Jezidova vlast i pokret imama Husejna
Počeci pokreta
Spomenuli smo da je imam Husejn, uprkos žestokom suprotstavljanju vlasti Muavije ibn ebi Sufijana, čije smo različite vidove naveli, odbio da pokrene smjenu Muavije jer je držao do sporazuma koji je potpisao njegov brat, imam Hasan, s Muavijom.
Historičari su zabilježili ovaj principijelni stav imama Husejna: Kada je imam Hasan preselio, šije su krenuli u Irak i pisali Husejnu da žele da smijene Muaviju i daju prisegu njemu, ali je on to odbio podsjetivši ih na zavjet i ugovor između njega i Muavije koji nije dozvoljeno kršiti sve dok ne istekne rok, pa tek kada Muavija umre, on će razmisliti o tome.
Prema tome, i šijama, kao i vlastima, bilo je poznato da Muavijina smrt znači da je imam Husejn oslobođen svake obaveze i da će pokrenuti ustanak protiv nasilničkog režima koji je preuzeo razvratnik Jezid. Zato je imam Husejn predstavljao najveći strah za vladajuću bandu.
Jezidovo pismo namjesniku Medine
Historičari su zabilježili da je Jezid odmah po smrti svog oca pisao Velidu ibn Utbi ibn ebi Sufijanu, kojeg je još Muavija bio postavio za namjesnika u Medini, da uzme od Husejna prisegu za njega i da mu ne dopusti oklijevanje.Drugi historijski izvori su prenijeli da je u pismu pisalo: „Kada ti stigne ovo moje pismo, pozovi Husejna ibn Alija i Abdullaha ibn Zubejra pa traži od njih da daju prisegu i, ako budu odbili, odsijeci im glave i pošalji mi ih. I od naroda traži da daju prisegu, pa kod god bude odbio, izvrši i nad njim ovu odluku.
Velidovo savjetovanje s Mervanom ibn Hakemom
Kad je dobio Jezidovo pismo, Velid se izgubio jer je znao da imam Husejn neće dati prisegu, kakve god bile posljedice. Smatrao je da se mora posavjetovati s Mervanom ibn Hakemom, poglavarom emevijske porodice, pa je poslao nekoga po njega. Mervan ga je uputio ovim riječima: „Pošalji po njihodmah i pozovi ih da dadnu prisegu i pokore se Jezidu pa, ako to budu uradili – prihvatit ćeš, a ako budu odbili – prići ćeš im i odsjeći im glave prije nego što saznaju za Muavijinu smrt. Jer ako budu saznali za to, skočit će svaki od njih da ti se suprotstavi i da okuplja narod oko sebe i bojim se da ih onda više nećeš moći spriječiti, osim Abdullaha ibn Omera, jer on neće osporavati nikoga u ovom pitanju. S druge strane, znam da ti se Husejn ibn Ali neće odazvati u davanju prisege Jezidu jer se ni na koji način ne smatra obaveznim da se pokori Jezidu. Tako mi Allaha, da sam ja tvom mjestu, ne bih rekao Husejnu ni jednu riječ sve dok mu ne odsiječemo glavu, pa neka posljedice budu kakve god.
Ovaj prijedlog je teško pao Velidu, koji je među Beni Umejjama bio najiskusniji, pa je rekao Mervanu: „Da bogdo Velid nije ni rođen i da se nije ni znalo za njega.“Mervan ga je onda ismijao i počeo ga osuđivati: „Nemoj se uzrujavati zbog onoga što sam ti rekao jer je doista porodica Ebu Turab (Ali) oduvijek bila neprijatelj.“,a Velid ga je prekorio riječima: „Teško tebi, Mervane, odustani od ovog svog govora i uljepšaj svoje riječi, Fatimin sine, jer je on doista ostatak vjerovjesništva.“Napokon su se složili da pozovu imama Husejna i da mu predstave stvar kako bi saznali njegov stav.
Imam Husejn, a.s., u prisustvu Velida
Velid je poslao po Husejna da dođe kod njega po noći i izaslanik ga je našao u džamiji. Tada se još nije bila proširila vijest o Muavijinoj smrti. Imam Husejn je gotovo sa sigurnošću znao da ga je Velid pozvao kako bi ga obavijestio o tome i uzeo od njega prisegu za novog vladara po naredbi koja mu je došla iz Šama pa je pozvao svoje sluge, braću i amidžiće i obavijestio ih da ga je namjesnik pozvao kod sebe, dodavši: „Ja se ne osjećam sigurnim ako me on obaveže nečim što ne mogu prihvatiti.“Zato je naredio svojim slugama da uzmu oružje i rekao im:
كُونُوا مَعِي، فَإِذَا دَخَلْتُ إِلَيْهِ فَاجْلِسُوا عَلَى الْبَابِ، فَإِنْ سَمِعْتُمْ صَوْتِي قَدْ عَلَا فَادْخُلُوا عَلَيْه.
„Budite uz mene i kada ja uđem kod njega, vi sjedite pred vrata. Ako čujete moj glas, uđite unutra.“
Ušavši kod Velida, Imam Husejn je ugledao i Mervana, s kojim je Velid bio prekinuo sve veze, pa je prokomentirao: „Veza je bolja od prekidanja, mir je bolji od pokvarenosti. Došlo je vrijeme da se vas dvojica sastanete, pa neka Svevišnji Allah popravi vaše odnose.“Potom ga je Velid obavijestio o Muavijinoj smrti i imam Husejn je izgovorio riječi istirdža.Zatim mu je Velid pročitao Jezidovo pismo i naredbu da uzme prisegu za njega od Husejna, na što je imam Husejn primijetio:
إِنِّي لَا أَرَاكَ تَقْنَعُ بِبَيْعَتِي لِيَزِيدَ سِرّاً حَتَّى أُبَايِعَهُ جَهْراً.
