Husejna kod ljudi njegovog vremena

Omer ibn el-Hattab je rekao o imamu Husejnu: „Doista, ono što vidiš na našim glavama prvo je Allah posijao, potom ti.“

Osman ibn Affan je govorio o Hasanu, Husejnu i Abdullahu ibn Džaferu: „Oni su u potpunosti usvojili znanje i prigrabili sve dobro i mudrost.“

Ebu Hurejre je rekao: „Ušao je Husejn ibn Ali, a imao je na glavi turban pa sam pomislio da je Poslanik proživljen.“

Također, kada je Imam išao nekome na dženazu pa se umorio i sjeo na put, Ebu Hurejre je svojom odjećom počeo brisati zemlju s njegovih nogu. On mu je rekao: „O, Ebu Hurejre, je li to ti ovo radiš?“ i on je odgovorio: „Dozvoli mi; tako mi Allaha, da narod zna ono što ja znam o tebi, nosili bi te na svojim vratovima.“

Ibn Abbas je držao konja Hasanu i Husejnu pa je zbog toga bio ukoren i rečeno mu je: „Ti si stariji od njih“, na što je on odgovorio: „Njih dvojica su sinovi Allahovog Poslanika. Zar nije moja sreća što njima držim konja?“

Osim toga, Muavija je nakon preseljenja imama Hasana rekao ibn Abbasu da je postao poglavar svog naroda, ali on je to zanijekao: „Dok je Ebu Abdullah Husejn, a.s., živ, to nije tačno.“

Enes ibn Malik, jedan od ashaba, govorio je o imamu Husejnu: „On je bio čovjek najsličniji Božijem Poslaniku...“

Kada je Zejd ibn Erkam, poznati Poslanikov ashab, vidio kako Ubejdullah ibn Zijad udara štapom usne na mrtvoj glavi imama Husejna, ustao je i rekao: „Skloni taj štap s tih usni, kunem se Bogom osim Kojeg drugog Boga nema, lično sam vidio kako je Poslanik stavljao svoje usne na te i ljubio ih.“ To je rekao i zaplakao. Ubejdullah ibn Zijad se nato jako naljutio: „Učinio ti Bog oči vječno uplakanim! Da nisi star i posenilio i da nisi pamet izgubio, kunem se Bogom da bih ti vrat presjekao!“, na što je Zejd ibn Erkam ustao i napustio skup, a prolazeći pored njih govorio je: „…O, Arapi, poslije ovoga svi ćete biti robovi. Ubili ste Fatiminog sina, a Merdžaninog ste uzeli za svog zapovjednika. On ubija vaše dobre, a loše uzima za roblje.“

Kada je Ebu Berze el-Eslemi vidio da Jezid štapom udara po usnama imama Husejna, rekao mu je: „Zar tim štapom udaraš po Husejnovim usnama? Tvoj štap udara na mjesto koje sam vidio da je Poslanik ljubio. Uistinu, Jezide, doći ćeš na Sudnji dan. Tvoj zagovornik kod Boga bit će Ubejdullah ibn Zijad. Doći će i Husejn, a njegov zagovornik će biti Poslanik Božiji.“

Kada je Muavija rekao Abdulahu ibn Džaferu da je poglavar Beni Hašima, on mu je odgovorio: „Poglavari Beni Hašima su Hasan i Husejn.“

Abdullah ibn Džafer je pisao imamu Husejnu: „Ako danas budeš ubijen, ugasit će se svjetlo islama, jer si ti, doista, putokaz upućenima i nada vjernicima.“

Neki čovjek je pitao Abdullaha ibn Omera: „Je li ispravan namaz ako na odjeći bude krv muhe?“ On ga je upitao odakle je, a ovaj je odgovorio da je iz Iraka. Ibn Omer je potom rekao: „Pogledajte ovoga: pita me o krvi muhe, a oni su ubili sina Allahovog Poslanika. Ja sam čuo Poslanika kako je govorio: ,Njih dvojica (Hasan i Husejn) su moji mirisni cvjetovi iz ovog svijeta.‘“

