Mudrost i ljepota braka

U periodu od 17-19 novembra Vatikan je bio domaćin konferenciji uz prisustvo 200 osoba koje su predstavljale različite religije, između ostalih islam, jevrejstvo, budizam, hinduizam, i različite kršćanske sekte. „Ljepota i mudrost braka" je bila tema ove trodnevne konferencije. I pored toga što ova konferencija nije imala nekog naročitog odjeka, ali je potez crkve u Vatikanu i održavanje ovakve konferencije pokazao da su svećenici, biskupi, kardinali a na njihovom čelu Papa Fransis, vjerski vođa svih katolika svijeta, shvatili suštinu i istinu „slabu tačku" zapada, a to je slabljenje porodične osovine i sada nastoje ojačati istu. Brak je početni korak na formiranju porodice, a porodica je glavni stub društva. Iako je, u jednu ruku, brak pitanje lične prirode, ali sa druge distance gledano, s obzirom da je temelj braka položen u osnovu društva, sve koristi i štete nastale u braku direktno utiču na društvo. Iz tog razloga u svim religijama brak je sveta zajednica i otprilike sve religije imaju specijalne rituale vezane za brak. Čak je i u prvim ljudskim zajednicama brak uživao posebno poštovanje. Sve nebeske objave su imale poseban pogled na bračnu zajednicu. Također, između svih religija nijedna vjera poput islama nema takve odredbe koje u tolikoj mjeri podržavaju brak i smatraju ga posebnim. Međutim, zapadno društvo radi na uklanjanju svetosti sa bračne zajednice, pa čak pokušavaju da sprovedu novu definiciju bračne zajednice, što je suprotno učenjima svih vjera i suprotno je ljudskoj prirodi a to je, između ostalog, širenje homoseksualizma i skalapanje istospolnih brakova. Ono što plijeni pažnju je činjenica da sve svjetske religije homoseksualizam smatraju velikim grijehom i da je u suprotnosti sa ljudskom prirodom i odvraćaju ljude od ove izopačenosti. Zapadno društvo je suočeno sa drugom vrstom krize a radi se o samohranim roditeljima. Odnosi i komunikacija prije braka i rađanje djece u izvanbračnoj zajednici ozbiljno je oslabila stub porodice u zapadnom društvu. Trenutno u brojnim europskim zemljama rađa se između 50 i 80 % vanbračne djece. Francuska i skandinavske zemlje su samo neke od tih zemalja. Ova djeca su za čitav svoj život uskraćena za jednog ili oba roditelja, i ta djeca obično borave u ustanovama za djecu bez roditeljskog staranja. U istraživanjima koja su urađena se ističe da djeca koja su rođena i rasla u toplom porodičnom okruženju su tjelesno i emocionalno  zdravija, u školi i u radnom okruženju ostvaruje bolje rezultate i bolju komunikaciju i duže žive u odnosu na djecu koja su rođena u vanbračnoj zajednici.

Papa Fransis, vjerski vođa svih katolika na svijetu na trodnevnoj konferenciji „Ljepota i mudrost braka" upriličenoj u Vatikanu, u prisustvu brojnih predstavnika različitih religijskih zajednica, je istakao da je brak individualna pojava, prirodna, temeljna i prelijepa za cjelokupnu ljudsku zajednicu. Katolički poglavar je istakao da je jedno od prava djeteta da ima oba roditelja. Jedino kroz sklapanje bračne zajednice i u krugu porodice djeca mogu imati oba roditelja i uživati u blagodatima porodice. Kao što je već rečeno nijedna religija kao islam ne pridaje toliko pažnje braku i formiranju porodice. Sa stanovišta islama brak ima velike dobrobiti u duhovnom i materijalnom životu čovjeka u različitim segmentima, a mi ćemo ukazati na neke primjere. Kao što smo rekli jedna od blagodati braka je duhovni razvoj čovjeka. Poznati savremeni iranski učenjak Allame Muhamed Teqi Dža'feri odgovarajući na pitanje Bertrand Rasela, engleskog mislioca, „zbog čega islam toliku važnost pridaje braku i zašto je ustanovio i zakon o braku", kaže: „Islam želi da brakom od čovjeka načini istinsku ličnost, zapravo ovdje se ističe pitanje čovjeka i ljudskosti." U kulturi islama brak je sveta zajednica koja obezbjeđuje očuvanje vjere, povećanje dobročinstva i ibadeta i biva razlogom pojave milosti i saosjećanja. Također, brak je uticajan faktor u očuvanju čistoće srca. Božiji Poslanik s.a.v.s. kaže: „Kogod se želi Allahu dž.š. približiti u stanju čistoće neka čuva čudnost putem braka." Osobama koje su u braku Božiji Poslanik s.a.v.s. daje radosnu vijest: „Osoba koja izabere bračnog druga i stupe u brak, njihov san i odmor kod Allaha dž.š. je vrijedniji od posta i noćnog namaza osobe koja nije u braku." Naredna blagodat braka je čednost i udaljavanje od grijeha. Stupanjem u brak seksualni nagon, koji spada u najjače ljudske nagone, prirodnim putem biva zadovoljen i sama ta činjenica uzrokuje da se čovjek usteže od grijeha, koji bi počinio zbog bujanja seksualnog nagona i samim tim čovjek se uspijeva sačuvati od grijeha nedozvoljenih intimnih odnosa, što se sa stanovišta vjere smatra velikim grijehom. Također, brak čovjeka usmjerava ka putu duhovnog usavršavanja i izgradnje i čuva ga od grijeha. Božiji Poslanik s.a.v.s.kaže: „Osoba koja stupi u brak u ranoj mladosti, njegov šejtan govori: Teško meni! Dvije trećine svoje vjere je sačuvao od mene, treću trećinu može sačuvati bogobojaznošću." Iz tog razloga Muhamed a.s. savjetuje omladinu: „Omladino, kogod od vas može da stupi u brak neka to i učini, jer brak uzrokuje da čovjek sačuva svoje organe od grijeha i da sačuva svoju čednost." Božiji Poslanik s.a.v.s. o udaji mladih djevojaka kaže sljedeće: „Mlade djevojke su poput voća, kojeg treba ubrati u vrijeme kada sazrije, u protivnom sagorjeće ih vrelina sunca. Djevojke, također, nakon što sazriju i jave se uobičajeni i prirodni seksualni nagoni i javi se potreba za mužem, ukoliko se ne udaju, postoji velika opasnost njihovog propadanja i zastranjenja."