„Ne mislim da ćeš se zadovoljiti mojom tajnom prisegom Jezidu, sve dok mu je javno ne dadnem“ i Velid je potvrdio. Imam Husejn ga je onda obavijestio: „Osvanut ćeš pa ćeš vidjeti moje mišljenje o tome.“ Velid ga je htio otpustiti govoreći mu: „Idi s imenom Svevišnjeg Allaha dok nam ne dođeš u skupinu naroda“, ali Mervan ga je upozorio: „Tako mi Allaha, ako te Husejn ovog trena napusti ne polažući prisegu, nećeš više nikada imati moć kakvu sada imaš, sve dok ne padne više mrtvih glava. Zadrži čovjeka. Nek ne izađe dok ne dadne prisegu ili dok mu ne odsiječeš glavu!“ Na to je imam Husejn skočio upitao:
أَنْتَ يَا ابْنَ الزَّرْقَاءِ تَقْتُلُنِي أَوْ هُوَ؟ كَذَبْتَ، وَ اللَّهِ، وَ أَثِمْتَ.َ
„Sine Zerka, hoćeš li me ti ubiti ili će on? Slagao si, tako mi Allaha, i počinio si grijeh“ pa je izašao i uz pratnju sluga otišao kući.
Mervan je rekao Velidu: „Nisi me poslušao. Neće ti on, tako mi Allaha, nikada više dati priliku kao što je sada bila“, a Velid mu je uzvratio: „Teško tebi, Mervane, doista si mi namijenio ono u čemu je propast moje vjere. Tako mi Allaha, ne bih volio da mi pripadne sve bogatstvo ovog dunjaluka i njegove vlasti, nad kojim izazi i zalazi sunce, a da ja ubijem Husejna. Subhanallah! Da ja ubijem Husejna zato što je rekao da neće dati prisegu? Tako mi Allaha, siguran sam da će čovjek kojeg budu pitali za Husejnovu krv biti neznatan na vagi kod Svevišnjeg Alaha na Sudnjem danu.“
Prenesene su predaje koje govore da je rasprava između imama Husejna i Mervana bila jako žustra, sve dok imam Husejn nije izričito i jasno obznanio Mervanu svoj stav riječima:
إِنَّا أَهْلُ بَيْتِ النُّبُوَّةِ وَ مَعْدِنُ الرِّسَالَةِ وَ مُخْتَلَفُ الْمَلَائِكَةِ (وَ مَحَلِّ الرَّحْمَةِ) وَ بِنَا فَتَحَ اللَّهُ وَ بِنَا خَتَمَ اللَّهُ وَ يَزِيدُ رَجُلٌ فَاسِقٌ، شَارِبُ الْخَمْرِ، قَاتِلُ النَّفْسِ الْمُحَرَّمَةِ، مُعْلِنٌ بِالْفِسْقِ، وَ مِثْلِي لَا يُبَايِعُ مِثْلَهُ وَ لَكِنْ نُصْبِحُ وَ تُصْبِحُونَ وَ نَنْظُرُ وَ تَنْظُرُونَ أَيُّنَا أَحَقُّ بِالْبَيْعَةِ وَ الْخِلَافَةِ.
„Mi smo porodica vjerovjesništva, izvorišta poslanstva, mjesta obilaženja meleka, uporišta Božije milosti. Bog je počeo s nama i završit će s nama. A Jezid je griješnik, pijanica, ubica nedužnih ljudi, javno čini razvrat i osoba poput mene nikada neće dati podršku čovjeku poput Jezida... Ali, osvanut ćemo mi, a osvanut ćete i vi, i vidjet ćemo mi, a vidjet ćete i vi, ko je od nas preči hilafetu i prisegi.“
Imam Husejn i Mervan
Imam Husejn se susreo s Mervanom ibn Hakemom ujutro one noći u kojoj je odbio dati prisegu Jezidu. Mervan mu je prišao i rekao mu: „Doista sam ja dobronamjeran pa poslušaj me: uputit ću te i pomoći ti.“ Imam ga je upitao: „A o čemu to, Mervane?“ i Mervan mu je rekao: „Savjetujem ti da daš prisegu zapovjeniku vjernih, Jezidu, jer je to doista bolje za tebe radi tvoje vjere i dunjaluka.“ Imam mu je onda uzvratio svojim rječitim govorom:
وَ عَلَى الْإِسْلَامِ السَّلَامُ، إِذْ قَدْ بُلِيَتِ الْأُمَّةُ بِرَاعٍ مِثْلِ يَزِيدَ وَ لَقَدْ سَمِعْتُ جَدِّي رَسُولَ اللَّهِ، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سلَّمَ، يَقُولُ: الْخِلَافَةُ مُحَرَّمَةٌ عَلَى آلِ أَبِي سُفْيَان وَ عَلَى الطُّلَقَاءِ وَ أبْنَاءِ الطُّلَقَاءِ، فَاذَا رَأَيتُم مُعَاويةَ عَلَى مِنْبَرِى، فَابْقَرُوا بَطْنَهُ وَ قَد رَآهُ أَهْلُ الْمَدِينَةِ عَلَى الْمِنْبَرِ فَلَمْ يَبْقَرُوا بَطْنَهُ.
„S islamom se treba oprostiti ukoliko ovaj ummet padne u ruke nekoga poput Jezida... Čuo sam svog djeda, Allahovog Poslanika, kako govori: ,Hilafet je zabranjen Ebu Sufijanovoj porodici i oslobođenim robovima i sinovima oslobođenih robova pa ako vidite Muaviju na mom minberu, poderite mu stomak.‘ Tako mi Allaha, stanovnici Medine su ga vidjeli na minberu moga djeda, ali nisu izvršili ono što im je bilo naređeno.“
Kretanje imama Husejna u drugoj noći
Historičari su spomenuli da je imam Husejn ostao u svojoj kući te noći, uoči subote, tri noći pred kraj mjeseca redžeba 60. godine po hidžri. Velid je bio zauzet traženjem od Ibn Zubejra da dadne prisegu i njegovim odbijanjem. Ibn Zubejr je iste noći izašao iz Medine i krenuo prema Mekki, a Velid je, kada je svanulo, spremio ljude i poslao jednog od sluga Beni Umejje na čelu 80 konjanika da ga traže i kako ga nisu pronašli, vratili su se. Kada je bilo pred kraj subote, poslao je iste te ljude po Husejna da dođe i dadne prisegu za Jezida ibn Muaviju, a imam Husejn im je rekao: „Pričekajte do ujutro pa ćete vidjeti, a i mi ćemo vidjeti.“ Te noći su odustali od njega i nisu navaljivali.
