Šta je to sebičnost?

Psiholozi kažu: “Lične sklonosti koje nazivamo sebičnošću javljaju se na polju našeg postojanja i egzistencije.” Bez obzira na okolnost u kojoj mjeri nas sklonosti ka druženju vuku u društvenu djelatnost i koliko su one uzrok poboljšanja uvjeta društvenog života, naša pojedinačna nastojanja uopće se ne obaziru na ona koja se tiču zajednice. U svakom segmentu u prvom planu nalazi se vlastito 'ja', što je osnova za sva kretanja. U svakom poslu uzimaju se u obzir samo prava pojedinca, a dužnosti i obaveze prema zajednici bacaju se iza leđa. Ovo je mjesto gdje zločin biva nazvan različitim imenima, kao što su oholost, megalomanija i nadmenost, potraga za srećom i uspjehom, želja za ličnim bogaćenjem. Nesumnjivo je da sve ove sklonosti crpe snagu iz sebeljublja. Upravo sebičnost tjera čovjeka da žrtvuje druge na oltaru vlastite zablude i želja. Drugim riječima, zločinac – to je egoista.”

Zanimljiv događaj

Abdul-Melik Mervan postavio je jednog čovjeka za namjesnika u Horasanu. Jednoga dana izađe u grad u zlatnoj odori. Kretao se krajnje nadmeno i samodopadljivo. Sebeljublje je bilo obuzelo čitavo njegovo biće. Najednom primijeti kako mu se približava neki čovjek. Kada mu je prišao dovoljno blizu reče mu: “Božiji robe, takav nadmen hod izaziva Božiji gnjev i Resulullahovu srdžbu, a također i odbojnost običnog svijeta.” Namjesnik mu reče: “A znaš li ti ko sam ja?” Taj pametni i odvažni čovjek mu odgovori: “Znam, kako ne znam, vrlo dobro te poznajem. Početak ti je bila ljigava sperma, na kraju ćeš biti smrdljiva lešina, a između ovoga dvoga, prevoznik si izmeta!” Ovaj otvoreni i upečatljivi nastup sa neumoljivom porukom bijaše uzrokom da Mervanov namjesnik savlada svoju nadmenost.

Ukoliko čovjek vlastitim razumom shvati svoj stvarni položaj, prije nego što mu ga neko drugi pokaže, neće se nikad smatrati boljim od drugih. A kada druge vidi poput sebe sama, izgubit će sve razloge da ga drugi poštuju i da ga smatraju većim od sebe.

Oholost sa stanovišta vjere

Hazreti Imam Sadik, a. s., ohole svrstava u red idolopoklonika, pa čak i među nevjernike: “Ako nevjerstvo podijelimo na stepene, prvi i najniži bit će oholost.”

Hakim je jednom prilikom upitao Imama Sadika, a. s.: “Koji je najniži stepen nevjerstva?” Imam mu je na to odgovorio sljedeće: “Najniži stepen nevjerstva jeste oholost.”

Vidimo da, sa stanovišta Imama Sadika, oholost nije nemoralna osobina, već je to jedan od stupnjeva nevjerstva. Ustvari, ova osobina čovjeka izbacuje iz reda vjernika, a svrstava ga u skupinu nevjernika. Vjernik, koji čeka Sudnji dan, mora biti veoma oprezan da ga Bog, dž. š., ne bi zbog takve osobine izbrisao sa liste vjernika i posljednji dan ga upisao među nevjernike, te ga i proživio s njima.

Imam Ali uči u Kumejl-dovi: “Bože, utječem ti se od mogućnosti da me izbaciš iz skupine Tvojih prijatelja, a da me pripojiš skupini neprijatelja!” Ustvari, utjecanje Bogu uključuje i živu pažnju prema djelima i moralu, a ne samo verbalni iskaz.