Duhan - zlo koje ubija (1-2)

Ne možemo, a da ne bacimo pogled na stanje čovječanstva općenito i sta,nje muslimana, posebno, ako budemo iskreni, vidjet ćemo da je stanje više nego loše. Na svakom koraku vidjet ćemo kako ljudi duhovno tonu, konzumirajući neki od poroka, a jedan od njih svakako je i  duhan. Svakim danom sve je više maloljetnika koji konzumiraju duhan, nerazmišljajući da na taj način ruše svoje snove, ruše svoju karijeru. Nekada su se maloljetnici stidili konzumiranja duhana, ili u najmanju ruku nisu to radili javno pred svojim roditeljima, rodbinom, starijim od njih, dok je to danas postala svakodnevnica. Na svakom koraku vidjet ćemo srednjoškolce, a nerijetko i osnovce, kako ponosno idu gradom noseći cigaretu u rukam.

Ne stide se da pokažu kako sami sebi oduzimaju zdravlje koje je, nakon vjerovanja, najveća blagodat koju insan može poželjeti. To su oni koji bi, zakašljani u dimu cigareta, oboljeli od raka, sutra ako uspiju da  završe srednju skolu i fakultet, trebali da stanu na čelo ove ionako napaćene države. To jadno stanje ima i drugu stranu, a to je, ko su  i gdje su roditelji te djece, da li to ne znaju šta rade njihova djeca ili su pak nemoćni pa zatvaraju oči pred gorkom stvarnošću? Sigurno je teško tražiti od djeteta da ne konzumira duhan, a otac je okorjeli pušač, majka je konzumirala duhan još dok je djete bilo u njenom stomaku, pa ga je i to učinilo da od rane mladosti žudi za nikotinom, kojeg je, siromah, nasilno probao još kao fetus u utrobi svoje majke. Kako djetetu kazati: „Sine, nemoj konzumirati duhan, jer u njegovom konzumiranju nema ama baš niti jedna korist, a šteta je toliko mnogo da bi dijete iz osnovne škole moglo nabrojati desetak minimalno.“ Dok vakim danom to dijete vidi babu kao raspakuje novu kutiju onoga čime na lagahan način oduzima sebi ono što se ne može kupiti za pare (a to je zdravlje). Kako god otac i mati nisu u mogućnosti da ostave taj porok, u čiju štetnost razumni ljudi već odavno ne sumjaju, tako isto ne mogu pobijediti prohtjeve svoje duše u mnogim drugim stvarima, ne ispunjavajući  ono što od njih traži njihov Gospodar, Uzvišeni Allah.

Napokon, da počnemo sa spominjanjem argumenata na osnovu kojih su učenjaci ovog vremena zauzeli gotovo jednoglasan stav da konzumiranje duhana nije dozvoljeno. Zbog skučenosti s prostorom, spomenut ćemo neke od tih argumenata jer, ako bi željeli da spomenemo sve argumnete koji ukazuju na zabranjenost konzumiranja duhana, trebalo bi nam mnogo više vremena i prostora. Prije nego počnemo sa iznošenjem argumenata veoma bitno je da znamo da duhan nije bio poznat za vrijeme Allahovog Poslanika, alejhi selam, ali to ni u kom slučaju ne znači da u Islamu ne postoji odgovor na pitanje da li je dozvoljeno konzumiranje duhana. Zašto ovo spominjemo? Zato što ima onih koji ne poznaju načela, temelje, izvore šerijatsko-pravnih propisa pa pomisle da u Islamu postoje odgovori samo za ono što je bilo za života Allahovog poslanika,s.a.v.a,. Ako bi išli tom logikom, onda bi značilo da je konzumiranje droge dozvoljeno, jer i droga nije bila poznata za života Allahovog poslanika, s.a.v.a,. A razuman inasan ne sumnja u zabranjenost konzumiranja droge. Na taj način bi uskratili odgovor na mnoga pitanja koja su se pojavila u ovom stoljeću, i stoljećima prije njega. Na taj način bi negirali adekvatnost ove vjere za svako vrijeme, za sva podeblja, i za sve probleme kojima može biti izloženo čovječanstvo.