Imam Husejn je sljedećeg dana, uoči nedjelje, dva dana pred kraj redžeba, izašao prema Mekki. S njim su bili njegovi sinovi, sinovi njegovog brata, njegova braća i većina njegove porodice, osim Muhammeda ibn Hanefije, jer on, saznavši za njegovu odluku o izlasku iz Medine, nije znao u kojem pravcu će ići pa mu je rekao: „Brate moj, ti si mi najdraži i najcjenjeniji od svih ljudi i svakog bih savjetovao, a tebe se ne bih usudio, ali sada je i tebi potreban moj savjet. Udalji se od Jezida ibn Muavije i gradova koliko god ti je moguće i pošalji svoje izaslanike ljudima da ih zovu tebi pa, ako ti budu dali prisegu, zahvalit ćeš Allahu na tome, a ako se budu složili o nekom drugom, neće Allah zbog toga umanjiti tvoju vjeru ni pamet niti će nestati tvoje plemenitosti i prednosti. Jer doista se bojim da ne uđeš u neki grad, a da se ljudi međusobno ne raziđu, da jedna skupina bude uz tebe, a druga protiv tebe, pa da se međusobno ne počnu ubijati, a ti da budeš meta prvom koplju pa da tako najodabraniji iz svog ummeta po duši, ocu i majci postane najbeznačajniji po krvi i najponiženiji po porodici.“
Imam Husejn ga je onda upitao: „Pa gdje da idem, brate?“ i savjetovao mu je: „Siđi u Mekku. Ako boravak u Mekki bude siguran – to je izlaz, a ako ne budeš siguran u Mekki, idi po pustinji i po vrhovima planina i putuj iz jednog mjesta u drugo sve dok ne vidiš kako će okončati narod, jer ti ćeš doista biti najispravniji po mišljenju kada nam dođu nove prilike.“ Imam Husejn mu se zahvalio:
يَا أَخِي قَدْ نَصَحْتَ وَ أَشْفَقْتَ وَ أَرْجُو أَنْ يَكُونَ رَأْيُكَ سَدِيداً مُوَفَّقاً.
„Brate, zaista si me posavjetovao i pokazao mi ljubaznost. Nadam se da će tvoje mišljenje biti čvrsto i uspješno“i krenuo je prema Mekki učeći ajet:
فَخَرَجَ مِنْهَا خَائِفًا يَتَرَقَّبُ ۖ قَالَ رَبِّ نَجِّنِي مِنَ الْقَوْمِ الظَّالِمِينَ .
I iziđe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti i reče: Gospodaru moj, spasi mene od naroda nevjerničkoga.“ (El-Kasas, 21)
Oporuke imama Husejna
Imam Husejn je prije izlaska iz Medine napisao nekoliko oporuka, od kojih jedna, napisana njegovom bratu, glasi:
هَذَا مَا أَوْصَى بِهِ الْحُسَيْنُ بْنُ عَلِيِّ بْنِ أَبِي طَالِبٍ إِلَى أَخِيهِ مُحَمَّدٍ الْمَعْرُوفِ بِابْنِ الْحَنَفِيَّةِ، أَنَّ الْحُسَيْنَ يَشْهَدُ أَنْ لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ وَ أَنَّ مُحَمَّداً عَبْدُهُ وَ رَسُولُهُ جَاءَ بِالْحَقِّ مِنْ عِنْدِ الْحَقِّ وَ أَنَّ الْجَنَّةَ وَ النَّارَ حَقٌ وَ أَنَّ السَّاعَةَ آتِيَةٌ لا رَيْبَ فِيها وَ أَنَّ اللَّهَ يَبْعَثُ مَنْ فِي الْقُبُورِ وَ أَنِّي لَمْ أَخْرُجْ أَشِراً وَ لَا بَطِراً وَ لَا مُفْسِداً وَ لَا ظَالِماً وَ إِنَّمَا خَرَجْتُ لِطَلَبِ الْإِصْلَاحِ فِي أُمَّةِ جَدِّي، صَلَّى الله عَليهِ وَ آلِهِ وَ سَلَّمَ، أُرِيدُ أَنْ آمُرَ بِالْمَعْرُوفِ وَ أَنْهَى عَنِ الْمُنْكَرِ وَ أَسِيرَ بِسِيرَةِ جَدِّي وَ أَبِيعَلِيِّ بْنِ أَبِي طَالِبٍ، عَلَيهِ السَّلامُ، فَمَنْ قَبِلَنِي بِقَبُولِ الْحَقِّ فَاللَّهُ أَوْلَى بِالْحَقِّ وَ مَنْ رَدَّ عَلَيَّ هَذَا أَصْبِرُ حَتَّى يَقْضِيَ اللَّهُ بَيْنِي وَ بَيْنَ الْقَوْمِ بِالْحَقِ وَ هُوَ خَيْرُ الْحاكِمِينَ.
