DVIJE SNAGE
Čovjek – kao biće sastavljeno iz dva osnovna činioca, tj. duše, koja predstavlja nebesku dimenziju, i tijela, ovozemnog materijala – sadrži u sebi dvije snage. One međusobno mogu biti dva dobra saradnika
i jednako tako mogu biti dva ljuta protivnika. Zbog toga je veoma bitno da roditelji, koristeći svoje mogućnosti, usklade razvoj ovih dvaju činilaca u svojoj djeci te ih time biološki i ljudski odgoje, kako bi uspjeli ostvariti odnos dvaju prijatelja, a ne dvaju neprijatelja među dušom i tijelom.
Priroda i odgoj
Najbitniji odgojni osnov jeste pitanje ravnoteže i jedinstva između prirode i odgoja. Kako god priroda pravi plan i program potreba u tjelesnoj ishrani, te u skladu s tim određuje potrebnu hranu u svakom životnom razdoblju, tako i odgojne metode i upute trebaju biti prilagođene svakom razdoblju zasebno. Tako je priroda odredila za dijete posebnu hranu u razdoblju dok nema zuba da bi se polahko, sa njihovim nicanjem, počelo sa miješanjem hrane, kako bi u određenom razdoblju jedan dio hrane bio sasvim izbačen, ali zamijenjen hranom drugačijeg porijekla i odlika. Ovaj zakon uvijek se poštuje i provodi zbog čega su djeca zdrava ukoliko ga se pridržavaju, te se zbog toga i normalno
biološki razvijaju. U slučaju odgojnog plana, priroda također ima poseban i temeljito obrađen program. U vezi s tim priroda je predvidjela dva programa: (1) program prije punoljetnosti i razvoja i (2) program nakon punoljetnosti. Ukoliko roditelji i odgajatelji budu dovoljno sposobni i predani u pridržavanju spomenutih programa prije i poslije punoljetnosti, te ako ih budu u potpunosti proveli u praksi, sigurno će imati zdravu i dobru djecu kada je riječ o moralu. U suprotnom, zdravi članovi društva sukobit će se sa ozbiljnim problemom.
Spolni nagon jedan od najbitnijih fitretskih podsticaja
Spolni nagon, kao jedna dionica našeg fitreta, mora biti pod punom pažnjom u pravom smislu te riječi. Samo tako se može normalno i skladno razvijati u sklopu lanca zakona i propisa koje je priroda, tj. stvaralački poredak propisao i precizirao. Ukoliko želimo zaštititi svoju djecu od svake vrste zastranjenja i lutanja, tada moramo korak po korak slijediti program fitreta, uz punu svijest i pažnju da bi ih na taj način okrenuli na put izbavljenja i time bili njihovi pomagači i usmjerivači.
Prirodni program
Stručnjaci tvrde da je spolni razvoj u djetetu između šest i dvanaest godina zaustavljen. Psiholozi kažu da je on pritajen. U ovom razdoblju dolazi do naklonosti i simpatija među djevojčicama i dječacima. Međutim, nije djelatno popraćen nijednim oblikom strasti. U razdoblju prije spolne zrelosti pobuđujuća tjelesna snaga življa je nego u bilo kojem drugom razdoblju, ali nema vanjskih pokazatelja ili znakova. Ona je kao vatra ispod površine Zemlje. Međutim, nakon punoljetstva, pokazuje sve svoje prateće znakove, što izaziva čuđenje. Dakle, u skladu sa mišljenjem stručnjaka, program prirode ima tri faze:
a) posebna;
b) faza budnosti popraćena pritajenošću;
c) faza pojavljivanja.
Jedna od prvenstvenih zadaća jeste usklađivanje odgojnih programa u ovim trima fazama. Razdoblje od šeste do dvanaeste godine najzahvalnije je razdoblje za odgoj, jer je to upravo faza pritajenosti, u kojoj je lahko nadzirati dijete. Treba reći da je to idealna prilika za odgajatelje.
Islam u vezi sa ovom temom kaže da se roditelji trebaju uzdržavati da pred djecom koja imaju šest i više godina čine bilo što bi ih iz spomenute pritajenosti pobudilo, kao što nemaju pravo da pred njima činiti ili spominjati nešto što se kosi sa čednošću i suzdržljivošću. U suprotnom, to bi prouzročilo kvarenje njihove prirode i vodilo psihičkim i tjelesnim oboljenjima. U prilog rečenom donosimo nekoliko hadisa.