Opći kur'anski tekstovi, hadisi Allahovog poslanika su postavili temelje i šerijatsko-pravna pravila na osnovu kojih učenjaci daju odgovore na novonastala pitanja.

Jedan od tih općih ajeta su riječi Uzvišenog Allaha: “Koji im dozvoljava lijepa jela, a zabranjuje ružna.“ Da li ima neko na zemaljskoj kugli da kaže da je duhan lijepa i korisna stvar?! Da duhan nema nikakvu negativnost, a ima ih mnogo, osim da ima neugodan miris, to bi bilo dovoljno da se svrsta u skupinu ružnih napitaka. Na osnovu ovog općeg kuranskog teksta islamski pravnici su postavili temeljno pravilo koje glasi «da sve što nije lijepo i nosi sa sobom štete, zabranjano je njegovo konzumiranje».

Također,  zabranu konzumiranja duhana učenjaci su argumentovali riječima Mudrog Zakonodavca:“ I sami sebe ne ubijajte. Allah je doista prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.“ Ovaj ajet je općeg karaktera i obuhvata direktno samoubistvo i ona koja se čine postepeno kao što je slučaj sa konzumiranjem duhana. Pogledamo li najsavremenije studije o konzumiranju duhana vidjet ćemo kako precizno kazuju koliko jedna cigatera smanjuje dužinu ljudskog  života. Allahov poslanik, s.a.v.a., je kazao:“ Ko izvrši samoubistvo pijući otrov, otrov će biti u njegovoj ruci iz koje će piti vječno u vatri Džehennema.“ Svi istraživači su složni da je duhan prepun raznih vrsta otrova koji, kada bi se direktno ubrizgali u venu, čovjek bi podlegao na licu mjesta. Zato se je bojati za one koji umru od konzumiranja duhana, da li su oni počinili samoubistvo koje je strogo zabranjeno načelima ove vjere?
Da li razuman insan sumnja u to da je konzumiranje duhana rasipništvo imetka, imetak za čije trošenje će čovjek biti pitan na Sudnjem danu. Milostivi Allah iz milosti prema svojim robovima zabranio im je rasipništvo i nazvao one koji rasipaju šejtanovom braćom: “I ne rasipaj mnogo, zaista su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.“ Allahov poslanik, s.a.v.a., potvrdio je zabranu rasipanja imetka u više hadisa kao npr... hadis: „ Poslanik je zabranio rasipanje imetka.“
Ne smijemo zaboraviti da čovjek na Sudnjem danu neće pomaknuti svoja stopala sve dok ne odgovori na četiri pitanja. Allahov poslanik s.a.v.a., je kazao:“ Neće se pomaći stopala insana na Sudnjem danu dok ne odgovori na četiri pitanja: O životu, kako ga je proveo, o znanju, koliko je radio po njemu, o imetku, kako ga je stekao i gdje ga je potrošio, i o tijelu, u šta ga je koristio. Znaj brate i sestro, da će te biti pitani za svaki fening, kako ste ga stekli i gdje ste ga potrošili, da li misliš da je pozitivan odgovor da kažeš:“ trošio sam svakodnevno, o Gospodaru, nekoliko maraka za duhan.“ Da, duhan, koji u sebi ne sadrži nikakvu korist, a šteta toliko mnogo da ih ni najsavremeniji istraživači ne mogu prebrojati. Koliko je ljudi koji svojoj djeci uskraćuju kupovinu odjeće, voća, te onoga što će im sigurno koristiti, a sve pod izgovorom neimaštine i siromaštva, a isti taj otac svakim danom iz džepa vadi nove novčanice i baca ih u nepovrat kupujući duhan kojim će uništavati svoje zdravlje i zdavlje onih koji ga okružuju. Koliko je ljudi koji nikada nisu pomislili da počnu sa sakupljanjem novca da bi obavili petu islamsku dužnost, odlazak na hadž, sve pod izgovorom neimaštine. To bi bilo prihvatljivo da ne vidimo kako te iste osobe godinama iz dana u dan uspijevaju da odvoje minimalno dvije marke da bi kupili otrov. Kada bi čovjek strpljivo, istim intenzitetom, skupljao pare za hadž, za dvije ili tri godina bi uspio da sakupi pare za odlazak u posjetu mjesta kojim je hodio Allahov poslanik. Šejtan će učvrstiti inasana da ustraje u svakodnevnom izdvajanju novca za duhan, a samo da pomisli da skuplja za hadž, istog momenta će mu doći i kazati kako je nemoguće svaki dan da izdvojiš marku i tako ustraješ nekoliko godina. Kako providno, a tako učinkovito.