Muhammed ibn Hanefije je rekao: „Doista, Husejn, a.s., je među nama po znanju najučeniji, po blagosti najveći, po srodsvu s Allahovim Poslanikom najbliži, bio je imam i učenjak vjere...“

Husejn, a.s., je prolazio pored Amra ibn Asa, a on je sjedio u hladu Kabe, pa je rekao: „Od svih stanovnika Zemlje, ovaj je danas najmiliji i stanovnicima Zemlje i stanovnicima neba.“

Kada je imam Husejn, a.s., prolazio pored Abdullaha ibn Amra ibn Asa, ovaj je rekao: „Ko želi da vidi najmilijeg stanovnika Zemlje kod stanovnika neba, neka gleda ovoga koji prolazi.“

Kada je Jezid ibn Muavija tražio od oca da u odgovoru na pismo imamu Husejnu napiše nešto što će ga poniziti, Muavija mu je rekao: „Ne bih da ga grdim i tako mi Allaha, ne vidim na njemu mjesta za mahanu.“

Kada je nakon odbijanja imama Husejna da dadne prisegu Jezidu Mervan ibn Hakem predložio Velidu ibn Utbe ibn ebu Sufjanu da ga ubije, ovaj mu je rekao: „Tako mi Allaha, o, Mervane, ne bih volio da mi se da dunjaluk i sve što je na njemu, a da ja ubijem Husejna. Subhanallah! Da ja ubijem Husejna ako kaže da neće dati prisegu? Tako mi Allaha, siguran sam da će biti ništavan na Sudnjem danu onaj ko ubije Husejna.“

Nakon hapšenja Kajsa ibn Mushira, izaslanika imama Husejna u Kufi, Ibn Zijad je od njega tražio, ako želi ostati živ, da se popne na minber i proklinje imama Alija i njegova dva sina, Hasana i Husejna. On se popeo na minber pa na najbolji način iskoristio veliki skup ljudi u džamiji i u prisustvu Ibn Zijada te nakon zahvale i veličanja Allaha, rekao: „Ljudi, uistinu Husejn ibn Ali je najbolji čovjek među ljudima, sin kćerke Allahovog Poslanika, ja sam njegov izaslanik vama, odvojio sam se od njega u području el-Hadžir,pa požurite njemu i podržite ga...“.

Jezid ibn Mes'ud en-Nehšeli je u jednom govoru rekao: „Ovaj Husejn ibn Ali je sin Allahovog Poslanika, posjeduje istinske časti i ukorijenjen stav. Njemu pripadaju neopisive vrline i nepresušno znanje. On je zbog svoje prošlosti, godina, prednosti u vjeri i bliskosti s Poslanikom najpreči za hilafet. Smiluje se djeci i brine se o starima. Koliko li je on plemenit pastir podanicima i koliko li je plemenit imam narodu kojem je Allah dao jasne dokaze i dostavio opomenu.“

Ubejdullah ibn Hurr el-Džu'fi rekao je: „Kada sam ga ugledao, shvatio sam da nisam vidio ljepšeg čovjeka i ni za kim mi srce nije izgaralo kao za njim.“

Ibrahim en-Neha'i je rekao: „Da sam ja bio među onima koji su ratovali protiv Husejna, a potom bio uveden u Džennet, stidio bih se gledati u lice Allahovog Poslanika.“

Imam Husejn, a.s., kroz vijekove i generacije

Rabi' ibn Hajsem je govorio nekima od učesnika ubistva imama Husejna: „Tako mi Allaha, ubiste odabranike, a da ih je Poslanik vidio, poljubio bi im usne i stavio bi ih u krilo.“

Ibn Sirin je rekao: „Nakon Jahja, sina Zekerijaa, a.s., nebo nije plakalo ni za kim osim za Husejnom ibn Alijem.“ Kada je on ubijen, nebo je pocrnilo, zvijezde su se pojavile u pola dana, čak su se Blizanci (ast. Gemini) vidjeli popodne i padala je crvena zemlja, a nebo je sedam dana i noći bilo boje grudice usirene krvi.