1. Božiji poslanik Muhammed, s. a. v. a., kaže: “Kada vam djeca napune sedam godina, odvojte ih.”
2. Prenosi se od Poslanika, s. a. v. a: “Odvajao je djecu u postelji kada bi imala šest godina.”
3. Od Musa bin-Dž'afera, a. s., prenosi se sljedeće kazivanje: “Tjerajte djecu da klanjaju kada napune sedam godina, a odvojte ih u postelji kada napune deset godina.”
4. Poslanik s. a. v. a., rekao je: “Kada djevojčica napuni šest godina ne smije je poljubiti dječak, niti smije dječaka od sedam godina poljubiti žena.”
5. Od Ebu Hasana, a. s., prenosi se: “Kada ti kćer napuni šest godina, nema je pravo poljubiti čovjek niti je stavljati u svoje krilo.”
6. Od Imama Alija, a. s., prenosi se sljedeće kazivanje: “Majčino milovanje kćerke, koja je napunila šest godina, po stidnim dijelovima tijela ubraja se u jedan vid zinaluka.”
Poruke hadisa:
a) Podjela životnih razdoblja
Budući da činjenje nekih djela u određenim životnim dobima ostavlja za sobom nepovoljne učinke; s druge strane, saobrazno islamskom stavu, njihovo izostavljanje u drugim razdobljima uzrokuje loše posljedice. Ako nakon šeste godine zajedničko spavanje u postelji jeste pogrešan metod i postupak koji pokreće tjelesne reakcije, također, odvajanje i uspavljivanje djeteta samog, u odvojenoj sobi, prije šeste godine uzrokuje druge neželjene posljedice poput hladnih odnosa prema drugima, tj. nedostatka emocionalnih i afektivnih osjećaja prema njima. Dakle, naša velika obaveza jeste sve životne veze i odnose podrobno sagledati i ocijeniti, kako bismo mogli iz svega izvući maksimum koji je potencionalno u njima skriven. Ukoliko želimo nešto sagledati, najbolji način za to jeste posmatrati problem iz više uglova. Jedanput ga trebamo izdvojiti od ostalih događanja ili pokreta te vidjeti šta kao takav nosi sa sobom, a zatim ga osmotriti kao kariku u lancu svakidašnjih događanja, kako bismo što bolje shvatili realno značenje, ali također i okoristiti se što je moguće više. Naprimjer, ukoliko neki zemljotres posmatramo zasebno, sigurno je da ćemo donijeti posebne zaključke i zapažanja koja će biti sasvim različita od onih koja se ukazuju ukoliko na taj zemljotres gledamo kao na jednu halku iz lanca stalnih i povezanih zbivanja. Zato, ukoliko psiholozi kažu da odvojimo krevete naše djece, ili još bolje od toga, da im osiguramo svakom pojedinačno po sobu, kako bi se naučili na samostalan život i samoorganiziranje, to niukom slučaju ne znači kako trebamo zapostaviti ostale odlike koje igraju bitnu ulogu u psihičkom razvoju djeteta. Ne znači, također, da trebamo pothranjivati zabludu i pomisliti da, ukoliko smo ih odvojili i osigurali im samostalan život, prema njima više nemamo nikakvih obaveza. Budući da želimo da nam djeca budu u svakom pogledu zaokružene ličnosti te da bismo razvili i dimenziju osjećajnosti i nesebičnosti kod njih, moramo ih u određenim razdobljima grliti i obasipati ljubavlju i nježnošću te im na taj način obasjati psihu i naučiti ih kako se na pravi način iskazuje milost i prijateljstvo prema drugima.