„Ovo je ono što oporučuje Husejn ibn Ali svom bratu Muhammedu ibn Hanefiji: Husejn svjedoči da nema božanstva osim Allaha Jedinog bez suparnika i da je Muhammed njegov rob i Poslanik, koji je donio istinu od Njega, da je Džennet istina i Vatra istina, da će Sudnji dan nastupiti i u to nema sumnje, da će Allah proživjeti one koji su u grobovima, da ja ne odlazim iz Medine zbog samoživosti, da bih se proveo ili da bih pravio nered i nanosio nepravdu, već je moj cilj na ovom putovanju da popravim stanje u ummetu svog djeda, da upućujem na dobro i odvraćam od zla, oživim sunnet svoga djeda, Poslanika Božijeg, kao i put i način djelovanja moga oca, Alija ibn ebi Taliba. Ko god prihvati ovu istinu od mene, prihvatio je Božiji put, a ako se ustegne, ja ću i dalje uz strpljivost i istrajnost nastaviti svoj put sve dok Svevišnji Allah ne presudi između mene i ovog naroda, a On je najbolji Sudija.“
Jedna od njegovih oporuka je za Ummu-l-mu'minin Umm Seleme, i u njoj je ostavio naloge u vezi s imametom imama nakon njega. Preneseno je da mu je, kada je odlučio da izađe iz Medine, došla Umm Seleme pa rekla: „O, sine moj, nemoj me rastužiti svojim odlaskom prema Iraku, jer sam doista čula tvog djeda kako govori: ,Moj sin Husejn će biti ubijen u Iraku na zemlji koja se zove Kerbela.‘“ Uzvratio joj je:
يَا أُمَّاهْ، وَ أَنَا، وَ اللَّهِ، أَعْلَمُ ذَلِكَ وَ إِنِّي مَقْتُولٌ لَا مَحَالَةَ وَ لَيْسَ لِي مِنْ هَذَا بُدٌّ وَ إِنِّي، وَ اللَّهِ، لَأَعْرِفُ الْيَوْمَ الَّذِي أُقْتَلُ فِيهِ وَ أَعْرِفُ مَنْ يَقْتُلُنِي وَ أَعْرِفُ الْبُقْعَةَ الَّتِي أُدْفَنُ فِيهَا وَ إِنِّي أَعْرِفُ مَنْ يُقْتَلُ مِنْ أَهْلِ بَيْتِي وَ قَرَابَتِي وَ شِيعَتِي وَ إِنْ أَرَدْتِ يَا أُمَّاهْ أُرِيكِ حُفْرَتِي وَ مَضْجَعِي.
,Majko, ja, tako mi Allaha, znam to i znam da ću ja svakako biti ubijen i da nemam drugog izlaza. Doista znam, tako mi Allaha, i dan u kojem ću biti ubijen, znam ko će me ubiti i znam mjesto na kojem ću biti ukopan i znam ko će biti ubijen iz moje porodice, rodbine i mojih sljedbenika –ako želiš, majko, mogu ti pokazati moj kabur i mjesto mog vječnog boravka.“ Zatim je pokazao prema Kerbeli pa se zemlja spuštala sve dok joj nije pokazao mjesto na kom će ležati, mjesto ukopa, položaj svoje vojske i mjesto svoje pogibije. Tada je Umm Seleme gorko zaplakala i prepustila ga Allahu.
Imam Husejn je rekao:
يَا أُمَّاهْ، قَدْ شَاءَ اللَّهُ، عَزَّ وَ جَلَّ، أَنْ يَرَانِي مَقْتُولًا مَذْبُوحاً ظُلْماً وَ عُدْوَاناً وَ قَدْ شَاءَ أَنْ يَرَى حَرَمِي وَ رَهْطِي وَ نِسَائِي مُشَرَّدِينَ وَ أَطْفَالِيمَذْبُوحِينَ مَظْلُومِينَ مَأْسُورِينَ مُقَيَّدِينَ وَ هُمْ يَسْتَغِيثُونَ فَلَا يَجِدُونَ نَاصِراً وَ لَا مُعِينًا.
„Zaista je Svevišnji Allah želio da me vidi nepravedno i zbog mržnje ubijenog, zaklanog. Zaista Allah želi da vidi moju porodicu, moje saputnike i moje žene prognanima i moju djecu zaklanim, potlačenim, zarobljenim u okove kako traže pomoć, a ne nalaze ni pomagača niti sljedbenika.“
U drugoj predaji stoji da je Umm Seleme rekla imamu Husejnu: „Kod mene ima zemlje u nekoj bočici koju mi je dao tvoj djed“, a on joj je rekao:
وَ اللَّهِ، إِنِّي مَقْتُولٌ كَذَلِكَ وَ إِنْ لَمْ أَخْرُجْ إِلَى الْعِرَاقِ يَقْتُلُونِّي أَيْضاً، ثُمَّ أَخَذَ تُرْبَةً فَجَعَلَهَا فِي قَارُورَةٍ وَ أَعْطَاهَا إِيَّاهَا وَ قَالَ: اجْعَلْهَا مَعَ قَارُورَةِ جَدِّي، فَإِذَا فَاضَتَا دَماً فَاعْلَمِي أَنِّي قَدْ قُتِلْتُ.
„Tako mi Allaha, ja ću biti ubijen – i ako ne odem prema Iraku, oni će me svejedno ubiti“ pa uzeo zemlje, stavio je u bočicu i dao je Umm Seleme: „Stavi je uz bočicu mog djeda i kada budu napunjene krvlju, znaj da sam ubijen.“
Šejh Tusi prenosi od Husejna ibn Seida, a on od Hammada ibn Isaa od Rib'i ibn Abdullaha od Fudejla ibn Jesara da je imam Ebu Džafer, a.s., rekao: „Kada je imam Husejn krenuo prema Iraku i predao Umm Selemi, Poslanikovoj supruzi, oporuku, knjige i ostale stvari, rekao joj je:
إِذَا أَتَاكِ أَكْبَرُ وُلْدِي، فَادْفَعِي إِلَيْهِ مَا دَفَعْتُ إِلَيْكِ.
