Pomaganje (muvasat)

Poticanje na pomaganje

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Prvak djela su tri svojstva: pomaganje ljudima da postignu svoje pravo u tebe, pomaganje brata u ime Boga Svevišnjeg i prisjećanje Boga Svevišnjeg u svakome stanju.“[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Vjernik je vjerniku dužan sedam prava koja su dužnosti od Boga Svevišnjeg: poštovati ga u svom oku, voljeti ga u svom srcu, pomagati ga svojim imetkom...“[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko ima dvije košulje neka jednu obuče, a druga neka bude za brata njegova.“[3]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko pomogne siromašnom svojim imetkom i omogući ljudima da dobiju svoje pravo u njega, on je zaista vjernik.“[4]

 
Vrste pomaganja

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Najudaljenija stvorenja od Boga su dva čovjeka: onaj koji se druži s upraviteljima pa potvrđuje nepravdu koju oni govore, učitelj djece koji ne postupa jednako među njima i onaj koji se ne boji Boga u pogledu siročeta.“[5]

Imam Ali, mir s njim, je prenio: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je ugledao čovjeka koji je imao dvoje djece pa je jedno poljubio, a drugo nije. Tada mu je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: „Zašto ne postupaš jednako s njima!“[6]

 

Rasprava o pojmu „pomaganje“

Značenje riječi „pomaganje“

Riječ pomaganje, kao i riječ uzor dolazi od arapskog korijena „esv“ i upućuje na liječenje i popravljanje. Al-Azhari je rekao: „Kaže se: 'On pomaže svojim imetkom', znači dijeli ga.“
Prema tome, saosjećati s drugima pomažući im u njihovim nevoljama i omogućiti im udio u uživanju blagodati života predstavlja jednu vrstu liječenja i popravljanja ljudske zajednice. Takvo postupanje je obuhvaćeno terminom pomaganje. Primjetno je da kod novčanog pomaganja postoji potreba pomagača za onim što udjeljuje, tako da je to uvjet ozbiljenja pojma pomaganje. Pružiti ruku pomoći drugima, jasnije kazano, događa se na tri stepena, od kojih svaki ima svoje ime i svoje moralne vrijednosti. 

Prvi stepen: Pomaganje potrebitima iz imetka preostalog iza čovjekovih potreba. U ovaj vid spadaju dijeljenje, davanje milostinje, velikodušno udjeljivanje i slično.

Drugi stepen: Čovjekovo uključivanje drugih u imetak za kojim sam pomagač ima potrebu, i to je pomaganje.

Treći stepen: Davanje prednosti potrebi drugih u odnosu na sebe, i to je nesebičnost. Ovaj vid se smatra najvišom moralnom vrijednošću.

1.     Vrste pomaganja

U hadisima pomaganje dolazi u dva značenja:

 A – Saučestvovati s drugima u životnim tegobama i teškoćama i davati im udio u korištenju uvjeta života.

Potrebno je napomenuti da je ovaj vid pomaganja dvostruke naravi:

Prvo, pomaganje imetkom i privrednim mogućnostima, i

Drugo, pomaganje ličnim životom u slučaju velikih opasnosti.

B – Poštivanje prava drugih na jednak način.

Ovaj vid pomaganja se pokazuje u brojnim djelatnim postupanjima, kao što su pomaganje u vršenju vlasti, kako bi zavladala društvena pravda; pomaganje u pravosuđu, kako bi se uspostavila sudska pravda i jednako postupanje sa stranama u sporu; pomaganje u oblasti obrazovanja, kako bi se postiglo pravedno obrazovanje i jednako postupanje s onima koji uče; i pomaganje u porodici kako bi se ostvarila jednakost u raspodjeli ljubavi među djecom.

2. Razlog naglašavanja novčanog pomaganja

Onaj ko dobro razmotri predaje navedene u ovom dijelu zaključuje da se one usredsređuju na pomaganje u privrednoj oblasti. Ovdje se samo od sebe nameće pitanje o razlogu takvog naglašavanja ekonomske strane pri pomaganju, koje glasi: Da li ta strana po svojoj važnosti nadilazi sve druge strane?

Odgovarajući na ovo pitanje, potrebno je podsjetiti na činjenicu da postoje drugi vidovi pomaganja, čija je vrijednost, bez ikakve dvojbe, veća od vrijednosti novčanog pomaganja, kao što je pomaganje žrtvovanjem vlastitog života. Otud naglašavanje novčanog pomaganja u islamskim tekstovima proističe iz goleme potrebe pripadnika ljudske zajednice da ta vrsta pomaganja bude pretočena u opću kulturu.

S druge strane, pomaganje imetkom je uvod u pomaganje životom. Onaj ko nije spreman uključiti druge u svoj imetak, nije sigurno spreman ni žrtvovati svoj život za druge.

_________________________________________________

[1] El-Hisal, str. 125, predaja 121.

[2] El-Fakih, sv. 4, str. 398, predaja 5850.

[3] El-Emali li-t-Tusi, str. 538, predaja 1162.

[4] El-Kafi, sv. 2, str. 147, predaja 17.

[5] Tarihu Dimešk, sv. 28, str. 18, predaja 5861.

[6] En-Nevadir li-r-Ravendi, str. 96, predaja 43.