b) Poštivati date prilike
Poslanik, s. a. v. a., nam je podjelom razdoblja i tačnim određivanjem životnih doba od šest godina nadalje ukazao da trebamo koristiti prilike i pogodnosti koje svako razdoblje sa sobom nosi i biti svjesni da svaka pažnja u svoje vrijeme ima nesagledivo velike i poželjne posljedice. Ukoliko ne uskladimo kretanje sa vremenom, jednostavno ćemo proizvesti neuravnoteženost na svim poljima u svojim i u životima svoje djece. A kada se nešto takvo dogodi, sve se u životu poremeti. Evo jedne zanimljive priče koja kazuje o prilagođavanju životnoj dobi: Kažu da je jedan starac bio u službi kod nekog šaha. Šah je bio mlad čovjek. Jednom prilikom obratio se starom službeniku riječima: “Bio si sluga mome šah-babi, a evo i meni služiš. Hajde, reci mi sada gdje ti se čini bolje?” Starac odgovori: “Ako želiš istinu, znaj da mi nije dobro ni kod tebe, niti mi je bilo dobro kod tvoga šah-babe.” Šah se začudi ovim riječima te upita: “Kako to?” Starac mu odgovori: “U vremenu kada je tvoj babo vladao bila je u modi brada, zato su oni koji su je imali bili i poštovani. Nažalost, ja sam tada bio mlad, te je nisam ni imao zbog čega me niko nije poštovao. Sada kada sam ostario i kada imam bradu, ti si došao na prijestolje i sa tobom je došla nova moda da brada više nije moderna, tako da danas nas stare niko ne poštuje.” U tom smislu, postoji jedna arapska poslovica koja glasi: ''Ma qasade lem yeq'a we ma weq'a lem yaqsud'', tj. Ono što se željelo nije se dogodilo, a ono što se dogodilo nije se željelo. Ukoliko se poremeti odnos, tj. sklad djela i vremena, ono što se vrši nije poželjno, a ono što se želi jednostavno je neostvarivo. Na temelju te činjenice, neophodno je da razuman čovjek koristi svaku priliku kako bi na taj način uspio doseći svoju sreću.
c) Paziti na granice
Imam Ali, a. s., u svojim govorima ukazao je na jedan veoma važan psihički trenutak, čime je ozbiljno upozorio majke na krajnju obazrivost kada je riječ o izljevu njihove ljubavi, kako ne bi došlo do miješanja ljubavi sa strašću te da ne bi na taj način, iskazujući svoju ljubav, pobudile i primijenile nedoličan puteni čin. Zato je i rekao da prilikom obasipanja nježnošću vlastitih kćeri obrate pažnju i na kakovću, i na količinu, kao i na granice ukazane i primijenjene pažnje i nježnosti.
Čovjek obično voli čuti ogovaranje, ili ga čak provoditi, ali ne u onom jasnom i razgovjetnom obliku zbog čega često pod krinkom dušebrižništva, uz prizvuk saosjećanja, spominje tuđe nedostatke ili mahane. Ukoliko neko ogovara, sagovornik često upotrijebi neku riječ kako bi potakao da se taj govor nastavi, naprimjer: “Čudno, nikada ni pomislio ne bih da bi nešto takvo učinio!”, ili slične izjave, koje zapravo podstiču ogovarača da nastavi provoditi svoje (ne)djelo. Međutim, u rivajetima su i onaj koji ogovara, i onaj koji to sluša saučesnici u grijehu, pa je neophodno ne zaboraviti ovu činjenicu i poslušati savjet imama te strogo paziti na granice i zakone.
d) Poticati na činjenje dobra
Imam Musa bin-Dž'afer, a. s., zna da dječaci sa petnaest, a djevojčice sa devet godina postaju mukellefi, tj. obaveznici u izvršavanju vjerskih propisa. Međutim, kada napune sedam godina, treba im narediti da klanjaju kako bi stekli naviku na to djelo. Uvjeti za taklif stiču se navršavanjem petnaest godina kod dječaka i devet godina kod djevojčica, međutim, upravo činjenica da ih treba od sedam godina naviknuti na namaz, dokaz je da se u tom dobu namaz uči i navikava, a u dobu taklifa namaz se počinje izvršavati u svojoj punoj snazi i kvalitetu. Najzad, onih nekoliko godina djeca će obavljati namaze na razne načine, čak i bez abdesta, ali to nije toliko važno zato što nisu obavezni u činjenju ibadeta. Najvažnije ih je naučiti da zavole namaz, da osjete potrebu da ga obavljaju, da shvate da je to nešto bez čega se život ne može ni zamisliti i bez čega bi bio prazan. Kada to u sebi osjete i spoznaju, onda će od samog početka obaveznog vršenja jednostavno sami i uz puno zadovoljstvo obavljati taj temeljni stub vjere.