,Kada ti dođe moj najstariji sin, predaj mu ono što ostavim kod tebe.‘ I zaista, nakon što je imam Husejn bio ubijen došao je Ali ibn Husejn Umm Selemi pa mu je ona predala sve što joj je Husejn bio dao.“
Ali ibn Junus el-Amili u knjizi Es-siratu-l-mustekim prenosi predaju o izričitom imenovanju Alija ibn Husejna za imamet te kaže: „I napisao je Husejn svoju oporuku i predao je Umm Selemi ostavivši joj je i kao znak za imamet nakon njega, jer joj je rekao da će prepoznati imama nakon njega u onome ko bude došao i tražio tu oporuku. Zatražio ju je imam Ali ibn Husejn Zejnu-l-abidin.“
Imam Husejn na putu prema Mekki
Historičari su zabilježili da se imam Husejn držao glavnog puta kada je krenuo prema Mekki, iako mu je njegova porodica rekla: „Bolje bi bilo da si se sklonio s glavnog puta kao što je to učinio Ibn Zubejr, kako te ne bi našli oni koji će doći po tebe.“ Međutim, on je bio odlučan: „Ne, tako mi Allaha, neću se udaljiti od glavnog puta sve dok ne bude Svevišnji Allah odredio ono što On odredi.“I ulazeći u Mekku, a to je bilo uoči petka trećeg šabana, učio je ovaj ajet:
وَلَمَّا تَوَجَّهَ تِلْقَاءَ مَدْيَنَ قَالَ عَسَىٰ رَبِّي أَن يَهْدِيَنِي سَوَاءَ السَّبِيلِ .
I kada je krenuo prema Medjenu, on reče: „Gospodar će moj mene uputiti na Pravi Put.“ (El-Kasas, 22)
Potom je sišao u Meku i odmah su mu počeli dolaziti i posjećivati ga i Mekkanlije i oni iz drugih krajeva koji su bili u Mekki radi umre. U Mekki je bio i Ibn Zubejr i držao je jednu stranu Kabe. Klanjao je, obavljao tavaf i dolazio imamu Husejnu s ostalim ljudima. Ponekad mu je dolazio dva dana zaredom, a ponekad jedanput u dva dana. Imam Husejn je Ibn Zubejru bio najteže Božije stvorenje jer je znao da je Husejn među ljudima prihvatljiviji i poštovaniji od njega i da mu stanovnici Hidžaza neće dati prisegu dok je Husejn u tom gradu.
Uzroci i motivi ustanka
Teško je obuhvatiti sve uzroke ustanka koji se nastavio i nakon imama Husejna i koji još uvijek traje strujanjem i životom, izazivajući u dušama osjećaj ponosa i požrtvovanosti, i vodi revolucionare kroz vrijeme da nastave na putu istine, daruju duše i sve što je dragocjeno da bi postigli uzvišene ciljeve. To je ustanak koji je oživio islamsku poslanicu, koja se umalo nije bila izgubila sred strasti i želja pokvarenih vladara, i koji je osvijestio islamski ummet da počne tražiti vraćanje prava vlasniku i na pravo mjesto.
Ono što iz čega najbolje možemo zaključiti o uzrocima i motivima ustanka imama Husejna jesu tekstova preneseni od samog Imama, ustanika te ishoda ustanka, pored naše spoznaje o njegovoj ličnosti. Husejn je bio taj koji se obratio vojsci Hurra ibn Jezida er-Rijahija, koja je bila požurila da ga opkoli ne dozvoljavajući mu da se skloni, ovim riječima:
أَيُّهَا النَّاسُ، إنَّ رَسُولَ اللهِ، صلَّى الله عَلَيهِ وَ آلِه وَ سَلَّمَ، قَالَ: مَنْ رَأَى سُلْطَاناً جَائِراً مُسْتَحِلًّا لِحُرُمِ اللَّهِ، نَاكِثاً لِعَهْدِ اللَّهِ، مُخَالِفاً لِسُنَّةِ رَسُولِ اللَّهِ، يَعْمَلُ فِي عِبَادِ اللَّهِ بِالْإِثْمِ وَ الْعُدْوَانِ، ثُمَّ لَمْ يُغَيِّرْ بِقَوْلٍ وَ لَا فِعْلٍ، كَانَ حَقِيقاً عَلَى اللَّهِ أَنْ يُدْخِلَهُ مَدْخَلَهُ، وَ قَدْ عَلِمْتُمْ أَنَّ هَؤُلَاءِ الْقَوْمَ قَدْ لَزِمُوا طَاعَةَ الشَّيْطَانِ، وَ تَوَلَّوْا عَنْ طَاعَةِ الرَّحْمَنِ وَ أَظْهَرُوا الْفَسَادَ وَ عَطَّلُوا الْحُدُودَ وَ اسْتَأْثَرُوا بِالْفَيْءِ وَ أَحَلُّوا حَرَامَ اللَّهِ وَ حَرَّمُوا حَلَالَهُ وَ إِنِّي أَحَقُّ بِهَذَا الْأَمْرِ، وَ قَدْ أَتَتْنِي كُتُبُكُمْ وَ قَدِمَتْ عَلَيَّ رُسُلُكُمْ بِبَيْعَتِكُمْ، أَنَّكُمْ لَا تُسَلِّمُونِّي وَ لَا تَخْذُلُونِّي، فَإِنْ وَفَيْتُمْ لِي بِبَيْعَتِكُمْ فَقَدْ أُصِبْتُمْ رُشْدَكُمْ فَأنَا الحُسَينُ بنُ عَلِيّ وَ ابْنِ فَاطِمةَ بِنْتِ رَسُولِ الله، نَفْسِي مَعَ أَنْفُسِكُمْ وَ أَهْلِي مَعَ أَهَالِيكُمْ، فَلَكُمْ فِيَّ أُسْوَةٌ.