Zar razuman insan može posumnjati da konzumiranje duhana vodi insana i njegovo zdravlje u propast. Mudri Zakonodavac nam je zabranio da se svojim rukama bacamo u propast . Kaže Allah dž.š.:“ Sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite; Allah, doista, voli one koji dobra djela čine.“ Ovo je jedan u nizu ajeta na osnovu kojeg učenjaci smatraju zabranjenim konzumiranje duhana. Allahov Poslanik je izrekao hadis na osnovu kojeg su islamski učenjaci postavili veliko pravilo pod istim imenom. Kazao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.,:“Nema štete niti nanošenja štete“ Ovim hadisom se zabranjuju dvije stvari, nanošenje štete sebi, i nanošenje štete drugima. Konzumiranje duhana, ne samo da potpada pod jednu od ove dvije zabrane, već podpada pod obadvije. Konzumiranjem duhana čovjek nanosi sebi velike štete, a nisu pošteđeni ni oni koji su oko njega. Do te mjere da dijete koje je u utrobi majke osjeti određene štete ukoliko majka konzumira duhan, ili pak osjeti štetu od konzumiranja duhana drugih osoba u prisustvu trudnice. Čovjek ne smije potcijeniti bilo kakav vid nepravde i nasilja, tako i ovaj čovjek će sigurno odgovarati za to što je konzumiranjem duhana nanosio štetu onih koji su u njegovoj blizini. Ponekada je moguće napustiti prostor gdje neko konzumira duhan, ali ponekada i nije. Uzvišeni Allah kaže:“ A ko uradi koliko je trun dobra, vidjet će ga(na Sudnjem danu), a ko uradi koliko trun zla, vidjet će ga(odgovarat će za njega)“
Allahov Poslanik s.a.v.a., je kazao: „Ko jede bijeli ili crveni luk, neka se ne približava džamiji, neka sjedi kod kuće, zaista melekima smeta ono što smeta Ademovim potomcima.“ Allahov Poslanik je zabranio dolazak u džamiju, zbog neugodnog mirisa, onima koji su konzumirali bijeli ili crveni luk. A znamo da je obavljanje namaza u džematu obavezno. Poslanik je dozvolio da se ostavi obavezna stvar, obavljanje namaza u džematu, zbog neugodnosti mirisa konzumiranih proizvoda koji su u osnovi dozvoljene i ne nose u sebi nikakvu štetu po zdravlja insana, čak šta više, one su korisne. Pa zar postoji komparacija između ove dvije stvari. Koliko samo pušači uznemiravaju neugodnim mirisom one koji ih okružuju. Oni nerijetko nisu toga svjesni, ali ako upitaju one koji ih okružuju dobit će zaprepaštavajući odgovor. To sve ako bi kazali da  duhan i luk imaju zajedničku osobinu, neugodan miris, a gdje je tek razlika to što duhan šteti i konzumentima i onima koji ga okružuju, a luk ne samo da ne šteti već je i koristan. Minimalno što bi se moglo kazati za konzumiranje duhana da je to sumnjiva stvar. A mu´min, iskreni Allahov rob, će ostaviti ono što mu je sumnjivo kako bi se sačuvao od padanja u zabranjene stvari. Pokoravajući se na taj način smjernicama Allahovog Poslanika, alejhi selam: „ Zaista je halal- ono što je dozvoljeno - jasan, i haram - ono što je zabranjeno - je jasno, a među njima ima nejasnih stvari koje velik broj ljudi ne poznaje, ko ih se sačuva, sačuvao je svoju vjeru i svoju čast, a ko se upusti u njihovo činjenje past će u haram - zabranjene stvari.“