e) Poštovanje prirodnih okolnosti
U skupini važnih odgojnih činjenica od kojih zavisi i uspjeh u odgojnom postupku jeste obraćanje pažnje i poštovanje prirodnih, geografskih i klimatskih okolnosti. Uvjeti koji su vezani za određeni geografski pojas, dakle, nadmorsku visinu, vlagu, temperaturu, ishranu i sl. igraju veoma važnu ulogu u fiziološkom i mentalnom sazrijevanju. Upravo su ti uvjeti upleteni u razlike koje se primjećuju kod stanovnika različitih klimatskih područja kada je riječ o vremenu njihovih mentalnih i spolnih sazrijevanja. Od Božijeg Poslanika prenosi se sljedeći hadis: “Dječaka i dječaka, dječaka i djevojčicu, djevojčicu i djevojčicu treba odvojiti u postelji kada napune deset godina.”
U Poslanikovim hadisima uočili smo razliku koja se kreće od šest do deset godina kada je u pitanju granica starosti kada bi djecu trebalo odvojiti u postelji. Razlike nikako ne treba razumjeti tako što ćemo samo prihvatiti jednu granicu, a odbaciti druge, sa izgovorom da su lažno pripisane kao poslaničke riječi. Treba ih shvatiti upravo onako kako ih je Poslanik imao u vidu – razlučiti uvjete života u kojima ljudi odrastaju i sazrijevaju. U ovisnosti od toga gdje neko živi, geografski i klimatski gledano, bit će razlike u spolnom sazrijevanju jednako kao što to ovisi i od toga u kakvim se sredinama živi, uže gledano. Možemo govoriti o gradskoj sredini, gdje je tempo življenja, način odgoja, dotok informacija kao i pristup njima sasvim različit od onoga što pruža jedna mirna seoska sredina.
Kur'an Časni u suri Nur u 58. ajetu skreće pažnju na jedno veoma važno načelo kada su u pitanju odnosi i ponašanje u porodici. Ukoliko bi se poštovao samo ovaj kur'anski princip, velik broj društvenih zastranjenja i poteškoća bio bi iskorjenjen.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لِيَسْتَأْذِنكُمُ الَّذِينَ مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ وَالَّذِينَ لَمْ يَبْلُغُوا الْحُلُمَ مِنكُمْ ثَلَاثَ مَرَّاتٍ مِن قَبْلِ صَلَاةِ الْفَجْرِ وَحِينَ تَضَعُونَ ثِيَابَكُم مِّنَ الظَّهِيرَةِ وَمِن بَعْدِ صَلَاةِ الْعِشَاء ثَلَاثُ عَوْرَاتٍ لَّكُمْ لَيْسَ عَلَيْكُمْ وَلَا عَلَيْهِمْ جُنَاحٌ بَعْدَهُنَّ طَوَّافُونَ عَلَيْكُم بَعْضُكُمْ عَلَى بَعْضٍ كَذَلِكَ يُبَيِّنُ اللَّهُ لَكُمُ الْآيَاتِ وَاللَّهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ
O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i koji još nisu spolno zreli: prije jutarnje molitve i kad u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavaljanja noćne molitve. To su tri (nezgodna vremena) doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je.
Riječ 'avret etimološki ima značenje nedostatak, nezgodno. Prilika o kojoj je riječ upravo je tako označena zato što svako normalan, moralan i neiskvaren smatra neprikladnim i nezgodnim da ga drugi vide u takvoj prilici, tj. bez odjeće. Sve to svjedoči da načela islamskog odgoja prate i kreću se u korak s prirodom, tako što poštuju zakone koje je upravo uspostavio Izvor svega stvorenog, Jedan i Jedini, Allah Uzvišeni.
Od Poslanika, s. a. v. a., prenosi se sljedeće kazivanje: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, ukoliko muž i žena spolno opće u prisustvu malodobnog djeteta koje je budno, te ono vidi taj čin ili čuje njihove riječi ili pak čuje njihovo ubrzano disanje, takvo dijete neće nikad biti uzorno, pa ukoliko bude djevojčica bit će bludnica, a ukoliko bude bio dječak bit će bludnik.”
