PRVOTNO STANJE PODUČAVANJA FILOZOFIJE

Filozofija je među svim predmetima, u ovom naučnom centru, imala posebne i izvanredne uvjete. Neki od najznačajnijih problema sa kojima se susretala filozofija u ovom periodu jesu sljedeći:
Zbog pogrešnog shvatanja filozofije u nekim školama njeno izučavanje je dovedeno u pitanje, ne samo zato što je potreba za njom bila nejasna, nego i zato što su neki pojedinci sklonost ka filozofiji smatrali nepoćudnim. Naravno, u naučnom centru u Komu, zahvaljujući nastojanjima takvih velikana kakvi su hazreti Imam Homeini i profesor allame Tabatabai (neka je Allah zadovoljan s njima), situacija se promijenila i nakon toga je bilo manje onih koji su imali ovakvu sumnjičavost. Uprkos tome, ljudi su se još uvijek odnosili prema filozofiji dosta oprezno. S druge strane, neki od onih koji jesu bili zainteresirani za filozofiju i koji su stali u odbranu filozofije, imali su neku vrstu gorljivog dogmatizma u pogledu sadržaja filozofskih knjiga. Čini se da su svojom dužnošću smatrali branjenje baš svega što su izrekli filozofi. Ovaj stav je bio još čvršći i izraženiji u odnosu prema Sadrul-Muteellihinu (Mulla Sadri), koji je bio osnivač nove faze u filozofiji, te su se prema filozofiji ophodili kao da je ona nešto što treba samo oponašati, a kritički duša, koji je najvažniji činilac napretka i procvata nauka, bio je iščezao. Svrha učenja filozofije nije bila navedena ni u knjigama niti je bila ispravno objašnjena na predavanjima, pa je bilo studenata koji nakon godina provedenih u čitanju ovih knjiga nisu ispravno razumijevali kakva je potreba za filozofijom, koja se naučna praznina popunjava njenim učenjem i kakvu korist ona pruža. Mnogi od njih jedino su bili u stanju učiti filozofiju oponašanjem nekih velikih učenjaka - a pošto je ovo metoda gramatičara - i oni su je koristili. Ne treba ni spominjati da čovjek ne može baš mnogo napredovati ovakvim studiranjem. Predstavljanje problema i njihovo razvrstavanje bilo je takvo da studenti nisu lahko mogli pojmiti ni motivaciju ovog predstavljanja ni odnose među problemima, a osim toga, čitanjem jednog dijela knjige studenti nisu razvijali želju za čitanjem drugih dijelova. Filozofske knjige prepune su zbunjujućih termina koji se mogu ispravno razumjeti tek nakon godina vježbanja. Većina studenata u prvim godinama studija ne može uspješno prodrijeti u srž problema. U ovim knjigama, naravno, nije posvećena pažnja problemima o kojim se raspravlja u zapadnim krugovima, a kamoli da su odgovarale na moderne sumnje koje su bile, a i dalje su, postavljene u od strane ateističkih škola mišljenja.