Kratak osvrt o suštini dove i njenom značaju u životu

Jezički, moljenje označava ono što je rekao Ibn Faris, objašnjavajući korijen riječi: “To je da pobuđuješ naklonost nečega prema sebi svojim glasom i svojim govorom.”

Riječ moljenje (ar. dua') je općenitija od riječi dozivanje (ar. nida'), koje se odnosi samo na riječi i glasove, “dok moljenje” može da bude riječju, znakom i na sličan način. Isto, dozivanje u svom prvenstvenom značenju je određeno podignutim glasom, dok moljenje nije time ograničeno.

U svjetlu izrečenog moljenje i molitva  znače usmjeravanje pogleda moljenog prema moliocu zarad pribavljanja neke koristi ili otklanjanja neke štete. Iskanje je cilj moljenja i to značenje sabire sve primjere iskanja.

Bit moljenja

Posmatranjem upotrebe riječi moljenje u Kur'anu Časnom i hadisu se jasno pokazuje da čovjekovo moljenje pred Bogom Svevišnjim zapravo znači da on smatra sebe Božijim robom i potpuno ovisnim o Njemu te da se u svom robovanju nada Njegovoj pažnji i milosti:

وَ قَالَ رَ‌بُّكُمُ ادْعُونِي أَسْتَجِبْ لَكُمْ إِنَّ الَّذِينَ يَسْتَكْبِرُ‌ونَ عَنْ عِبَادَتِي سَيَدْخُلُونَ جَهَنَّمَ دَاخِرِ‌ينَ

Gospodar vaš je rekao: “Zovite Me i molite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi robuju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.”[1]

Ovaj ajet jasno ukazuje na zaključak da je bit moljenja sa kur'anskog stanovišta čovjekova svijest da robuje Stvoritelju svome i da tim robovanjem traži Njegovu blizinu i Njegovu milost. Tu bit spomenuti ajet izražava najprije riječju moljenje, a potom riječju robovanje. Također, svi hadisi koji opisuju moljenje kao jezgru robovanja ili ga vide kao samo robovanje, ukazuju na suštinu pojma moljenje.

Značaj moljenja i njegov uticaj na život

Moljenje je ključ Božije milosti, sredstvo približavanja Bogu, činilac uslišanja zamolbi, sredstvo za spas od šejtana i za život duše.

Moljenje ne samo da pomaže čovjeku u izbavljenju od životnih nevolja, boli i tegoba, nego moljenje može čak promijeniti konačni ishod života i sačuvati ga od različitih iskušenja. Zato su prvaci islama preporučivali da se požuri s moljenjem.

Temeljne pretpostavke za uslišanje moljenja

Bog Svevišnji je obećao moliocima da će uslišati njihovo moljenje. Ali, ozbiljenje tog obećanja je uslovljeno moliočevim ispunjenjem suštine moljenja.

Ranije je rečeno da bit moljenja podrazumijeva da “čovjek sebe smatra Božijim robom i potpuno ovisnim o Njemu te da se u svom robovanju nada Njegovim pažnji i milosti”.

Prema tome, onaj koji sebe vidi potpuno ovisnim o Negraničenom Gospodaru svega, on će se odvojiti od svega i vezati isključivo za Njega.

Drukčije rečeno, obraćanje molbom Bogu Svevišnjem i moljenje usmjereno prema nekom drugom – bitno se razlikuju jedno od drugog. Ako se čovjek ne odvoji od svega i ne preda u svome moljenju isključivo Bogu, on se ustvari ne moli Bogu. Izraz odvajanje znači “isprazniti srce od svega, osim Boga”.

Zapreke uslišanju moljenja

Moguće je zapreke uslišanju moljenja podijeliti na dvije vrste:

1. Ono što sprječava uslišanje moljenja usljed Božanske mudrosti, kao kad molilac želi od Boga Svevišnjeg ono što će mu nanijeti štetu.

2. Općeniti grijesi. Razumski je da neka loša djela, kao što su neposlušnost roditeljima ili prekidanje rodbinskih veza,  imaju veći uticaj na sprječavanje uslišanja moljenja.

Vrijedno je podsjetiti da uticaj pravila uslišanja moljenja i njegovi uzroci te, također, uticaj zapreka njegova uslišanja poprimaju prirodu zahtijevanja, a ne potpune uzročnosti. Zato moljenje može biti uslišano i uz postojanje nekih zapreka. Ustvari, neki zahtijevi nadvladavaju neke zapreke.

________________________________________
[1]Gafir, 60.