Od Ebu Abdullaha prenose sljedeće riječi: “Neka ne opće spolno roditelji u prisustvu malodobne djece. To ima nepovoljan učinak na njih, naime, djeluje tako da djeca neće biti čedna i moralna, tj. biće zinalučari.”
Od Bakira, a. s. prenosi se sljedeće kazivanje: “Suzdržite se od spolnog općenja u prisustvu malodobne djece koja bi vas mogla vidjeti i drugima govoriti o tome.”
Poruke hadisa
a) Koordinacija s prirodom
Kako god je prirodni zakon uračunao nagon i privlačnost među spolovima da u određeno vrijeme budu u prigušenom obliku, islam također u cilju djetetovog prirodnog razvoja i radi sprječavanja od preuranjene zrelosti, naređuje da sve što ima veze sa spolnošću u tom životnom ciklusu bude sakriveno od djece. Ciljevi se u prirodnom kretanju ostvaruju postepeno, korak po korak, što odgovara pojavi da se neizbježno iskače iz kolosijeka uobičajenih mjera, ako dođe do kršenja zakona. Ovo je još jedan dokaz usklađenosti islamskih zakona sa prirodnim zakonitostima. Činjenica je da što nauka više napreduje i što više otkriva i pronalazi veze i zakone u svijetu prirode, tim više potrvrđuje istinitost i nepobitnost postavki islama.
b) Utjecaj čovjekovih osjećaja
Navođeni hadisi uveliko približavaju i pojašnjavaju do koje mjere čovjekova duša biva pod utjecajem osjećanja i vanjskih činilaca. Dakle, ukoliko je vanjska atmosfera zagađena, sigurno je da i unutrašnjost čovjeka poprima takva obilježja, što završava gaženjem prava drugih i kršenjem zakona. Na temelju podložnosti unutarnjih mogućnosti i utjecaja vanjskih čula, poznati arif Baba Tahir Urjan u jednoj rubaiji kaže:
Vrištim, na oko i srce, na oba ja,
sve što oko sejri srcu se prohtjeva.
Zatrovat ću šiljak čelična handžara,
ubost ću oko da srcu slobode dam.
Baba Tahir razrađuje temu sklonosti čovjekovih nefsanskih strasti redoslijedom od vanjskog ka unutrašnjem, pri čemu zaključuje da handžar čvrste bogobojaznosti treba iskovati te njime pogled okovati i time osloboditi srce od slijeđenja strasti i životinjskih prohtjeva.
c) Učinak slijeđenja
Iz navođenih se hadisa može zaključiti kako naša djela, htjeli mi to ili ne, imaju ili povoljan ili nepovoljan odjek u krugu porodice, ali i u društvu općenito. Djelo ima svoj jezik kojim skreće pažnju na sebe i kojim se predstavlja. Upravo radi ove činjenice, uzimanje primjera ili davanje primjera u pitanjima vjere, posebno u kur'anskom okrilju, zauzima veoma važno mjesto. Svaki čovjek je potencijalni primjer koji može djelovati na povoljan način u svojoj porodici i društvu te tako promicati vjeru i istinske vrijednosti. S druge strane, također je moguće bit loš uzor u porodici gdje ne stradava samo loši pojedinac, nego za sobom povlači i ostale članove porodice i društva. Upravo zbog te činjenice Poslanik, s. a. v. a., kaže: “Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoja stada.” Dakle, u pitanju je međusobna uzajamna odgovornost svih prema svima, očevi su odgovorni za životnu atmosferu, majke za ponašanje svojih kćeri, vladari su odgovorni za svoj narod, učenjaci za kulturnu razinu društva u vremenu u kojem žive i prenošenje kulture pokoljenjima koja dolaze.
Manjkavosti preuranjene zrelosti
Preuranjenost u sazrijevanju dešava se kada je dječije tijelo prije nego li stigne do faze normalnog i pravovremenog spolnog sazrijevanja u kojem se to sasvim prirodno i bezbolno događa, nalazi u okolnostima gdje gleda neprirodne prizore. Pod utjecajem gledanja neprirodnih prizora, tjelesne žljezde bivaju potaknute na hiper-lučenje spolnih hormona, što rezultira preuranjenim spolnim sazrijevanjem djece. Tako nastaju brojne tjelesne i duševne štete i nepovoljne pojave. Naprimjer:
a) Izlazak iz normalnog stanja
Prva manjkavost koja se u ovakvim slučajevima može uočiti jeste izlazak djeteta iz normalnog biološkog razvojnog puta, te prerastanje neprilagođeno vremenu. Više je nego jasno da svako biće koje izgubi prirodni tok nije više u stanju biti korisno, već obično postaje opasno i nanosi štetu na mjestu gdje se nalazi.
