152. ajet druge kur’anske sure

فاذكروني اذكركم واشكروا لي و لاتكفرون

 
Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti! (2:152)
 
Sada kada nam je Uzvišeni Bog podario sve ove mnogobrojne blagodati, razum i ljudska nutrina nam nalažu da mu na tome zahvaljujemo i da budemo u svakom trenutku svjesni da nam je sve te blagodati On podario. Osim toga, te blagodati moramo koristiti ispravno i savjesno kako bi se Uzvišenome i svojom savjesnošću odužili. Trebamo nastojati da te blagodati budu izvor našega dobra prema svim članovima ljudskoga roda. Moramo biti svjesni da će Uzvišeni zaboraviti i samome sebi prepustiti svakoga ko zaboravi Njega.
 
Ovdje treba napomenuti da se u citiranom ajetu spominjanje Allaha i sjećanje na Allaha ne odnosi samo na jezičko nego i srčano spominjanje i sjećanje. Istinsko i iskreno sjećanje je i kada čovjek stigne do grijeha, ali ga ne počini iz ljubavi prema Bogu. Isto tako, sintagma „zahvaljivati Bogu“ ne znači samo zahvaljvati jezikom nego svim dijelovima svoga tijela, svim svojim djelima i svim svojim mislima. Zahvaljujemo se i tako što sve Njegove blagodati koristimo onako kako treba i kako to dolikuje.