„O, ljudi, doista je Allahov Poslanik rekao: ,Ko od vas vidi vladara nasilnika, koji dozvoljava Božije zabrane, krši Božije zavjete, suprotstavlja se sunnetu Allahovog Poslanika, nad Božijim robovima čini grijeh i nasilje, pa ne bude svojim djelom ili govorom to izmijenio, Allah će ga sigurno uvesti na isto mjesto gdje će biti i taj tlačitelj.‘ Znajte, doista se ovi drže pokornosti šejtanu, a napustili su pokornost Svemilosnom, pokvareni su i uskraćuju ono što je šerijatom propisano, a prisvajaju državne prihode, dozvolili su ono što je Bog zabranio, a zabranili ono što je Bog dozvolio, a ja sam najpreči da to izmijenim. Stigla su mi vaša pisma i vaši izaslanici su mi donijeli vaše prisege te prenijeli da me vi nećete predati njima niti ćete me ostaviti na cjedilu. Budete li potvrdili vašu prisegu meni, postići ćete pravi put. Ja sam Husejn, Alijev sin i sin Fatime, kćeri Alahovog Poslanika. Moja duša će biti s vašim, moja porodica s vašim i imat ćete uzor u meni.“
U drugom govoru, nakon što je postalo jasno da ga narod ima namjeru prevariti, da je klonuo i tvrdoglavo zahtijeva rat protiv njega te da je pokoran Jezidu razvratniku, rekao je: „Dabogda vam lice pocrnilo! O, robovi služavki i ostaci zalutalih skupina! Vi, koji ste napustili Kur'an! Vi, koji iskrivljujete Knjigu Božiju, koji ste odgojeni rukom grješnika! O, vi, koji ste ispali iz šejtanovog nosa! O, vi, koji gasite svjetlost sunneta, ubijate djecu poslanika, uništavate potomstvo Poslanikovih nasljednika i vežete bludnike u srodstvu! O, vi, koji uznemiravate vjernike i koji ste glasnici poglavara podrugljivaca, one koji Kur’an na dijelove dijele. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju, a oni su u vječnoj patnji...“
Potom je rekao:
أَلا، وَ إِنَّ الدَّعِىَ بْنَ الدَّعِىِّ، قَدْ رَكَزَ بَيْنَ اثْنَتَيْنِ، بَيْنَ السِّلَّةِ وَ الذِّلَّةِ، وَ هَيْهاتَ مِنَّا الذِّلَّةُ، يَأْبَى اللَّهُ ذلِكَ لَنا وَ رَسولُهُ وَ الْمُؤْمِنُونَ وَ حُجورٌ طابَتْ وَ طَهُرَتْ وَ أُنُوفٌ حَمِيَّةٌ وَ نُفُوسٌ أَبِيَّةٌ مِنْ أَنْ تُؤْثَرَ طَاعَةُ اللِّئَامِ عَلَى مَصَارِعِ الْكِرَامِ.
„Znajte da me ovaj vanbračno rođeni, sin vanbračno rođenog, postavio da biram između dvije stvari: sablje ili poniženja. Kako li je daleko poniženje od nas! Bog to ne prihvata od nas, a ne dopada se ni Njegovom Poslaniku, vjernicima, čednim i neokaljanim ljudima koji su nas čestitim srcima i dostojanstvenim dušama odgojili da damo prednost plemenitim pobudama nad niskim. Budite svjesni, ja ću s ovom nekolicinom ljudi, nemajući pomagača, ratovati s vama.“
Prema tome, uzroke ustanka imama Husejna možemo svesti na nekoliko njih.
Pokvarenost vladara i zastranjenost državne structure
Imam Husejn nije mogao da se ne pobuni videći potpunu zastranjenost u vođstvu islamskog ummeta. Iako je Sakifa uskratila hilafet njegovom zakonitom vođi, imamu Aliju, a njeni sljedbenici su tražili izgovor u nedozvoljenosti kršenja prisege, neophodnosti zajedništva, zabranjenosti razdora u ummetu te neophodnosti pokornosti vođi koji je izabran po njihovoj volji, imam Ali je na drugi način pokušao popraviti ono što su pokvarili postupci halife koji nije bio bezgriješan, a bio je svjedok dijela tih postupaka u toku Osmanove vladavine. Naime, on je s Muavijom bio potpisao primirje čije stavke su stavljale neka ograničenja na ponašanje Muavije, koji je izabrao prevaru i zaklanjanje pod veo vjere kao put za izvršenje svojih planova.
Međutim, nakon Muavijine smrti situacija se promijenila jer, po mišljenju bezgriješnog imama i zakonitog vlasnika prava, nije bilo preostalo više nikakvo rješenje, čak ni teoretska mogućnost za prihvatanje Jezidove dostojnosti i dostojnosti Beni Umejje za vlast, osim neposrednog sukoba.
Pored toga posljedice zastranjenosti nastale na Sekifi upozoravale su na opasnost uništenja vjere, pa je Imam rekao:
أَيُّهَا النَّاسُ، إنَّ رَسُولَ اللهِ، صلَّى الله عَلَيهِ وَ آلِه وَ سَلَّمَ، قَالَ: مَنْ رَأَى سُلْطَاناً جَائِراً مُسْتَحِلًّا لِحُرُمِ اللَّهِ، نَاكِثاً لِعَهْدِ اللَّهِ، مُخَالِفاً لِسُنَّةِ رَسُولِ اللَّهِ، يَعْمَلُ فِي عِبَادِ اللَّهِ بِالْإِثْمِ وَ الْعُدْوَانِ، ثُمَّ لَمْ يُغَيِّرْ بِقَوْلٍ وَ لَا فِعْلٍ، كَانَ حَقِيقاً عَلَى اللَّهِ أَنْ يُدْخِلَهُ مَدْخَلَهُ.
„O, ljudi, doista je Allahov Poslanik rekao: ,Ko od vas vidi vladara nasilnika, koji dozvoljava Božije zabrane, krši Božije zavjete, suprotstavlja se sunnetu Allahovog Poslanika, nad Božijim robovima čini grijeh i nasilje, pa ne bude svojim djelom ili govorom to izmijenio, Allah će ga sigurno uvesti na isto mjesto gdje će biti i taj tlačitelj.‘“ Doista je Jezid bio obilježen svim svojstvima na koja je Božiji Poslanik upozorio, a imam Husejn, koji je bio nasljednik vjerovjesnika i nosilac baklje poslanice, zaista je bio odgovorniji od drugih da se suoči i izmijeni situaciju.