Ali Dželal el-Husejni je rekao: „Poglavar častan, imam Ebu Abdullah el-Husejn, sin kćeri Allahovog Poslanika i njegov mirisni cvijet, sin Zapovjednika vjernih, Alija, njegov položaj je položaj Poslanikove porodice, njemu pripada najčasniji rod i najsavršenija duša, sakupio je sve vrline plemenitosti morala i lijepa djela kao što su: visoke ambicije, najveća hrabrost, najviša darežljivost, tajna znanja, rječitost, pomaganje istini, odvraćanje od zla, borba protiv nepravde, skromnost na osnovu dostojanstva, pravednost, strpljivost, blagost, čednost, muževnost, suzdržljivost i slične.

Odlikuju ga očuvanost fitreta i ljepota tjelesne građe, veličina razuma, snaga tijela, a na sve ove pohvalne osobine pridodao je puno ibadeta, dobra djela kao što su namaz, hadždž, džihad na Božijem Putu i dobročinstvo. Kada je boravio u Medini ili negdje drugo, bio je koristan zbog svog znanja, vodič zbog svojih djela, čist u svom plemenitom ponašanju, pristojan u svom rječitom govoru, darežljiv u svom imetku, skroman pred siromašnima, uvažavan kod halifa, davao je sadaku siročadi i bijednicima, tražio prava za potlačene, zauzet svojim ibadetom. Od Medine do Mekke je išao pješice dvadeset i pet puta radi obavljanja hadždža...

Husejn, a.s., je bio putokaz upućenima i svjetlost zemlje. Zato su predaje o njegovom životu upute onima koji traže put obasjan svjetlošću njegovih lijepih osobina, onima koji slijede tragove njegovih vrlina.“

Muhammed Reza el-Misri je rekao: „On je sin kćerke Allahovog Poslanika, putokaz upućenima i nada vjernicima.“

Omer Rida Kahale je rekao: „Husejn ibn Ali je poglavar stanovnika Iraka po poznavanju vjere, položaju, velikodušnosti i darežljivosti.“

Abdullah el-A'la'ili je rekao: „U predajama o Husejnu je preneseno da je on slika čiji je lik lijepo uređen po izgledu njegovog velikog djeda, ali Poslanik, s.a.v.a., je prelio na njega i obilne zrake svoje ljubavi i dragocjenih stvari kako bi i za njega i za tu sliku upotpunio i njeno značenje pa da onda njegova zbilja bude kao što je bilo prije, ljudska zbilja koja se uzdigla do poslanstva ,ja sam od Husejna‘ i poslanstvo koje se spustilo do ljudske zbilje ,Husejn je od mene‘ pa neka je mir na njega i na dan kada se rodio.“

Abbas Mahmud Akkad je za njega rekao da je: „Uzor za ljude, u ogrtaču od svjetlosti, pred kojim se povinu pogledi, doživio je ponos kojem nema sličnog u historiji čovječanstva, bez izuzetka, i među arapima i nearapima, prijašnjima i sadašnjima. Ne postoji u svijetu porodica koja je porodila toliko šehida po broju, jačini i čuvenosti koliko je Husejnova. Dovoljno mu je to što je on na ovom svijetu jedini šehid sin šehida i otac više šehida tokom stotina godina.“