b) Negativan učinak po tijelo
Doktori, stručnjaci za ovu oblast kažu da je prerana zrelost u većini slučajeva opasna po zdravlje nosioca ove pojave. Pošto je ovo tema koja se tiče stručnog mišljenja, nećemo je otvarati, ali je dovoljno ukazati na činjenicu da je nabrojan povelik broj pratećih pojava na tijelu ovakvih osoba.
c) Kršenje zakona
Kur’an u vezi sa vjernicima kaže sljedeće:
وَالَّذِينَ هُمْ لِفُرُوجِهِمْ حَافِظُونَ إِلَّا عَلَى أَزْوَاجِهِمْ أوْ مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُهُمْ فَإِنَّهُمْ غَيْرُ مَلُومِينَ فَمَنِ ابْتَغَى وَرَاء ذَلِكَ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْعَادُونَ
I koji stidna mjesta svoja čuvaju, – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, zaista, prijekor ne zaslužuju; – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.
Saobrazno ovim ajetima, kršenje zakona i prekoračenje ograničenja, kao i gaženje i otimanje tuđih prava mogu biti posljedice nekontroliranog zadovoljenja tjelesnih i nefsanskih prohtjeva i zastranjenja od moralnih načela. Jedan psiholog u vezi sa ovom temom kaže: “Zastranjenje i na kraju neuspjeh u prirodnim brakovima jeste posljedica jedne vrste kompleksa manje vrijednosti. Bez obzira koliko vanjski utisak odavao uvažene mislioce i znanstvenike jakih autoriteta i postojane vjere, isti ti ljudi duboko u sebi pate od spomenutog kompleksa, za čiju su posljedicu obični strašljivci.”
Posljedica iznesenog
a) Upoznajmo svoju djecu
Roditeljska, a ujedno i vjerska dužnost jeste upoznati svoju djecu tako da se shvate i prepoznaju njihove biološke, duhovne, psihičke i fizičke potrebe. Ne smijemo sebi dozvoliti prisustvo glupoga stida, kako ga je Poslanik nazvao, pa da u trenutku kada djeca imaju potrebu za našim uputstvima previdimo svoje obaveze, te se na taj način oglušimo na njihovo traženje odgovora na pitanje kako postupiti kada je riječ o prohtjevima i tjelesnim nagonima. Trebamo u vezi sa ovim pitanjem ulagati napor kako bismo im pomogli u moralnom i vjerskom usavršavanju kao što to činimo na putu svjetovne, tj. redovne naobrazbe. Jedan od tih puteva jeste upravo i pitanje spolnosti i spolnih potreba i nagona.
b) Samokontrola
Roditelji trebaju imati vjerski i društveno istančan osjećaj te usklađivati svoje ponašanje do te mjere da na razuman način spriječe nemoralne ispade pred djecom, ali i pred drugima. Time bi spriječili mogućnost moralnog zagađenja života naše djece. Mogli bi se koristiti modernom tehnologijom, za koju, nažalost, možemo utvrditi da ničemu drugom danas ne koristi, niti ima drugi zadatak i dužnost, osim zavođenja cijelog svijeta u nemoral. Mi ipak možemo pomoći svojoj djeci na taj način što ćemo ispravno razabrati mogućnosti i domene korišćenja savremene tehnologije, odmjeriti koliko koristi može biti postignuto njihovim korišćenjem, te ih uz pomoć toga obrazovati i obavijestiti dovoljno o vjeri i moralu i pomoći im da u njima ove dvije sastavnice puste jake i zdrave korijene, kako bi se mogle sasvim nesmetano i sigurno razvijati. Između ostalog, naša dužnost je kloniti se svakog postupka koji pospješuje dječiju pažnju u vezi sa osjetljivim temama, posebno u vrijeme kada je to izvan prirodnog plana i reda.
