Vjetrovi koji oplođuju

U jednom kur'anskom ajetu se skreće pažnja na "oplodnju" kao osobinu vjetra i da, kao posljedica toga, nastaje kiša:
"Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti - vi time ne možete raspolagati." (Al-Hijr, 22)
U ajetu se skreće pažnja da se u prvom stadiju nastanka kiše nalaze vjetrovi. Međutim, sve do početka XX vijeka bilo je poznato jedino da vjetar raznosi oblake, kao jedina veza između vjetra i padanja kiše. Što se, međutim, tiče otkrića moderne meteorologije, ona su pokazala da vjetrovi imaju ulogu "oplođavanja" prilikom nastanka kiše.
Ova uloga oplodnje odvija se na slijedeći način: Zbog pjenjenja, na površini okeana i mora konstantno dolazi do formiranja bezbroj zračnih mjehurića. U trenutku rasprsnuća ovih mjehurića, u zrak se izbacuje na hiljade komadića veličine jednog stotog dijela milimetra. Ovi komadići, nazvani "aerosol" se, pomiješani sa prašinom sa kopna, uz pomoć vjetrova prenose u gornje slojeve atmosfere. Aerosoli, koji su tako uz pomoć vjetrova dospjeli na velike visine, ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom. Okupljanjem oko ovih aerosola, vodena para se zgušnjava i pretvara u vodene kapi. Koncentriranjem na jednom mjestu, ove vodene kapi prethodno formiraju oblak, a potom se u vidu kiše spuštaju na Zemlju. Kao što se vidi, vjetrovi vrše "oplodnju" aerosola vodenom parom koja se u slobodnom obliku nalazi u atmosferi i, na taj način, osiguravaju formiranje kišnih oblaka.

U slučaju da vjetar ne posjeduje ovu osobinu oplođavanja, u višoj atmosferi nikada ne bi moglo doći do formiranja vodenih kapljica, pa, analogno tome, ne bi postojalo ni nešto što se zove kiša. Bitan momenat ovdje je taj da je ova kritična uloga vjetra u nastanku kiše stoljećima prije saopćena u kur'anskom ajetu. I to u historijskom razdoblju kada čovjek skoro ništa nije znao o prirodnim pojavama...

Ne miješanje mora

Specifičnost mora, koja je od strane istraživača otkrivena u skoroj prošlosti, u Kur'anu se ističe na slijedeći način:
"Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne miješaju." (Ar-Rahman, 19-20)
Ova, Kur'anom saopćena, karakteristika mora - da se međusobno dodiruju, a da se njihove vode apsolutno ne miješaju - u nedavnoj prošlosti otkrivena je od strane okeanografa. Ustanovljeno je da se, zbog prisutnosti jedne fizičke snage, nazvane "površinski napon", vode susjednih mora ne miješaju. Površinski napon, koji proizlazi iz različite gustine mora, gotovo poput zida sprečava međusobno miješanje voda.
Svakako je zanimljiv momenat da se ova činjenica nalazi u Kur'anu, što je, opet, još jedan veoma efektan odgovor onima koji tvrde da je Kur'an napisan od strane čovjeka, Muhammeda, a.s. Kur'an se pojavio u periodu kada čovjek nije imao pojma niti o fizici, ni o površinskom naponu, a niti o okeanografiji.