Imamova odgovornost naspram ummeta
Imam Husejn je predstavljao zakonitog odgovornog vođu koji je utjelovljavao sve dobre vrijednosti i uzvišeni moral. Po svojoj društvenoj poziciji, kao unuk Allahovog Poslanika i njegov nasljednik, bio je odgovoran za ummet i u vrijeme Muavije i nastojao je popraviti stanje na miran način, pa je s Muavijom vodio rasprave i razotkrio njegove planovete osvijestio ummet o njegovim odgovornostima i njegovoj ulozi,čak učinio veliki korak u poticaju ummeta na odbijanje nepravde,a pokušao je i ujediniti riječ ummeta protiv tlačitelja.
Kada je poduzeo sve moguće korake za promjenu društvene situacije u ummetu, krenuo je sa svojom porodicom i onima koji su bili uz njega da učini nešto snažno po svom sadržaju, značaju, uticaju i plodovima, kako bi pokrenuo ummet da promijeni pokvarenu stvarnost u kojoj se nalazio.
Odaziv naroda koji su se pobunili
Imam Husejn nije imao drugog izbora do da povede neki jak pokret, a pristigao mu je i veliki broj pisama onih koji su odbili dati prisegu Jezidu ibn Muaviji u kojima su tražili od njega da preuzme vođstvo i da ih pokrene, upozorivši ga na odgovornost pred Allahom ukoliko se ne odazove njihovim pozivima. Poziv stanovnika Kufe imamu Husejnu je bio kao politički krov koji je davao zakonitost njegovom pokretu. Prema tome, ovaj pokret nije bio iz neke lične pobude ili privatne želje, naročito nakon ovih poziva muslimana koje je dobio.
Pokušaj prisiljavanja Imama na poniženje i pregovaranje
Imam Husejn je imao dušu koju je Allah odlikovao uzvišenim znacima i visokim vrijednostima te je bila puna prkosa, dostojanstva i velikodušnosti. Na suprotnoj strani, Jezidova zla duša i duše njegovih zločinaca su bile obilježene niskostima pa su željeli da imam Husejn živi ponižen u sjeni pokvarene vlasti. Imam je jasno naglasio:
أَلا، وَ إِنَّ الدَّعِىَ بْنَ الدَّعِىِّ، قَدْ رَكَزَ بَيْنَ اثْنَتَيْنِ، بَيْنَ السِّلَّةِ وَ الذِّلَّةِ، وَ هَيْهاتَ مِنَّا الذِّلَّةُ، يَأْبَى اللَّهُ ذلِكَ لَنا وَ رَسولُهُ وَ الْمُؤْمِنُونَ وَ حُجورٌ طابَتْ وَ طَهُرَتْ وَ أُنُوفٌ حَمِيَّةٌ وَ نُفُوسٌ أَبِيَّةٌ مِنْ أَنْ تُؤْثَرَ طَاعَةُ اللِّئَامِ عَلَى مَصَارِعِ الْكِرَامِ.
„Znajte da me ovaj vanbračno rođeni, sin vanbračno rođenog, postavio da biram između dvije stvari: sablje ili poniženja. Kako li je daleko poniženje od nas! Bog to ne prihvata od nas, a ne dopada se ni Njegovom Poslaniku, vjernicima, čednim i neokaljanim ljudima koji su nas čestitim srcima i dostojanstvenim dušama odgojili da damo prednost plemenitim pobudama nad niskim...“ Na drugom mjestu je rekao:
وَ إِنِّي لَا أَرَى الْمَوْتَ إِلَّا سَعَادَةً وَ الْحَيَاةَ مَعَ الظَّالِمِينَ إِلَّا بَرَما.
„Ja ne vidim smrt nikako drugačije osim kao sreću, a život s nepravednicima samo kao patnju.“
Na ovakav krasan način imam Husejn je postavio pravila prkosa i dostojanstva za svakog ko slijedi nebeske vrijednosti, pripada im i brani ih, i s ove osnove je krenuo da promijeni pokvarenu stvarnost.
Namjere emevijske iznevjere i plan za Husejnovo ubistvo
Imam Husejn, koji je bio dobro obaviješten o svemu što se događalo na političkoj sceni i o društvenim dešavanjima u ummetu, osjetio je emevijske namjere iznevjere i mržnju protiv islama i Ehli bejta, uzimajući u obzir i iskustvo prvih godina islamskog poziva, potom Muavijine stavove protiv imama Alija i nakon njega protiv imama Hasana, i bio je uvjeren da oni neće odustati od njega i od njegovog ubistva čak i ako on bude mirno postupao s njima. On je predstavljao ostatak vjerovjesništva i odgovornu ličnost koja je vodila islamski pokret na pravu stazu i ispravan put, a Jezid nije mogao sakriti svoju težnju za zlom – preneseno je da je jasno i bez ikakvog stida naglasio: „Nisam od Handefa ako se ne osvetim Ahmedovim sinovima za ono što je on počinio.“ Imam Husejn, a.s., je jasno izjavio da ga Beni Umejje u svakom slučaju neće ostaviti, pa je rekao svom bratu Muhammedu ibn Hanefiji:
لَوْ كُنْتُ فِي جُحْرِ هَامَّةٍ مِنْ هَوَامِّ الْأَرْضِ، لَاسْتَخْرَجُونِي مِنْهُ حَتَّى يَقْتُلُونِّي.
„Tako mi Boga, ako se sakrijem u rupu jednog od ovih gmizavaca, oni će me izvući da me ubiju.“ I Džaferu ibn Sulejmanu ed-Dab'iju je rekao:
وَ اللَّهِ، لَا يَدَعُونِّي حَتَّى يَسْتَخْرِجُوا هَذِهِ الْعَلَقَةَ مِنْ جَوْفِي.