Instituciju braka prate i neke druge blagodati kao što je Božiji rahmet, duševni mir i sigurnost, društveno zdravlje i sreća i produženje ljudske vrste. Tako je jedna od velikih koristi braka i opstanak ljudske vrste, što je u suglasju sa ciljem stvaranja. Mladi supružnici nakon što postanu roditelji, tim činom stvaraju spoj između generacija i odgajanjem poslušne i odgovorne djece, odane Božijem pozivu, učestvuju u reformi ljudske zajednice i na taj način šire duh robovanja Uzvišenom Gospodaru, što je zapravo i ključni cilj stvaranja čovjeka. Postavlja se pitanje zašto je brak i porodica, koja sa sobom nosi toliko blagodati i prednosti u svim religijama a posebno islamu, zapao u krizu u zapadnim društvima. Zašto Vatikanska crkva ne može da spriječi rušenje i slabljenje institucije braka i porodice s obzirom na sve tvrdnje o važnosti braka  u jačanju temelja zajednice? Vezano za to treba istaći da je, umanjenje moralnih vrijednosti, kao i umanjenje veličine i ozbiljnosti velikih grijeha i širenje moralnih izopačenosti, umnogome doprinijelo da zapadno društvo zapadne u moralnu i društvenu krizu. Vatikanska crkva, umjesto da pokaže čvrstinu naspram skidanja epiteta gnusnosti sa velikih grijeha kao što je homoseksualizam, seksualne veze i odnosi prije braka, golotinje i drugih grijeha, zapravo stalno uzmiče i neke od ovih grijeha je čak i okarakterisala kao dozvoljene. Papa Fransis, kao vrhovni poglavar katoličke crkve, je prošle godine izrazio novi stav po pitanju homoseksualizma, što je izazvalo čuđenje diljem svijeta. Po povratku iz Brazila on je izjavio: „Ako je osoba homoseksualac , ali traži Boga i ima dobre namjere, ko sam ja da donosim sud o njemu?" Ove papine riječi su pokrenule podršku homoseksualaca i političkih tokova koji štite ovakvo nemoralno ponašanje na zapadu. Međutim, zar se može činjenjem grijeha približiti Bogu? Svi Božiji Poslanici su u zadaći imali da pozovu čovjeka, kao najčasnije stvorenje, da se udalji od činjenja grijeha i idolopoklonstva i da obožava samo Jednog Boga. Razmišljanja pape Fransisa u riječima pohvale i glorifikovanja braka s jedne strane, a s druge strane davanje legitimnosti homoseksualizmu nemaju ama baš nikakve veze. Jedan od značajnih faktora slabljenja porodice, u tradicionalnom i normalnom obliku, tojest braka između muškarca i žene jeste promicanje homoseksualizma i nedostatak moralnih obaveza između supružnika. Povećanje seksualnih veza prije i nakon stupanja u braka, i to odvojene veze svakog od supružnika je dovelo do toga da se rapidno smanjuje opstanak brakova na zapadu, a povećava se broj razvoda. U istraživanju koje je sprovedeno u Belgiji navedeno je da 80%brakova dožive tek 15-u godišnjicu. Nedostatak moralnosti, neobaveznost prema zajedničkom životu i umanjenje gnusnosti velikih grijeha su doveli do smanjenja želje za zasnivanjem porodice na zapadu, a povećava se broj samohranih roditelja i činjenja velikih grijeha kao što je homoseksualizam. Ako vatikanska crkva osjeća odgovornost naspram društvene i moralne krize u zapadnom društvu onda bi trebala sasvim jasno i precizno da iskaže svoj stav po pitanju brojnih velikih grijeha, kao što je homoseksualizam. Nipodištavanjem moralnih vrijednosti ne može se stvoriti društvo u kojem će brak biti sveta zajednica i ključ očuvanja časti porodice, kao kamena temeljca društva.