1. Zbog čega je neophodno zapisati dugovanje?

Kur’ansko poticanje na beskamatni zajam, potpomaganje, dobročinstvo i svekoliko dobro, kao i zauzimanje za bratstvo, u islamskom društvu je oblikovalo ozračje bliskosti, tako da su muslimani veoma rado pristizali jedni drugima u pomoć i, u prilikama kada se za tim ukazivala potreba, štitili jedni druge. 

Ponekad je ova bliskost onemogućavala potanko bilježenje dugovanja, tako da su manje obraćali pažnju na pravne elemente.

To je moglo u budućnosti stvoriti velike teškoće za muslimane, pa čak ljubav i bliskost pretvoriti u nezadovoljstvo i nevolje.

Upravo zbog toga, u ovom ajetu se jasno naređuje zapisivanje sličnih slučajeva, a čak se predlaže i uzimanje svjedoka kako bi se preduprijedilo izbijanje bilo kakvih nedoumica.

Ne treba iz vida izgubiti ni sljedeći historijski podatak, a to je da Kur’an naređuje zapisivanje ugovora i dugovanja onda kada, prema historičarima, u Mekki – koja je tada predstavljala središte Arabije – broj onih koji su znali čitati i pisati nije prelazio više od broja prstiju na ruci.

Odgojne mjere Božijeg Poslanika, podsticanje, čak i stvaranje pretpostavki da se muslimani privole na pisanje doveli su do toga da je pisanje postalo sasvim uobičajeno i rašireno, do te mjere da su drugi članovi muslimanske zajednice bili obavezni pisati za one muslimane koji to nisu znali. 

2. U čemu je mudrost bilježenja i pisanja ugovora?

Mudrost Božije naredbe u vezi sa bilježenjem dugova i ugovora ovako je pojašnjena u nastavku ajeta:
Ovo je pravičnije kod Allaha, pouzdanije kao dokaz i vjerovatnije da će vas (kasnije) odvratiti od sumnji. 

Tri stvari se navode kao mudrost ovakvoga čina:

a) Bilježenje i zapisivanje ovakvih slučajeva uspostavlja pravdu u društvu u najvećoj mogućoj mjeri, a prema tome Bog pokazuje posebnu pažnju;

b) U slučajevima kada je svjedočenje neophodno, zapisivanje ugovora i sporazuma pomaže jačanju svjedočenja u najvećoj mogućoj mjeri;

c) U prilikama kada se pojavi sumnja i kada se zaborave neki dijelovi ugovora, pisani dokumenti će veoma lahko otkloniti takve sumnje.

3. Da li obaveznost tačnog bilježenja dugovanja među muslimanima širi ustroj u kojem se oslanja na papirologiju i usložnjava i usporava njihove odnose?

Bez sumnje, teškoće koje nastaju kao posljedica nebilježenja dugova i ugovora mnogo su veće i teže od onih koje proizlaze iz sporosti poslova i složenosti međusobnih odnosa.