Omer ebu-n-Nesr je rekao: „Ovo je priča jedne porodice iz Kurejša, koja je nosila zastavu požrtvovanosti, šehadeta i junaštva od istoka do zapada. To je priča čije su činove sastavili mladići koji nisu živjeli kao obični ljudi, niti su umrli kao obični ljudi. Allah je počastio ovu skupinu svojih stvorenja time što je poslanstvo, Objavu i nadahnuće spustio u njihovu kuću i povećao dobrotu. On nije želio za njih ibadet u mjeri običnog čovjeka, već ih je želio za progonstvo, šehadet i za najuzvišenije uzore u naređivanju dobra i odvraćanju od zla, te im je propisao da predvode zastavu bogobojaznosti i dobrote do posljednjeg potomka.“

Abdulhafiz Ebu-s-Se'ud je rekao: „(On je) simbol oslobodilačke borbe, prkosnog džihada, pogibije na putu načela i ideologije i nepokornosti pred nepravdom vladara i nasiljem vlastodržaca.“

Ahmed Hasan Lutfi je rekao: „Doista, smrt koju je on na Kerbeli dozivao predstavljala je za njega ideal koji je bio ljepši od svih ideala života, jer je to bio put ka Allahu koji je i početak i kraj svega i zato što to je put do pobjede i vječnosti. On je najveći heroj koji je smrću pobijedio smrt.“

Neke od vrlina imama Husejna

Imam Husejn ibn Ali se rodio u kući u koju su dolazili meleci i u koju je spuštana Objava, na čistom mjestu koje je bilo neprestano u vezi s nebom; s njegovim uzdisajima podešavali su se časni ajeti koji se učili u toku dana i noći; rastao je među svetim ličnostima koje su se ogrnule Božijim znakovima i iz bistrine poslanstva napajao se slašću veze sa Stvoriteljem, a Poslanik milosti je izlio u stubove njegove ličnosti obilje svoje plemenitosti morala i veličanstvo duše.

Husejn, a.s., je bio Muhammedov lik u njegovom ummetu, kretao se među njima Kur'anskom uputom, govorio idejom poslanstva, koračao stopama svog velikog djeda kako bi objasnio plemenitost morala, štitio stvari ummeta, a nije zapostavljao ni upućivanje, savjetovanje i pomaganje postavljajući sebe kao živi primjer za ono što su poslanstvo i Poslanik željeli. Bio je svjetlo upute zalutalima, prijatan napitak žednima, oslonac na koji se oslanjaju vjernici, dokaz na koji pozivaju dobrostivi, mjerilo istine pri razilaženju muslimana, sablja pravde koja se srdila radi Allaha i ustajala u Njegovo ime. Kada je pokrenuo ustanak, podigao je baklju poslanice koju je nosio njegov djed, braneći njegovu vjeru i samu veličanstvenu poslanicu.

Udubljivanjem u njegovu jedinstvenu ličnost pronalazimo sljedeće njegove vrline:

Skromnost

Imam Husejn, a.s., je po prirodi bio sklon skromnosti i lišen sebičnosti. Bio je iz plemenitog roda i uzvišene časti i imao je poseban položaj kod Poslanika, s.a.v.a. Živio je među ummetom, nije prezirao njegove siromahe, nije se uzdizao iznad slabijih niti se oholio nad njima, ugledajući se u svog velikog djeda, koji je bio poslan kao milost svim svjetovima, tražeći time Božije zadovoljstvo i odgajanje ummeta. Preneseno je o njemu mnogo događaja u kojima je prema ostalim muslimanima postupio potpuno skrušeno pokazujući dobrostivost poslanstva i nježnost svoje plemenite ličnosti. Ukazat ćemo na nekoliko primjera:

Imam Husejn, a.s., je prolazio pored grupe bijednih koji su jeli suh hljeb na nekoj prostirki. Nazvao im je selam i oni su ga pozvali da jede s njima. On je sjeo i rekao je: „Da vaša hrana nije od sadake, ja bih jeo s vama.“ Zatim je rekao: „Ustanite da idemo kod moje kuće.“ Nahranio ih je, obukao i naredio da im se svakom dadne nešto novca.