„Tako mi Allaha, oni me neće ostaviti dok ne izvade srce iz moje utrobe.“
Stoga je imam brzo krenuo iz Mekke, da povede ustanak prije nego što ga ruke iznevjere uspiju ubiti, iako nije uspio obaviti svoju dužnost u ummetu, jer je morao emevijama oduzeti svaku priliku da ga iznevjere i nastupiti kao branitelj porodice vjerovjesništva.
Raširenost nepravde i nesigurnost
Emevijska vlast je bila zasnovana na nepravdi, tiraniji i nasilju. Otkako se Muavija sa svojom družbom pojavio kao snaga u islamskom svijetu, bunio se protiv halife muslimana i vođe ummeta nakon Poslanika, s.a.v.a., ali je pretjerao u nasiničkim postupcima koji su ummetu privukli nesreću. Kada je dobio potpunu vlast, prolio je mnogo krvi i postavio najgore ljude za upravitelje. Čak i prije nego što je zavladao ummetom, sve njegove pristalice širile su strah i ubijale do te mjere da su ljudi u vrijeme namjesništva Zijada ibn Ebiha govorili: „Izbavi se Sa'd jer propao je Sa'id!“ ukazujući na nesigurnosti u svim krajevima zemlje.
S druge strane, emevijska vlast je otišla predaleko u preziranju velikog dijela ummeta svojim plemenskim gledanjem s visine.Muavija je također ubijao, mučio i protjerivao naročito one koji su bili poznati po privrženosti Ehli bejtu, a.s., a Jezid je sve to naslijedio od njega.
S potpunim odsustvom stida i omalovažavajući istinske vrijednosti, Muavija je rekao imamu Husejnu, a.s.: „O, Ebu Abdullah, znaš da smo mi ubili sljedbenike tvoga oca, balzamirali ih, umotali u ćefine, obavili dženazu namaz i ukopali ih.“Imam, a.s., nije stajao skrštenih ruku naspram ovih zločina pa je prekorijevao Muaviju, a kako savjetovanje i protivljenja nisu urodili plodom, on je, da bi izbavio ummet od strašne tiranije, ustao protiv njegovog sina Jezida.
Poružnjavanje islamskih vrijednosti i brisanje spomena Ehli bejta
Emevijska vlast je nastojala da promijeni ispravnu sliku islamske poslanice i društveni poredak muslimanske zajednice pa su se umejadi bacili na širenje razdora među muslimanima, razlikovanje Arapa od nearapa, izazivanje plemenskih sukoba i rad na približavanju samo određenih plemena, a zanemarivanje drugih na osnovu koristi emevijskoj vlasti. Novac je imao važnu ulogu u širenju duha pristrasnosti, dvoličnosti i odavanja razonodi.
Budući da je Ehli bejt, a.s., imao veliki utjecaj u ukorijenivanju islamskog vjerovanja i čuvanju brige o islamskoj poslanici, emevije su od vremena Muavijine samostalnosti u vlasti nastojali sistematski brisati spomen na Ehli bejt, a.s., a ovaj korak je usavršen pred kraj Muavijine vladavine pokušajem postavljanja Jezida kao halife.
Odaziv Božijoj i Poslanikovoj zapovijedi
Doista, nije moguće da jedno uzvišeno vjerovanje i poslanicu koja je svršetak svih poslanica, kao što je to islamska, njen veliki vođa i veličanstveni dostavljač koji je bezgriješan, Poslanik, podržavan s neba, ostavi iza sebe bez plana, pažnje i zaštitnika koji će je čuvati, biti joj odan u svom govoru i djelu, koji će je usmjeriti prema željenom cilju, koristeći razboritost i sveobuhvatno znanje o njenim propisima, i koji će za nju žrtvovati sve dragocjenosti, kako bi Uzvišena Božja riječ preživjela i opstala. Pažljiv istraživač u načinu življenja Poslanika, s.a.v.a., i Ehli bejta, a.s., jasno vidi međusobnu povezanost i upotpunjavanje uloga koje su bezgriješnici iz Poslanikove porodice obavljali, potpuno predani Božijoj i Poslanikovoj zapovijedi.
Imam Husejn, a.s., je to jasno naglasio kada su ga neki ljudi iz sažaljenja savjetovali da ne ide prema Iraku:
إِنَّ رَسُولَ اللَّهِ قَدْ أَمَرَنِي بِأَمْرٍ وَ أَنَا مَاضٍ فِيهِ.
„Allahov Poslanik, s.a.v.a., mi je naredio nešto što ću ja završiti.“Božiji Poslanik, s.a.v.a., je također, kada se rodio imam Husejn, a.s., izvijestio kako će ga razvratnici tlačitelji ubiti, tako da su muslimani znali za to.
Ciljevi ustanka imama Husejna
Ciljevi velikih ljudi u historiji su i inače veličanstveni, a vrijednost im se još uveća ako proizilaze iz dubine uzvišene poslanice. Kada stanemo pred Husejnom, koji predstavlja najvećeg čovjeka svog vremena, nosi naslijeđe vjerovjesništva i breme vječne poslanice, podržavan Božijom podrškom u govoru i djelu, i pred njegovim načinom života, kako bismo studirali ciljeve njegovog svetog pokreta za koje je žrtvovao sebe, svoju porodicu i odabranike od svojih ashaba, nije nam jednostavno sve to pojmiti, ali ćemo istraživati u mjeri našeg shvatanja i svijesti o događajima onoliko koliko su naši umovi sposobni.
Zaista, imam Husejn, a.s., je bio potpuno predan Allahu i stoga su i njegovi ciljevi, koji predstavljaju Božije zadovoljstvo i pokornost Njemu, veličanstveni i uzvišeni, prostrani i brojni.
0%
Grupa: Islam