c) Prihvatiti činjenice onakvim kakve jesu
U jednom hadisu koji se prenosi od Imama Sadika, a. s., čitamo: “Čovjeka koji je obavješten i upoznat sa svojim vremenom neće zadesiti nepoznati i iznenadni problemi.” Mi trebamo vjerovati u ono što se nalazi u našoj djeci, između ostalog i uz prisustvo tjelesnih nagona koji se zbog toga što je to nešto sasvim prirodno nalaze u njima i na poseban način dolazi do njihova ispoljavanja. Trebamo također prihvatiti činjenicu da se u današnjem pokvarenom svijetu sve snage troše na propagandu da se ljudi što više prepuste putenostima i užicima, a naročito su mladi ljudi izloženi tome. S druge strane, jasna je činjenica da logika sile, prisiljavanja i stroge kontrole uvijek završava obrnutim, tj. neželjenim rezultatom. Međutim, unatoč svemu nabrojanom, mi posjedujemo jedno veoma važno i moćno sredstvo. Riječ je o istinoljubivom fitretu i pobožnoj niti ljudskoj koja se nalazi i u našoj djeci, koja su pobožna saobrazno tome po fitretu – božanskoj niti u čovjeku. Ukoliko im uspijemo na pravilan način i u dovoljnoj mjeri približiti i objasniti vjeru u Boga, bit će sposobni oduprijeti se svim preprekama i sredstvima smutnje. U svakom slučaju, uvjeravanje o kojem je riječ uvjetovano je razmišljanjem, planiranjem i preciznom izvedbom.
d) Pomozimo se znanjem!
Jedna od roditeljskih obaveza jeste pomaganje i korišćenje znanjem, stručnjaka na ovom polju, psihologa, bilo da su muslimani ili da nisu. Ukoliko budemo znali puteve i načine odgoja, tim prije ćemo pravilnije postupati sa svojom djecom. Imamo velik broj hadisa koji se tematski bave psihom djeteta. Ako se ti hadisi budu razmatrali uz pomoć modernih naučnih dostignuća, mogu biti od velike koristi i mogu puno pomoći u rješavanju različitih poteškoća.
e) Provodimo vrijeme s djecom
Veoma važna stvar koju smo zapostavili jeste druženje s djecom i provođenje vremena sa njima. Budući da ne pridajemo ni najmanju važnost spoznaji dječijeg morala i psihe, ne odvajamo ni vrijeme, niti ga posvećujemo svojoj djeci, što rezultira time da ih ne poznajemo u dovoljnoj mjeri. Ne poznajemo jake crte njihovog morala niti slabe tačke njihove psihe. Tako onda nismo ostvarili pretpostavke, niti smo dobili dopuštenje da kročimo u njihov svijet, pa ličimo na strance koji su se upleli u njihove živote. Ukoliko i razmišljamo o njihovom mijenjanju i preodgajanju, obično gledamo kroz naočale koje mi prihvatamo. Međutim, potrebno je provesti samo malo vremena sa svojom djecom te ostvariti međusobnu naklonost i povjerenje, čime otvaramo put lahkog upoznavanja. Upravo korišćenjem njihovih jakih moralnih crta, moramo se boriti se protiv mahana i nedostataka.
Nadamo se da ćemo moći odgovoriti na ovu svoju veliku dužnost i obavezu koju imamo prema svojoj djeci.
