Ono što je preneseno o pohvaljenom siromaštvu

Ono što je preneseno o pohvaljenom siromaštvu

1. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Siromaštvo je pohranjeno u Boga; On njime iskušava samo onoga koga voli od vjernika.”[1]

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Siromaštvo je moj ponos kojim se ja dičim nad ostalim vjerovjesnicima.”[2]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Dar vjernika na Ovome svijetu je siromaštvo.”[3]

4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Siromaštvo je bolji ukras vjerniku od lijepog remena na obrazu konja.”[4]

 
Ono što upućuje da je siromaštvo bolje od bogatstva

5. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Siromaštvo je vjerniku bolje od bogatstva.”[5]

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Siromaštvo je odmor, a posjedništvo je kazna.”[6]

7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Dvoje čovjek ne voli: ne voli smrt, a smrt je vjerniku odmor od iskušenja, i ne voli malenost imetka, a malenost imetka je manji polog za polaganje računa.”[7]

 
Ono što objašnjava pohvaljeno siromaštvo

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Siromaštvo je bolje vjerniku od bogatstva, osim za onoga koji ima brojnu porodicu i dijeli unesrećenima.”[8]

9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “O, znajte, mnogo je ljudi sitih i u raskoši na Ovome svijetu koji će biti gladni i goli u Danu stajanja! O, znajte, mnogo je duša koje su gladne i gole na Ovome svijetu, a koje će biti sitei u raskoši u Danu stajanja!”[9]

 
Opaske o predajama u kojima se hvali siromaštvo

Na trenutak se čini da postoji vidljiva suprotstavljenost između predaja prve i druge skupine ovoga poglavlja i između tekstova ranijih poglavlja. Tako, dok ove predaje uzdižu siromaštvo i hvale privrednu učmalost uzdižući ih nad bogatstvom i životnim blagostanjem, kur'anski ajeti i predaje u ranijim postovima ove sekcije visoko uzdižu privredni razvoj, hvale postignuća životnog procvata i ukazuju na njegove blagodati i pohvalne posljedice, ubrajajući sve to u znakove obećanog privrednog razvoja u islamu. Istovremeno, spomenuti kur'anski ajeti i predaje upozoravaju na opasnost od siromaštva i na pogubne posljedice privredne zaostalosti. Dakle, šta je poruka predaja koje pohvaljuju siromaštvo? Potom, je li moguća privrženost i potčinjenost smislu tih predaja?

1. Razmatranje kur'anskih ajeta i predaja u ovim poglavlja koji kazuju o značaju privrednog razvoja i štetama koje proističu iz siromaštva, kao i na drugim mjestima u kojima se govori o osnovama i načelima tog razvoja, ali i o zaprekama i bolestima, ne ostavlja nimalo sumnje da je islam vjera koja ne naginje siromaštvu niti pristaje uz njega. Naprotiv, privredni razvoj u ovoj vjeri se jasno ističe i s radošću dočekuje kao važan cilj.

Drukčije rečeno, udaljavanje islama od siromaštva, borba protiv njega kao i brojni nacrti privrednog razvoja u ovoj vjeri spadaju u njezine čvrste osnove. U svjetlu predočenog, ako se u nekim predajama prividno ljudi pozivaju siromaštvu, a potom se utvrdi njihova nedvojbena povezanost s predvodnicima vjere, tada je njihov smisao sigurno drukčiji od onog koji je vidljiv površinski.

2. Posjedništvo i siromaštvo su poput znanja i neznanja i moguće ih je procjenjivati polazeći sa dva stanovišta. U okviru prvog, posjedništvo ili obilje se procjenjuje općenito; ono je, kao i znanje, zorna pojava u poretku stvaranja i oblikovanja, koja koristi čovjeku i njegovim potrebama. Suprotno od obilja, siromaštvo se procjenjuje poput neznanja u odnosu na čovjekove potrebe. Sa drugog stanovišta, obilje se sagledava u okviru uloge koju vrši u ljudskom životu.

Ovo zapažanje moguće je izraziti na sljedeći način: izobilje i znanje su u prvom gledanju predmet procjenjivanja, dok su to u drugom gledanju imućni i znalac.

Ako se obilje posmatra iz ugla ovosvjetskog postojanja i procjenjuje s tog polazišta, tada je ono, bez imalo sumnje, vrijednost i blagodat u odnosu na siromaštvo, isto kao što je to znanje u odnosu na neznanje. Međutim, ako se bogatstvo vrednuje polazeći od njegove povezanosti s imućnim čovjekom, tada jednačina poprima druge obrasce. Kao što znanje ne koristi svakom znalcu, i kao što neznanje ne šteti svakom neznalici tako je i sa bogatstvom. Ne okorištava se svaki siromah bogatstvom, kao što ni svaki siromah ne trpi štetu od siromaštva, već je stvar u skladu sa onim što je iskazao Vladar vjernika, mir s njim, riječima:

“Mnogo bogatstvo ostavi u nasljedstvo vječno siromaštvo!”[10]; “Mnogo siromaštvo donese vječno bogatstvo!”[11]; i “Mnogi manjak korist donosi, a mnogi višak gubitak!”[12]

Na temelju takvog stanja, kada se bogatstvo vrednuje polazeći od prirode njegove povezanosti sa imućnim, a siromaštvo posmatra kroz prirodu njegove povezanosti sa siromašnim, nije moguće odlučno tvrditi da je bogatstvo vrijednost u neograničenom smislu. Isto tako, nije moguće odlučno tvrditi da je siromaštvo stanje suprotstavljeno vrijednosti u neograničenom smislu. Prema tome, uputnije je njihovo vrednovanje vršiti sa stanovišta učinaka. Ako se imućni koristi obiljem na valjan način tada je bogatstvo vrijednost, a ako to čini na loš način, tada se ono pretvara u svoju suprotnost. Tako je i sa siromaštvom: ako ono siromašnoga vuče u poniženje i propast, tada je ono nepovoljan činilac, a ako siromašnoga njegovi ispravni postupci odvedu od siromaštva do bogatstva, a siromaštvo bude poticaj njegovom upotpunjavanju, tada je ono neupitna vrijednost.

__________________________________________

[1] . الفردوس : ج 3 ص 156 ح 4423.

[2] . عوالياللآلي : ج 1 ص 39 ح 38 .

[3] . الفردوس : ج 2 ص 70 ح 2399.

[4] . المعجمالكبير : ج 7 ص 295 ح 7181 .

[5] . الجعفريّات : ص 155.

[6] . شُعبالإيمان : ج 5 ص 388 ح 7040.

[7] . الخصال : ص 74 ح 115 .

[8] . التمحيص : ص 49 ح 85 .

[9] . شُعبالإيمان : ج 2 ص 170 ح 1461.

[10] . غررالحكم: ح 5328 .

[11] . غررالحكم: ح5327 .

[12] . غررالحكم: ح 6960 .