Priča o čovjeku kojem je Poslanik, s.a.v.s., poručio da ga voli

Muškarac u Džiddi je sanjao Poslanika, s.a.v.s. Čuo ga je kako kaže da treba otići u Mekku na određeno područje i pronaći tog i tog čovjeka i reći mu da ga Poslanik, s.a.v.s., voli.
Nakon što se probudio zapisao je ono što je vidio u snu i otišao je u Mekku dvije sedmice kasnije. Otišao je do mjesta koje mu je rečeno u snu ali nije uspio da pronađe određenog čovjeka. Dvije sedmice kasnije, opet se vratio i uputili su ga na čovjeka kojeg je tražio. Pogledao je u njega i ostao zapanje, Poslanik, s.a.v.s., mu je poručio da ga voli, tako da je mislio da se radi o nekom učenjaku ili čovjeku koji izgleda pobožno, ali pred njim je stajao običan čovjek, koji je izgledao kao prosječna osoba bez ikakvih vanjskih znakova pobožnosti i prao je svoj automobil. Upitao je čovjeka koji ga je na njega uputio da li je siguran da se radi o tom čovjeku a on je potvrdio da je doista to on.
Prišao mu je i upitao da li je on taj i taj, a ovaj mu je potvrdio da je to njegovo ime. On mu je rekao da želi da ga vidi zbog nečega. Čovjek mu reče da sačeka dok opere automobil. Onda su otišli u njegovu kuću. Čovjek iz Džidde mu reče: “Slušaj, niti ja tebe poznajem niti ti mene poznaješ, ali moram da znam tvoju priču”. Čovjek mu reče da nema nikakve priče. Tako da ga upita: “Postoji li neko bogobojazno djelo između tebe i Allaha?” On odgovori da nema ništa, da je on kao i bilo ko drugi, da klanja, posti i da nije ništa posebno. Onda ga upita zbog čega je to pitao. Posjetilac odgovori da je vidio u snu Poslanika, s.a.v.s., i da mu je on, s.a.v.s., rekao da mu kaže da ga voli. Čovjek je bio iznenađen te je zaplakao. Pao je na sedždu Allahu, a onda ga upitao da li je ozbiljan. On ga je uvjeravao da jeste i podsjetio ga na činjenicu da se ne poznaju. Čovjek ga opet upita da li ipak postoji nešto posebno kod njega. On odgovori da je samo prosječan čovjek i da se stidi jer ne misli da zaslužuje Poslanikovu, s.a.v.s., ljubav. On mu reče da mu je to tako teško i da sada želi da čini dobra djela koliko god može.
Da bi skratili dugu priču, reći ću vam ono što se ispostavilo da je njegovo dobro djelo. Čovjek iz Mekke je imao komšiju koji je preselio prije petnaest godina. Od  dana kada je njegov komšija preselio on je svakog mjeseca dijelio svoju platu sa porodicom komšije. To je to, to je sve, ništa veliko!
SubhanaAllah!
On je rekao da nije ništa posebno, da nije ništa veliko.
Razmislite o tom momentu. To je još jedan razlog zbog čega zaista trebamo da se povučemo prije nego što osudimo ljude na osnovu njihovog izgleda. Naš komšija ili ulični čistač, kojeg možda gledamo sa visine, može biti od onih koje Allah, s.v.t., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., vole zbog nečega o čemu mi nemamo pojma.
Molim Allaha, s.v.t., da nas učini od onih koje Allah, s.v.t., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., vole.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!