KRATKA I POUČNA PRIČA O NAMAZU JEDNE MAJKE

Dok sam, jednog dana, klanjala namaz, moja mala kći mi priđe i vrteći se oko mene, neprestano me dozivala. Ja naravno nisam odgovarala, s obzirom da sam klanjala i da u namazu nije dozvoljeno da se govori mimo onoga što se inače uči u namazu.
Zatim je došao moj šestogodišnji sin i obraćajući se mlađoj sestri rekao: “Srami se! Kako možeš da ometaš mamin razgovor? Zar ne vidiš da mama priča sa Allahom?”….
Kada sam čula ove riječi, upućene od mog malog sina, naježila sam se, osjetila sam poniznost, stidila sam se same sebe, zato što nisam bila svjesna Veličine Onoga pred kim sam, ustvari, stajala, Allaha, dž.š. Bila sam ispred Stvoritelja neba i zemlje, obraćajući se Njemu, govoreći Njemu, a ipak sam žurila da što prije klanjam. Riječi mog sina su me dotakle i ostale duboko urezane pa ih se sjetim svaki put kad krenem da klanjam.
Uzvišen je Allah, Onaj koji nam šalje jasne poruke kroz djecu da opomene nas odrasle.