f) Tražimo duhovnu pomoć
Islam je u potpunosti logična ideologija. Islamski zakoni primjereni su čovjekovom fitretu i razumnim težnjama. Ukoliko islam kaže: Tjerajte svoju djecu na namaz od sedme godine – sigurno je u pitanju postizanje uzvišenih odgojnih ciljeva. Upravo bliskost Gospodaru sprječava od bliskosti nečemu drugom, što je uvjetovano pojavom da se u djetetu rodi ljubav prema namazu i da se u njemu uspije predstaviti namaz kao neodvojivi dio čovjekova života. Ni u kom slučaju nije dovoljno poučiti dijete i navići ga na obavljanje “mrtvog” namaza, kome ni suštine ne zna, niti razumije zašto ga obavlja. Treba ih naučiti da drugima budu od pomoći, da budu nesebični, tj. da vole robove Božije, da pruže ruku prijateljstva onima kojima je uskraćena. Treba ih navići na poštivanje reda i poretka, ali im i obogatiti život zdravom zabavom i razonodom. Treba ih pripremati iz riznica svjetskog znanja za vrijeme u kojem će živjeti, kako bi im podigli i moralni, i ljudski, i društveni ugled. Treba misliti i na potrebu da se u njima oživi ljubav i naklonost prema rodbini te da ih se nauči održavati veze sa njima putem obilazaka i posjeta, jer je to veoma važno životno pitanje. Treba ponekad i od njih tražiti njihovo mišljenje o životu i životnim pitanjima. Poslanik nam nalaže da u trećem sedmoljeću djetetovom, tj. sa navršavanjem četrnaeste godine, učinimo dijete svojim namjesnikom te da ga prihvatimo za sagovornika sa kojim se savjetujemo. Takvo nešto doprinosi podizanju ugleda u njegovoj psihi. Oni tada osjećaju kako je stigao trenutak kada trebaju početi ozbiljno razmišljati o životu, a napustiti dokonost i djetinjarije. Sve šta smo pobrojali i još puno drugih važnih stvari, zahtjevaju izdvajanje vremena za djecu te mudar i prijateljski razgovor sa njima.
LIJEČENJE I OSLOBAĐANJE OD OSJEĆANJA NIŽE
VRIJEDNOSTI
Jedna od veoma bitnih odgojnih tema jeste pitanje nadoknade štete i liječenje od osjećanja niže vrijednosti. Islam u vezi sa ovom temom ima mnogo toga da kaže. Temelj poslanstva Božijih izaslanika vidi upravo u nadoknadi izgubljenog i iscjeljenju od bolesti koje su ljudi u životima stekli. Poslanik, s. a. v. a., kaže sljedeće: “Zaista, poslan sam da upotpunim moralnu ćud kod ljudi.”
Logika islama
Islam se dvjema metodama bori protiv psihičkih bolesti pojedinca i društva. Prva je odgovorna da sačuva fitret čistim i netaknutim, gdje je islam uložio napore da što je moguće više spriječi zagađenje pojedinaca, kao i da im izliječi bolesti, ukoliko im je fitret podlegao. Prije nego li se stupi u brak, daje se do znanja budućim roditeljima kakav značaj ima odgoj djece te se u vezi s tim, između ostalog, kaže da treba biti krajnje pažljiv u odabiranju bračnog druga. Ukoliko želite postaviti temelje jednom naraštaju, dobro pripazite na kojoj ga ideologiji i pogledu na svijet postavljate i sa kakvom ličnošću sklapate sporazum o tome. Veoma su bitne i upute o ponašanju u braku, gledano iz svih uglova, počev od režima ishrane u razdoblju trudnoće i za vrijeme dojenja djeteta, pa do ostalih, veoma sitnih, ali bitnih pojedinosti. Sve se to čini s ciljem sprječavanja prodiranja lošeg morala u krug porodice i očuvanja fitreta u svojoj nepatvorenoj kakvoći.
Druga metoda jeste putem liječenja i načina tretmana oboljelog. Uvijek postoje oni koji se ne ponašaju dovoljno predostrožno te se zbog toga nađu među oboljelim. Islam zato predviđa posebne metode liječenja. U svakom slučaju, osnovu takvih liječenja vidi u dvjema bitnim tačkama:
a)u znanju, tj. da odgajatelj bude dovoljno obavješten o preciznim odgojnim dužnostima;
b)u ozbiljnosti i ljubavi prema tom poslu.
Shodno islamskom stavu, ukoliko odgajatelj svoju obavezu izvršava uz iskazivanje ljubavi prema onome čime se bavi, to će neizostavno prouzročiti poželjne učinke, bez obzira na činjenicu ko je pacijent: on lično, njegova djeca ili društvo, škola, fakultet itd. Nakon što nam je postalo jasno da se u islamu puno pažnje posvetilo upravo liječenju moralnih zastranjenja i neželjenih pojava, želimo vidjeti na koji način možemo liječiti bolest koja se naziva osjećanje niže vrijednosti.
Psiholozi zastupaju mišljenje da ukoliko se ne može reći da je ovo osjećanje uzrok svim kasnijim psihičkim zastranjenjima, sa sigurnošću se može reći da je velik broj psihičkih nepravilnosti uistinu posljedica jedne takve složene pojave.
0%
Pisac: Akbar Eydi