Preneseno je da je Imam prolazio pored skupine bijednih koji su na sofi jeli, pa su rekli: „Izvolite“. Rekao je: „Allah ne voli ohole“, pa je sjeo i jeo s njima, a potom je rekao: „Ja sam se odazvao vašem, sada se vi odazovite mom pozivu.“ Svi su pristali, pa ih poveo kući i rekao svojoj supruzi: „Iznesi sve što si uštedjela.“

Blagost i oprostivost

Imam Husejn, a.s., se odlikovao učtivošću poslanstva i imao je duh svog djeda, velikog Poslanika na dan u kojem je oprostio onima koji su ratovali protiv njega i stali naspram islamske misije. Srce mu je bilo prostrano za sve ljude. Bio je brižljiv u upućivanju naroda ne obazirući se na zla njihovih neznalica. Božije zadovoljstvo ga je podsticalo, približavao se griješnicima, ulijevao im sigurnost, usađivao nadu u Božiju milost i ničije zlo nije uzvraćao zlim, već bi se smilovao, upućivao na put istine i izbavljao iz zablude.

Preneseno je da je imam Husejn, a.s., rekao:

لَوْ شَتَمَنِي‏ رَجلٌ‏ فِي‏ هَذِهِ‏ الْاُذُنِ - وَ أَوْمَأَ إِلَى الْيُمْنَى - وَ اعْتَذَرَ لِي فِي الْأُخْرَى لَقَبِلْتُ ذَلِكَ مِنْهُ، وَ ذَلكَ أَنَّ أَميرَ الْمُؤْمِنِينَ عَليَّ بْنَ أَبِي طَالِبٍ، عَلَيهِ السَّلامُ، حَدَّثَنِي أَنَّهُ سَمِعَ جَدِّي رَسُولَ اللّهِ، صَلَّى اللّهُ عَلَيهِ وَ سَلَّمَ، يَقُولُ: لا يَرِدُ الْحَوضَ مَنْ لَمْ يَقْبَلِ الْعُذْرَ مِنْ مُحِقٍّ أَوْ مُبْطِلٍ.

„I da me čovjek uvrijedi na ovo uho“ – pokazujući rukom na desno uho – „a zatraži izvinjenje na drugo, ja bih to prihvatio od njega, jer mi je prenio Zapovjednik vjernih, Ali ibn ebi Talib, da je čuo moga djeda, Božijeg Poslanika, kako kaže: ,Neće doći na Kevser onaj ko ne prihvati izvinjenje, bilo da je ono opravdano ili nije.‘“

Preneseno je da njegov sluga počinio djelo zbog kojeg je trebao biti kažnjen pa je on tako i naredio. Sluga je rekao: „Moj gospodine: ﴿ وَالْكَاظِمِينَ الْغَيْظَ﴾ Koji srdžbu savlađuju...“, a imam Hasan je rekao: „Ostavite ga.“ Ovaj je nastavio: „Moj gospodine: ﴿ وَالْعَافِينَ عَنِ النَّاسِ﴾ i ljudima praštaju...“, a Imam je rekao: „Oprostio sam ti“. Sluga je dovršio: „Moj gospodine: ﴿ وَاللَّهُ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ﴾ A Allah voli dobročinitelje.“ i Imam je rekao: „Pušten si u ime Allaha na slobodu i imaš dvostruko više od onoga što sam ti davao.“

Darežljivost i velikodušnost

Imam Husejn, a.s., je velikodušno pomagao siromašne i potrebite, imao samilosti za udovice i siročad te radovao srca onih koji su mu dolazili. Udovoljavao je potrebe onima koji su tražili prije nego ih dovede do neugodnog osjećaja traženja. Uvijek je održavao veze sa svojom rodbinom. Nije mu pristigao neki imetak a da ga nije podijelio i udijelio, a ovo je osobina darežljivoga, ćud velikodušnika i obilježje plemenitoga.

U tmini tihih noći nosio je vreće pune hrane i novca do kuća udovica i siročadi. O ovoj plemenitosti je svjedočio Muavija, i to onda kada je poslao poklone za nekoliko ličnosti pa nagovijestio: „Što se Husejna tiče, on će početi sa siročadima onih koji su poginuli uz njegovog oca na Siffinu, pa ako nešto od ovih poklona ostane, zaklat će devu i napojit će ih mlijekom.“

U jednom događaju punog milosti, ljudskosti i ljubaznosti, on je oslobodio roba time mu uzvraćajući na pozdrav. Naime, preneseno je od Enesa da je rekao: „Bio sam kod Husejna pa je kod njega ušla jedna sluškinja s buketom cvijeća u ruci i pozdravila ga tim buketom. On joj je odgovorio: ,Ti si slobodna u ime Allaha.‘ Ja sam ga upitao: ,Sluškinja ti donese buket cvijeća, a ti je oslobodiš?‘ i on mi je odgovorio: „Tako nas je Allah podučio:

وَإِذَا حُيِّيتُم بِتَحِيَّةٍ فَحَيُّوا بِأَحْسَنَ مِنْهَا أَوْ رُدُّوهَا.

Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite. (En-Nisa, 86) Ljepše od toga je bilo njeno oslobađanje.“

Jedan od primjera njegove velikodušnosti i oprostivosti bilo je izmirenje duga Usame ibn Zejda, čime mu je otklonio brigu koja ga je bila obuzela, a bio je bolestan,uprkos tome što je Usame bio stao u red protivnika njegovog oca, Zapovjednika vjernih.

Jednom je neki prosjak stao na ulaz kuće imama Husejna i počeo recitovati:

لَمْ يَخِبِ الْآنَ مَنْ رَجَاكَ وَ مَنْحَرَّكَ مِنْ دُونِ بَابِكَ الْحَلْقَهْ

أَنْتَ جَوَادٌ وَ أَنْتَ‏ مُعْتَمَدٌأَبُوكَ قَدْ كَانَ قَاتِلَ الْفَسَقَهْ

Neće sada u beznađe pasti onaj koji ima nadu u tebe i okretao je halke na vratima tvoje kuće: ti si darežljivi, ti si oslonac, doista ti je otac ubijao razvratnike.

Imam je žurno izašao i vidjevši tragove bijede na njemu pozvao je Kanbera i upitao:

يَا قَنْبَرُ، هَلْ تَبَقَّى مِنْ نَفَقَتِنَا؟

„Šta je ostalo od naše opskrbe?“ On mu je odgovorio: „Ima 200 dirhema za koje si mi naredio da podijelim u tvojoj porodici.“ Imam je rekao:

هَاتِهَا قَدْ جَاءَ مَنْ هُوَ أَحَقُّ بِهَا مِنَّا.

„Donesi mi to, jer je doista došao onaj koji je preči u odnosu na njih“ pa ih je uzeo i dao prosjaku uz izvinjenje i stihove:

خُذْهَا فَإِنِّي إِلَيْكَ مُعْتَذِرٌوَ اعْلَمْ بِأَنِّي عَلَيْكَ ذُو شَفَقَهْ

لَوْ كَانَ فِي سَيْرِنَا الْغَدَاةَ عَصًاأَمْسَتْ سَمَانَا عَلَيْكَ مُنْدَفِقَهْ

لَكِنَّ رَيْبَ الزَّمَانِ ذُو غِيَرٍوَ الْكَفُّ مِنِّي قَلِيلَةُ النَّفَقَهْ

Uzmi. Doista ja tražim izvinjenje od tebe i znaj da sam ti se doista sažalio. Ako je u našem životu jutro otvrdnuto, uvečer naše nebo će biti obilno za te. Međutim, nestalnost vremena je u mijenjanju, a moj dlan je oskudan u opskrbi.